REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-1055/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, A. K. Miošića 24, protiv tuženika OG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], te ČG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, radi zaštite prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 05. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužitelja i tuženika, te punomoćnika stranaka, nakon odgode ročišta za objavu presude, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 21. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima OG OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČG OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana s poljskog, zemljanog puta koji se nalazi između katastarskih čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uklone sve prepreke koje su postavili, uključujući i navezenu zemlju i beton i to na način da se putem može nesmetano prolaziti, te im se zabranjuje da ubuduće na bilo koji način sprječava ju tužitelja u prolasku opisanim putem.

II. Tuženici OG i ČG su dužni tužitelju IG u roku od 15 dana, nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.041,33 Eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.041,33 Eura, pa sve do zatraženog iznosa od 2.541,33 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 500,00 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv oboje tuženika, podnio tužbu podneskom od 26. studenog 2024. godine, radi zaštite prava vlasništva.

2. U tužbi je naveo da je zajedno sa svojim precima već više od 70 godina, koristio i posjedovao poljski put koji vodi od glavne [adresa] – [adresa] u [adresa] do tužiteljeve čestice broj 309/A, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja čestica je u katstru označena sa brojem 309/3, te koju česticu, tužitelj zajedno sa svojim precima posjeduje, ali i ima u vlasništvu isto toliko godina.

3. Tužitelj je napomenuo da taj put nije upisan u zemljišnoj knjizi i katastru, kao posebna čestice, no istakao je da je ucrtan u katastarskom planu, kao put koji faktično postoji, a radi se o zemljanom putu širine 3,00 metra i duljine oko 150 -200 metara, te tvrdi da niti njemu, niti njegovim precima nije nitko nikada branio ili osporavao pravo da prolazi po tom putu, te da nitko drugi osim tužitelja i njegovih predaka nije koristio taj put. Tužitelj smatra da je sukladno opisanom, svakako dosjelošću s tekao pravo vlasništva navedenog puta, odnosno barem pravo stvarne služnosti, te osobnih služnosti i to pravo uporabe i pravo plodouživanja.

4. Međutim, tužitelj naglašava da je ovih dana tuženik OG, spriječio tužitelju prolaz navedenim putem i to svojim radnjama, na način da je bacao smeće na put, čime je tužitelju onemogućio prolaz, a kako je tužitelj to smeće micao i ponovo prolazio tim putem, tuženik je sada dovezao dva kamiona zemlje i betona i navezao ih je na put i s time mu je onemogućio korištenje i prolaz opisanim putem . Osim toga, tužitelj tvrdi da mu je navedeni tuženik i prijetio vezano uz prolaženje opisanim putem , pa je tužitelj te prijetnje prijavio policiji. Tužitelj je uz tužbu dostavio u prilogu, više fotografija, navevši da se na jednoj od njih vidi upravo tuženik OG koji se nalazi na spornom putu s lopatom u rukama.

5. Tužitelj napominje kako se taj sporni put nalazi između katastarskih čestica [katastarska čestica] (isti je i gruntovni broj te čestice) i čestice 308/1 (gruntovni broj je 308/4) upisanih u k. o. [katastarska općina], te da je vlasnica navedene čestice broj 308/6, koja se nalazi s jedne strane do puta, upravo tužena ČG, a na toj čestici žive tuženici. Iako je tužitelj naveo kako je sam čin uzurpacije tužiteljevih opisanih prava, faktički provodio OG, opreza radi tužbu je podnio protiv oboje tuženika, obzirom da je ČG vlasnica susjedne čestice broj 308/6 i eventualna nalogodavka, OG za nezakonite radnje.

6. Tužitelj zaključuje, kako je jasno da je dosjelošću stekao pravo vlasništva ili barem pravo služnosti spornog puta, a da ga tuženici neovlašteno sprječavaju u njegovim pravima, pa je predložio u smislu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV), da se tuženicima naloži da u roku od 30 dana uklone sa spornog zemljanog puta sve prepreke koje su postavili na način da se putem može nesmetano prolaziti, te da im se zabrani da ubuduće na bilo koji način sprječavaju tužitelja u prolasku opisanim putem. Tužitelj je u podnesku od 25. ožujka 2025. godine, bez posebnog zahtjeva podnesenog sudu u smislu čl. 299.a st.2. ZPP, za odobrenje podnošenja tog podneska, samoinicijativno, posredstvom odvjetnika, naveo u vezi kućice za protugradnu obranu vidljive na dvije od ukupno 11 fotografija koje se nalaze u spisu u koverti na listu 42, da je još njegov djed i pravni prednik KG, kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica]/a i voznika (puta) širine 3 metra (upravo onoga puta koji je predmet spora), dao služnost na tom putu za gradnju raketne rampe za protugradnu obranu, te je u prilogu tog podneska tužitelj dostavio dokaz o toj tvrdnji. Kako je tu činjenicu tužitelj objektivno mogao istaći u fazi prethodnog postupka, sud tu tvrdnju i navedeni materijalni dokaz nije uzeo u obzir u smislu čl. 299.a st. 4 ZPP.

7. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženici su prije svega, posve površno u cijelosti osporili navode iz tužbe kao neosnovane, iako su u daljnjem očitovanju direktno priznali upravo neke tvrdnje tužitelja, između ostalog da je upravo tužena ČG vlasnik nekretnine broj 308/6, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (naime, ako je upravo to tužitelj tvrdio u tužbi, a jest, nije bilo osnove da se osporavaju u cijelosti baš svi navodi iz tužbe kao neosnovani).

8. Tuženici tvrde da je čestica broj 308/6 u naravi prizemna stambena zgrada broj 42, gospodarska zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] sa 1164 čhv, te da je tužena ČG i vlasnik i posjednik nekretnine (iako je praktički nemoguće da je samo tužena faktički posjednik te nekretnine, odnosno da u suposjedu te nekretnine nije i tuženik LG, koji je inače suprug ČG – opaska suca).

9. Tuženici ističu kako nije točno da se put koji vodi od glavne ceste pa do nekretnina tužitelja nalazi između čestica broj 308/6 i čestice 308/4 (koja čestica se nalazi u vlasništvu ZG), koja ima katastarsku oznaku 308/1 i koju česticu obrađuje upravo tužitelj. Tuženici smatraju da se taj put nalazi isključivo na navedenoj čestici broj 308/4, te tvrde da se istim služila isključivo ZG, te da je tužitelj kada je počeo obrađivati tu nekretninu ZG, postojeći put zaorao. Tuženici tvrde kako tužitelj nije nikada koristio sporni put za prolaz do svoje nekretnine i to čestice 309/3, obzirom da se ta čestica nastavlja na tužiteljevo dvorište, te tvrde da je tužitelj uvijek do svoje čestice broj 309/3, dolazio direktno iz svog dvorišta. U tom kontekstu su tuženici u svom odgovoru na tužbu i nabrojali koje sve nekretnine tužitelj ima u vlasništvu (što inače nema nikakve veze sa ovom parnicom – opaska suca), tvrdeći da se te nabrojane nekretnine tužitelja, nadovezuju na navedenu česticu tužitelja broj 309/3 oranicu ograda sa 1016 čhv. Istakli su i da se ostale nekretnine ZG upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], nalaze odmah do nekretnina tužitelja, te se također nadovezuju na česticu broj 308/4.

10. Pored toga, tuženici su istakli i da se na navedenoj čestici broj 308/4, koja se nalazi odmah uz glavnu cestu, nalazi autobusno stajalište, te je jasno vidljivo da je u ivičnjacima ostavljeno ugibalište za ulazak na česticu 308/4.

11. Tuženi su istakli kako su vršili određene radove tijekom listopada 2024. godine, međutim ti radovi su vršeni na nekretninama tuženika (ovdje se valjda željelo reći na nekretnini tužene broj 308/6, kad je već u uvodnom dijelu odgovora na tužbu naglašeno da se ne radi o nekretnini tuženika, nego o nekretnini tužene – opaska suca), odnosno na čestici broj 308/6, te ističu kako tada ni na koji način, nisu uznemiravali tužitelja, već upravo suprotno, tužitelj je taj koji je zajedno sa svojim sinom dana 04. studenog 2024. godine, oko 18:00 sati sa traktorom i utovarivačem ušao na nekretninu tuženika (ovdje se valjda opet želi reći na nekretninu tužene – opaska suca), te su razgrtali šljunak i ostali naveženi materijal, te ga razbacali i navezli ispred kuće tuženika (već je uobičajeno, zbog učestalosti takvih tvrdnji, da tužena u odgovoru na tužbu svoju nekretninu broj 308/6 i kuću na toj čestici, tretira zapravo nekretninom – kućom, oba tuženika – opaska suca), zbog čega je ČG, dana 21. studenog 2024. godine, podnijela tužbu radi smetanja posjeda kod Općinskog suda u Bjelovaru, a koja je zavedena kod tog suda pod brojem Psp-29/2024.

12. Pozivajući se na čl. 167. ZV, na kojem je tužitelj u historijatu tužbe utemeljio svoj zahtjev, tuženici tvrde da u smislu tog članka, tužitelj treba prije svega dokazati da je sporni put u njegovom vlasništvu, što za sada ne proizlazi iz materijalnih dokaza, te da su ga tuženici uznemiravali i da je takvo uznemiravanje bilo bespravno. Pri tome ističu kako je u smislu tog članka za podnošenje takve tužbe legitimiran samo vlasnik, te da na tužbu u smislu te odredbe nemaju pravo one osobe koje drže samo nesamostalni i neposredni (ovdje je očito došlo do omaške u pisanju jer je trebalo stajati očito „posredni“ – opaska suca) posjed stvari koja je predmet uznemiravanja, zbog čega tuženici zaključuju kako tužitelj, kao eventualni nositelj prava služnosti nije aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi zaštite od uznemiravanja.

13. Također, tuženici su istakli kako tužitelj nije obrazložio na koji to način tuženi uznemiravaju tužitelja, niti je dokazao da uznemiravanje postoji u vrijeme podnošenja tužbe, pa su predlođili da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, kao neosnovan.

14. Tuženici su u podnesku od 22. siječnja 2025. godine, bez posebnog zahtjeva podnesenog sudu u smislu čl. 299.a st.2. ZPP, za odobrenje podnošenja podneska, samoinicijativno, posredstvom odvjetnice, naveli kako zaista postoji ograda na nekretnini broj 308/6, ali da ista nije na međi, već da je uvučena na nekretninu „tužitelja“ (ovdje se valjda htjelo reći na nekretninu tužene – opaska suca), te da između ograde „tužitelja“ (očito je ponovo došlo do omaške u pisanju jer se htjelo reći – tužene – opaska suca) i međe postoji prostor od oko 6 metara, zbog čega tu tvrdnju tuženika sud nije mogao uzeti u obzir u ovome predmetu, sukladno čl. 299.a st. 4 ZPP jer su tuženici tu tvrdnju mogli iznijeti u odgovoru na tužbu.

15. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u neslužbenu kopiju izvoda iz katastarskog plana od 15.10.2024.g. (list 4 spisa), neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige u vezi navedenih čestica broj 309/A i 308/6 sa stanjem na dan 03.09.2024.g. (list 5-6 i 9), neslužbenu kopiju prijepisa posjedovnog lista broj 638 k. o. [katastarska općina], za navedenu česticu tužitelja, koja je kod katastra upisana pod brojem 309/3, sa stanjem na dan 03.09.2024.g. (list 7-8), fotografije (list 10), uvjerenje Područnog ureda za katstar Bjelovar od 07.11.2024.g. (list 11-15), zračnu snimku navedenih nekretnina (list 23), izvod iz katastarskog plana za dio čestice tužitelja broj 309/3 od 10.12.2024.g. (list 24), izvod iz katastarskog plana za sve tri susjedne nekretnine broj 309/3, 308/6 i 308/1 od 12.12.2024.g. (list 25), prijepis posjedovnog lista broj 700 k. o. [katastarska općina] od 12.12.2024.g. (list 26), izvadak iz zemljišne knjige za čestice broj 308/4 i 308/6 od 10.12. i 12.12.2024.g. (list 27-28, 30), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina] od 12.12.2024.g. (list 29 i 33-34), 11 originalnih fotografija u boji koje pokazuju spornu lokaciju (list 42), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta 11.06.2025.g., uz sudjelovanje geodetskog vještaka Damira Mlinarića (list 60 -64), te uvidom u pisani nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Damira Mlinarića od 18.06.2025.g., sa skicom izmjere istog vještaka i dvije fotografije koje je vještak uslikao prilikom uviđaja (list 74-77).

16. Na održanom uviđaju su saslušani svjedoci EG (list 66), ĐG (list 66-67), NG (list 67), ŽG (list 67-68), dok su na glavnoj raspravi održanoj dana 05. studenog 2025. godine, saslušani tužitelj (list 97 - 100) i tuženik OG (list 100-101) u svojstvu stranaka.

17. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

18. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, premda je tijekom izvedenih dokaza utvrđeno da se sporni put ne nalazi samo između čestica broj 308/6 i 308/1, nego većim dijelom (u površini od 255m2) baš na nekretnini tužene broj 308/6.

