Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-61/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Rubeši Bilobrk, odvjetnici u Zagrebu, A. Cesarca 8, protiv tuženika Zagrebački Holding, d.o.o., OIB 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, 10000 Zagreb, kojeg zastupa Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar d.o.o. u Zagrebu, Miramarska 24/6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/2023-51 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-821/2023-51 od 16. svibnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.450,18 eura/236.961,38 kuna na ime neisplaćene plaće u periodu od srpnja 2019. godine do travnja 2020. godine, u bruto iznosu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u točki I. izreke do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.581,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da se ista preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj je osporio navode žalbe te predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.450,80 eura/236.961,38 kuna, sa zakonskim kamatama specificirano po mjesecima, na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od srpnja 2019. do travnja 2020. godine.

6. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-171/2023-3 od 3. svibnja 2023. prihvaćena je žalba tuženika te ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6870/2020-37 od 12. siječnja 2023. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i predmet je vraćen na ponovni postupak jer je ostalo sporno da li je tužitelj u utuženom razdoblju radio odnosno dolazio na radno mjesto i obavljao rad.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje, jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također ovaj sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio temeljem sljedećih utvrđenja u provedenom dokaznom postupku:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu za radno mjesto voditelja Podružnice Čistoća zaključenog 18. siječnja 2018., kao i temeljem Dodatka navedenom ugovoru od 7. ožujka 2019.,

- da je 16. siječnja 2020. tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu i naknadno sklopljenih dodataka s ponudom izmijenjenog ugovora sukladno članku 123. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), koju ponudu tužitelj nije prihvatio,

- da je radni odnos prestao protekom otkaznog roka dana 30. travnja 2020. kada je tužitelj odjavljen s obveznog mirovinskog osiguranja,

- da tužitelju nisu isplaćivane pune plaće u razdoblju od srpnja 2019. do travnja 2020.,

- da tuženik kao poslodavac nije ispunio svoju obvezu u smislu odredbe članka 7. ZR-a i nije dao radniku radne zadatke,

- da je tužitelj ispunio sve radne dužnosti koje je bio u mogućnosti ispuniti; da tužitelj nije imao mjesto rada, ured, jasne i dodijeljene radne zadatke, ali je imao mogućnost dolaska na mjesto rada na koje je redovno dolazio,

- da nitko pa ni osobe zadužene za vođenje evidencije prisutnosti na radu i osobe zadužene za pravne i kadrovske poslove nisu imali saznanja da bi tužitelj izostajao s posla,

- da je tuženik pokušao u potpunosti onemogućiti rad tužitelja (čak i premještanjem osobnih stvari tužitelja), stvaranjem nelagode tužitelju na mjestu rada (izvan radnog vremena zaštitar ga nije pustio u prostorije), ne dodjeljivanjem radnih zadataka, dok je tužitelj dolazio na posao gdje su ga svjedoci viđali i obavljao sve radne zadatke koje si je sam mogao dodijeliti jer mu unatoč zahtjevima nitko nije dodjeljivao,

- da je tužitelj imao pristup službenoj pošti, telefonu i vozilu,

- da bi prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka izgubljena zarada tužitelja u utuženom razdoblju po osnovi očekivane bruto plaće koju bi tužitelj ostvario pod pretpostavkom da obavlja poslove radnog mjesta sukladno Ugovoru o radu i Dodatka ugovora kod tuženika, iznosila bruto 31.450,18 eura/236.961,38 kuna.

11. Prvostupanjski sud zaključuje kako u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije ispunio svoju obvezu dati radniku posao, odnosno radne zadatke u smislu odredbe članka 7. ZR-a te je u obvezi tužitelju isplatiti plaću sukladno ugovoru o radu i pripadajućim dodacima do dana prestanka njegovog radnog odnosa sa zateznom kamatom na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) i članka 92. stavak 3. ZR-a.

12. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok žalbenim navodima pravilnost i zakonitost presude nisu dovedeni u sumnju. Utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje je sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu presuda sadrži valjane i jasne razloge.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije postupio sukladno uputama iz ukidne odluke te da nije utvrdio odlučne činjenice na koje je ukazano. U okolnostima kada je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju dolazio na posao, da mu tuženik nije dodjeljivao radne zadatke te kroz konkretne radnje onemogućavao tužitelja u radu (nedodjeljivanje posla, premještanje osobnih stvari, nedostupnost prostora), da je tužitelj, u mjeri u kojoj mu je to bilo omogućeno, obavljao poslove iz ugovora o radu, putem e-maila, telefona i dostupnih resursa, da nije bilo opomena zbog navodnog neopravdanog izostanka, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije ispunio obvezu iz članka 7. ZR-a. Sukladno ovoj zakonskoj odredbi poslodavac je dužan radniku dati posao i omogućiti mu njegovo obavljanje. Ako poslodavac to ne čini, ne može se pozivati na „neizvršavanje rada“ i uskratiti isplatu plaće. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da je prekid u redovnom radu tužitelja nastao isključivo ponašanjem tuženika.

14. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u obzir uzeo sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pri čemu su ocijenjene sve odlučne činjenice.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka su bez činjeničnog i pravnog uporišta i nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Neosnovano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud postupio protivno odredbama ZPP-a o prekluziji prava na predlaganje i izvođenje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što je u ponovnom postupku saslušao svjedoke DŽ i IŽ. Naime, prema članku 369. ZPP-a, kada drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, prvostupanjski sud dužan je održati novu glavnu raspravu i izvesti sve prethodno predložene dokaze, te uz primjenu članka 299. stavka 3. ZPP-a može dopustiti i nove dokaze ako stranka učini vjerojatnim da ih ranije nije mogla predložiti bez svoje krivnje. Osim toga, presuda nije temeljena isključivo niti odlučno na iskazima tih svjedoka, već na cjelokupnoj ocjeni svih izvedenih dokaza.

17. Osnovano tužitelj potražuje isplatu plaće u punom iznosu kada ne radi iz razloga za koje radnik ne odgovara pa i kada poslodavac ne osigura radne zadatke (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u primjerice Revr 288/2017-2 od 26. rujna 2017. i Revr 827/2016-2 od 17. listopada 2018.). Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj u utuženom razdoblju nije radio krivnjom poslodavca, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da istome pripada pravo na isplatu neisplaćenih ugovorenih plaća za cijelo sporno razdoblje, čija visina je utvrđena temeljem financijskog vještačenja.

18. Za dodati je kako sukladno članku 133. stavku 3. ZR-a novčane tražbine iz radnog odnosa ne uvjetuju prethodni zahtjev za zaštitu prava kod poslodavca pa ovaj žalbeni navod tuženika nije pravno relevantan.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) te je prvostupanjski sud odlučujući o trošku pravilno cijenio vrijednost predmeta spora i zaključio o uspjehu stranaka u sporu.

20. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je prvostupanjski sud na potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić