Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-295/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DHK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SPORTINA d.o.o. za trgovinu i usluge, u stečaju, Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB 68039275991, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ana Mariji Kellegher iz Zagreba, Krajiška 25/1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-21/2024-153 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-21/2024-153 od 13. siječnja 2025. u točki IV. i V. izreke, uz istovremeni ispravak iznosa u točki IV. izreke, redak drugi, na način da umjesto iznosa od 15.032,60 eur ispravno treba pisati 15.012,80 eur.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neplaćene naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima iznos od 10.686,43 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose; točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 3.462,26 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama od 17.7.2012. do isplate; točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na iznos glavnice od 774,84 EUR isplaćene za putne troškove, pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 16.8.2012.; u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za iznos od 15.032,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak teče na dosuđeni bruto iznos iz točke I. izreke ove presude od 10.686,43 EUR; dok je točkom V. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.418,48 EUR sa zakonskom zateznom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. U odnosu na odbijajući dio citirane presude u točki IV. izreke žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) kao i u odnosu na odluku o parničnom trošku, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz dosudu tužiteljici parničnih troškova u cijelosti uvećanih za trošak žalbe.

2.1. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je temeljem zadnje dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 2.10.2024. odbio priznati tužiteljici naknadu za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima koji je ostvaren u inozemstvu u iznosu od 14.574,86 EUR, a da pritom za isto nije dao nikakve razloge niti obrazloženje čime je počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje u žalbi ističe da je nejasan izračun u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 2.10.2024. kojim je iznos od 11.015,85 eur za prekovremeni rad u inozemstvu vještak samovoljno i bez pojašnjenja promijenio u iznos od 10.686,42 eur prekovremenog rada u tuzemstvu, a koju dopunu prvostupanjski sud bez obrazloženja prihvaća kao stručan i pravilan. Također tužiteljica žalbom osporava i izračun otpremnine glede odbijajućeg iznosa smatrajući da je za izračun vještak trebao uzeti mjesece kada je tužiteljica primila puni bruto iznos plaće te ukazuje na pogrešan izračun prvostupanjskog suda glede odbijajućeg dijela otpremnine za iznos od 457,74 eur umjesto ispravno za iznos od 437,94 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.5.2010. bila zaposlena kod tuženika kao regionalna direktorica ljudskih potencijala, a prema aneksu ugovora o radu od 1.12.2010. na radnom mjestu direktorice ljudskih potencijala.

5.1. Nije sporno da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao Odlukom o redovitom otkazu o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.7.2011. jer tužiteljica ponuđeno radno mjesto stručnog suradnika u službi ljudskih resursa nije prihvatila.

6. U žalbenoj fazi postupka sporno je pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, vikendom i blagdanima tužiteljice u razdoblju od lipnja 2010. zaključno do srpnja 2011. za vrijeme službenih putovanja tužiteljice u inozemstvu te visina otpremnine iznad dosuđenog bruto iznosa od 3.462,26 eur.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je presudom poslovni broj Pr- 3345/2011 od 17.6.2021. djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, i to za iznos od 190.331,16 kn bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neisplaćenog prekovremenog rada, rada noću i nedjeljom, za razdoblje od lipnja 2010. do srpnja 2011.; za iznos od 13.011,18 kn, na ime neplaćenih putnih troškova; za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 20.795,20 kn koja se odnosi na minuli rad i za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 15.466,67 kn bruto, za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate otpremnine u iznosu od 29.386,04 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu od 5.838,00 kn za putne troškove tijekom 2010. i 2011. godine.

7.1. Citiranu prvostupanjsku presudu, povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Rijeci, presudom i rješenjem poslovni broj Gž R-1225/2021 od 13.12.2023., potvrdio je u točkama II., III., i IV. izreke, a ukinuo je u točkama I., V., VI., i VII. izreke (za naknadu za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima od 190.331,16 kn bruto; za otpremninu od 29.386,04 kn i za parnične troškove dosuđene strankama) u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.2. U obrazloženju drugostupanjske odluke, u odnosu na dosudu naknade za prekovremeni rad, navodi se, između ostalog, da sud prvog stupnja nije utvrdio postojanje prekovremenih sati ostvarenih na službenim putovanjima tužiteljice dok je u cijelosti prihvatio izračun financijskog vještaka s osnova prekovremenog rada na ukupan iznos od 190.331,16 kn. Međutim, takvo utvrđenje da je nejasno bez analize iskaza tužiteljice u kojem navodi da je 42% prekovremenih sati odradila u Hrvatskoj, a 58% u inozemstvu na službenim putovanjima, kao i dokumentacije, posebice zahtjeva tužiteljice upućenog tuženiku prije pokretanja postupka gdje je, između ostalog, za potraživanje po osnovi prekovremenog rada tužiteljica tražila iznos od 67.938,00 kn, čime da je ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također se u drugostupanjskoj odluci navodi da tužiteljici sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/2009, 119/10 i 61/11; dalje ZR/09) pripada pravo na otpremninu, ali zbog pogrešnog pravnog stajališta prvostupanjskog suda činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na visinu otpremnine koja bi pripadala tužiteljici.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da tuženik nije isplaćivao tužiteljici naknadu za odrađeni prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom i blagdanima u razdoblju od lipnja 2010. zaključno do srpnja 2011. niti joj je isplatio otpremninu iako je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovnih razloga,

- prema iskazima svjedokinja DH, KH, AH i ŠH da se kod tuženika u spornom razdoblju radilo i prekovremeno, odnosno da su djelatnici tuženika morali ostajati na poslu i po proteku osmosatnog redovnog radnog vremena zbog potreba posla, pa tako i tužiteljica,

- da službene evidencije rada u koje je upisano isključivo redovno radno vrijeme za djelatnike, pa tako i za tužiteljicu, nisu odgovarale stvarnom stanju, odnosno stvarno odrađenim satima tužiteljice u spornom razdoblju,

- da je tužiteljica u evidencijama koje je sama vodila upisivala pored sati redovnog radnog vremena i broj prekovremenih sati za određene dane koje je odradila, noćni rad i rad u neradne dane,

- da je tužiteljica u spornom razdoblju odrađivala prekovremeni rad jer je zbog potrebe posla ostajala raditi dulje od punog radnog vremena, a poslodavac je prihvatio takav njezin rad i o istome je imao saznanja,

- da se vještak usmeno očitovao o dopuni svoga nalaza navodeći da je naknadu za prekovremeni rad u točki 1 dopune utvrdio isključivo za rad tužiteljice u tuzemstvu, dakle u Hrvatskoj i to prema zadnjoj dopuni u iznosu od 10.686,42 eur te da nije uključio rad ostvaren na službenim putovanjima i da se u tablici isključivo navodi obračun prekovremenih sati ostvarenih u tuzemstvu prema evidencijama tužiteljice,

- da navedeni izračun vještaka prema zadnjoj dopuni približno odgovara zahtjevu tužiteljice prije pokretanja postupka, a tužiteljica da je i u iskazu navela da je 42% prekovremenih sati koje potražuje ostvarila u Hrvatskoj,

- da je tužiteljica ostvarila pravo na otpremninu sukladno odredbi članka 119. ZR/09 te su dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka od 8.2.2021. utvrđeni iznosi prosječne plaće tužiteljice isplaćene u zadnja tri mjeseca, uključivo i iznose dodataka za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom i blagdanom, koji prosjek plaće iznosi 13.043,19 kn,

- da je vještak utvrđivao prosjek plaća za svibanj, lipanj i srpanj 2011., odnosno tri mjeseca prije donošenja odluke o otkazu prema isplaćenim bruto plaćama tužiteljice i pripadajućim dodacima,

- da tužiteljica nakon vještakovog izračuna nije zatražila dopunu vještačenja ili novo vještačenje izračuna otpremnine, a sud je izračun od strane vještaka ocijenio stručnim jer se temelji na podacima o isplaćenoj bruto plaći i pripadajućim dodacima, kako proizlazi iz isplatnih lista.

8.1. Slijedom izloženih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na naknadu za odrađeni prekovremeni rad u tuzemstvu prema izračunu vještaka u zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja u bruto iznosu od 10.686,42 eur s pripadajućim kamatama na mjesečne iznose (točka I. izreke), kao i pravo na otpremninu u visini od 3.462,26 eur s kamatom od 18.7.2012. do isplate (točka II. izreke) te točkom IV. izreke odbija tužbeni zahtjev s navedenih osnova u preostalom dijelu za ukupan iznos od 15.032,60 eur s pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu kamata na iznos poreza i prireza na dosuđene iznose iz točke I. izreke i u točki V. izreke obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici razmjernom njezinom uspjehu u sporu u ukupnom iznosu od 10.418,48 eur s kamatom od presuđenja do isplate.

9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žaliteljica s obzirom da su u presudi izneseni jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te je presudu moguće valjano pravno ispitati.

10. Neosnovani su, netočni i protivni obrazloženju pobijane presude kao i stanju spisa predmeta žalbeni navodi tužiteljice o neobrazloženom i proizvoljnom utvrđenju prvostupanjskog suda glede utvrđenja prava tužiteljice na naknadu za prekovremeni rad, rad noću, blagdanom i nedjeljom ostvarenih u tuzemstvu u dosuđenom bruto iznosu od 10.686,42 eur.

10.1. Postupajući prema uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je pozvao sudskog vještaka financijske struke na dopunu svog nalaza i mišljenja radi izračuna prekovremenih sati tužiteljice (prema evidencijama koje je ista vodila) koje je ista ostvarila radom u tuzemstvu odnosno odvojeno od službenih putovanja, a uzimajući u obzir i dokumentaciju putnih naloga i ostvarenih dnevnica za vrijeme službenih putovanja u spornom razdoblju. Vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja 4.5.2024., o kojoj se i usmeno očitovao na ročištu 2.10.2024. navodeći da je pogrešno naveo za Tablicu broj 1 da se radilo o satima u inozemstvu već da je u istoj utvrđen broj prekovremenih sati rada u tuzemstvu, dakle za rad isključivo u Hrvatskoj i to u ukupnom bruto iznosu od 11.015.86 eur. Stoga je razjašnjeno da se radilo o omašci vještaka u pisanju, a što je razvidno i uspoređivanjem datuma prekovremenog rada u Tablici 1 i datuma službenih putovanja iz Tablice 2 iste dopune nalaza i mišljenja, prema kojoj su tužiteljici priznate dnevnice i troškovi puta prema putnim nalozima.

10.2. Nastavno je vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 2.10.2024. ispravio omašku u pisanju za Tablicu 1 te korigirao i grešku u izračunu zbroja iznosa za prekovremeni rad u Hrvatskoj utvrđujući ga sada u ukupnom iznosu od 10.686,43 eur bruto, što navodi i u točki 1. svoga mišljenja. I o toj se dopuni nalaza i mišljenja od 2.10.2024. vještak usmeno očitovao na ročištu 13.11.2024. ustrajući u cijelosti kod iste, nakon čega je tužiteljica izjavila da ne prigovara dopunskom očitovanju vještaka i njegovom dopunskom nalazu i mišljenju. Sve navedeno prvostupanjski sud detaljno iznosi i obrazlaže u pobijanoj presudi, te pravilno zaključuje da parnične stranke svojim prigovorima nisu dovele u pitanje stručnost nalaz i mišljenja te nakon zadnjeg očitovanja vještaka za istog nisu imale daljnjih pitanja, niti su predlagale daljnje dokaze na okolnost izračuna prekovremenih sati.