19. Između stranaka nije bilo sporno, a to uostalom proizlazi iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]/A (radi se o katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], vidljivoj na izvodu iz katastarskog plana - list 4 i 25 spisa, ali i u skici izmjere predmetnog vještaka, Damira Mlinarića), te da je ujedno tužitelj od 2009. godine, evidentiran kod katastra i kao posjednik i vlasnik te nekretnine, odnosno da je prije tužitelja posjednikom te nekretnine kod katastra bio evidentiran još od davne 1970. godine, TG iz [adresa] (prema prihvaćenom kao istinitom iskazu tužitelja, otac tužitelja),

- da je tužena ČG iz [adresa], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] (radi se o katastarskoj čestici evidentiranoj pod istim brojem 308/6, vidljivoj na izvodu iz katastarskog plana - list 4 i 25 spisa, ali i u skici izmjere predmetnog vještaka, Damira Mlinarića), te da je ujedno ta ista tužena od 2005. godine, evidentiran kod katastra i kao posjednica, odnosno korisnica te nekretnine,

- da je ZG iz [adresa], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] (radi se o katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], vidljivoj na izvodu iz katastarskog plana - list 4 i 25 spisa, ali i u skici izmjere predmetnog vještaka, Damira Mlinarića), te da je ujedno ta ista osoba od 1978. godine, evidentirana kod katastra i kao posjednica, odnosno korisnica te nekretnine, pri čemu je prije nje kod katastra kao posjednica te nekretnine od davne 1974. godine, bila evidentirana AG iz [adresa], a još prije nje od 1970. godine, GG iz [adresa], ali i da je u zemljišnoj knjizi na toj nekretnini na listu C - teretovnici (list 27-28 spisa), kao poslužnoj, za korist sada tužiteljeve čestice broj 309/A, kao povlasne, još od davne 1948. godine, uknjiženo pravo služnosti kolnog puta, kao i da je na toj nekretnini broj 308/4, upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju po kojoj ta nekretnina nakon smrti primateljice uzdržavanja, ZG, postaje vlasništvo davatelja uzdržavanja, IG (tužitelja) i ĐG, oboje iz [adresa],

- da je narav i površina navedenih susjednih triju nekretnina, vidljiva iz neslužbenih kopija izvadaka, ali i iz izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 5, 9, 27, 30),

- da sporni put nije upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru,

- da je istočno (ili desno) od susjednih čestica tužene i ZG (vidljivih na izvodu iz katastarskog plana na listovima 4 i 25 spisa, a što je jasno prikazano na skici izmjere vještaka Damira Mlinarića, te vidljivo uostalom iz druge fotografije vještaka – list 81 spisa) cesta, na relaciji [adresa] – [adresa], a ta cesta je djelomično vidljiva i na jednoj fotografiji u boji koja se nalazi u koverti na listu 42 spisa, na kojoj je prikazan upravo tuženik sa lopatom, kako stoji na zemljanom nasipu,

- da iako je čestica tužene broj 308/6, gledajući u smjeru susjedne dvije navedne nekretnine broj 309/A i 308/4, ograđena ogradom, međa ipak nije uređena u odnosu na te dvije nekretnine jer na to jasno upućuje (osim tvrdnje tuženika koji su i sami naveli da među između čestice 308/6, prema čestici 308/4, ne predstavlja žičana ograda tuženika) nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Damira Mlinarića (kada dotični sukladno pravilima struke, na temelju kopije katastarskog nacrta i GPS uređaja prilikom održanog uviđaja na licu mjesta, utvrđuje u pisanom nalazu i mišljenju – a to je uostalom dao do znanja i sucu i strankama prilikom održanog uviđaja - da se unutar ograđenog posjeda - dvorišta ili nekretnine tužene broj 308/6, nalazi i dio nekretnine tužitelja broj 309/A, ali i da se gledajući prema čestici broj 308/4, međa prema katastarskom nacrtu između nekretnine tužene broj 308/6 i čestice ZG broj 308/4, nalazi izvan žičane ograde tužene prema nekretnini ZG i to tako da se u većem dijelu prostor (ili zemljani put u vezi kojeg je tužitelj i podnio tužbu) između postojeće žičane ograde tužene i ruba oranice – čestice broj 308/4 na kojoj je prilikom uviđaja zatečen kukuruz, nalazi na parceli 308/6 i ta površina koja pripada čestici tužene prema katastru iznosi 255 m2, izvan žičane ograde).

20. Imajući u vidu što su tužitelj i tuženik naveli prilikom saslušanja, na zadnjoj raspravi, između stranaka je također bilo nesporno, barem nakon saslušanja tužitelja i tuženika, da tužena nije poduzimala baš nikakve aktivne radnje u smislu obavljanja fizičkih poslova oko povišenja zemljišnog tla i onemogućavanja tužitelju da se od ceste spusti tim dijelom zemljišta kojim se inače kretao sa motornim vozilom u smjeru svoje nekretnine, međutim (kako to tuženici i sami tvrde), obzirom da je povišenje tog zemljanog tla do ceste nastalo nasipanjem zemlje upravo na nekretnini tužene (indirektno na to upućuje i sadržaj pisanog nalaza i mišljenja, geodetskog vještaka Damira Mlinarića, pogotovo kada se slika vještaka sa lista 76, dovede u vezu sa vještačkim utvrđenjem da veći dio travnatog zemljišta iza žičane ograde tužene koja se nalazi na čestici tužene broj 308/6, pripada upravo čestici tužene 308/6, prema katastarskom nacrtu), čestici broj 308/6, te da tako nešto (posao koji su fizički obavili tuženik i NG) nije po uvjerenju suda, niti teoretski moglo biti bez naloga ili odobrenja tužene, kao vlasnice nekretnine na kojoj se povisuje zemljišno tlo, odnosno makar njezine suglasnosti jer se tlo povisilo na zemljištu tužene i ona je nedvojbeno i svom mužu i svjedoku NG, morala makar dati usmenu suglasnost za taj posao, sud smatra da je i tužena također pasivno legitimirana za ovu parnicu.

21. Obzirom na one bitne činjenice koje su stranke u vezi predmeta spora uopće iznijele u tužbi i odgovoru na tužbu ili barem tijekom prethodnog postupka na ročištu ili u podnescima, uz dopuštenje suca ili na zahtjev suda da se očituju o navodima suprotne stranke (premda odvjetnici stranaka vrlo često zaboravljaju, kao u ovom slučaju i odvjetnik tužitelja i odvjetnica tuženika, da nije više dopušteno u sudskom postupku, bez da od suda zatraže dopuštenje u smislu čl. 299. a ZPP, kad god se oni to sjete fabriciranje ili štancanje kojekakvih podnesaka za sastavljanje kojih nedopuštenih podnesaka, kasnije potražuju naknadu i nagradu po principu „možda prođe“), između stranaka je bilo sporno slijedeće:

- da li je tužitelj uopće koristio prolaz od ceste na relaciji [adresa] – [adresa], da se spusti sa motornim vozilom (tipa traktor, osobni automobil ili nekakvo drugo vozilo) preko dijela zemljišta tužene nasipanog zemljom onoga dana kada su taj posao fizički odradili tuženik i NG, koristeći se i provozeći se zatim, tim putem, do svoje čestice broj 309/A,

- da li se sporni put nalazi ili ne nalazi između nekretnina broj 308/6 i 308/1, kako je to prikazano na neslužbenoj kopiji izvoda iz katastarskog plana sa stanjem na dan 15. listopada 2024. godine (list 4 spisa), obzirom da su unatoč jasno prostim okom vidljivog, postojanja upravo tog puta između navedene dvije nekretnine, na službenom izvodu iz katastasrkog plana od 12. prosinca 2024. godine (list 25 spisa), koji su tuženici dostavili u spis, tuženici ipak posredstvom odvjetnice u odgovoru na tužbu naveli da je to „Netočan navod tužitelja“,

- da li su tuženici i to tuženik OG, prilikom faktičkog obavljanja poslova, povišenja zemljišnog tla na čestici tužene u jesen 2024. godine, odnosno tužena ČG, dopuštanjem da taj posao obave tuženik i svjedok NG, na njezinoj čestici broj 308/6, spriječili tužitelja u dotadašnjem korištenju uobičajenog smjera kretanja od ceste, preko dijela nekretnine tužene, a zatim preko puta kojeg je tuženik koristio (ako jest), da dođe do svoje čestice broj 309/A,

- da li je tuženik i na neki drugi način sprječavao tužitelja u korištenju spornog puta, odnosno da li je bacao smeće na put, ometajući ili onemogućujući na taj način tužitelju prolaz tim putem, navođenjem na dio spornog puta dva kamiona zemlje i betona,

- da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja ili nije.

22. Prije svega valja istaći da je sasvim jasno bilo vidljivo i to osobnim opažanjem suca, prilikom održanog uviađaja na licu mjesta u ovome predmetu, da je uslijed povišenja zemljišnog tla na početnom dijelu nekretnine tužene (broj 308/6), do ceste, na taj način svakome, a ne samo tužitelju, bio direktno i jasno onemogućeno da se sa bilo kakvim motornim vozilom (bio to motor, automobil, traktor ili nekakavo drugo vozilo), spuste od ceste, preko početnog dijela nekretnine tužene u smjeru čestice tužitelja broj 309/A, samo djelomično preko čestice 308/4 i djelomično preko čestice 308/6, spornim putem koji nije upisan u zemljišnoj knjizi. Na ovaj zaključak indirektno upućuje fotografija vještaka Damira Mlinarića na listu 76 spisa , a direktno neke od fotografija u boji koje se nalaze u spisu u koverti na listu 42. Osim toga, na ovaj zaključak direktno upućuju i iskazi svjedoka pristranih tužitelju EG, ĐG, ali i nepristranih tužitelju, NG i ŽG, time da na taj zaključak uostalom upućuju i iskazi tužitelja i tuženika.

23. Prema tome, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik direktno, a tužena, indirektno onemogućila tužitelju da se od ceste spusti česticom broj 308/6, te da spornim putem vidljivim na navedenoj kopiji katastarskog plana, a koji put se uostalom prema utvrđenju geodetskog vještaka Damira Mlinarića nalazi na čestici tužene broj 308/6 u površini od 255m2, dođe do svoje čestice broj 309/A.

24. Nadalje, kako je vještak Damir Mlinarić utvrdio prema pokazanom od strane tužitelja (na uviđaju) smjeru kretanja tužitelja, kada se tužitelj objektivno mogao koristiti spornim putem, gdje se nalazi taj put, gledajući od ceste, da se dio zemljišne površine tog puta od 255 m2 u početnom dijelu, bliže cesti, nalazi na navedenoj nekretnini tužene prema katastarskom nacrtu, a preostali dio na površini puta između susjednih nekretnina broj 308/6 i 308/4, napomenuvši da „Tanka linija koja se nalazi između navedenih parcela na katastarskom planu predstavlja strukturnu liniju, a to je linija sa kojom se na katastarskom planu označava način korištenja dijela parcele (kultura zemljišta, put itd..),a koja nije posebna parcela“, sasvim je jasno u kontekstu realno znatno većih susjednih čestica (broj 308/6, 308/1 i 309/3) u odnosu na taj sporni prostor prikazan na izvodu iz katastarskog plana između čestica tužene broj 308/6 i čestice ZG broj 308/1 (katastarska oznaka ili 308/4, zemljišnoknjižna oznaka), da se upravo radi o putu koji inače nije posebna parcela jer je na taj način svojevremeno kod katastra bio i označen taj sporni put, a o kojem putu su kazivali i neki salušani svjedoci koji su potvrdili da se tužitelj ranije njime koristio, pa uostalom čak i tuženik, prilikom saslušanja, premda je tuženik doduše sasvim nerealno, po uvjerenju suda, pokušao prikazati da je površina puta bila isključivo na katastarskoj čestici bro j 308/1 (ili zemljišnoknjižnoj broj 308/4), ali da je ta tvrdnja tuženika bila doista istinita , tada u katastarskom nacrtu sasvim sigurno ne bi put bio označen kao pravokutna površina koja se baš nalazi između čestice tužene broj 308/6 i čestice ZG broj 308/4.

25. Prema tome, nakon odgovora na jedno sporno pitanje navedeno u točci 21, a istaknuto u točci 23, valjalo je odgovoriti i na drugo sporno pitanje između stranaka, navedeno u točci 21, a iz izvedenih dokaza u ovoj parnici je sud utvrdio da se doista sporni put djelomično nalazi između čestica 308/6 i 308/4, a djelomično na čestici tužene broj 308/6.

26. U pogledu spornog pitanja koje se odnosi na eventualno korištenje spornog puta od strane tužitelja, na način da se tužitelj kretao od ceste, preko dijela nekretnine tužene, prema svojoj čestici broj 308/6, sud je ocjenom izvedenih dokaza u ovoj parnici utvrdio kako je to istina jer osim što na tu činjenicu direktno upućuje iskaz tužitelja i njemu pristrane dvije svjedokinje (EG i ĐG), na to direktno upućuje i iskaz nepristranog svjedoka ŽG, koji je inače starosjedioc u Novoj D iklenici, a radi se o čovjeku rođenom 1954. godine, no na tako nešto indirektno upućuje i činjenica o upisanoj u zemljišnoj knjizi služnosti kolnog puta, preko poslužne nekretnine broj 308/4, za korist povlasne nekretnine sada tužitelja broj 309/A još od 1948. godine.

27. Nadalje, sam tuženik je također priznao da je tužitelj sa svojim ocem koristio put od ceste, prema svojoj čestici broj 308/6 jer je prilikom saslušanja naveo da je doista i on vidio tužitelja, kako se od ceste tužitelj, ali i otac tužitelja spušta ju u smjeru jednog puta koji se nalazio po tuženiku na čestici broj 308/4 (a koju površinu tog puta kojeg je tužiteljev otac koristio ranijih godina, a kasnije i tužitelj je po tuženiku, tužitelj poorao, pripojivši ga čestici broj 308/4). Ova tvrdnja tuženika, kada dotični ipak priznaje da se o otac tužitelja i tužitelj ipak kretao od ceste, prema svojoj nekretnini, također direktno upućuje na zaključak da su tužitelja povišenjem zemljanog tla uz cestu, tuženici na opisani način (tužene indirektno, a tuženik direktno) smetali da nastavi koristiti mogućnost dolaska do svoje nekretnine krećući se od ceste, neovisno o tome preko kojih se sve nekretnina tužitelj kretao u smjeru svoje nekretnine.

28. Međutim, valja naglasiti da takva tvrdnja tuženika o preoravanju puta i pripajanju pooranog zemljišta čestici broj 308/4, koji put su svojevremeno koristili otac tužitelja i tuženik bi objektivno imala smisla, samo u slučaju da se žičana ograda tužene, koja se nalazi unutar čestice tužene broj 308/6, zapravo nalazi na međi sa susjednom nekretninom broj 308/4, a to nema veze sa istinom i utvrđenjima geodetskog vještaka. Naime, iz fotografije geodetski vještaka sa lista 76 je jasno vidljiva čistina između kukuruza s lijeve strane i žičane ograde na čestici broj 308/6, te je sasvim jasno da je tužitelj predmetnu tužbu podnio jer su ga tuženici spriječili da koristi površinu na toj čistini u smjeru navedene kućice, pa potom u desno prema svojoj nekretnini.

29. Okolnost što između čestica broj 308/6 i 308/4 nije uređena međa, a što je sud utvrdio tijekom ove parnice, nema veze sa predmetom ovoga spora i tuženicima koji uzastopno tijekom ove parnice sebi svojataju nekakva prava na čestici 308/6 u smislu da su ovlašteni povisiti tlo na zemljištu tužene i ne žele realno ili objektivno prihvatiti činjenicu da su na taj način, povišenjem tla (ako se čak i zanemari bacanje smeća na sporni put ili postavljanje kamenčina ili betona na taj put, na što upućuju neke fotografije koje se nalaze u spisu), direktno onemogućili tužitelja da nastavi koristiti izvanknjižno stečeno pravo služnosti preko dijela nekretnine tužene broj 308/6 (jer je geodetski vještak identificirao na licu mjesta da se dio puta u površini od 255 m2, nalazi upravo na toj čestici 308/6).

30. Naime, svaki vlasnik nekretnine ima široki krug ovlaštenja, propisan čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu:ZV), ali nikako ne može ili bar ne bi trebao zaboraviti da je tim člankom propisano da vlasnik može isključiti svakoga od korištenja njegove stvari, samo u slučaju „ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima“. Nasipavanje silne zemlje i betona na dio zemljišta koji je ranijih godina koristio otac tužitelja, a onda i tužitelj, a potom podizanje nivoa tog zemljišta u blizini ceste na početnom dijelu nekretnine tužene sa svrhom da se povisi zemljišno tlo, predstavlja čin koji je protivan upravo pravima tužitelja, a o čemu će malo kasnije biti više riječi u ovom obrazloženju.

31. Dakle, potpuno je nebitno u vezi donošenja odluke u ovome predmetu jesu li tuženici postavili drvenu ogradu uz cestu i povisili tlo zemljišta (što je vidljivo na sl ici vještaka na listu 76) na početnom dijelu čestice tužene broj 308/6, kada se na taj način, pogotovo povišenjem tla, a upravo je to bitno u ovome predmetu, onemogućili tužitelja da se i dalje od ceste kreće u smjeru svoje nekretnine. Također je nebitno u ovome predmetu da li tužitelj ima neki drugi put do svoje čestice broj 309/A (pa su tuženici potpuno nepotrebno u odgovoru na tužbu, ukazivali da tužitelj iznad svoje čestice ima i drugog svog zemljišta, te da može do svoje čestice doći na drugi način, a ne od navedene ceste pored ili preko nekretnine tužene) jer predmet ovog postupka nema nikakve veze sa eventualnim osnivanjem prava služnosti preko nekretnine tužene broj 308/6, za korist nekretnine tužitelja broj 309/A, te bi se tek u tom slučaju , da se o tome vodi postupak utvrđivalo postoje li uopće uvjeti za osnivanje takve služnost i i u tom kontekstu, ima li tužitelj neki drugi put da dođe do svoje nekretnine, koji ne bi išao preko čestice tužene.

32. U vezi predzadnje sporne stavke navedene u točci 21., ovoga obrazloženja je sud utvrdio da je tužitelj u pravu i da je dokazao u ovoj parnici, da ga je tuženik smetao i na drugi način, a ne samo povišenjem tla zemljišta uz cestu. Naime, na to direktno upućuju neke fotografije u boji koje je tužitelj predao u spis (list 42 spisa) jer se iz nekih od tih fotografija direktno vidi da se gromade betona ili krhotine određenog betona, uz kojekakve grane drveća, nalaze upravo u pravcu iza žičane ograde koja ograda se nalazi na nekretnini tužene broj 308/6, a jasno je da je taj pravac, upravo pravac puta u vezi kojeg je tužitelj pokrenuo ovu parnicu i u vezi ometanja korištenja kojeg puta je odlučio potražiti sudsku zaštitu. Ovdje valja naglasiti, da je po uvjerenju ovoga suda, potpuno nebitno da li se te grane ili gromade - ostaci betona, vidljive na tim fotografijama nalaze na čestici tužene broj 308/6 ili se ne nalaze na čestici tužene.

33. U vezi zadnje sporne točke je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, nakon ocjene svih izvedenih dokaza u ovoj parnici, ali prvo je bilo potrebno obrazložiti pravni aspekt ovoga spora jer sud inače nije niti vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva tužitelja i činjenicom da se tužitelj pozvao na članak 167. ZV, a samo je stidljivo u historijatu tužbe, posredstvom odvjetnika (jer i razni - mnogi odvjetnici ponekad pogrešno u pravnom smislu tretiraju okolnosti nekog slučaja) natuknuo da je tužitelj dosjelošću stekao pravo služnosti.

34. Naime, da je odvjetnik tuženika bio potpuno siguran u okolnostima konkretnog slučaja da je tužitelj stekao pravo služnosti, tada se ne bi zanosio i idejom o kojoj je pisao u historijatu tužbe, da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na putu (koji sporni put se u znatnom opsegu, ipak nalazi na nekretnini tužene, a što je utvrđeno geodetskim vještačenjem u ovome predmetu) i pozivao se na čl. 167. ZV jer su tuženici u pravu, kada posredstvom svoje punomoćnice, tvrde da tužitelju ne pripada n ikakva zaštita u smislu čl. 167. ZV. Sa pravnog aspekta je sasvim jasno ili bi bar trebalo biti jasno na nivou pravne struke, da se povremenim ili sporadičnim prolaskom određenim putem, preko tuđeg zemljišta (dakle, ne radi se niti o kontinuiranom i dugotrajnom, neprekidnom posjedu dijela nekretnine na način da je primjerice na tom spornom zemljištu duže od 20 godina tužitelj sadio i sijao raznovrsne poljoprivredne kulture, a tužena je sa svojim mužem to gledala i dopustila – opaska suca) u svrhu dolaska do svoje nekretnine, ne može steći vlasništvo na tom dijelu tuđeg zemljišta, već samo izvanknjižno pravo stvarne služnosti puta – prolaskom i provoženjem sa motornim vozilima (traktorom ili drugim motornim vozilima).

35. Prema tome, kako je sud inače dužan meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu svakoga tužitelja (naravno, samo onda ako je takav zahtjev podoban za raspravljanje, a predmetni zahtjev tužitelja jest jer se sporni dio puta ipak nalazi između susjednih nekretnina broj 308/6 i 308/1, premda je tužbeni zahtjev tužitelj, nakon geodetskog vještačenja, trebao konkretizirati, dopuniti i uskladiti sa utvrđenjima vještaka u vezi činjenice da se veći dio spornog puta nalazi na nekretnini tužene), te pri tome nije vezan pravnom osnovom istaknutog zahtjeva, valja naglasiti da je u konkretnom slučaju, po uvjerenju suda, nakon ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja bitnih činjenica za donošenje ove odluke, tužitelj bez ikakve dileme bio korisnik stvarne služnosti spornoga puta (a prije njega je to također bio otac tužitelja) i na dijelu zemljišta tužene, ali i između susjednih nekretnina broj 308/6 i 308/1, koji dio zemljišta se proteže iza žičane ograde tužene prema čestici broj 308/4 i to u smislu čl. 16.st.1. ZV. Dakle , tužiteljev otac je još prije tužitelja, a potom i tužitelj (jer je i tuženik priznao da su obojica koristili put od ceste da dođu do nekretnine broj 309/A), izvorno stekao pravo stvarne služnosti kada je još prije više desetaka godina prvi put prošao tim putem od ceste do svog zemljišta, preko nekretnine tužene, a tužena ili njezin prednik to nisu zabranili ocu tužitelja i tuženiku.

36. Okolnost da je tužena sama ili sa svojim mužem, s obzirom na položaj, površinu i narav susjednog zemljišta između čestica 308/6 i 308/4, objektivno mogla postaviti žičanu ogradu na međi (a što inače vrlo često ljudi i rade, upravo stoga da ne bi neke druge osobe, koristile zemljište određenog vlasnika izvan postavljene ograde i time eventualno stekle neka prava, a pogotovo izvorno pravo stavrne služnosti) jer si je očito svojatala vlasnička prava na tom dijelu zemljišta iza svoje ograde, a prema čestici broj 308/4, te da to nije učinila (možda upravo stoga jer je bila svjesna da taj dio zemljišta iza njezine ograde već dugi niz godina koristi tužitelj, a prije njega i otac tužitelja, kao put do svoje čestice broj 309/A), također je nebitna za ovu parnicu, kao što je nebitno za ovu parnicu da tužena u granicama svog ograđenog dvorišta posjeduje i dio tužiteljeve čestice broj 309/A, ali i što se dio čestice 308/4 na zapadnoj strani nalazi u površini od 7 m2 u posjedu tužene, prema prihvaćenom nalazu geodetskog vještaka (jer sud dopušta i doista vjeruje da su te činjenice stranke saznale tek tijekom ovog postupka, na temelju vještačkog nalaza).

37. Sukladno čl. 17. ZV., ostaviteljev posjed prava prelazi na njegova nasljednika (u ovom slučaju sa oca na sina – tužitelja), međutim kako se u ovome predmetu nisu izvodili dokazi u smislu utvrđivanja da li je isključivo tužitelj, naslijedio svog oca, bitna činjenica u vezi tužiteljevih prava jest, da je tužitelj i sam izvorno stekao pravo služnosti puta na spornom dijelu nekretnine tužene ili u širini i dužini cijeloga puta, kada je prvi put prošao tim putem i kada se tadašnji vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi put nije usprotivio tom činu. Valja posebno napomenuti da je iz skice vještaka vidljivo da se sada dio tog spornog puta (kakvo je bilo stanje u vezi tog puta prije 20-70 godina, ovom sudu nije poznato, no i to je nebitno u vezi ovoga predmeta), osim na navedenoj čestici tužene, nalazi i na čestici 308/4 (katastarski broj 308/1) u vlasništvu ZG, a za korištenje tog dijela puta je još od 1948. godine (dakle, radi se o razdoblju, nedugo nakon završetka II. Svjetskog rada, od prije više od 70 godina), bilo upisano pravo služnosti u zemljišnoj knjizi, za korist povlasne nekretnine broj 309/A, Općinskog suda u Bjelovaru (list 28 spisa), na nekretnini broj 308/4, kao poslužnoj, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

38. U tom kontekstu utvrđene činjenice da je tužitelj izvanknjižno stekao pravo stvarne služnosti puta na temelju zakona dosjelošću, ako ne još na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, onda svakako u smislu čl. 218.st.3., a u vezi čl. 16.st.1. ZV, koju služnost je povremeno po potrebi i to svakako dugi niz godina, koristio na način da je do svoje čestice prolazio od ceste sa raznim motornim vozilima, djelomično i na nekretnini tužene broj 308/6, te da je odmah pravovremeno reagirao, podnošenjem tužbe, protiv tuženika, čim ga je tužena indirektno kao vlasnica zemljišta broj 308/6, a tuženik direktno, smetao u korištenju tog prava služnosti puta, sasvim je u ovim okonostima slučaja, po uvjerenju ovoga suda, jasno da je tužbeni zahtjev tužitelja bio utemeljen na čl. 233.st.1. ZV, a ne na temelju čl. 167. ZV.

39. Da bi tužitelj uspio u ovoj parnici, sa istaknutim tužbenim zahtjevom, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i to kao predmnijevani ovlaštenik služnosti, dakle izvanknjižni, mora u parnici u smislu čl. 234. ili čl 235. ZV, dokazati svoje pravo služnosti, odnosno pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda te služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršenja toga prava služnosti.

40. Tužitelj je naveo saslušan u svojstvu stranke da su se njegovi prednici koristili spornim putem od 1948. godine, te da postoje materijalni dokazi o postojanju tog puta koji datiraju još od te godine, te da je njegov pokojni djed KG, koji je um ro 1974. godine, koristio taj sporni put prije oca tužitelja i prije tužitelja, pa je nakon smrti djeda tužitelja, otac tužitelja TG koristio taj put, a kako je tužitelju otac umro tijekom 2009. godine, a tužitelj je istakao da je bio njegov jedini nasljednik, nastavio je nakon očeve smrti samostalno koristiti taj sporni put (nekada sa traktorom, a nekada i sa traktorom i traktorskom prikolicom, a ponekad i sa automobilom u svrhu da obrađuje svoje zemljište broj 309/A ili da donese neki materijal na to zemljište) koji se nalazi iza žičane ograde tužene i to u širini od 3 metra. Tužitelj smatra da svakako već 15-20 godina, žičana ograda tužene stoji na istom mjestu, na kojem je stajala i prilikom održanog uviđaja.

41. Iskaz tužitelja je u ovom dijelu prihvaćen kao istinit jer je doista još od 1948. godine, upisano knjižno pravo na nekretnini broj 308/4, kao poslužnoj u zemljišnoj knjizi, za korist nekretnine broj 309/A, a pristrani svjedoci tužitelju i jedan nepristrani su potvrdili da je tužitelj od ceste koristio put da dođe do svoje nekretnine, no to je uostalom potvrdio i direktno tuženik prilikom saslušanja, kada je kazivao da se sjeća kako je i otac tužitelja koristio put od ceste da dođe do čestice broj 309/A (sud je već obrazložio zbog čega nije prihvaćena tvrdnja tuženika, da je taj put koji su koristili tužitelj i njegov otac sada preoran i da su se na uviđaju u tom smjeru nekadašnjeg puta nalazili kukuruzi), pa kako se i sada taj dio spornog puta nalazi na nekretnini broj 308/4, a dio na čestici 308/6, sud smatra dokazanim da je upravo taj put koristio tužitelj dugi niz godina, a prije njega i njegovi prednici (otac i djed).

42. U drugu ruku, da tužitelj doista nije koristio taj put koji je vidljiv na fotografiji vješaka sa lista 76 spisa, te da je eventualno koristio put koji je prilikom uviđaja bio pod kukuruzima na čestici broj 308/4, nejasno je i tuženik to nije uopće pojasnio, zašto u tom slučaju žičana ograda tužene nije doista bila postavljena na međi, a ne ovako na način na koji je postavljena. Logičan i jasan razlog za takvo postavljanje žičane ograde tužene, jest što je upravo dugi niz godina, prvo djed tužitelja, a potom otac tužitelja, pa zatim i tužitelj zajedno s ocem, ali i samostalno nakon očeve smrti, koristio taj i sada vidljiv prolaz ili put koji vodi do nekretnine tužitelja, direktno od ceste, a koji prolaz su tuženici tužitelju onemogućili i time počinili nedvojbeno uznemiravanje izvanknjižnog prava stvarne služnosti puta tužitelja u smislu i prolaza i provoza.

43. Iz iskaza tuženika, također, proizlazi:

- da je još tijekom 1996. godine, otprilike, kada mu je umro tast, postavio žičanu ogradu tik do spornog puta (što indirektno, po uvjerenju suda, ukazuje samo na jedno, da lokacijom postavljanja navedene žičane ograde na nekretnini tužene, tuženik nije tada htio spriječiti tužitelja i oca tužitelja u ostvarivanju dugogodišnjeg prava služnosti spornog puta)

- da je sinu tužitelja, 10-tak dana prije kritičnog smetanja tužiteljevog izvanknjižnog prava služnosti spornog puta, nasipavanjem zemlje i opisanim podizanjem tla zemljišta, poručio da kaže tužitelju, kako će povisiti na tom dijelu zemljište i na taj mu način onemogućiti da prolazi od ceste u smjeru navedenog puta i da koristi navedeni put, odnosno da više neće moći koristiti taj put (tužitelj je također o tome kazivao, prilikom saslušanja, pa samo ta činjenica upućuje da je tuženik na ovaj način priznao da se tužitelja smetalo u korištenju spornog puta),

- da je uz odbrenje svoje supruge, kao vlasnice čestice broj 308/6, tijekom 2024. godine, povisio nivo zemlje na njezinoj nekretnini, uz cestu i napravio drvenu ogradu (vidljivu na slici vještaka s lista spisa – opaska suca).

44. Dakle, logično je da ovaj dio iskaza tuženika, samo potvrđuje ono što je sud utvrdio u ovome postupku, pogotovo nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku Damiru Mlinariću, a to je da su i tužena (kao vlasnica čestice 308/6, bez čije suglasnosti, naloga ili odobrenja se nije na njezinoj nekretnini ništa niti smjelo raditi ili postavljati) i tuženik, kao neposredni izvršitelj čina ometanja i uznemiravanja tužitelja , svjesno htjeli tuženika spriječiti da koristi sporni put ili prolaz od ceste da dođe do svoje nekretnine, a čim su to htjeli i s obzirom na ono što je tuženik rekao sinu tužitelja, da kaže svom ocu – tužitelju, samo desetak dana prije nasipavanja zemljom spornog puta i podizanja zemljišta, logično je i sasvim jasno da su znali da se upravo tužitelj kreće tim putem ili prolazom od ceste do svoje nekretnine i sasvim neuvjerljivo to tuženik pokušava nijekati, prilikom saslušanja.

45. Druga stvar je što su tuženici očito smatrali, da to smiju učiniti na tom dijelu zemljišta tužene ili što su primjerice nekome u ovoj situaciji, lakomisleno povjerovali u vezi savjeta kojeg su dobili, no to nema veze sa predmetom spora, a sud je već naveo u obrazloženju ove odluke, da se vlasnička ovlaštenja u kontekstu čl. 30.st.1. ZV, mogu izvršavati samo ako to nije protivno tuđim pravima.

46. Tužena je po logici stvari mogla pokrenuti postupak uređenja međe u odnosu na susjedu ZG u vezi čestica broj 308/6 i 308/4 ili je eventualno mogla podnijeti tužbu, protiv tuženika radi ukidanja izvanknjižnog prava služnosti kolnog puta (kako to odvjetnik tužitelja i ističe u podnesku od 15. srpnja 2025. godine) preko dijela nekretnine tužene, ako njoj i njezinom suprugu nešto eventualno nije bilo po volji, a na ovaj način na koji su smetali tužitelja u korištenju spornog puta su samo sebi nanijeli štetu u vidu naknade parničnih troškova i svega onoga što će sami financirati da uspostave ranije stanje, kako bi udovoljili zahtjevu tužitelja, odnosno ovoj odluci, kada ista postane pravomoćna.

47. Obzirom da je geodetskim vještačenjem utvrđeno da tužitelji posjeduju i koriste i dio nekretnine tužitelja i dio nekretnine ZG, sasvim je jasno da susjedi koji su vlasnici svih triju čestica (309/A, 308/4 i 308/6) trebaju međusobno dogovoriti među na licu mjesta, a kako ova parnica ukazuje da je objektivno teško da se stranke mirnim putem sporazume oko međe, morati će to rješavati onda na drugi način, posredstvom suda.

48. Zbog svega navedenog, po uvjerenju ovoga suda, tužitelj je dokazao tijekom ove parnice i postojanje svog izvanknjižnog prava služnosti na spornom putu, koje pravo služnosti stečeno i dosjelošću i nasljeđivanjem (dakle, na temelju zakona) je stečeno već po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje, dakle već odavno proizvodi pravne učinke u slučaju tužitelja, a dokazao je i pravni temelj (nasljeđivanje, kao izvedeno stjecanje od svog prednika – oca, ali u drugu ruku i izvorno stjecanje prava služnosti u slučaju da nasljeđivanje oca od strane tužitelja, netko smatra nedokazanim nekim konkretnim materijalnim dokazima u ovoj parnici) svog prava služnosti, koje mu nije nitko osporavao, pa čak niti tuženici sve do 2024. godine. Nadalje, tužitelj svoje pravo služnosti puta nije stekao niti prijevarom, niti potajno, niti silom, već je samo samostalno nastavio koristiti to pravo, nakon smrti svog oca, a koje pravo služnosti je već koristio sa svojim ocem za njegovog života i koje pravo služnosti je koristio i djed tužitelja (sud je u tom dijelu prihvatio kao istinit, uvjerljiv i logičan iskaz tužitelja), pa se svakako u ovom slučaju radi o istinitom načinu stjecanja tog posjeda ili prava korištenja, navedene služnosti puta.

49. Obzirom da je već obrazloženo zbog čega sud smatra da su tužitelja, baš oba tuženika smetala u korištenju navedenog prava služnosti, onemogućivši mu (nakon početnog postavljanja kojekakvih prepreka na putu ili smjeru služnosti) podizanjem nivoa zemljišta na čestici broj 308/6, da se uopće i teoretski može kretati od ceste, pravcem služnosti pored žičane ograde na nekretnini tužene, do svoje nekretnine, valjalo je u cijelosti udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja jer iako se sporni put nalazi u znatnom dijelu na čestici tužene broj 308/6, isti se nalazi i između nekretnine tužene 308/6 i čestice broj 308/1, pa je odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, valjalo udovoljiti istaknutom zahtjevu tužitelja iz tužbe, bez obzira što tužitelj nije nakon geodetskog vještačenja, preinačio tužbu isticanjem novog zahtjeva uz postojeći, a vezano za uklanjanje svih prepreka koje su tuženici postavili isključivo na nekretnini tužene.

50. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. ZPP.

51. Opravdan parnični trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku odvjetnika tužitelja od 05. studenog 2025.godine, sukladno vrijednosti predmeta spora, a primjenom važeće Odvjetničke tarife.

52. Tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska od 03. siječnja 2025. godine, kojim je dostavljeno očitovanje o odgovoru na tužbu tuženika je priznat isti iznos od 200,00 Eura, dok je isti iznos od 200,00 Eura, prizna t tužitelju za sastav podneska od 15. srpnja 2025. godine, kojim se tužitelj očitovao o vještačkom nalazu. Pored toga, kao opravdani troškovi su tužitelju priznati i troškovi zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika na održanim ročištima i uviđaju na l icu mjesta, dana 13. veljače, 11. lipnja, te 05. studenog 2025. godine u ukupnom iznosu od 600,00 Eura ili 200,00 Eura po zastupanju.

53. Na ove ukupne troškove u iznosu od 1.200,00 Eura je tužitelju priznat i iznos od 300,00 Eura po osnovi pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u vezi tih troškova.

54. Osim toga, tužitelju je također, kao opravdan trošak, priznat i trošak u iznosu od 488,23 Eura, sa kojom svotom je tužitelj u ovome predmetu financirao izlazak sudske komisije na uviđaj, održan na licu mjesta, ali i geodetsko vještačenje. Kako je tužitelju još trebalo priznati u granicama istaknutog zahtjeva po polovicu pristojbene obveze u vezi tužbe i presudu i to svote od 26,55 Eura u oba slučaja ili ukupno 53,10 Eura, matematički je utvrđeno da ukupan opravdan trošak tužitelja u ovom predmetu iznosi ukupno 2.041,33 Eura, koji iznos su tuženici obvezani isplatiti tužitelju u dodijeljenom roku.

55. Tužitelju nisu priznati kao opravdani troškovi u smislu čl. 155. ZPP, troškovi za sastav podnesaka od 11. veljače i 25. ožujka 2025. godine jer se radi o potpuno nepotrebnim podnescima tužitelja za ovu parnicu, koje podneske je uostalom punomoćnik tužitelja samoinicijativno dostavio sud, bez nekog posebnog zahtjeva suda upućenog tužitelju za očitovanje o podnesku suprotne stranke, odnosno bez zahtjeva tužitelja, kojeg je ovaj bio dužan podnijeti sudu u smislu čl. 299. a ZPP.

56. Zaključno, valja napomenuti da ovom odlukom nije odlučeno o za sada preuranjenom zahtjevu tužitelja u vezi naknade troška za zastupanje tužitelja na ročištu na kojem će biti objavljena presuda i zatraženom porezu na dodanu vrijednost u vezi tog troška u ukupnom iznosu od 125,00 Eura jer taj trošak još nije nastao na dan izrade ove presude, a naknadno će se posebnim rješenjem odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja, ukoliko punomoćnik tužitelja pristupi na to ročište.

U Bjelovaru, 21. siječnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 22. siječnja 2026. godine, a putem ovoga suda.