Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-162/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. OF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17 , 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. OF, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pp-2293/2025-14 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. OF i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. OF obavezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. OF proglašen je krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 ( tristo) eura.
1. Okr. OF obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 64, 00 (šezdeset i četiri) eura.
2. Istom presudom okrivljeniku je temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i to bivšoj izvanbračnoj partnerici ČF, a zaštitna mjera se odnosi na sva javna mjesta na kojima će žrtva nasilja boraviti kao i na adresi prebivališta u [adresa]. Okrivljenik se ne smije žrtvi nasilja približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara i to u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
1. Protiv te presude okr. OF je pravodobno podnio žalbu po svom branitelju protiv presude zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2. Žalba nije osnovana.
3. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.
3. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, je pravilno cijenio obranu okrivljenika te iskaz saslušane oštećenice ČF. Sud je opravdano u cijelosti prihvatio iskaz ispitane oštećenice, čiji iskaz je prihvaćen kao uvjerljiv i dosljedan, te u potpunosti sukladan njezinom iskazu danom na Zapisnik o ispitivanju svjedoka danom prostorijama PU bjelovarsko–bilogorske dana 12. kolovoza 2025. Dakle, oštećenica je decidirano i jasno iznosila kako se okrivljenik kritične zgode ponašao na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno da je oštećenicu vrijeđao SMS porukama i porukama putem aplikacije Whats App, što je kod nje izazvalo strah i uznemirenost.
4. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.
5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na vrijeme počinjenja djela, ovaj Sud ističe da vrijeme prekršaja u pravilo (pa tako i kod ovog prekršaja) ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja. Naime, nesporno je da je okrivljenik oštećenici upućivao poruke putem mobilnog uređaja dana 9. i 10. kolovoza 2025. što je utvrđeno iz ispisa poruka koji su prilog predmetu spisa, i koji datumi su naznačeni u činjeničnom opisu djela prekršaja. Vrijeme počinjenja prekršaja koje je naznačeno kao „neutvrđeno vrijeme“, ne čini optužni prijedlog manjkavim nepodobnim za raspravljanje, kako to navodi žalitelj, jer ono nije bitan element kod djela stavljenog okrivljeniku na teret, u smislu da bi o vremenu počinjenja ovisila primjena neke od odredbi prekršajnog zakonodavstva koja se odnosi na obveznu primjenu blažeg zakona, odredba o zastari i sl.
6. Nadalje, ne stoji žalbeni navod žalitelja kako je iskaz oštećenice u bitnoj suprotnosti sa sadržajem optužnog prijedloga, jer da oštećenica opisuje ranije događaje. Istina da je se oštećenica u svom iskazu referirala na međusoban odnos između nje i okrivljenika, ali je iskazivala i o događajima koji se okrivljeniku stavljaju na teret. Iskaz koji se odnosi na ranije ponašanje okrivljenika, nije sadržan u optužnom prijedlogu, te za isto okrivljenik nije niti kažnjen, dakle, isto ne predstavlja bitnu suprotnost sa optužnim prijedlogom.
7. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu u mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pri tome treba istaknuti da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura, odnosno kao teža kazna zatvora do 90 dana. Iz svega navedenog evidentno je da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu-novčanu kaznu u minimalnom iznosu predviđenom za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.
7.1. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena, držeći de se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.
7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je dao valjanje i zakonite razloge za izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji. Razloge prvostupanjskog suda za izricanje ove zaštitne mjere u potpunosti prihvaća i ovaj sud , te i ovaj sud smatra da je potrebno izreći ovu zaštitnu mjeru, kako bi se izbjeglo ponavljanje prekršaja iz područja nasilja u obitelji, pogotovo na činjenicu da je oštećenica izrazila strah od ponovnog uznemiravanja.
1. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13)propisan opći okvir paušalne svote u ,to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
2. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 21. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
ŽF, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
