Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-194/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja i predlagatelja osiguranja LUČKA UPRAVA RIJEKA, Riva 1, OIB: 60521475400 protiv tuženika i protivnika osiguranja ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62B, OIB: 12968751355, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Beljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona, Rijeka, Korzo 8, radi isplate i trpljenja te povodom prijedloga za osiguranje novčane tražbine predlagatelja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62 B, OIB: 12968751355 isplatiti tužitelju LUČKOJ UPRAVI RIJEKA, Riva 1, Rijeka, OIB: 60521475400 novčanu tražbinu u iznosu od ukupno 12.455,67 EUR, koja tražbina se odnosi na ime neplaćenih pristojbi za vez za brod ŽIGLJEN, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a koja teče na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 3.383,67 EUR od 9. siječnja 2024. do isplate

- na iznos od 3.288,60 EUR od 10. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 3.515,40 EUR od 14. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 2.268,00 EUR od 9. travnja 2024. do isplate,

sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Utvrđuje se da je novčana tražbina tužitelja iz točke I. zaštićena pomorskim privilegijem iz članka 241. stavak 1. točka 4. Pomorskog zakonika te kao takva predstavlja tražbinu osiguranu razlučnim pravom u predstečajnom postupku pod poslovnim brojem St-186/2024 koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci.

III. Tuženik ALVEUS CAPITAL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 62B, OIB: 12968751355 dužan je trpjeti namirenje novčane tražbine iz t. I. ove presude u iznosu od ukupno 12.455,67 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, a koja teče na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 3.383,67 EUR od 9. siječnja 2024. do isplate

- na iznos od 3.288,60 EUR od 10. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 3.515,40 EUR od 14. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 2.268,00 EUR od 9. travnja 2024. do isplate,

iz kupovnine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN, RO-RO teretnog broda, NIB: 15205, BT: 250,00, duljine 54,02 m, koji je sada upisan u uložak br.: [broj ZK uloška], luke upisa Rijeka.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu preostalog iznosa od 3.193,53 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari na način da tužbeni zahtjev glasi kao u podnesku tužitelja zaprimljenom kod suda 28. studenog 2025.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja kao predlagatelja za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere zabranom isplate s računa tuženika kao protivnika osiguranja od 7. listopada 2025.

III. Odbija se prijedlog tužitelja kao predlagatelja za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere zaustavljanja broda ŽIGLJEN od 7. listopada 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 17. prosinca 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 15.649,20 EUR s kamatom sudskom prodajom broda ŽIGLJEN u vlasništvu ovršenika. Predmet tražbine su neplaćene lučke pristojbe za brod ŽIGLJEN.

1.2. Ovršenik je vlasnik broda ŽIGLJEN, NIB: 15205, BT: 250,00, duljine: 54,02 m, koji je upisan u uložak br.: [broj ZK uloška], luke upisa: Rijeka. Nad ovršenikom je 4. travnja 2024. otvoren predstečajni postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem St-186/2024-4. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 11. rujna 2024. poslovni broj St-186/2024-21 utvrđene su tražbine vjerovnika, među kojima je utvrđena i tražbina vjerovnika-ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 62.278,34 EUR te je priznata u cijelosti, a činjenica je da je vjerovnik-ovrhovoditelj u navedenoj prijavi dostavio i obavijest o razlučnom pravu na tražbinu u ukupnom iznosu od 49.916,22 EUR. Dio tražbine osigurane razlučnim pravom vjerovnika predmet je i ovog postupka. Predmetna tražbina osigurana je pomorskim privilegijem (zakonskim založnim pravom) koji postoji na brodu ŽIGLJEN, koji je koristio vez na području pod upravljanjem Lučke uprave Rijeka. Stoga se pravna osnova razlučnog prava ovrhovoditelja, kao razlučnog vjerovika u navedenom predstečajnom postupku, temelji na odredbama članka 151. stavak 1. Stečajnog zakona u svezi članka 241. stavak 1. t. 4. i stavak 2. Pomorskog zakonika.

1.3. Predmetni brod povremeno je koristio vez u riječkoj luci, na području pod upravljanjem ovrhovoditelja na Riječkom lukobranu. Također, iz e-Izvatka iz upisnika za brod ŽIGLJEN, LIST C razvidan je popis sljedećeg: TERETI: a) Upis hipotekarnog vjerovnika 62761487963, BEREKET GEM. SOKUM ITHALAT IHRACAT TICARET LIMITED SIRKETI; Gemi Sokum Tesisleri Numerali Parsel 24,35800 AL.A.A, Turska; Novčani iznos od 313.380,00 USD-datum Upisa: 9. siječnja 2023., b) Upis hipotekarnog vjerovnika: 91813936081, LOŠINJSKA PLOVIDBA - BRODOGRADILIŠTE d.o.o., Lošinjskih Brodograditelja 55, 51550 Mali Lošinj, Novčani iznos: 84.659,35 EUR te ZABILJEŽBE: plomba 7456416 od 14. srpnja 2023. Na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-69/2023-4 od 13. srpnja 2023. određuje se zabilježba privremene mjere zabranom otuđenja ili opterećenja broda ŽIGLJEN. Ova privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi.“ 2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Ovrv-4/2024-2 od 30. siječnja 2025. odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten, protiv kojeg rješenja je ovrhovoditelj podnio žalbu navodeći da nije sporno da je nad ovršenikom otvoren predstečajni postupak, ali je u predstečajnom postupku rješenjem od 11. rujna 2024. utvrđena ovrhovoditeljeva tražbina u iznosu od 62.278,34 EUR te je ovrhovoditelj dostavio i obavijest o razlučnom pravu za tražbinu od 49.916,22 EUR. Dio tražbine osigurane razlučnim pravom je predmet ovog postupka. Riječ je o tražbini koja je osigurana pomorskim privilegijem (zakonskim založnim pravom) na brodu ŽIGLJEN. Na taj način ovrhovoditelj ima status razlučnog vjerovnika i pravo na odvojeno namirenje, razlučna prava nisu predmet ispitivanja niti stečajni postupak utječe na to pravo.

2.1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 636/2025-2 od 19. veljače 2025. ukinuo citirano rješenje navodeći da iz isprava u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj nositelj pomorskog privilegija, odnosno razlučnog prava s osnove neplaćenih lučkih pristojbi, da se nije odrekao prava na odvojeno namirenje niti je pristao na odgodu namirenja iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo. Uz navedeno, razlučna prava nisu predmetom ispitivanja na ispitnom ročištu u predstečajnom postupku (čl. 46. st. 6. Stečajnog zakona).

3. Ovaj sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2/2025-7 od 26. ožujka 2025., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu tražbine. Tvrdi da ne postoji obveza ovršenika za plaćanje predmetnog iznosa, kao i da ovrhovoditelj nema razlučno pravo na brodu ovršenika radi naplate predmetne tražbine. Ističe i prigovor zastare.

3.1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovrv-2/2025-11 od 31. ožujka 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2/2025-7 od 26. ožujka 2025. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.).

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je tražbina tužitelja utvrđena u predstečajnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St- 186/2024. Tužitelj se nije odrekao prava na odvojeno namirenje niti je pristao na odgodu namirenja iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo. Tužitelj ističe kako svoju novčanu tražbinu prema tuženiku (u dijelu lučkih pristojbi) temelji na svojim zakonskim ovlastima iz članka 99., članka 100. stavak 1. točka 2. i članka 102. ZPDML-a u svezi članka 385. Pomorskog zakonika te naplaćuje lučke pristojbe-

brodsku ležarinu. Iz odredbi citiranog članka 99. stavak 1. ZPDML-a lučkim tarifama određuju se (između ostalog) iznosi lučkih pristojbi. Nadalje, iz članka 100. ZPDML-a, razvidno je da lučke pristojbe plaćaju korisnici luka otvorenih za javni promet za upotrebu lučke infrastrukture te da u lučke pristojbe spada (između ostalog) i brodska ležarina. Nadalje, iz članka 102. ZPDML-a proizlazi da se brodska ležarina plaća za korištenje luke u bilo koju dugu svrhu osim radi ukrcaja i iskrcaja tereta, putnika i vozila s uređenih lučkih površina. Brodska ležarina se može odrediti samo s obzirom na vrijeme tijekom kojeg brod koristi luku i obzirom na duljinu i namjenu broda. Također, obveznik plaćanja brodske ležarine je vlasnik plovnog objekta ili brodar koji koristi luku. Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka, osnovom članka 92. stavak 2. t.5.

ZPDML-a donosi, među ostalim, lučke tarife.

4.1. Što se tiče obračuna visine tužbenog zahtjeva, isti obuhvaća dospjelu tražbinu na ime neplaćenih lučkih pristojbi-brodsku ležarinu, tj. ukupno iznos od 15.649,20 EUR (glavnica), uz pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. listopada 2023. do 29. veljače 2024. Predmetna tražbina nastala je korištenjem veza od strane broda ŽIGLJEN na području Riječkog lukobrana (vez 1-5), kao dijelu lučkog područja luke Rijeka pod upravljanjem tužitelja, a temelji se na „Lučkim pristojbama“, koje je donijelo Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka te se iste prilažu u predmetni spis. Sukladno članku 2. stavak 1. i stavak 2. podtočka 2., članka 6. stavak 1. i stavak 4. u svezi članka 7. R.BR.1. b), izvršen je obračun visine brodske ležarine za brod ŽIGLJEN u utuženom razdoblju, tj. dužina broda u metrima množi se sa cijenom od 2,10 EUR te brojem dana na vezu.

4.2. Tužitelj nadalje ističe da sukladno čl. 852. st. 1. PZ-a, koji se primjenjuje u postupcima ovrhe na brodovima (čl. 1. PZ-a), odredbe Ovršnog zakona o ograničenju ovrhe ne primjenjuju se ako se ovrha provodi radi ostvarenja tražbine osigurane založnim pravom, kakva je upravo predmetna tražbina tužitelja, temeljem koje tražbine tužitelj na brodu ŽIGLJEN ima pomorski privilegij (čl. 241. st. 1. t. 4. u svezi čl. 852. st. 1. PZ-a). Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj je 7. listopada 2025. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine predlagatelja određivanjem prethodne mjere zabranom isplate s računa protivnika osiguranja te određivanjem privremene mjere zaustavljanja broda ŽIGLJEN.

6. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 9. listopada 2025. ustrajao kod svojih navoda te je dodao da tužitelj u ovom postupku ne može potraživati isplatu utuženog iznosa jer je to protivno postignutom predstečajnom sporazumu i njemu definiranom načinu, iznosima i rokovima plaćanja. Tužitelj tvrdi da je ovlašten voditi ovaj postupak jer da ima pomorski privilegij odnosno da ima pravo na odvojeno namirenje iz vrijednosti broda. No, tužitelj u ovom postupku to ne traži, već traži isplatu cjelokupnog iznosa. Ističe i prigovor prestanka privilegija sukladno čl. 246. Pomorskog zakonika.

6.1. Protivi se prijedlogu za određivanje prethodne mjere jer bi tužitelj time naplatio novčano potraživanje koje se može naplatiti jedino na način predviđen predstečajnim sporazumom te bi time izbjegao i zaobišao prava koja mu pripadaju po predstečajnom sporazumu.

6.2. Tuženik je nadalje u podnesku zaprimljenom kod suda 17. listopada 2025. naveo da tužitelj prema tuženiku više nema novčanu tražbinu u iznosu od 62.278,34 EUR, već ima tražbinu u iznosu od 12.455,67 EUR plativu u 60 mjesečnih obroka, s početkom od 24 mjeseca sukladno rješenju ovoga suda poslovni broj St-186/2024 od 12. prosinca 2024. kojim je potvrđen predstečajni sporazum nad tuženikom prema kojem će se tražbina vjerovnika namiriti u skladu s Planom restrukturiranja. Stoga tužitelj nema predmetnu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 15.649,20 EUR. Činjenica što tužitelj ima zakonsko založno pravo na brodu tuženika sukladno Pomorskom zakoniku ne daje tužitelju pravo tražiti isplatu utuženog iznosa na način kako to tužitelj traži u ovom postupku jer bi to predstavljalo zaobilaženje postignutog i potvrđenog predstečajnog sporazuma.

7. Tužitelj u podnesku od 27. studenog 2025. uređuje svoj tužbeni zahtjev na način da pored isplate utuženog iznosa od 15.649,20 EUR, traži i utvrđenje da je predmetna novčana tražbina zaštićena pomorskim privilegijem te da je tuženik dužan trpjeti namirenje utuženog iznosa iz kupovine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN (stranica 205-206 spisa).

8. Tuženik se u podnesku zaprimljenom 3. prosinca 2025. protivio preinaci tužbe kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 27. studenog 2025. navodeći da je tužbu preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka 25. studenog 2025.

9. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25).

10. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

10.1. Tužbeni zahtjev preinačen podneskom od 28. studenog 2025. odnosi se na plaćanje iznosa od ukupno 15.649,20 EUR koji se odnosi na neplaćene lučke pristojbe za vez za tuženikov brod ŽIGLJEN u razdoblju od 1. listopada 2023. do 29. veljače 2024. prema računu br. 2950-1023 od 31. listopada 2023. u iznosu od 3.175,20 EUR s dospijećem 8. prosinca 2023. (račun na stranici 15 spisa); računu br. 3125-1123 od 30. studenog 2023. u iznosu od 3.402,00 EUR s dospijećem 8. siječnja 2024. (račun na stranici 16 spisa); računu br. 3379-1223 od 31. prosinca 2023. u iznosu od 3.288,60 EUR s dospijećem 9. veljače 2024. (račun na stranici 17 spisa); računu br. 370-0124 od 31. siječnja 2024. u iznosu od 3.515,40 EUR s dospijećem 13. ožujka 2024. (račun na stranici 18 spisa) i računu br. 563-0224 od 29. veljače 2024. u iznosu od 2.268,00 EUR s dospijećem 8. travnja 2024. (račun na stranici 19 spisa) te utvrđenje da navedena novčana tražbina predstavlja tražbinu osiguranu razlučnim pravom te da je tuženik dužan trpjeti namirenje te tražbine iz kupovnine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik broda ŽIGLJEN, NIB: 15205, BT: 250,00, duljine: 54,02 m, koji je upisan u uložak br.: [broj ZK uloška], luke upisa:

Rijeka (izvadak iz upisnika brodova na stranici 20-22 spisa). Tuženik nije osporio da je tuženikov brod u navedene dane u računima koristio vez u riječkoj luci, području pod upravljanjem tužitelja na Riječkom lukobranu.

11.1. Među strankama također nije sporno da je nad tuženikom 4. travnja 2024. otvoren predstečajni postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-186/2024-4. Nije sporno da je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom u iznosu od ukupno 62.278,34 EUR, među kojima je i predmetna tražbina (prijava na stranici 32-36 spisa). Rješenjem ovoga suda od 11. rujna 2024. poslovni broj St-186/2024-21 utvrđene su tražbine vjerovnika, među kojima je utvrđena i tražbina vjerovnika-tužitelja u iznosu od ukupno 62.278,34 EUR koja je priznata u cijelosti (rješenje na stranici 26-30 spisa). Također nije sporno da je tužitelj u prijavi tražbine dostavio i obavijest o razlučnom pravu na tražbinu u ukupnom iznosu od 49.916,22 EUR, među kojima je i predmetna tražbina.

11.2. Isto tako nije sporno da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj St-186/2024-42 od 12. prosinca 2024. potvrđen predstečajni sporazum prema kojem tužiteljeva tražbina iznosi 62.278,34 EUR te će se u skladu s Planom restrukturiranja, namiriti na način da predstečajni vjerovnik otpušta dužniku dio tražbine, što iznosi 49.822,67 EUR. Preostali iznos tražbine od 12.455,67 EUR otplatit će nakon isteka počeka od 24 mjeseca na 60 jednakih mjesečnih anuiteta od kojih svaki iznosi 207,59 EUR, bez kamata. Prvi anuitet platit će se nakon isteka počeka od 24 mjeseca 15-og u mjesecu, računajući od pravomoćnosti ovog rješenja, dok će se svaki naredni anuitet platiti mjesečno, najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec (t. 17. rješenja, rješenje na stranici 124-134 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

12. Prije svega je sporno je li osnovan tuženikov prigovor zastare. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tom tuženikovom prigovoru.

12.1. Tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja je neosnovan. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine sukladno odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana se odredba odnosi na ugovore između trgovca i obrtnika kad u tom svojstvu sudjeluje u prometu robe i usluga, kao što je to ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine slijede njezinu sudbinu. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

12.2. Uvidom u utužene račune (računi na stranici 15-19 spisa) sud je utvrdio da je najstariji račun dospio na naplatu 8. prosinca 2023. (stranica 15 spisa). Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 17. prosinca 2024., tužba je podnijeta unutar trogodišnjeg roka zastare.

12.3. Osim toga, tužiteljeva tražbina utvrđena je pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj St-186/2024-21 od 11. rujna 2024. kojim je utvrđena tražbina tužitelja i priznata u cijelosti. Stoga je i sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13. Nadalje, tuženik se protivio preinaci tužbe iz tužiteljevog podneska od 28. studenog 2025. (stranica 205-206 spisa). Sud utvrđuje da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu kojim je tražio isplatu iznosa od 15.649,20 EUR s kamatom te je radi namirenja te tražbine tražio određivanje ovrhe zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti broda, prodajom broda te namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom broda ŽIGLJEN. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, to je rješenje o ovrsi, kojim je u cijelosti bio prihvaćen prijedlog za ovrhu, stavljeno izvan snage. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 28. studenog 2025., nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 25. studenog 2025., uz isplatu, tražio i utvrđenje da je predmetna novčana tražbina zaštićena pomorskim privilegijem, što je tvrdio već u prijedlogu za ovrhu te da je tuženik dužan trpjeti namirenje predmetne novčane tražbine iz kupovnine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN, dakle isto ono što je tražio i prijedlogom za ovrhu.

13.1. Prema načelu razmjernosti, uzimajući u obzir pravna shvaćanja iskazana u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3158/2018-2 od 22. studenog 2023., Rev 4524/19 od 25. listopada 2023. i Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., sud utvrđuje da ograničenje prava tužitelju na preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a) nisu razmjerna naravi potrebe u konkretnom slučaju, posebno imajući u vidu da je preinačena tužba u vezi s priloženim i predloženim dokazima u prijedlogu za ovrhu te da zbog preinačene tužbe nisu utvrđivane nove činjenice. Tužitelj je već prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu tvrdio da je predmetna novčana tražbina zaštićena pomorskim privilegijem te je tražio određivanje ovrhe namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom broda ŽIGLJEN, što traži i u preinačenoj tužbi od 28. studenog 2025. Stoga je sud dopustio preinaku tužbe i donio odluku kao u t. I. izreke rješenja.

14. Nadalje, tuženik je u početku postupka osporavao da bi tužitelj uopće imao tražbinu prema tuženiku na ime neplaćenih lučkih pristojbi za vez za brod ŽIGLJEN u utuženom razdoblju, kao i da tužitelj nema razlučno pravo radi naplate tražbine koja je predmet ovog postupka.

14.1. Tuženikove navode da tužitelj uopće nema tražbinu prema tuženiku sud utvrđuje neosnovanim. To iz razloga što sam tuženik u predstečajnom postupku uopće nije osporio tužiteljevu prijavljenu tražbinu, među kojima je i predmetna tražbina, a osim toga rješenjem ovoga suda od 11. rujna 2024. poslovni broj St- 186/2024-21 utvrđena je tužiteljeva tražbina koja je u cijelosti priznata. Stoga je sud u t. I. izreke presude naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.455,67 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

14.2. Također tuženik kasnije u tijeku postupka nije osporavao da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj St-186/2024-42 od 12. prosinca 2024. potvrđen predstečajni sporazum, a kojim je utvrđena tužiteljeva tražbina u iznosu od ukupno 62.278,34 EUR, u koji iznos je uključena i predmetna tražbina, već je dalje u tijeku postupka osporavao da bi tužitelj imao pravo na isplatu utuženog iznosa od 15.649,20 EUR, kako to tužitelj traži ovom tužbom te je tvrdio da tužitelj ima tražbinu u iznosu od 12.455,67 EUR plativu u 60 mjesečnih obroka, s početkom od 24 mjeseca, kako je to utvrđeno predstečajnim sporazumom.

