Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IM, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) odlučujući o žalbi okrivljene IM, podnesenoj po braniteljici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici iz Donje Stubice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru broj: Pp-1775/2025-11 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene IM, pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena IM je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 EUR u koju kaznu je uračunato na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno u uhićenju od strane Policijske postaje Donja Stubica od 11. kolovoza 2025. od 22,30 sati do 12. kolovoza 2025. do 13,30 sati kao 79,64 EUR novčane kazne te okrivljenica preostalu novčanu kaznu u iznosu od 2.420,36 EUR je obvezna platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 11. i 13. stavak 1. alineja 4 u svezi članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja ne može biti dulja od 1 (jedne) godine, a izvršenje zaštitne mjere provest će se u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu.
3. Na temelju članka 138. stavka 1. točke 3. u svezi članka 139. stavka 4. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 EUR.
4. Protiv te presude okrivljena IM je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj sud utvrdio da pravilno žaliteljica u žalbi ističe da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti pravilno utvrđeno.
7. Naime, žaliteljica ističe i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude te u presudi nisu navedeni razlozi odlučnih činjenica, da su ti razlozi nejasni, a također da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, u sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, dakle reproducira se zakonski tekst s tim da se ne obrazlaže u čemu se sastoji navedena bitna povreda, međutim iz daljeg sadržaja žalbe proizlazi da se žaliteljica u biti žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je u postupku ispitao okrivljenicu koja je porekla počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret navodeći, između ostalog, da je ona pozvala policiju, sin okrivljenice, oštećeni ČM je koristio blagodat nesvjedočenja te je prvostupanjski sud ispitao svjedoke ŽM i SM, a svjedokinja ŽM izvanbračna supruga oštećenika je teretila okrivljenicu da se ponašala na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, navodeći, između ostalog, da je situacija lošija jer da okrivljenica po njenom sudu previše konzumira alkohol, a svjedok SM nije bio neposredni očevidac događaja, navodi da je razgovarao mobitelom sa okrivljenicom te da je čuo da izvanbračna supruga njezina sina ŽM govori okrivljenici „da je krava prasica“, a čuo je da je nešto govorio i sin ČM, te je svjedočio o ponašanju oštećenika i njegove izvanbračne supruge dok je on živio sa okrivljenicom.
7.2. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji temeljio na iskazu svjedokinje ŽM, navodeći da njezin iskaz je uvjerljiv i jasan, a da nije prihvaćena obrana okrivljenice jer da je ista kontradiktorna iskazu svjedokinje ŽM.
7.3. U svezi s navedenim treba naglasiti da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije proveo sve raspoložive dokaze, a koji su i predloženi po tužitelju, odnosno tužitelj je predložio da se u svojstvu svjedoka ispita VM, sin okrivljenice, koji je bio prisutan događaju, a osim toga nesuglasje u iskazima svjedokinje i okrivljenice prvostupanjski sud je trebao otkloniti provedbom dokaza suočenja, pa je dakle činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno što pravilno žaliteljica ističe u žalbi.
8. Nadalje, žaliteljica podnosi žalbu i zbog izrečene zaštitne mjere obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu jer da u presudi nisu utvrđeni dostatni razlozi, a koju žalbenu osnovu prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski sud je u točki 8. obrazloženja pobijane presude obrazložio da je navedenu zaštitnu mjeru izrekao radi potrebe da se okrivljenici pruži stručna pomoć kako bi stekla uvid u vlastito ponašanje, a s obzirom da se pod djelovanjem alkohola neprimjereno ponaša prema članovima obitelji te da iz provedenih dokaza proizlazi da je upravo alkoholizam okrivljenice uzrok ovakvom njezinom ponašanju.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud nije obrazložio je li okrivljenica prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje je pravomoćno osuđena i koji su navedeni u uvodu pobijane presude također počinila pod utjecajem alkohola, te ukoliko navedeni prekršaji nisu počinjeni pod utjecajem alkohola, prvostupanjski sud je trebao odrediti vještačenje, jer se samo na temelju jednog počinjenja prekršaja pod utjecajem alkohola okrivljenici ne može izreći zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a da nije provedeno vještačenje okrivljenice, odnosno postoji li ovisnost o alkoholu i je li ona povezana sa počinjenim nasiljem.
9. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu okrivljenice prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak odnosno ispitati okrivljenicu, ispitati svjedokinju ŽM, te svjedoka VM, provesti dokaz suočenja okrivljenice sa svjedocima u slučaju nesuglasja u njihovim iskazima, utvrditi i valjano obrazložiti potrebu izricanja zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, provesti sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
10. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 5 (pet) ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
