Poslovni broj P-289/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika ŽĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupan po punomoćniku Zdravku Iviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika pod 1. CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod tuženika/protutužitelja pod 2. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti iz Podgradine, Podgradina 41, OIB:47220732940, oboje zastupani i to tuženik pod 1., osobno, a tuženik pod 2. po tuženiku pod 1. ,kao zakonskom zastupniku, a svi po punomoćnicima KĆ, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, Vukovarska 6, radi predaje u posjed odnosno utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima/protutužiteljima CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Neretvanskoj riznici umjetnina i inih vrijednosti, OIB:47220732940, Podgradina 41, Slivno Ravno da tužitelju ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] predaju u posjed dio čest. 369/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković slobodan od osoba i svojih stvari i to baš onaj dio koji je na Skici lica mjesta na dan očevida Stručnog nalaza-vještva za spis suda P- 289/2023 od 17. rujna 2024. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše dipl. ing. geod. (a koji je Stručni nalaz-vještvo sastavni dio ove presude) označen slovima B-C-D-E-F-L-B površine 89 m2 te da se okane svakog daljnjeg pačanja u tu nekretninu.

II. Dužni su tuženici/protutužitelji nadoknaditi tužitelju/protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,62 EUR-a, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj/protutuženik odbija za više zatraženi iznos od 687,19 EUR-a kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja pod 2. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tuženik pod 2.-protutužitelj, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Podgradina, Podgradina 41.,OIB:47220732940 vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica], koji dio je na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Marka Vukše, dipl.ing.geod. od 18.rujna 2024. godine, koji nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove presude, označen likom B,C, D,E,F,L,B, površine 89m2, u naravi kamena kućica sa dvorištem, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na opisanom dijelu sa imena tužitelja-protutuženika, uz istodobnu uknjižbu toga prava na opisanom dijelu, na svoje ime, za cijelo.

2. Dužan je tužitelj-protutuženik nadoknaditi tuženiku-protutužitelju pod 2. parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,NN 78/15),koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je jedan od suvlasnika čest. 369/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković. Navodi da je ta čestica cijepana na način da su od iste nastale nove čest. 369/2, 369/4, 369/5 i 369/6 k. o. [katastarska općina], a dogovorom svih suvlasnika baš novoformirana čest. 369/2 k. o. [katastarska općina] u cijelosti pripada tužitelju. Nadalje ističe da tuženici RĆ i udruga Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti koje je RĆ i predsjednik bez bilo kakve pravne osnove koriste dio predmetne nekretnine, površine cca 30-tak m2 na kojem je dijelu nekakva kućica i prolaz do te kućice uz granicu s čest. 369/1 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužene ad/2 udruge Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti. Prema onome što je tužitelju poznato dio predmetne nekretnine bez bilo kakve pravne osnove koristi tužitelj ad. 1. RĆ za svoje vlastite, osobne potrebe, ali i kao predsjednik tužene ad. 2. odnosno udruge Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti. Tužitelj se preko svog punomoćnika dopisom obratio tuženiku ad. 1. radi postizanja mirnog i izvansudskog dogovora radi razjašnjenja međusobnog odnosa u vezi naprijed navedene nekretnine, ali je isti na to odgovorio dvosmisleno navodeći da isti nije u posiedu, da ne koristi predmetnu nekretninu, da ne polaže nikakva prava na istoj te da s radošću očekuje tužbu. Nije jasno zašto bi očekivao tužbu ukoliko zaista ne bi koristio dio predmetne nekretnine kao što to tužitelj tvrdi. Očito je da se radi o neiskrenom odgovoru, nekakvome mudrijaškom, a tužitelj pretpostavlja da će tuženik ad. 1. tvrditi da predmetni dio predmetne nekretnine ne koristi on nego tuženik, ad. 2. ili obrnuto, a u stvarnosti tuženik ad. 1. tu nekretninu koristi i osobno i kao predsjednik tužene ad. 2. tako da tu nekretninu koriste oba tuženika.

2. Tuženik pod 1., u svom odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na toga tuženika kao fizičku osobu. Naime, tuženik pod 1., a što je razvidno i iz njegovog pisma, od 12. rujna 2023., a koje pismo predstavlja odgovor na pismo tužitelja od 5. rujna 2023., nije, a niti je ikada bio u posjedu nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], označene kao kat. čest. [katastarska čestica], a koja nekretnina je upisana u zu broj:1036. Istina je da je tuženik pod 1., zakonski zastupnik tuženika pod 2.,da u ljetnom periodu često, i to preko dana i navečer boravi u sjedištu tuženika pod 2.,organizira razne izložbe i druga kulturna događanja, ali uopće ne koristi nekretninu, opisanu u tužbi. U svom pismu od 12.rujna 2023., a koje pismo tuženik pod 1., nije niti trebao pisati, s obzirom da on nije „ AĆ“, nego imenom RĆ, a što je razvidno i iz tužbe, pa je očito da je pismo tužitelja upućeno pogrešnoj osobi. Sa druge strane, u pismu tužitelja, se traži isključivo od tuženika pod 1.,da se „ubuduće okane pačanja u tu nekretninu“, ukoliko „u toj kućici na toj nekretnini imate nekih stvari“. U pismu se uopće ne spominje tuženik pod 2. i sada tužitelj, u tužbi lamentira i komentira ponašanje tuženika pod 1.,suviše, i vrijeđa toga tuženika, iako je odgovor tuženika pod 1. napisan sasvim uredno, a u tom pismu tuženik pod 1. izričito naglašava da ne polaže nikakva prava na predmetnoj nekretnini, da u toj „kućici“ ne drži svoje stvari, pa niti može razumjeti zbog čega se tužitelj njemu obraća. Dakle, tužitelj je upravo doprinio stavu tuženika pod 1.,a što je potpuno razvidno i iz navedenog pisma tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik pod 1.ustraje u svojim tvrdnjama da uopće ne koristi nikakav objekt, pa niti „nekakvu kućicu“ koja se navodno nalazi na kat. čest. [katastarska čestica], tamo nema njegovih stvari, pa je tužba u odnosu na njega potpuno promašena, a i iz pisma tužitelja to proizlazi, pošto tužitelj u tom pismu navodi da bi tuženik pod 1.,to jest neki „ AĆ“ trebao tu kućicu osloboditi od svojih stvari „UKOLIKO u toj kućici na toj nekretnini ima nekih stvari“. Posebice ističe činjenicu da tuženik pod 1.nema nikakve potrebe držati bilo kakve stvari u toj, „nekakvoj“ kućici, on je suvlasnik obiteljske stambene zgrade u mjestu [adresa]., pa se sve njegove stvari nalaze u toj obiteljskoj stambenoj zgradi, a i on, isključivo koristi tu zgradu za stanovanje, kada iz [adresa] dođe.

