REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1221/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika FENIKS TRADE d.o.o., Jelenje, kao pravne osobe i II. okrivljenika MN, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Ladislavu Radosloviću, odvjetniku iz Rijeke, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. u vezi st. 1. toč. 3. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22.), rješavajući o žalbama I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenima po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-1543/2022 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. okrivljenika FENIKS TRADE d.o.o., M i II. okrivljenika MN, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik FENIKS TRADE d.o.o., M i II. okrivljenik MN, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 3 (trid) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 4.640,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 2.650,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. u vezi st. 1. toč. 3. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, po branitelju podnijeli žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Žalitelji u bitnom, ističu da su predmetno djelo počinili u pravnoj zabludi, zbog čega su trebali biti oslobođeni od optužbe, a da je prvostupanjski donio pogrešan zaključak da je zabluda okrivljenika u konkretnom slučaju bila otklonjiva i time pogrešno primijenio materijalno pravo. Podredno, u slučaju postojanja pravne zablude za koju tvrdi da je otklonjiva, smatraju da je prvostupanjski sud ovu okolnost trebao cijeniti osobito olakotnom i primijeniti odredbe o ublažavanju kazne okrivljenicima. Slijedom iznesenog, predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe ili da im se novčana kazna ublaži.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici kao autoprijevoznici, predmetne zgode teretnim automobilom N2 reg. oznake [registarska oznaka], obavljali javni cestovni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu, a da nisu posjedovali licenciju za unutarnji prijevoz tereta, te da su za isti propust prekršajno odgovorni, čime su ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela, što je prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio, dok okrivljenici žalbenim navodima prema ocjeni ovog suda, nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka.

8. Žalbeni navodi okrivljenih, kojima ističu da su okrivljenici postupali u zabludi, odnosno da nikako nisu mogli imati saznanje da je njihovo ponašanje protupravno i da je zabluda time neotklonjiva, neosnovani su budući da su kao subjekti koji profesionalno obavljaju prijevoz, morali i trebali biti upoznati sa pravnim propisima koji reguliraju ovu djelatnost a kako je to uostalom, valjano i argumentirano obrazložio prvostupanjski sud i utvrdio da su za isto djelo odgovorni, odnosno da je time zabluda u kojoj su postupali bila otklonjiva uz napomenu da je u pitanju okolnost koja ne obvezuje sud na primjenu instituta ublažavanja propisane novčane kazne nego Prekršajni zakon uz istu predviđa tek mogućnost blažeg kažnjavanja.

9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, te da iste kazne nisu previsoke budući da je svakom od okrivljenika kazna izrečena u visini Zakonom propisanog minimuma novčane kazne koja je za predmetni prekršaj, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 4.640,00 do 13.270,00 eura, a u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 2.650,00 do 4.640,00 eura, cijeneći pri tome priznanje prekršaja, naknadno ishođenja potrebne licencije za prijevoz i neosuđivanost okrivljenika, olakotnim okolnostima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok postojanje osobito olakotnih okolnosti nije našao. Također, okrivljenici su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.