15. Uvidom u tužiteljevu prijavu tražbine (stranica 32-36 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj prijavio svoje razlučno pravo odnosno da je u prijavi naveo da je tražbina koja se odnosi na neplaćene lučke pristojbe te obračunate, a neplaćene kamate osigurana pomorskim privilegijem (zakonskim založnim pravom) koji postoji na brodu ŽIGLJEN u vlasništvu tuženika, a koji je koristio vez na području pod upravljanjem tužitelja. Isto tako iz prijave sud utvrđuje da se tužitelj kao razlučni vjerovnik nije odrekao prava na odvojeno namirenje te da nije pristao na odgodu namirenja iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja (stranica 36 spisa).

15.1. Odredbom čl. 35. st. 3. Stečajnog zakona (dalje: SZ-a, "Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.), koji je smješten u Glavu II., 4. Odjeljak i nosi naslov „vjerovnici“, predviđeno je da se na razlučne vjerovnike kao vjerovnike dužnika u predstečajnom postupku na odgovarajući način primjenjuju pravila iz čl. 153. toga Zakona, a čl. 153. Stečajnog zakona propisano je da su vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja stečajni vjerovnici ako im je dužnik i osobno odgovoran te oni imaju pravo na razmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu odvojenoga namirenja ili ako se ne uspiju odvojeno namiriti. Odgovarajuća primjena odredbe čl. 153. Stečajnog zakona u predstečajnom postupku znači da su razlučni vjerovnici predstečajnog postupka istovremeno i njegovi vjerovnici ako im je predstečajni dužnik i osobno odgovoran. Slijedom toga, oni mogu prijaviti svoju tražbinu u predstečajnom postupku, iako se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje, niti su dali pristanak na odgodu namirenja. U njihovo razlučno pravo se ne dira, ono ostaje te samo razlučno pravo nije predmet ispitivanja u predstečajnom postupku sukladno odredbi čl. 46. st. 6. u vezi s odredbom čl. 38. st. 1., 3. i 4. SZ-a. Prema tome treba razlikovati pravo vjerovnika prijaviti svoju tražbinu prema dužniku i utvrđenje te tražbine, od njegova razlučnog prava.

15.2. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. st. 1. t. 4. te st. 2. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.) privilegij na brodu se može definirati kao specifično zakonsko založno pravo radi osiguranja određenih tražbina nastalih u vezi s iskorištavanjem broda. Privilegij predstavlja stvarno-pravni teret na brodu koji ovlašteniku daje pravo na namirenje tražbine sudskom prodajom broda, s tim da on ima prednost u naplati pred svim drugim pravima pa tako i onima osiguranima pomorskom hipotekom. Dakle, riječ je o založnom pravu na brodu - ograničenom stvarnom pravu koji ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti broda, ma čiji taj brod bio, a vlasnik broda dužan je to trpjeti. Privilegij na brodu postoji na onom brodu u vezi s kojim je tražbina nastala.

15.3. Tražbine osigurane pomorskim privilegijem su, između ostalih, i tražbine za lučke pristojbe i naknade koje se naplaćuju u lukama otvorenim za javni promet i lukama posebne namjene, troškove plovidbe kanalima i drugim plovnim putovima, uključujući troškove naknada za sigurnost plovidbe, naknade za uporabu objekata sigurnosti plovidbe te troškove peljarenja. Pomorski privilegij u korist glavnice postoji i za kamate (st. 2.). Pomorski privilegij prostire se i na pripadak broda (st. 3.).

15.4. Budući da se tužiteljeva tražbina odnosi na pristojbu za vez, to je navedena tražbina osigurana pomorskim privilegijem (zakonskim založnim pravom). U tom smislu, tužitelj prema tuženiku, kao vlasniku broda, ima nenovačnu tražbinu koja se sastoji u tome da je tuženik dužan trpjeti namirenje navedene novčane tražbine iz sredstava ostvarenih prodajom broda ŽIGLJEN. Stoga je sud donio odluku kao u t. II. izreke presude.

15.5. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da tužitelj ima status razlučnog vjerovnika u odnosu na predmetnu tražbinu tj. ima pravo na odvojeno namirenje svoje tražbine. Budući da razlučna prava nisu predmet ispitivanja na ispitnom ročištu u predstečajnom postupku, to predstečajni postupak ne utječe na pravo tužitelja kao razlučnog vjerovnika na njegovo odvojeno namirenje u ovom postupku iz predmeta na kojem postoji razlučno pravo (brod ŽIGLJEN).

15.6. Činjenica da je tužitelj sudjelovao u predstečajnom postupku i pristao na sklapanje predstečajnog sporazuma, ne znači da se tužitelj odrekao prava na odvojeno namirenje. Upravo suprotno, tužitelj je u prijavi naveo da se ne odriče prava na odvojeno namirenje te da ne pristaje na odgodu namirenja iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo. Stoga je njegovo založno pravo ostalo očuvano. Slijedom toga, tužitelj osnovano podnosi ovu tužbu kako bi ishodio pravomoćnu presudu kojom će biti naloženo založnom dužniku trpjeti namirenje iz vrijednosti založene stvari, kako to traži preinačenom tužbom od 28. studenog 2025.

16. Međutim, što se tiče tuženikovih navoda da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu utuženog iznosa od 15.649,20 EUR, kako to tužitelj traži ovom tužbom, već da tužitelj ima tražbinu u iznosu od 12.455,67 EUR sukladno predstečajnom sporazumu, po ocjeni ovoga suda ti tuženikovi navodi su osnovani.

16.1. Prije svega se ponovno ističe da nije sporno da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom te da se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, niti je dao pristanak na odgodu namirenja. Isto tako nije sporno da je predstečajnim sporazumom sukladno Planu restrukturiranja, za koji je tužitelj nesporno glasovao, utvrđeno da tužitelj kao predstečajni vjerovnik odnosno tužitelj otpušta dužniku dio tražbine od 49.822,67 EUR te da će se preostali iznos tražbine od 12.455,67 EUR otplatiti tužitelju na način kako je predviđeno prestečajnim sporazumom. Sam je tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 16. listopada 2025. istaknuo da je "kao razlučni vjerovnik u predstečajnom postupku pristao na smanjenje njegove ukupne tražbine kao što je to vidljivo iz prestečajnog sporazuma" (stranica 193 spisa).

16.2. Slijedom toga, a budući da je tužitelj u predstečajnom postupku pristao na smanjenje njegove ukupne tražbine, sud utvrđuje da tužitelj neosnovano traži isplatu iznosa od 3.193,53 EUR, koji predstavlja razliku između utuženog iznosa od 15.649,20 EUR i iznosa koji je tuženik dužan platiti tužitelju sukladno predstečajnom sporazumu od 12.455,67 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu preostalog iznosa od 3.193,53 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (t. IV. izreke presude).

17. Tuženik je također na ročištu održanom 9. listopada 2025. istaknuo i prigovor prestanka privilegija sukladno čl. 246. PZ-a.

17.1. Privilegiji na brodu vremenski su ograničenog trajanja. U čl. 246. st. 1. t. 2. PZ-a propisano je da oni prestaju protekom jedne godine. Sukladno odredbi čl. 247. st. 1. PZ-a rok iz čl. 246. st. 1. t. 2.ovoga Zakonika računa se u odnosu na pomorske privilegije navedene u čl. 241. st. 1. t. 2.-5. ovoga Zakonika kad nastanu osigurane tražbine, s time da je u konkretnom slučaju najstariji račun dospio na naplatu 8. prosinca 2023. Nadalje, odredba čl. 247. st. 2. PZ-a propisuje da rok iz čl. 246. st. 1. t. 2. PZ-a prestaje teći bilo kojom radnjom poduzetom pred sudom od strane vjerovnika privilegirane tražbine radi osiguranja ili namirenja predmetne tražbine. Tužitelj je podnošenjem prijave tražbine u predstečajnom postupku nad tuženikom 9. prosinca 2024. (stranica 31 spisa) poduzeo radnju radi namirenja predmetne tražbine unutar roka od jedne godine pa je rok iz čl. 246. st. 1. t. 2. PZ-a prestao teći. Stoga je taj tuženikov prigovor sud utvrdio neosnovanim.

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.455,67 EUR s kamatom koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno da je tuženik dužan tužitelju platiti navedeni iznos (t. II. izreke presude) te je utvrdio da je predmetna novčana tražbina zaštićena pomorskim privilegijem (t. II. izreke presude), kao i da je tuženik dužan trpjeti namirenje predmetne novčane tražbine iz kupovnine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN (t. III. izreke presude).

19. Tužitelj je kao predlagatelj je 7. listopada 2025. podnio prijedlog za osiguranje predmetne novčane tražbine određivanjem prethodne mjere zabranom isplate s računa protivnika osiguranja.

19.1. Odredba čl. 68. st. 6. SZ-a propisuje da će sud u ovršnim postupcima i postupcima osiguranja u kojima je utvrđen prekid postupka zbog otvaranja predstečajnoga postupka u kojem je nakon toga doneseno pravomoćno rješenje o potvrdi plana restrukturiranja kojim je obuhvaćena tražbina vjerovnika u pogledu koje se vodi ovršni postupak odnosno postupak osiguranja obustaviti ovršni postupak odnosno postupak osiguranja.

19.2. Budući da je u konkretnom slučaju doneseno pravomoćno rješenje ovoga suda poslovni broj St-186/2024-42 od 12. prosinca 2024. o potvrdi plana restrukturiranja kojim je obuhvaćena tražbina tužitelja kao vjerovnika u pogledu koje se vodi ovaj postupak osiguranja, sud je analognom primjenom odredbe čl. 68. st. 6. SZ-a odbacio prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere i donio odluku kao u t. II. izreke rješenja. Tužiteljeva tražbina je u konkretnom slučaju osigurana pomorskim privilegijem pa je tužitelj ovlašten namiriti svoju tražbinu iz kupovnine ostvarene sudskom prodajom broda ŽIGLJEN. No, tužitelj protivno citiranoj odredbi čl. 68. st. 6. SZ-a traži određivanje prethodne mjere zabranom isplate s računa protivnika osiguranja.

20. Nadalje, tužitelj je u istom podnesku 7. listopada 2025. podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere zaustavljanja broda ŽIGLJEN.

20.1. Prijedlog za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja određivanjem privremene mjere zaustavljanjem broda imena ŽIGLJEN je neosnovan.

20.2. Odredbom čl. 951. st. 1. PZ-a propisano je da prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog ili upravnog postupka sud može, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama citiranog Zakonika nije drugačije predviđeno. Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.), propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se odredila privremena mjera. Navedena odredba normira da se privremena mjera može odrediti ako se ispune dvije pretpostavke: da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

20.3. Kako je naprijed obrazloženo, temeljem priložene dokumentacije, u ovom postupku utvrđeno je postojanje tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 12.455,67 EUR propisane u čl. 953. st. 1. t. 10. PZ-a. Stoga je ispunjena prva pretpostavka propisana odredbom čl. 344. OZ-a za određivanje privremene mjere.

20.4. Međutim, tužitelj kao predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, što je dužan sukladno odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a, pa nije ispunjena druga pretpostavka za određivanje privremene mjere.

20.5. Prema sudskoj praksi opasnost mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj mora ukazati i dokazati postojanje konkretnih radnji, odnosno propuštanja dužnika poduzeta radi ugrožavanja ili sprječavanja namirenja predlagatelja, što predlagatelj nije dokazao (PSH, Pž-15467/91 od 14.5.1991.). Dakle, predlagatelj mora ukazati na konkretne dužnikove radnje koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. Dakle, predlagatelj je bio dužan dokazati da je riječ o takvim radnjama ili propuštanjima dužnika koji doista ugrožavaju buduće namirenje predlagatelja, što nije učinio. Stoga nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a, koja se odnosi na vjerojatnost postojanja opasnosti. Slijedom navedenog, s obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a prema protivniku osiguranja, sud je na temelju citiranih zakonskih odredbi donio odluku kao u t. III. izreke rješenja.

Rijeka, 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).