2.1. U odnosu na tuženika pod 2. isti u svome odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da su svi objekti, pa i „nekakva kućica“ njegovo vlasništvo, te da niti jedan od objekata nije položen na kat. čest. [katastarska čestica]. Iz same tužbe jasno proizlazi priznanje tužitelja da je tuženik pod 2. vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], i svi su objekti izgrađeni i nalaze se na toj nekretnini. Tužitelj u tužbi tvrdi najprije da je „jedan od suvlasnika čest.369/2 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]“ da bi potom, u istoj rečenici kazivao kako ta nekretnina „u cijelosti pripada tužitelju“. Međutim, zemljišnoknjižni izvadak, koji je dostavljen uz tužbu, sasvim jasno demantira tužitelja u takvoj tvrdnji, s obzirom da iz toga izvatka, a koji je izdan 5. listopada 2023., sasvim jasno proizlazi da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine za 12/30 dijela. Dakle, tuženik pod 2. tvrdi da je i zgrada, koju tužitelj naziva „nekakva kućica“ izgrađena na nekretnini, za koju i tužitelj priznaje da je vlasništvo tuženika pod 2.,a ne na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ipak, i opreza radi, ukoliko bi se pokazalo da je ta „nekakva kućica“ izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik pod 2. ističe da se radi o poslovnom objektu, izgrađenom prije 1980.godine, te da je tuženik pod 2. bio investitor gradnje i vlasnik je te zgrade, pa kada bi se pokazalo da se zgrada nalazi na navedenoj nekretnini, onda bi bilo riječ o građenju na tuđem zemljištu. S obzirom da su davno prošli svi objektivni i subjektivni rokovi, u kojima vlasnik zemljišta, na kojemu je treća osoba izgradila zgradu, mogao zatražiti i postići zaštitu, ponajprije pošto se radi o građenju u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, jedno od sljedećih prava: pravo tražiti da se izgrađeno na njegovom zemljištu poruši, tražiti da mu graditelj plati adekvatnu naknadu za zemljište ili koristiti pravo kupnje izgrađenog, međutim, ništa od toga nije zatraženo nikada, a što je dokaz da suvlasnici predmetne nekretnine, a niti njihovi prednici nisu uopće osporavali pravo na gradnju tuženiku pod 2.

2.2. Stoga tuženik pod 2., opetovano navodeći da to čini opreza radi, odmah podnosi i protutužbu koja glasi:

"1.Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj pod 2.,Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, OIB:47220732940., [adresa]., vlasnik dijela nekretnine, u naravi građevinskog objekta, izgrađenog na dijelu kat. čest. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], upisane u zu broj:1036,a kako je to prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika, a koji nalaz i mišljenje predstavljaju sastavni dio presude, pa je ovlašten, temeljem ove presude zatražiti i postići brisanje tužitelja i svih upisanih drugih suvlasnika, kao suvlasnika toga dijela opisane nekretnine, uz istodobni upisa prava vlasništva, na tom dijelu nekretnine, na svoje ime, za cijelo.

2.Dužan je tužitelj-protutuženik nadoknaditi tuženiku-protutužitelju pod 2. parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,NN 78/15),koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 30. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u cijelosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, sve kako je navedeno u izreci.

3.1. Ujedno dostavlja i izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 86) iz kojega je razvidno da je isti upisani samovlasnik cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.2. Tuženik/protutužitelj pod 2. je podneskom od 18. listopada 2024. (ispravljen na ročištu 31. ožujka 2025.) uredio svoj protutužbeni zahtjev također u cijelosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, sve kako je navedeno u izreci.

3.3. Slijedom svega navedenog, izbjegavajuće presude iznenađenja sud je na ročištu 3. veljače 2025. riješio da će se u nastavku postupka raspravljati prema uređenim tužbenim zahtjevima, a koji ni na koji način nisu mijenjali osnove i činjenice navedene u tužbi/protutužbi već su se samo precizirali tužbeni zahtjevi prema mjerničkom vještačenju.

4. Tijekom postupka kako je navedeno na glavnoj raspravi od 4. prosinca 2025. izvedeni su dokazi čitanjem i pregledavanjem zk izvadaka (list spisa 5-6), kopije katastarskog plana (list spisa 7), ispisa iz Registra udruga (list spisa 8-10), korespondencije stranaka (list spisa 11-12), uplatnice za struju (list spisa 22), odluke o trajnom ustupanju mlinice u [adresa] za potrebe aktivnosti Galerije "Stećak" (list spisa 35), troškovnik građevinskih i obrtničkih radova (list spisa 39-49), statut Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti (list spisa 50-54), fotografiju (list spisa 55), obljetnicu Galerije "Stećak" i Neretvanske riznice (list spisa 56), stručni nalaz i mišljenje imenovanog vještaka (list spisa 65-73), presudu P-570/11 (list spisa 87-93), zapisnik (list spisa 94), izvod iz popisnog lista (list spisa 95-97), opravdanje izostanka svjedoka TĆ (list spisa 109), povijesni izvadak iz registra udruga za Neretvansku riznicu umjetnina i inih vrijednosti (list spisa 124-127), opravdanje izostanka svjedoka ĐĆ (list spisa 128), kao i iskaze saslušanih svjedoka EĆ, LĆ, GĆ i DĆ (list spisa 98-104), kao i saslušanih svjedoka UĆ, OĆ, VĆ i NĆ (list spisa 115-120) kao i iskaz svjedoka FĆ (list spisa 160-162) te iskaze parničnih stranaka (list spisa 162-165). i u konačnici saslušanjem svjedokinje ĐĆ (list 172 spisa).

4.1. Dokaz tuženika pod 2./protutužitelja za građevinskim vještačenjem tj. procjenjivanjem vrijednosti objekta koji je predmet spora sud nije izvodio jer je iz dokaznog postupka utvrđeno da taj tuženik u vrijeme gradnje objekta nije niti postojao, a niti je tadašnje udruženje građana "Stećak" na koji se poziva ovaj tuženik bilo što gradilo svojim sredstvima, jer iz iskaza svjedoka HĆ, ČĆ i FĆ proizlazi da je to gradila tadašnje društveno poduzeće PIK Neretva odnosno njegov dio "Razvitak".

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u njegovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika osnovan u cijelosti, dok protutužbeni zahtjev tuženika pod 2./protutužitelja neosnovan u cijelosti, i to iz niže navedenih razloga.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da tuženici pod. 1 i pod. 2 predaju u posjed tužitelju točno određeni dio čest. 369/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, slobodan od osoba i svojih stvari, te da se isti okanu svakog daljnjeg pačanja (oduzimanja posjeda) u odnosu na tu nekretninu.

6.1. Iz historijata tužbe i samog tužbenog zahtjeva tužitelja je razvidno da se ovdje radi o pravoj vlasničkoj ili reivindikacijskoj tužbi kojom vlasnik – ne posjednik (tužitelj) od posjednika – ne vlasnika (tuženika) zahtjeva predaju u posjed predmeta na koje ima pravo vlasništva.

7. Također iz odgovora na tužbu tuženika i tijekom postupka je također razvidno:

- da tuženik pod 1. prigovara pasivnoj legitimaciji, tj. isti tvrdi da se stvar (točno određeni dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]) koju tužitelj traži ne nalazi u posjedu tuženika pod 1., pa bi iz toga razloga tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti,

- da tuženik pod. 2. ne spori pasivnu legitimaciju tj. da isti posjeduje i koristi (točno određeni dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]), međutim isti tvrdi i ustaje protutužbom da je stvarni vlasnik toga dijela k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te od suda traži da to utvrdi (da je vlasništvo predmetne k.č. stekao dosjelošću odnosno podredno građenjem), te da kao utvrđeni vlasnik onda nije dužan prepustiti traženi dio tužitelju u posjed jer to pravo pripada njemu kao vlasniku.

8. Dakle, sud u ovome postupku je trebao utvrditi i ustanoviti sporne činjenice tj. vlasništvo stvari tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika pod 1., te pravo vlasništva tuženika pod 2./protutužitelja u odnosu na tu stvar tj. predmetni dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

9. Iz zk izvatka proizlazi da je kao vlasnik cijele k. č. [katastarska čestica] upisan upravo tužitelj (list spisa 86).

9.1. Iz izvatka registra udruga proizlazi da je tuženik pod 2./protutužitelj u registar udruga upisan 24. travnja 1998., a na temelju odluke osnivačke skupštine od 6. siječnja 1991. (list spisa 50-54) iz kojeg je pak vidljivo da nikakve nekretnine galerije "Stećak" nisu unesene u temeljni kapital iste, a niti su mogle biti unesene jednostranom izjavom osnivača.

9.2. Iz sadržaj Odluke PIK „Neretva„ od 11. srpnja 1984. godine (list spisa 35), proizlazi da se tkz. mlinica trajno ustupa za potrebe aktivnosti galerije „Stećak“ odnosno da se tkz. mlinica daje na korištenje isključivo za potrebe kulturne djelatnosti galerije, o čemu će se sačiniti ugovor o ustupanju prostora, te odrediti međusobna prava i obveze. S obzirom na sadržaj te odluke, nije jasno je li galerija „Stećak“ bila u samostalnom posjedu nekretnine (mlinice) odnosno da li joj je uopće prenesen vlasnički posjed nekretnine ili je osnov stjecanja posjeda eventualno prekarij ili zakup, u kojem slučaju se ne radi o vlasničkom posjedu. Međutim, što je za ovaj spor bitno, nigdje se u tome trajnom ustupanju ne spominje bilo kakvo dodatno zemljište ili bilo kakav drugi objekt pa tako niti ovaj koji je predmet spora.

10. Svjedokinja EĆ je pred sudom iskazala:

- da joj je dobro poznat predmet spora te da je ovo sve bilo od davnina " DĆ", te su se oni nasljednici na terenu podijelili i to na način da je ovaj dio što je predmet ovdje spora pripao u vlasništvo ŽĆ u cijelosti,

- da je ovu malu kućicu što je i predmet spora napravila tvrtka Pik Neretva, a koliko zna bez dozvole njene obitelji,

- da ovu kućicu koristi AĆ, a to govori iz razloga jer je prije nekih cca 6-7 godina ovdje baš za ovu nekretninu uredovala policija koju su zvali ona i sestra jer su u ovoj kućici zatekli neke turiste iz Rijeke koji su tu stajali cca 10-ak dana te su rekle da im je istu iznajmio AĆ,

- da u kućici ima kuhinjica i wc u prizemlju, dok su na katu kreveti,

- da nekada zna pogotovo ljeti tu vidjeti i neke izložbe koje organizira AĆ,

- da ova kućica nije dio mlinice jer mlinica ima svoju česticu i također iste su bili vlasnici Ž,

- da je policiju zvala iz razloga jer AĆ ovu nekretninu što je predmet spora posjeduje i iznajmljuje te zarađuje novce, a ista je od DĆ,

- da su oni već bili tužili BĆ da je to njihovo, najprije za mlinicu pa onda i za ovu nekretninu koja je predmet spora, ali koliko zna AĆ se branio da je to od Neretvanske riznice ili društveno vlasništvo,

- da prije samovlasništva ŽĆ ovo sve je bilo od DĆ dok se nije razdijelilo, a unutar njihove obitelji DĆ nema spora oko toga tko su nasljednici istog kao ni da su se na terenu podijelili kome što pripada i ovaj dio nesporno pripada ŽĆ,

- da kada je rekla da bi AĆ dobio spor isti je dobio samo u odnosu na mlinicu, a ne na ovu nekretninu koja je predmet spora jer je ova nekretnina bila na državi,

- da kada je rekla da je Pik napravio ovu kućicu, misli da bi to bilo prije Domovinskog rata, a ogradni zidovi su napravljeni valjda u sklopu toga kad se gradilo,

- da što se tiče zelenih vrata koja predstavljaju ulaz, a prikazan su na skici spisa 71, ne zna kada su ista postavljena,

- da od izgradnje ovu nekretninu koja je predmet spora posjeduje AĆ jer on tvrdi da je on šef toga,

- da što se tiče njihove tužbe prema BĆ misli da je ista bila u njegovu korist,

- da su oni tužili za ovu česticu koja je predmet spora državu RH i da su taj spor dobili,

- da ovu nekretninu koja je predmet spora njena obitelj nikada nije koristila jer je njima uvijek bila ograđena,

- da što se tiče podjele unutar njihove obitelji da su se skupa sa geodetom dogovorno i dobrovoljno podijelili.

11. Svjedokinja LĆ je pred sudom iskazala:

- da iz priča svoga oca zna da je ovo zemljište koje je predmet spora pripadalo njihovoj obitelji i da je ovu kućicu netko izgradio neovisno od izgrađene mlince,

- da je 1988. i radila u turističkom naselju Klek i zna da je već tada bila na terenu ova kućica ali koja je njena svrha ne zna,

- da sada zasigurno ovu nekretninu koja je predmet spora koristi RĆ i to na način da u istoj boravi on i njegova obitelj, da izdaje i turistima a zna da je jednom prilikom IĆ istoga zatekla da je izdao turistima ovu nekretninu te da su ljudi za tu uslugu istome platili,

- da se ova nekretnina koristi samo u turističke svrhe za prebivanje i iznajmljivanje te ni za kakve druge, a koliko zna i raspored samih prostorija unutar ove kućice to isto potkrepljuje,

- da kada je C uzeo ovo zemljište, koje je predmet spora, njenoj obitelji misli da na istom nije bilo ništa te da su oni naknadno izgradili ovu kućicu,

- da kada su se oni unutar obitelji dijelili naravno ovu nekretninu koja je predmet spora smatrali su njihovom pa su je na taj način i dobrovoljno podijelili na način da ona pripada ŽĆ u cijelosti,

- da između mlinice i ove kućice koja je predmet spora postoji međa na katastarskom planu ali iste na terenu nema jer je RĆ tu stavio betonski plato koji je popločan koji se proteže od mlince do kućice,

- da ne zna kada je betonski plato napravljen,

- da je prije izgradnje kućice njen otac bio u posjedu ovoga zemljišta, ali nakon izgradnje iste nisu jer im nisu dali, prvenstveno im je branio RĆ, ali su se oni bunili kako njen otac tako i oni, a zna da kada se radio ovaj kameni zid i ova kućica da su njeni preci dolazili tamo i pokušali spriječiti tu izgradnju,

- da je nasljedstvo ove nekretnine stekla iza smrti svoga oca, a koliko zna njen otac je za života bio pokretao postupke za ovu nekretninu, a misli da je tužen bio i gospodin RĆ,

- da što se tiče završetka spora misli da su oni dobili zemljište ali nikada ga nisu dobili jer gospodin RĆ nije htio izaći iz toga.

