REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11988/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HJ, zbog prekršaja iz čl. 46.a st. 1. podst. 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-2402/2024, od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinio prekršaj iz čl. 46.a st. 1. podst. 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, jer da je u samom činjeničnom opisu bilo nužno navesti Uredbu Vijeća (EZ) br. 561/2006, a kojom se određuje biće prekršajnog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, a ne kako je to navedeno samo u okviru zakonskog opisa djela.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe jer djelo za koje se okrivljenik optužuju na način činjenično opisan u izreci, nije prekršaj.

5. Naime, obaveznim prekršajnim nalogom (optužnim prijedlogom) okrivljeniku se stavlja na teret: da bi dana 19.04.2024. godine u 20:56 sati na autocesti A-6 Rijeka-Zagreb, općina Vrbovsko, stacionaža 20 km, teretno vozilo marke „VOLVO", reg. oznake [registarska oznaka], i poluprikolica marke „WILLIG", reg. oznake [registarska oznaka], kao odgovorna osoba-poduzeća dopustili da njihov vozač OJ iz [adresa]. upravljajući navedenim skupom vozila u smjeru Rijeke čini prekršaje iz ZRMU kojem je na mjestu nadzora naplaćena novčana kazna za prekršaj vozača. Naime, izvršenim nadzorom digitalnog tahografa u navedenom teretnom automobilu, skidanjem podataka zabilježenih na istom, te izvršenom analizom podataka pomoću licenciranog programa„Tachospeed 3.250", utvrđeno je da je dana 07.04.2024. godine u vremenu od 07:43 sati do dana 08.04.2024. godine do 07:43 sati, njihov vozač OJ koristio nedovoljno skraćeno dnevno razdoblje odmora od 11 sati ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno, odnosno da je koristio skraćeno dnevno razdoblje odmora u trajanju od 9 sati i 41 minutu, te da nedostaje 1 sat i 19 minuta do norme od 11 sati, čime je počinio prekršaj iz čl.8 st.2 Uredbe (EZ) br.561/2006 tj. iz čl.46.a st.1 (ps) t.6 kažnjivo po čl.46.a st.1 (ps) t. 6 Zakona o radnom vremenu obaveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

6. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenik mogao počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (19. travnja 2024.) vozaču dopustio upravljanje vozilom na protupravni način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (7. travnja 2024. do 8. travnja 2024.), odnosno retroaktivno mu dopustio protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.

7. Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud pogriješio što sukladno čl. 161. st. 4. PZ, nije pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi obavezni prekršajni nalog koji je prigovorom počinitelja postao optužni prijedlog, ako nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud , ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.

8. Slijedom navedenog, s obzirom da se optužnim aktom okrivljeniku stavlja na teret djelo, koje iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.

-

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.