REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste GL, uz sudjelovanje zapisničara Snježane Žužić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HL, zastupanog po branitelju Marku Zečeviću, odvjetniku iz [adresa], radi djela prekršaja iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21,114/22), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III. Policijske postaje Klasa: 211-07-24-5/4263, URBROJ: 511-19-29-24-1 od 14. veljače 2024., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, temeljem članka 221. i 222. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 21. siječnja 2026. objavio je i

presudio

Okrivljeni HL, sin G i H djevojačko prezime majke J, rođen **.**.1985. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, NKV, po zanimanju djelatnik, zaposlen u MMM Agram servis d.o.o. Zagreb, s mjesečnim primanjima u prosjeku 1350 €, izvanbračna zajednica, otac jednog ml. djeteta, prekršajno osuđivan zbog prometnog prekršaja, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak.

I Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona

oslobađa se optužbe

da bi 27. siječnja 2024. u vremenu od 14-15 sati na adresi u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje izvanbračne supruge JL u prisutnosti njihovog zajedničkog mlt. djeteta GLH (rođ.2021.) na način da bi usred rasprave u jednom trenutku ustao sa kauča i povikao na sav glas " Đ te jebo" nakon čega bi uzeo manji drveni stol bijele boje i bacio ga prema JL i GLH, a što bi kod JL izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva,

• dakle, da bi u prisutnosti djeteta, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje izvanbračne supruge što bi kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva,

• čime bi počinio prekršaj iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

I Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07-24-5/4263, URBROJ: 511-19-29-24-1 od 14. veljače 2024, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. U prvotnom postupku sud je donio oslobađajuću presudu koja je ukinuta odlukom Visokog prekršajnog suda RH te je predmet vraćen na ponovni postupak.

3. U ponovljenom postupku sud je ponovo saslušao okrivljenika i žrtvu nasilja u obitelji.

4. Okrivljeni je u svojoj obrani, u ponovljenom postupku, iskazao da u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao u prethodnom postupku na zapisniku od 14. veljače 2024. te da nije počinio nikakvo nasilje u obitelji prema njegovoj tada nevjenčanoj supruzi JL. Dana 27. siječnja 2024. su se posvađali kao što su se znali i ranije posvađati, kao što se svi parovi znaju posvađati i ta svađa je trajala nekih možda pola sata. Okrivljeni je napomenuo da dijete nije bilo prisutno niti uključeno u tu svađu, a da svakako nije točno da bi uzeo manji drveni stol i bacio ga prema JL i GLH. Što se tiče navoda da bi JL rekao " Đ te jebao", okrivljeni je naveo da se zbog proteka vremena ne može sjetiti što je točno rekao, no moguće da je je nešto opsovao u afektu svađe te da je i ona njemu vjerojatno svašta izgovorila tako da su oboje do određene razine bili uznemireni što svaka svađa nosi sa sobom. Nakon spornog događaja su se razišli i sada funkcioniraju jako dobro, GLH je tjedan dana kod okrivljenika, tjedan dana kod majke i može reći da su riješili problem. U prethodnom postupku okrivljeni je također iskazivao da je u vrijeme događaja došlo do svađe između njega i njegove izvanbračne supruge JL međutim, da nije točno da je počinio psihičko nasilje prema njoj kako mu se to stavlja na teret odnosno da joj je opsovao P i bacio stol prema njoj i kćeri GLH. Okrivljeni je naveo da su JL i on šest godina u vezi, no da je njihova veza uvijek bila poprilično turbulentna s time da je u zadnje vrijeme naš odnos teško narušen i upravo nakon ove svađe je odlučio napustiti njihovu zajednicu. Okrivljeni je opisao da je njegova izvanbračna supruga i ranije imala većih ispada posesivnosti, potrebe za kontrolom ali i suicidalnih ideja zbog čega ju je često nagovarao potražiti psihološku pomoć što je ona odbijala. Upravo u vrijeme ovog događaja tijekom te svađe prijetila mu je da će pozvati policiju, da će uzeti dijete i otići s njom u inozemstvo jer je ona njezina majka, a da on nema nikakvih prava. Takve njezine izjave ga jako uzrujavaju jer sa vezan za GLH s time da okrivljeni naglašava kako njegova supruga nije željela roditi dijete već je željela pobaciti, no uspio ju je od toga odgovoriti. Okrivljeni je naveo da ona ima popriličnih psihičkih poteškoća no pomoć je potražila tek nakon njegovog odlaska i koliko je njemu poznato konstatiran joj je nekakav PTSP, a ono što bi on primijetio su njezine učestale promjene raspoloženja pa čak i deluzije na koje mu se znala žaliti. Zbog njihove razdvojenosti dan prije događaja ga je nazvala u jutarnjim satima i počela prijetiti da bi radije ubila sebe i dijete nego dozvolila da dijete ikada bude sa njim. Okrivljeni je iskazao da je u strahu da bi zbog svog psihičkog stanja mogla i učiniti nešto tako pa je to odmah prijavio Zavodu za socijalni rad. Sud je tijekom rasprave konstatirao da okrivljenik plače te da navodi da ne zna kakva bi to majka mogla biti da ubije svoje dijete samo da ne bi bilo u kontaktu sa ocem. Tijekom daljnje obrane, okrivljeni je naveo da je JL uslijed teškog poroda bila čak i klinički mrtva, organi su joj počeli otkazivati i zaista je bila lošeg zdravstvenog stanja i da ne može shvatiti da ne prepoznaje novu priliku za novi život. Na upit može li se okrivljeni očitovati na okolnost kako je djelovala njegova supruga tijekom predmetne svađe, isti je iskazao da je bila ljuta jer se nije sa njom slagao u njezinim idejama, ali kako se misli na nekakav strah ili uznemirenost. Njegova procjena je da toga nije bilo jer joj ništa nije učinio.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju svjedokinje, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ser. broj: [serijski broj], izvješće o uhićenju, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obavijest žrtvi nasilja u obitelji i PE za okrivljenog na koje dokaze stranke nisu imale primjedbi osim u pogledu iskaza svjedokinje u pri čemu je naveo da nije točno da bi psovao i bacio stolić te da je nelogično da bi to, u krajnjem slučaju, učinio prema svom djetetu slijedom čega je sud i neposredno saslušao žrtvu nasilja u obitelji JL nakon čega je, obzirom na prirodu njezinog iskaza, odlučio ne provoditi dokaz suočenjem ocjenjujući provođenje predmetnog dokaza nepotrebnim.

6. U ponovljenom postupku ponovo je saslušana i žrtva nasilja u obitelji, svjedokinja JL koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod već ranije danog iskaza od 27. siječnja 2024. kada je došlo do malo žustrije svađe između njezinog bivšeg izvanbračnog supruga i nje. Žrtva je dalje navela da nikako ne može reći da se radi o nasilju u obitelji već bi rekla da su tada oboje bili emocionalno povrijeđeni, rastrojeni, pred prekidom i da je ona vjerojatno u afektu, jadu i bijesu, prijavila HL policiji iako je mišljenja da je on zadnja osoba koju bi zbog bilo čega trebalo osuditi. Žrtva je dalje navela da imaju jako dobar odnos i da je okrivljeni izvanredan otac njihove djevojčice te da smatra da bi bilo potpuno pogrešno osuditi ga zbog bilo čega. Istaknula je da je nakon ovog događaja upravo on njoj puno pomogao kada je zaista bila žrtva nasilja u obitelji, a dok je boravila u bolnici neprestano je bio uz nju. Misli da je i do ovoga svega došlo jer je u to vrijeme i sama bila jako lođe zbog izuzetno teškog poroda i da ju je upravo okrivljeni potaknuo potražiti psihološku pomoć čime joj je puno pomogao. Na upit suda može li se izjasniti je li dijete bilo prisutno događaju, žrtva jke navela da je dijete bilo u stanu, ali nije bilo prisutno samoj svađi niti je moglo išta čuti niti vidjeti. Na upit može li pojasniti je li bilo kakvog bacanja stolića ista je iskazala da zbog proteka vremena nije više sigurna. Možda je samo malo trknuo taj stolić a ona je to drugačije percipirala te da misli da nema elemenata da bi ga se za bilo što kaznilo. Dalje je žrtva navela da je upravo u razgovoru sa psihologom došla do dijagnoze ograničenog poremećaja ličnosti zbog koje su moguće njene pretjerane reakcije i intenzivna emocionalna stanja do ovog događaja, a da je sada osjetno bolje te je opet istaknula da je to upravo zahvaljujući okrivljeniku. U ranijem iskazu kod kojeg je svjedokinja navela da u cijelosti ostaje, iskazala je da se sjeća događaja od 27. siječnja 2024. kada je u jutarnjim satima došlo do svađe između nje i njezinog bivšeg izvanbračnog supruga HL na adresi u [adresa], gdje su se nalazili zajedno sa djetetom GLH. Odnosi između HL i svjedokinje su duže vremena pogoršani i radi toga su se razišli s time da oboje aktivno sudjeluju u odgoju i svim obvezama vezanim za dijete. U pogledu predmetnog događaja može reći da se radilo o obiteljskoj svađi između njih dvoje zbog čega je bila jako uzrujana, porasle su emocije i u afektu je, ali i po savjetu svoje odvjetnice, otišla prijaviti događaj policiji. Tijekom te svađe HL je doista bacio stolić koji se nalazio u dnevnom boravku, no nije on to učinio niti prema njoj niti prema GLH te doista ne može reći da bi ikada bio nasilan prema njima pa se u skladu s navedenim nije osjećala u nekom strahu od njega ili uznemirena više nego što bi to bilo uobičajeno za obiteljsku svađu. Na upit suda da li je okrivljeni psovao svjedokinju, ista je iskazala da joj je HL tada opsovao P i pred kraj njihovog odnosa se to češće dešavalo što je njoj posebno smetalo jer je imala težak porod, borila se za život i kad se izvukla smatrala je to nekakvom Božjom providnošću pa joj je jako neprimjereno da se P psuje, ali niti to nije izazivalo u njoj nekakve ekstremne reakcije osim načelnog neslaganja. Na upit kakvi su sada odnosi između svjedokinje i okrivljenog, ista je iskazala da su odnosi sada korektni, dogovaraju se oko svega vezanog za dijete i nema nikakvih dodatnih sukoba između njih. Na upit da li je svjedokinja u vrijeme događaja bila u životnoj zajednici sa okrivljenim, ista je iskazala da su do tada živjeli zajedno, a nakon ovog događaja HL je otišao na drugu adresu. Na upit sjeća li se svjedokinja da bi okrivljeni upravo navedenog dana dolazio u večernjim satima na adresu [adresa], ista je iskazala da se toga doista ne može sjetiti, možda su razgovarali nešto vezano za GLH, ali zaista nije sigurna. Tijekom predmetne rasprave sud je izvršio uvid u ispis poruka i mobitel okrivljenika budući da je ispis dosta loš no sud utvrđuje da se prepiska između okrivljenika i žrtve doista odvijala 27. siječnja 2024. u jutarnjim satima pa sve do večernjih sati. Na upit da svjedokinja pojasni vrijeme događaja i iščitane poruke, ista je iskazala da je njihov odnos, pogotovo u vezi sa djetetom, doista dobar i nije sporno da su posvećeni djetetu i da je HL angažiran i dobar otac međutim, sve je počelo kada je otišao na Hrvatski zavod za socijalni rad radi postizanja odluke da dijete živi s njim, a da se svjedokinju smjesti u Psihijatrijsku ustanovu. To ju je povrijedilo i odmah se podvrgnula i testiranju na drogu jer je bila za to "osumnjičena". Iz tog razloga je kontaktirala prvo svoju odvjetnicu koja ju je uputila da sve to prijavi policiji što je i učinila dan nakon što je HL podnio prijavu HZZSR-a. Na upit je li svjedokinja imala i ima li kakvih psihičkih poteškoća, ista je iskazala da je nakon jako teškog poroda i svega što je prošla imala problema, ali se javila psihologu i uredno ide na terapije. Doista ne bi željela da HL snosi ikakve posljedice jer su njihovi odnosi sada zaista stabilni i, da je moguće, radije bi povukla prijavu povodom ovog događaja, te da nije očekivala da će sve ovo tako daleko otići. Na iskaz svjedokinje okrivljeni niti branitelj nisu imali pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje, a sud nije provodio suočenje budući da je okrivljeni uz prisutnost branitelja aktivno sudjelovao u postupku te sud smatra da provođenje ovog dokaza u pogledu ovog događaja ne bi bilo svrhovito.

7. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnog djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je okrivljeni počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret. Budući da okrivljeni i u ponovljenom postupku ostao ustrajan u obrani da nije počinio nasilje na štetu bivše izvanbračne supruge već da se radi o svađi uobičajenoj u svakoj zajednici, koju su u konačnici zadovoljavajuće riješili, te da nije bacio nikakav stolić, a žrtva je pred policijom iskazala da ju je izvanbračni suprug vrijeđao na način da joj je opsovao P i bacio stolić, sud je ocijenio potrebnim neposredno saslušati žrtvu nasilja u obitelji. Žrtva nasilja u obitelji je i u prvom postupku jasno navela da nije doživjela predmetni događaj kao nasilje, da to nikad ne bi prijavila da na to nije nagovorena od strane odvjetnice, da je htjela odmah povući prijavu, da se doista radi o svađi jer su bili pred raskidom i tenzije su bile povećane, ali da nikada nije okrivljenika doživjela kao nasilnika te je sud zaključio da nedostaje element uznemirenosti i povrede dostojanstva koji se mora manifestirati kao posljedica da bi se moglo govoriti o nasilju u obitelji. Iako valja istaknuti da svaka svađa ima za posljedicu određeni stupanj uznemirenosti što se ne može izbjeći, to ne znači da bi svi i za svaku svađu trebali biti osuđeni kao počinitelji nasilja u obitelji. Upravo iz razloga što je žrtva drugačije iskazivala pred policijom, sud je odlučio provesti neposredno saslušanje žrtve i na temelju sveukupnog dojma u komunikaciji kao i iz sadržaja iskaza svjedokinje, donijeti zaključak o postojanju okrivljenikove odgovornosti i ostvarenju bića djela prekršaja nasilja u obitelji pri čemu je ovaj sud mišljenja kako je okrivljenika valjalo osloboditi optužbe. Okrivljeni je dosljedno poricao, a žrtva je dosljedno ostajala kod svog iskaza da se radi o zabuni, da okrivljeni nije počinio nasilje, da dijete čak nije bilo prisutno, da je upravo okrivljeni taj koji joj je oduvijek pomagao pa čak i sada kada su se razdvojili, te da sad imaju jedan skladan i tolerantan odnos i da je okrivljeni zadnja osoba koju bi za bilo što trebalo osuditi. Pred policijom žrtva je navela da je okrivljeni bacio stolić prema njoj i prema GLH, u prvom postupku pred sudom je navela da je okrivljeni bacio stolić, ali ne prema njoj i GLH da bi u ponovljenom postupku navela da nije sigurna da ga je uopće bacio već ga je možda samo "trknuo". U ponovljenom postupku žrtva čak navodi i argumentira da je nakon događaja došla i do svoje dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti uslijed kojeg sve preintenzivno i ponekad iskrivljeno percipira pa je to moguće i u ovom slučaju. Dakle, okolnost bacanja stolića se mijenjala u tri navrata pri čemu je okrivljeni ostao dosljedan svojoj obrani, a drugih dokaza o tome nije bilo, dok iskaz žrtve nije bio dosljedan. U pogledu okolnosti da je bilo nazočno dijete, žrtva je navela da je njihova kćer bila u kući, ali u drugoj sobi i ništa nije mogla čuti pa samim time i taj element djela prekršaja koji ga čini kvalificiranim otpada. Dakle, u ovom slučaju ustrajnosti i dosljednosti u obrani okrivljenika i iskazu žrtve da se nije radilo o nasilju nego o svađi, kojim pobijaju osnovanost optužnog prijedloga i argumentiraju vrlo životno i logično da se radilo o svađi koja je bila intenzivnije emocionalno obojena, a ne o nasilju, te da sama žrtva ističe da nikada ne bi prijavila okrivljenika policiji da nije bila na to nagovorena, da je nakon događaja potražila pomoć psihologa i da je utvrđeno kako ima granični poremećaj ličnosti zbog kojeg ima poteškoće s pretjeranim reakcijama i iskrivljenom percepcijom, čime žrtva pokazuje veliko povjerenje u predstavnika sudbene vlasti izlažući javno svoje zdravstveno stanje, sud smatra kako doista nema osnove izricanju osuđujuće presude. Ovaj sud je mišljenja da, kada je već sam imao priliku neposredno saslušati žrtvu nasilja u obitelji, ono što je sud samostalno percipirao na raspravi, ima veću dokaznu snagu i utjecaj na formiranje zaključka za donošenje odluke od iskaza koji je žrtva dala ranije pri čemu se ne može odbaciti mogućnost da je na to bila nagovorena, te da svatko ima pravo na objektivno i pravično suđenje polazeći od presumpcije nevinosti dok mu se ne dokaže krivnja. U ovom slučaju, sud smatra da krivnja okrivljenika i počinjenje djela nije niti ispunjeno niti dokazano slijedom čega je i u ponovljenom postupku donio oslobađajuću odluku.

8. Sud je ponovo ocijenio da je suvišno i nesvrsishodno provođenje suočenja budući da su okrivljeni i žrtva u bitnim dijelovima podudarno iskazivali te je nejasno u čemu je oprečnost koju bi na ovaj način valjalo otkloniti s time da valja napomenuti da i sam dokaz suočenja nije uvijek nepobitno odlučujući i točan budući da se radi o subjektivnoj interpretaciji osobe koja vodi postupak, ali ne i njezinom stručnom znanju čitanja mikro-mimike lica i prikrivenog govora tijela. U tom smislu bi valjalo imati interpretaciju osoba od struke koje se bave upravo tim područjem. Sumirajući sve navedeno, sud je mišljenja da se radi o obiteljskoj svađi koja je možebitno bila jačeg intenziteta i emocionalnog naboja, ali je ipak prema doživljaju sudionika ostala u sferi svađe koje su dio svako obitelji i obiteljskih odnosa te se ne može svaka svađa, sukob, razilaženje u mišljenjima između članova obitelji tretirati kao nasilje. U skladu sa svim navedenim sud je donio presudu kojom se okrivljeni oslobađa optužbe.

9. Budući da je donesena oslobađajuća presuda, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist

Snježana Žužić, v.r.

GL, v.r.

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.