REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1298/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. KH , zbog prekršaja iz čl. 199. stavke 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13., 92/14., 64ć715., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22 ) i dr. odlučujući o žalbi okr. KH, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 18. siječnja 2023., broj: Pp-1379/2022-6, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbe okr. KH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 181.t.5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22)

ODBIJA SE OPTUŽBA

što je 18. kolovoza 2022. u 23,45 sati u Metkoviću, na kolniku ulice Stjepana Radića, kao vozač u prometu na cesti upravljao motornim vozilom M1-osobnim automobilom marke Škoda Felicia 1-9, registarske oznake [registarska oznaka], sa 0,59 g/kg alkohola u organizmu ( izmjereno alkometrom Drager 6820 0,69 g/kg, što umanjeno za dopuštenu granicu od 0,1 g/kg iznosi 0,59 g/kg), odnosno za kojeg je navedenim mjernim uređajem utvrđeno da ima odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka iznad 0,50 g/kg do 1,00 g/kg, čime je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 6. Istog Zakona

II Uslijed odluke pod I., žalba okr. KH u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je bespredmetna.

III Uslijed odluke pod. I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. KH, za prekršaj činjenično opisan pod t. 2. izreke pobijane presude, iz čl. 54. stavke 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, na temelju citiranog propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), koju je dužan platiti u roku od dva mjeseca od dana od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV U ostalom dijelu, žalba okr. KH odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

V. Na temelju čl. 138. st.2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22 dalje u tekstu: PZ) okr. KH je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od dva mjeseca, po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. KH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaje iz čl. 199. stavke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 54 st. 3 Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena uz primjenu ublažavanja ukupna novčana kazna u iznosu od 330,00 eura, koju kaznu je dužan platiti u roku od dva mjeseca od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

1.2. Temeljem čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona od okrivljenika se oduzima jedna PVC vrećica sa sadržajem suhe zelene biljne materije mirisa i izgleda karakterističnog za opojnu drogu marihuanu težine cca 1,6 grama, a prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj [serijski broj], koji predmeti će se uništiti.

2. Protiv te presude okr. KH je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.

3. Žalba je dijelom bespredmetan, a dijelom nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je žalitelj proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo prekršaja, a uslijed čega je žalba okr. u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinio dana 18. kolovoza 2022. kada je utvrđeno počinjene prekršaja.

5.1. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koji je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.“ Odredbom članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj za koji je kao propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude (za prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 390,00 do 660,00 eura), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obvezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo te je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i za prekršaj iz čl. 199 st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.3. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenik tereti za prekršaj i čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila tzv. apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Žalitelj ističe bitnu povredu postupka, odnosno da mu je povrijeđeno pravo obrane, jer nije imao mogućnost dati svoju obranu, s obzirom je ispričao svoj nedolazak, jer da je na dan održavanja glavne rasprave bio odsutan iz mjesta prebivališta, o čemu je obavijestio sud.

6.1. Prema stanju spisa predmeta, okrivljenik je obavijestio suda da nije u mogućnosti prisustvovati raspravi dana 17. prosinca 2023. jer da je poslovno spriječen. Okrivljenik je uredno primio poziv za dan 17. prosinca 2023., pa je prvostupanjski sud, budući su bili ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave, istu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i okrivljenika, te je između ostalih dokaza pročitao službenu bilješku i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu. Dakle, prvostupanjski sud je potpuno pravilno i zakonito proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, pa pogrešno smatra okrivljenik da mu je povrijeđeno pravo obrane. Da bi bila ostvarena bitna povreda prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o nepravilnoj primjeni odredaba zakona koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u žalbi nisu izneseni razlozi. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako su ostvarene pretpostavke iz čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, jer da ispitivanje okrivljenika nije potrebno, i isto nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

6.2. Nadalje, okrivljenik u žalbi neosnovano navodi da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu, jer da je službena zabilješka nezakoniti dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka. Iz stanja spisa proizlazi da se pobijana presuda temelji na zakonito provedenim dokazima, odnosno na službenoj zabilješci Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, broj:511-03-12-83/206-22 od 19. kolovoza 2022. koja se temelji na neposrednom opažanju službenih osoba ČH i ĐH koji su tijekom obavljanja službe neposredno opazili protupravnu radnju okrivljenika i koja stoga predstavlja zakoniti dokaz sukladno odredbi članka 158. st. 5. Prekršajnog zakona u kojoj je propisano da ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku, službena bilješka predstavlja dokaz u prekršajnom postupku i zbog čega je u tom dijelu trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

6.3. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 54. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

6.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio provedene dokaze u postupku, opravdano utvrdio odgovornost okrivljenika na temelju istih, te je na osnovu službene zabilješke koja je zakonit dokaz u postupku, nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik kritične zgode dragovoljno predao djelatnicima policije pvc smotuljak u kojem se nalazilo 1,6 grama droge marihuane. Dakle, nije provedena nezakonita pretraga kako okrivljenik ističe u svojoj žalbi, već je on sam dragovoljno predao djelatnicima policije navedenu drogu.

6.3. Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod minimalno propisane kazne za ovo djelo prekršaja, izrečena kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, to je blaža vrsta kazne budući da je za iste prekršaje propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

9. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

VH, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.