12. Svjedok GĆ je pred sudoim iskazao:

- da zna što je predmet spora i da je predmetna nekretnina u vlasništvu Joška Bjeliša 1/1, a isti je u vlasništvo stekao ovu nekretninu prvo kupovinom suvlasničkog dijela od ŠĆ, a zatim i podjelom sa drugim suvlasnicima tj. nasljednicima DĆ,

- da unutar suvlasničke zajednice nasljednika DĆ nema nikakvog spora da je ova nekretnina sada pripala ŽĆ jer je sve uredno plaćeno i podijeljeno,

- da ovu nekretninu svojata MĆ jer se on tu pojavljivao i isti ima ključeve od ovih ulazni vrata prikazanih na listu spisa 71, a tu negdje od vrata je i obilježena granica između ove nekretnine koja je predmet spora i susjedne nekretnine tj. mlinice,

- da otkad je njegov sin vlasnik ove nekretnine da zna okolo iste očistiti tj. pokositi travu i očistiti raslinje, a tu je zadnje dvije godine zaticao K koji bi tu bio i živio, a tu je viđao i CĆ i njegovu obitelj, sigurno ženu te njegovu kćer i zeta mu,

- da u kućicu on nema pristupa pa zato je i pokrenut ovaj postupak,

- da je PIK 1984. dao na korištenje nekoj galeriji ovu mlinicu, a nikada u vlasništvo, a da ovo zemljište na kojem je izgrađena ova kućica nikada nije bila predmet nikakvog davanja ni na korištenja, a zna da se RĆ tu samo širio tokom godina,

- da se obitelj DĆ tj., nasljednici stvarnog vlasnika protivila tome širenju i da su se bile pokretale razne tužbe,

- da je ovu nekretninu koja je predmet spora njegov sin kupio od ŠĆ i njegove supruge i on je odmah znao na terenu koji dio suvlasništva je njegov,

- da kada je njegov sin kupovao u Ugovoru je navedeno da kupuje zemljište sa garažom a pod garažom se smatrala upravo ova kućica koja je predmet spora,

- da kod kupovine ove nekretnine sa ovom kućicom prodavatelji nisu dali njegovom sinu ključeve od ove kućice jer RĆ nije iste dao,

- da prilikom prodaje ŠĆ njegovom sinu kao ispravu o dokazivanju vlasništva su isti priložili kupoprodajni ugovor kojim su oni stekli vlasništvo od DĆ, misli da je bio jedan muški i dvije ženske osobe a to su nasljednici od ĆĆ i majke ZĆ,

- da ne zna tko je napravio ovu kućicu koja je predmet spora, što se tiče ovih zelenih vrata na ulazu također ne zna tko je iste postavio ali zna da su prije ovih zelenih bila neka drvena vrata,

- da ne zna ni kad su ovi zidovi napravljeni od mlinice do kućice te i ovaj okomiti na taj zid,

- da između ove mlinice i ove kućice koja je predmet spora na terenu se nalaze kamene ploče,

- da na terenu među predstavlja sprej a koji je označio geodeta prilikom podjele

ZĆ i njegovog sina ŽĆ,

- da ne zna da li su Ž, a zatim i R posjedovali ovu nekretninu koja je predmet spora, ali kako će i doći kad je ograđena,

- da što se tiče ove nekretnine ima sudska presuda da to ne pripada CĆ i Neretvanskoj riznici,

- da su protiv njega podnesene kaznene prijave ali on nije osuđen već je oslobođen, a kaznenu prijavu je podnio MĆ da je presjekao vodu, a on je jednu cijev presjekao i to kada je čistio zemljište okolo kućice koja je predmet spora,

- da je on tom prilikom odmah bio pozvao vodovod i oni su mu rekli da oni nemaju s tim ništa jer je to na privatnom zemljištu, a što se tiče kanalizacije koja iz ove kućice ide na zemljište njegovoga sina isto je prijavio u Komunalno te mu je direktorica rekla da to odmah zatvori,

- da budući je ta kanalizacija bila opet otvorena komunalno je samo to drugi put zatvorilo,

- da ne zna tko plaća režije za vodu i struju od ove kućice.

13. Svjedok JĆ je pred sudom iskazao:

- da pozna što je predmet spora i zna da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njegovih predaka, a isto su dobili i na sudu kao i da je ŽĆ kupio ovu nekretninu koja je predmet spora od jednih od sunasljednika te da između njih nasljednika JĆ nema nikakvog spora da ova nekretnina sada pripada ŽĆ,

- da ovu nekretninu koristi RĆ osobno jer u istoj zna boraviti, kao i dovoditi svoje prijatelje kao i turiste, a sve ovo je vidio svojim očima,

- da zna još kao dijete da na ovom zemljištu gdje je sada kućica je bila pržina te su se oni kao djeca igrali, ali ne može sa sigurnošću reći tko bi izgradio ovu kućicu,

- da bi od njegovog oca prvi rođak SĆ još za vrijeme rata govorio i predlagao da oni nasljednici toga zemljišta nasilno uđu u posjed ove kućice koja je predmet spora budući su oni u obitelji uvijek smatrali da je ista njihovo vlasništvo,

- da se njegova obitelj kako za ovu nekretninu tako i za nekretninu do ove koju zovu mlinica oduvijek sporila,

- da se ova nekretnina koja je predmet spora smatrala oduvijek vlasništvo njegove obitelji tj. nasljednika SĆ, i da ista nije dio mlinice,

- da ovu mlinicu tj. česticu i kuću do ove koja je predmet spora gospodin RĆ koristi u donjem dijelu za izložbe, a gore su na podu ležajevi,

- da što se tiče male kućice on ljude viđa ljeti jer je i on dolje ljeti a što se tiče galerije koja se nalazi u mlinici do ove nekretnine koja je predmet spora ljeti bude izložba skoro svaki dan u popodnevnim satima,

- da je između mlinice i ove male kućice koja je predmet spora popločano, ne zna tko je popločao ali zna da se tu ploče nalaze već 20 i više godina,

- da što se tiče ogradnih zidova misli da su isti napravljeni kad i kućica,

- da što se tiče ulaznih zelenih vrata zna da su prije bila drvena vrata te da su mu branili postavljanje ovih novih vrata ali su ista postavljena kada oni nisu bili dole na licu mjesta,

- da na terenu nema jasno vidljive međe između mlinice i ove male kućice ali to ne može reći sa sigurnošću jer se njima brani pristup,

- da CĆ viđa u ovoj kućici od kad zna za sebe,

- da njegovi preci a poslije i on su vodili određene sporove prema CĆ i koliko zna postoji i presuda da im isti to treba vratiti.

14. Svjedokinja OĆ je pred sudom iskazala:

- da je po maminoj lozi prezimena SĆ te može potvrditi da je ovo svo zemljište prikazano na listu spisa 69 vlasništvo od pamtivijeka obitelji SĆ a iz priča zna da je sigurno u vlasništvu SĆ 200 godina,

- da su Ž na ovome mjestu sagradili mlinicu a sada se ona nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a ista je već bila na tome mjestu kada se je ona rodila dakle 1949. g. sigurno i prije te još unutra ima žrvanj gdje su se mljele masline,

- da kada je upitana za ovaj mali objekat a koji je predmet spora tvrdi da je i taj objekat a i ovo zemljište bilo starina SĆ a tko je isti sagradio i kada ne zna ali misli da je sagrađen od strane PIK-a,

- da što se tiče ove mlinice oni su oduvijek biti utvrđivani kao nasljednici vlasnika SĆ ali bi na kraju opet bili opovrgnuti, dok što se tiče ovog objekta koji je predmet spora i prikazan je na listu spisa 69 misli da je isti PĆ prodao ovdje tužitelju ŽĆ te da između njih nasljednika nema spora odnosno nitko ne svojata taj dio od ŽĆ,

- da se do sada nije protivila korištenju ove male nekretnine koja je predmet spora jer je bila u Njemačkoj a i ona i sestre se nisu bile na terenu razdijelile a da li su se one protivile nije joj poznato, dok je ona nakon razdjele kao i njene sestre kojima je ovaj dio pripao prodali pa i nije bilo potrebe za protivljenjem,

- da je jednom prilikom prije 2-3 godine skupa sa svojom sestrom zatekla neke gospođe ispred ovog malog objekta koji je predmet spora, a koje su bile kako su im rekle iz Istre te da ljetuju kod gospodina CĆ,

- da osim ovoga što je izjavila nije više svojim očima vidjela CĆ da koristi ovaj predmet spora ali je to čula od drugih sunasljednika SĆ i to LĆ, DĆ i to iz razloga jer ŽV i JĆ tu imaju svoje kuće i vide tko to koristi i tko gdje ljetuje dok ona ne dolazi u [adresa],

- da ne zna kada i na koji način je RĆ ušao u posjed ovoga predmeta spora jer je bila u Njemačkoj i to 15 godina prije Domovinskog rata,

- da od ovih njenih sunasljednika JĆ je također čula da je RĆ mlinicu dobio na korištenje privremeno, a ovaj predmet spora tj. ovaj mali objekt je povezan sa ovom mlinicom,

- da je ova mala kućica koja je predmet spora već bila izgrađena kada se je vratila iz Njemačke za vrijeme Domovinskog rata

- da ne zna da li su oni nasljednici pokretali postupke protiv gospodina CĆ vezano za ovu malu kućicu jer između njih nasljednika nije bilo podijeljeno što je čije,

- da je ona svoj suvlasnički dio sa svojom sestrom IĆ prodala CV prije par godina,

- da pozna gospodina CĆ i viđa ga u [adresa] a da li živi u svojoj kući ili u tuđoj to joj nije poznato,

- da se ova mlinica koja je do predmeta spora oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi u dnu za izložbe slika a na katu su kreveti,

- da kada je rekla da je zatekla dvije gospođe iz Istre iste su joj rekla da ljetuju kod gospodina CĆ ona ne zna što su one i u kojem svojstvu bile,

- da je od nasljednika JĆ čula da je RĆ ušao u korištenje mlinice ali ne zna na koji način jer mu nije nitko to odobrio.

15. Svjedok UĆ je iskazao:

- da je u vrijeme 1985. g. do 1987. g. bio direktor PIK-a Opuzen a od 1987. g. je bio direktor turističkog naselja Klek koji je bio u sklopu tvrtke Razvitak,

- da je na njegov prijedlog donesena odluka negdje 1984. ili 1985. g. da se mlinica u [adresa] daruje tada galeriji Stećak i to jer im za poslovanje više nije bila potrebna jer se sigurno 3 godine unazad tu ništa nije radilo,

- da što se tiče konstrukcijskih gabarita ista je bila u obliku kao i danas ali se unutra uredila i stavio krov,

- da je on kada je preuzeo turističko naselje Klek dogovorio da građevinski sektor tvrtke Razvitak taj posao odradi a da su se u to vrijeme napravili i svi drugi radovi tj ogradni zidovi, ovaj mali objekt,

- da su oni taj posao odradili i tu investirali iz razloga jer je to bilo u interesu turističkog naselja Klek da se tu odvijaju kulturna događanja i izložbe,

- da je tvrtka Razvitak ovaj objekt koji je predmet spora izgradila na društvenom vlasništvu te da se nitko od JĆ nije protivio jer je tada to zemljište bilo ne interesantno,

- da je ovaj mali objekt napravljen iz razloga da može funkcionirati ova galerija jer bi se u tom malom objektu kuhalo i bio bi WC, a umjetnici bi spavali na katu stare mlinice koja se je uredila na način da bi se u prizemlju održavala izložba a dakle na katu se moglo prespavati,

- da je gospodin RĆ bio tajnik akademije likovne umjetnosti fakulteta u Zagrebu i da je zbog toga on i vodio sve ove izložbe ispred galerije "Stećak" a sve to je njima kao turističkom mjestu davalo ozbiljnost turističkog mjesta,

- da kada se je krenulo sa izgradnjom ovoga malog objekta to zemljište je bilo zapušteno te u sklopu te dole prirode što znači da je prvo bilo potrebno izvršiti iskop i urediti zemljište te onda napraviti ovaj mali objekt, pa je zato i izgradnja istoga trajala sigurno 3-4 godine dakle negdje od 1985. -1989., a na uštrb njihovog ulaganja je njima galerija Stećak dala određen fundus slika koje su oni izlagali u njihovom hotelu i restoranu a koje su u vrijeme rata vratili galeriji da se ne pokradu,

- da je vlasništvo mlinice koja se sada nalazi na k. č.- 369/1 k. o. [katastarska općina] bilo poljoprivredne zadruge jer se ista osnovala da bi ljudi mogli tu mljeti masline, a koja se s vremenom spojila sa OUR PIK Neretva i u momentu njihovog prenošenja u vlasništvo galeriji Stećak je ista bila sigurno vlasništvo PIK-a Neretve,

- da li je PIK Neretva bila uknjižena u zemljišnim knjigama to ne zna jer se nije s tim bavio,

- da ne zna koja je vrsta organizacije bila galerija Stećak jer nije njegova dužnost da to zna,

- da je Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti proizašla iz galerije Stećak, a isto zna iz razgovora jer je morao znati da vidi u što se troše novci.

16. Svjedok ČĆ je pred sudom iskazao:

- da je tih godina kada se ova mala kućica gradila u [adresa] a koja je predmet spora i prikazana na listu spisa 69 bio zaposlenik tvrtke razvitak i to kao građevinski majstor,

- da se sa izgradnjom započelo negdje 1985. g. a koliko je trajala izgradnja i kako je teren izgledao sada ne može reći,

- da su ga na izgradnju uputili direktori Razvitka KV i UĆ te da su sa njim tada još radili RV i AV,

- da koliko je čuo oni su bili upućeni da ovaj objekt izgrade jer se tu kao otvarala neka galerija,

- da osobno pozna gospodina CĆ, a da li je isti dolazio u [adresa] kod gradnje ovog objekta se ne može sjetiti,

- da dok je izvodio ove radove nikada mu nitko nije na teren dolazio i bunio se odnosno branio gradnju.

17. Svjedokinja VĆ je pred sudom iskazala:

- da je bila zaposlenik Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti od 1991. pa sve do unatrag 4-5godina,

- da je imala ključeve kako od galerije tj. ovoga velikog objekta a tako i od ovoga malog objekta te je otključavala veliki objekt kada su se održavale izložbe dok bi se u malom objektu kuhala kava, mogao se obaviti wc i ima i tuš,

- da što se tiče galerije u prizemlju bi se održavale izložbe a na katu su bili krevetu za prespavati,

- da je njoj ključeve od ovih objekata dao gospodin RĆ jer je on bio ravnatelj Neretvanske riznice,

- da je prije već što je ona došla tj. prije ove Neretvanske riznice bila postojala "Stećak",

- da to zna jer su joj isto rekli kako njen pok. suprug A tako i gospodin RĆ,

- da je njen suprug pok. A volonterski radio kako za galeriju Stećak tako i za Neretvansku riznicu tj. za gospodina CĆ a posao mu je bio pribavljanje donacija,

- da kada se Neretvanska riznica osnovala da je njen suprug vodio i računovodstvo te bi za taj dio posla dobio i novčanu naknadu,

- da bi izložbe bile u pravilu od 7 navečer do 10 a budući ja ona nije vozač znala bi ostati tamo u galeriji i prespavati a znalo se je desiti da ostanu i neki umjetnici koji bi radili izložbe te ona onda tada ne bi ostala prespavati,

- da nikada nije vidjela da bi neke treće osobe ne vezano za posao galerije tu boravile,

- da dok je ona bila i otvarala kako galeriju tako i ovaj mali objekta nikada joj netko treći nije dolazio i bunio se zašto ona to otvara,

- da je njeno radno mjesto za Neretvansku riznicu bilo administrator, a obavljala je poslove slaganja slika i sakupljanje starih stvari,

- da je za riznicu radila na 4 sata tijekom cijele godine,

- da je sve galerija Stećak pripojila u Neretvansku riznicu,

- da ne zna koje organizacijske strukture je bila galerija Stećak.

18. Svjedok TV je pred sudom iskazao:

- da je do 1984. živio u [adresa] a nakon toga se sve do sada nastanio u Splitu pa može reći da ga već tada bio kontaktirao gosp. AĆ ispred Galerije Stećak da dođe na neke izložbe u [adresa],

- da nakon što se je preselio u Split je bio kontaktiran od gosp. CĆ da ovdje na mlinici sada oznake 369/1 projektira stubište te jedan pomoćni objekt a što je i učinio te 1984. g,

- da su nedugo zatim ovaj posao što sa projektirao na terenu izvršili radnici Razvitka a to zna jer je u par navrata i prisustvovao samim radovima kao projektant i nadzor,

- da su se svi ovi radovi izvršili u roku cca godinu dana od njegovog projektiranja,

- da su još neki sitni radovi izvršeni u isto vrijeme kao zid i dva parkirna mjesta,

- da nakon ovih radova bi njega gosp. AĆ svake godine ljeti kontaktirao te bih on postavljao izložbe u ovome velikom objektu tkz mlinici sada oznake 369/1, a u ovome pomoćnom objektu koji je sada predmet spora bi se nešto nakon izložbe pojelo i popilo od strane pozvanih osoba,

- da je Galerija Stećak funkcionirala sve tu negdje do početka Domovinskog rata tj početak 1990-ih godina a nakon toga se ista proširila te se počela zvati Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti pa je on postavljao izložbe kako u [adresa] tako i u mjestu [adresa] te [adresa] te je to radio sve do neke 2010.g,

- da bih nakon toga došao samo na otvaranje ili da vidi izložbu,

- da ne zna koji je pravni status bio Galerije Stećak ali misli da je djelovala samostalno,

- da je bio angažiran od gosp. BĆ te pretpostavlja da je on bio vodeća osoba Galerije Stećak,

- da je on zaključio da je gosp. AĆ vodeća osoba Galerije Stećak iz samog nastupanja istog, iz čestitanja rođendana i Novih Godina kao i drugih dopisa njihove korespondencije, a isti je i predstavljao knjige,

- da što se tiče Galerije Stećak njega bi u ime iste znali kontaktirati i pojedini slikari koji su bili članovi te galerije,

- da je isto znao iz samih kataloga gdje je pisalo tko je predsjednik galerije te tko su članovi,

- da koliko zna nije pribavljena građevinska dozvola za ovo što je naveo da je projektirao, a njegov posao nije da pribavlja građevinsku dozvolu niti se interesira za istu,

- da kada je projektirao nije znao tko je vlasnik zemljišta.,

- da je projektiranje odradio besplatno za Galeriju Stećak,

- da se ne sjeća da li je bio angažiran za obavljanje projektiranja u pisanoj formi li de je usmeno dogovorio,

- da je Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti osnovana početkom 1990- ih godina a poveznica sa Galerijom Stećak je samo AĆ budući je on s istim cijelo vrijeme komunicirao, a to znači da Galerija Stećak nije nastavila postojanje kao Neretvanska riznica već je Neretvanska riznica tada osnovana,

- da kada su mu pokazane fotografije lica mjesta prikazane i priložene u spis list spisa 71-72 jasno se vidi izgrađeni zid, pomoćni objekt te probiveni ulaz za stubište koje je izgrađeno za ulaz u tkz. mlinicu koju je on projektirao te koliko može reći iz fotografija mišljenja je da se ništa nije više gradilo,

- da kada je dolazio i pregledavao radove ovih 1984. 1985. godine na terenu nije zatekao nikoga da bi branio izvođenje tih radova,

- da gosp. BĆ poznaje osobno te zna da isti ima svoju kuću u [adresa],

- da kada bih on postavljao izložbe ne bih boravio u ovim objektima u [adresa] već bih spavao u svojoj kući u [adresa].

19. Svjedokinja ĐĆ je iskazala:

- da već dugo ne živi u [adresa] ali se sjeća da joj je otac kao maloj govorio da je to sve bilo njihovo odnosno loze JĆ te da je to uzela država ali ne zna kada jer je bila dosta mala kada joj je otac to govorio, ali niti je vidjela niti je čula da postoji ikakav dokument kojim bi njima to bilo uzeto,

- da je od oduzimanja zemljišta na terenu stanje promijenjeno ali misli da se radilo o mlinici,

- da ne zna da je bilo što sklapala sa tužiteljem, a istoga poznaje i kao djeca su se igrali.

20. Tužitelj ŽĆ je pred sudom iskazao:

- da je suvlasništvo nekretnine u k. o. [katastarska općina] stekao kupoprodajom odnosno kupovinom od gosp. ŠĆ i [adresa]. g. te je svoj suvlasnički dio i upisao u važeću zemljišnu knjigu,

- da je nakon stjecanja suvlasništva angažirao geodetu koji je pozvao sve mrginđije tj. susjede, izvršilo se premjeravanje te je on diobom sa drugim suvlasnicima dobio u samo vlasništvo tj. vlasništvo 1/1 ove k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] a dio koje čestice mu smeta u posjedovanju gosp. AĆ odnosno udruga koju on predstavlja,

- da gosp. AĆ prilikom korištenja ovog pomoćnog objekta isti koristi i u osobne svrhe jer on tu izlazi, ulazi boravi pa je vrlo teško zaključiti u kojem svojstvu on nastupa,

- da prije nije toliko vodio računa o tome jer je bio suvlasnik nekretnine ali od kada se je dogovorio sa drugim suvlasnicima oko diobe je i pisano pozvao kako gosp. BĆ osobno tako i kao predsjednika Neretvanske riznice da mu preda njegov dio u posjed, a budući to nije dobrovoljno učinio pokrenuo je ovu parnicu,

- da otkako zna za sebe boravio je u [adresa] jer ima obiteljsku kuću u tom mjestu te da je istina da je gosp. AĆ organizirao izložbe ali on ne zna nikakvu poveznicu između njega i udruge Neretvanska riznica umjetnina, pretpostavlja da je predstavljao ali to nije istraživao,

-da je trenutku kupovine nekretnine u [adresa] od gosp. ŠĆ i ĐV kupio suvlasnički dio što se može vidjeti i u spisu ali isti tada nije bio na terenu podijeljen sa drugim suvlasnicima,

- da se je gosp. BĆ obratio dopisom za predaju u posjed ove nekretnine koja je predmet spora u onome trenutku kada je znao koji je točno njegov dio na terenu i kada je utvrdio da isti to koristi,

- da je dopis za predaju u posjed je sastavio njegov odvjetnik te tko mu je odgovorio točno ne zna ali zna da ne može ući ni dan danas u posjed svoje nekretnine,

- da kada je razgovarao sa drugim suvlasnicima kod diobe su mu isti rekli da su sa gosp. BĆ imali problema vezano oko vlasništva mlinice te da su to izgubili na sudu ali da ovaj dio koji je njemu pripao nije sporan već da samo treba utvrditi međe,

- da u trenutku kupovine od ĐV nije izlazio na teren te je kupio neodređeni suvlasnički udio a kako je naveo vlasništvo točno fizički određenog dijela je stekao u naknadnoj diobi sa drugim suvlasnicima,

- da su u momentu diobe sa suvlasnicima izveli geodetu koje je zvao sve međaše te je on odmah znao koji je njegov dio nekretnine na terenu i bio je uvjeren da nema spornog dijela jer nitko nije prigovarao,

- da u trenutku kada je saznao koji dio njemu pripada prilikom diobe nije imao saznanja da bi bilo sporno oko posjedovanja ili da će imati ovih problema jer su mu drugi suvlasnici izjavili da je samo sporna međa do Neretvanske riznice a koju su oni izgubili na sudu, kao i da su vlasnički listovi ovoga dijela kojega je stekao vlasništvo čist,

- da koliko on zna ŠĆ i ĐV su svoj dio suvlasništva stekli od nasljednika obitelji čija je to starina, a misli da su se prezivali T i JĆ.

21. Tuženik RĆ je pred sudom iskazao:

- da je negdje početkom 1980-ih godina bio na čelu određenog skupa umjetnika te su to udruženje nazvali Galerija Stećak, a Pik Neretva im je početkom 1980-ih prvo dao na korištenje jednu mlinicu u [adresa] tj. da oni tu mogu organizirati izložbe umjetnina,

- da je ova mlinica u početku bila u ruševnom stanju pa ju je Pik Neretva prvo uredila da se mogu održavati izložbe,

- da se je tada tvrtka Razvitak koja je upravljala turističkom zajednicom Klek obratila da bi u ovoj mlinici imala dućan i to u zimskim vremenima kada oni ne održavaju izložbe, a što su im dozvolili ali da se na uštrb toga realizira jedan projekat uređenja i izgradnje pomoćnog objekta a što je na kraju i dogovoreno,

- da je zatim angažirao arhitekta koji je malo prije bio svjedočio te je isti napravio projekat a tvrtka razvitak je to isto financirala,

- da je završni akt koji su oni kao Galerija Stećak imali sa tadašnjim Pikom Neretva je dokument kojim se njima daje ova nekretnina u trajno korištenje,

- da su nakon osnivanja samostalne RH htjeli legalizirati udruženje Galerije Stećak te su uvidjeli da bi najbolje bilo osnovati udrugu koju su nazvali Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti a koju su osnovali 1991. te su u istu uklopili sva prava i obveze Galerije Stećak,

- da od osnutka pa sve do danas ovu mlinicu te ovaj pomoćni objekt koristi

Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti,

- da što se tiče korištenja ovoga malog objekta koji je predmet ovoga spora isti se koristi za potrebe Neretvanska riznice te unutra ima čajna kuhinja, wc te se tu znaju slikari, kipari, grafičari i drugi prilikom izložbi okrijepiti, popiti čaj, kavu, čašu vina i sl.,

- da ovaj pomoćni objekt se ne koristi ni u kakve privatne svrhe,

- da on ima kuću u [adresa] te u [adresa] općenito, a posebno u ovaj pomoćni objekt dolazi samo kao predsjednik Neretvanske riznice,

- da im žitelji [adresa] kod izgradnje ovog objekta i samog renoviranja mlinice nisu branili niti osporavali bilo što, štoviše istima je bilo drago jer su im očistili i uredili prostor koji je bio zapušten i pun smeća,

- da je današnji izgled i uređenje identično kako je bilo nakon završetka radova kako je naveo sredinom 1985. godine,

- da ovaj pomoćni objekt ima vodu i struju koju udruga plaća samo otkako je ŽĆ postao "vlasnik" tj. unazad tri godine nemaju vode jer su on i njegov otac presjekli cijev,

- da ovo udruženje slobodnih umjetnika Galerije Stećak u kojoj su bili slikari, kipari, književnici i drugi umjetnici je bila neformalna udruga ali je imala odobrenje tadašnjeg SIZA Metković za kulturu,

- da ne zna da li ima nekakva odluka kojom bi oni u Galeriji Stećak mogli stjecati neka prava i obveze,

- da je Galerija Stećak bio skup umjetnika kojima je bio cilj utemeljiti jednu kulturnu instituciju značajnu za cijelu Dolinu Neretve,

- da za pomoćni objekt nije pribavljena nikakva građevinska dozvola, a zemljište je bilo općenarodne imovine a isto je saznao jer su imali nekakav nacrt i dokumentaciju kod same gradnje,

- da što se tiče sporova on osobno i Neretvanska riznica ih nisu imali osim one parnice što su dobili a što se spominjalo,

- da nitko od JĆ koji su vodili parnicu za vlasništvo ove mlinice nije prigovarao za korištenje ovoga pomoćnog objekta,

- da nitko osim njega nije bio predsjednik Neretvanske riznice,

- da je on RĆ službeno i ne zna nikakvog BĆ,

- da je vlasnik mlinice u trenutku davanja njima na korištenje bila Pik Neretva, a prije toga može biti narodni odbor,

- da ne vodi evidenciju tko sve dolazi u pomoćni objekt jer je Neretvanska riznica umjetnička udruga a ne neka druga,

- da njegova djeca ne koriste ovaj pomoćni objekt,

- da se krivo izrazio te je vodu presjekao otac od tužitelja a ne tužitelj,

- da Neretvanska riznica ima 8 članova.

22. Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima da predaju tužitelju slobodnu od osoba i svojih stvari točno određeni fizički dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i protutužbeni zahtjev tuženika pod 2. za donošenje presude kojom će se utvrditi da je taj tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini uz ovlaštenje da izvrši temeljem ove presude uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

23. Odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZVDSP- a) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo otuđeno.

23.1. Ovaj sud smatra obzirom na sve gore navedene dokaze provedene tijekom postupka da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da je pravo vlasništva upisano temeljem pravnog posla sa upisanim zk vlasnicima (načelo povjerenja u zemljišnu knjigu) što su potvrdili i svjedoci EĆ, LĆ, GĆ, JĆ i OĆ, svi odreda dobro upoznati sa predmetom spora, bivši su vlasnici/suvlasnici, pa ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz gore citirane odredbe čl. 161. ZVDSP-a, tu mu je sud u ovome postupku pružio zaštitu.

24. Nadalje, odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati pored toga da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i to da se nalazi u tuženikovom posjedu.

24.1. Dakle, iz prednje citiranih odredaba proizlazi da bi u parnici povodom ove reivindikacijske tužbe tužitelj bio dužan dokazati: 1/ svoje pravo vlasništva na stvari, 2/ da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika, i 3/ identitet stvari.

24.2. Također, u reivindikacijskoj tužbi položaj tuženika ima osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju.

24.3. Tužitelj čije je pravno vlasništvo na nekretninama upisano u zemljišnu knjigu ne mora dokazivati pravni temelj stjecanja, jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišno knjižni izvadci i slično uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama „Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024), pa je dovoljno da tužitelj dokazna sredstva ograniči na ZK izvadak ili predloži uvid u zemljišnu knjigu.

24.4. Također na osnovu izvedenih dokaza sud smatra da je ovome u postupku utvrđeno (između stranka je i nesporno) da se tuženik pod 2. nalazi u posjedu predmetne nekretnine, a što proizlazi iz svih provedenih dokaza, a posebice iz iskaza tužitelja i tuženika.

24.5. Međutim sud drži i da se tuženik po 1. osobno kao fizička osoba nalazi u posjedu/suposjedu predmetne nekretnine jer iz iskaza svjedoka EĆ, LĆ, GĆ, JĆ, OĆ, proizlazi da je čak i drugim ljudima dopuštao korištenje i boravak u ovoj nekretnini, pa tako i članovima svoje obitelji, i to u vremenima i kada se izložba nije održavala, a isti sudu nije dao valjane razloge u kojoj svrsi su isti tu bili, pa sud zaključuje da je isti koristio predmetnu nekretninu i kao fizička osoba, a ne samo kao predsjednik udruge Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti jer istu zasigurno koristi više i češće već što mu po stavu ovoga suda treba za rad same udrugu. Također sud prihvaća činjenicu da bi tužitelju bilo teško moguće utvrditi kada i u kojem svojstvu isti koristi nekretninu, jer je isti jedini osnivač i predsjednik udruge, dok je isti nesporno koristio ovu nekretninu i prije osnivanja same udruge Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti i upisa iste u registar udruga.

24.6. Slijedom navedenog sud smatra da je tužitelj dokazao posjedovanje tuženika na predmetu spora tj. nekretnini u njegovu vlasništvu.

25. U konačnici je isto tako odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP-a propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Prema toj zakonskoj odredbi vlasnik nije uvijek ovlašten zahtijevati predaju svoje stvari od posjednika. Naime, vlasnik će na to biti ovlašten kad posjednik bespravno drži vlasnikovu stvar, dakle, kad je drži bez valjane pravne osnove.

25.1. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno i to da tuženik pod 2./protutužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine budući da to ne proizlazi iz gore navedenih dokaza provedenih tijekom postupka. Naime, u postupku je utvrđeno da predmetna nekretnina ne čini imovinu udruge Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti, te da ta udruga nije stekla pravo vlasništva kako po ZVDSP-u, tako ni po njegovu prethodniku Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, jer je utvrđeno:

- da je predmetna udruga stekla pravnu osobnost tek 24. travnja 1998. upisnom u registar udruga i nije utvrđeni pravni sljednik nikakve bivše udruge ili udruženja građana "Stećak",

- da je nekog bivšeg udruženja građana "Stećak" bio predsjednik upravo ovdje tuženik pod 1. i zz tuženika pod 2. pa se njegovo poštenje posjedovanja ne može promatrati kao posjedovanje za stjecanje vlasništva jer je iste prostore samo koristio za potrebe održavanja izložbi organizacija kojih je bio na čelu, pa samim tim nakon osnivanja i upisa u registar udruga Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti nije mogla stječi vlasništvo posjedovanjem jer joj nedostaje poštenje posjedovanja tj. samostalno posjedovanje gdje posjednik nešto posjeduje kao vlasnik a ne korisnik (poštenje pravnih osoba i udruga se ogleda o poštenju predsjednika odnosno osoba koje ih zastupaju), pa tako tuženik pod 2. nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine posjedovanjem tj. dosjelošću,

- da Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti nije ništa gradila svojim sredstvima na ovome području pa nije niti mogla stječi vlasništvo građenjem,

- da je tuženik pod 2./protutužitelj trebao dokazati i činjenicu da je upravo Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti pravni slijednik udruženja građana tada galerije „Stećak“, kojoj je predmetna nekretnina dana tada na korištenje, a što tvrdi tijekom postupka, iako za to nije priložen nikakav dokument,

- da iz sadržaja Odluke PIK „Neretva„ od 11. srpnja 1984. godine (list spisa 35), proizlazi da se mlinica trajno ustupa za potrebe aktivnosti galerije „Stećak“ odnosno da se mlinica daje na korištenje isključivo za potrebe kulturne djelatnosti galerije, o čemu će se sačiniti ugovor o ustupanju prostora, te odrediti međusobna prava i obveze, međutim što je za ovaj spor bitno nigdje se ne spominje bilo kakvo dodatno zemljište ili bilo kakav drugi objekt, a iz iskaza svjedoka EĆ, LĆ, GĆ, JĆ, OĆ, je razvidno da je mlinica sasvim drugi objekt koji se nalazi u neposrednoj blizini ovoga,

- da iz iskaza dobro upućenog svjedoka UĆ (s obzirom na samo vrijeme izgradnje predmetnog objekta) proizlazi da je ovaj predmetni objekt (neovisno od drugog objekta "mlinice" izrađenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izrađen sredstvima tvrtke PIK Opuzen sektor "Razvitak" radi poboljšanja turističke ponude u naselju Klek na zemljištu za koje ne zna čije je bilo, a da je tuženik po 1. i zz tuženika pod 2/protutužitelja samo vodio izložbe što je mjestu [adresa] davalo ozbiljnost turističkog mjesta, isto je potvrdio i tadašnji zaposlenik tih društvenih poduzeća ČĆ, kao i arhitekt TV.

25.2. Stoga kako tuženik pod 2./protutužitelj nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na bilo koji način, te isto tako nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u odnosu na tužitelja, to je nedvojbeno da taj tuženik predmetnu nekretninu drži u posjedu bez valjane pravne osnove te je protutužbeni zahtjev tog tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025) te su tužitelju/protutuženiku, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.636,14 EUR-a, priznati troškovi za:

- sastav tužbe, 100 bodova,

- za sastav podneska od 5. studenog 2023., 100 bodova

- za zastupanje na ročištu 21. veljače 2024., 3. veljače 2025., 31. ožujka 2025., 26. lipnja 2025. i 4. prosinca 2025. po 100 bodova tj. ukupno 500 bodova, odnosno sveukupno 700 bodova (bod iznosi 2,00 EUR-a) tj. ukupno za ove radnje 1.400,00 EUR-a, plus stvarni trošak,

- plaćeni trošak očevida u iznosu od 500,00 EUR-a,

- trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 112,81 EUR-a,

- trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 112,81 EUR- a, odnosno ukupno 2.125,62 EUR-a.

28. Što se tiče preostalog parničnog troška tužitelja/protutuženika u iznosu od 687,19 EUR-a ovaj sud isti smatra neosnovanim, te je isti u tom dijelu odbijen iz razloga što nije sukladan važećoj odvjetničkoj tarifi, kao što radnje koje nisu priznate nisu bile nužne za vođenje postupka, i to podnesci tužitelja od 31. siječnja 2025., 23. ožujka 2025., 15. lipnja 2025. i 17. studenog 2025. koji tužitelj se u istima očituje o navodima i iskazima stranaka i svjedoka, te iznosi svoje viđenje provedenih dokaza.

Metković, 21. siječnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Zdravko Ivić, odvjetnik u Zagrebu – e-Oglasna ploča

2. Nedjeljko Tutavac, odvjetnik u Pločama – e-Oglasna ploča