11. Također su neosnovani i netočni žalbeni navodi tužiteljice da za odbijajući dio zahtjeva za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanom za vrijeme službenih putovanja tužiteljice u inozemstvu, u ukupnom iznosu od 14.574,86 eur prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje. Naime, treba reći da je prvostupanjski sud cijeneći sve provedene dokaze, kako personalne tako i materijalne, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio činjenično stanje prema kojem je zaključio da je tužiteljica ostvarila prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom i blagdanima u prostorijama i sjedištu tuženika u Hrvatskoj, a koji sati nisu bili navedeni u službenim evidencijama tuženika. Međutim, provedenim dokazima, kako iskazima saslušanih svjedoka tako i dokumentacijom u svezi službenih putovanja tužiteljice i financijskim vještačenju nije utvrđeno da je tužiteljica ostvarila prekovremeni rad, rad noću, blagdanima i nedjeljom na službenim putovanjima. Otklanjajući počinjenu bitnu procesnu povredu na koju je sudu prvog stupnja ukazano drugostupanjskim rješenjem glede utvrđenja visine naknade za prekovremeni rad, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pravilno zaključuje da tužiteljici pripada naknada za prekovremeni rad u tuzemstvu u iznosu od 10.686,42 eur, a koji iznos da približno odgovara zatraženom iznosu tužiteljice po toj osnovi prije pokretanja postupka kao i iskazu tužiteljice da je 42% prekovremenih sati koje je prikazala u vlastitim evidencijama rada ostvarila u Hrvatskoj. Pritom treba reći da su tužiteljici, pored isplaćenog redovnog rada, pravomoćno priznati troškovi puta i dnevnica za ostvarena službena putovanja prema putnim nalozima i službenoj dokumentaciji.

11.1. Iz navedenih razloga neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice te je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan njezin zahtjev u preostalom iznosu od 14.574,86 eur bruto s osnova prekovremenog rada za vrijeme službenih putovanja tužiteljice u inozemstvu.

12. U odnosu na djelomično odbijeni tužbeni zahtjev na ime otpremnine, pravilno zamjećuje tužiteljica u žalbi da je prilikom izračuna odbijajućeg dijela došlo do omaške u pisanju te je pravilno trebalo navesti odbijajući iznos od 437,94 eur kao razliku zatraženog iznosa od 3.900,20 eur i dosuđenog iznosa od 3.462,26 eur iz točke II. izreke. Posljedično tome pogrešno je naveden i ukupno odbijajući iznos u točki IV. izreke od 15.012,80 eur umjesto iznosa od 15.032,60 eur, kako to navodi i žaliteljica. Međutim, pogrešni su žalbeni navodi tužiteljice da je omaška u izračunu odbijajućeg dijela utjecala na odluku o parničnom trošku u svezi utvrđenja uspjeha tužiteljice u postupku budući da je uspjeh tužiteljice, razmjerno kojem je sud prvog stupnja obračunao parnični trošak temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, izvršen prema pravilno utvrđenom usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a ne odbijajućem.

13. Nadalje, protivno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je odluku o visini otpremnine donio sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR/09 i ispravnom obračunu iste prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Aleksandera Vranka, dipl. oec te odgovora na podnesak tužiteljice od 21.1.2021., a potom i usmenog očitovanja na ročištu 5.5.2021., nakon kojeg tužiteljica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga u odnosu na obračun otpremnine kako to pravilno zamjećuje i prvostupanjski sud. Također, protivno navodima žalbe, prilikom izračuna otpremnine vještak je ispravno uzeo u obzir isplaćene plaće za posljednja tri mjeseca polazeći od bruto plaće u iznosu od 29.000,00 kn te isplaćenih dodataka na istu za prekovremeni rad, rad noću, vikendima i blagdanom, a što je razvidno iz Tablice broj 1 pisanog očitovanja vještaka od 21.1.2021. Neutemeljen je i navod tužiteljice kojim komparira prosječno isplaćenu plaću od 29.000,00 kn sa iznosom od 13.043,19 kn, a koji iznos je vještak pravilno izračunao kao trećinu prosječne mjesečne plaće od 29.000,00 kn s uračunatim dodacima na plaću za prekovremeni rad koju je tužiteljica ostvarila tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

13.1. Stoga je pravilnom ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici otpremninu u iznosu od 3.462,26 eur s pripadajućom kamatom te u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

14. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. u svezi odredbe članka 155 ZPP-a primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) za poduzete radnje punomoćnika tužiteljice razmjerno njezinom uspjehu u sporu, a na koji nije od utjecaja očitom omaškom pogrešan izračun odbijajućeg iznosa s osnova otpremnine, a koju je primjenom odredbe članka 342. stavak 1. i 2. ZPP-a valjalo ispraviti.

15. Stoga je žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti te prema odredbi članka 368. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić