Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-292/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. SF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) odlučujući o žalbi okr. SF, protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Pp-1502/2025-6 od 5. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. SF i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. SF obavezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. SF proglašen je krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) dana. U izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u zadržavanju u ukupnom trajanju od 12 (dvanaest) dana zatvora, pa je time okrivljenik u cijelosti izdržao izrečenu kaznu zatvora.

1.1. Temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge ĆF na udaljenosti ne manjoj od 100 metara u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

2. Protiv te presude okr. SF je podnio žalbu protiv presude zbog odluke o izrečenoj kazni i zaštitnoj mjeri, ističući kako je izrečena kazna prestroga kao i izrečena zaštitna mjera.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje od 2500,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 80 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku SF za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora ispod minimalno zapriječene kazne zatvora kao težu vrstu propisane kazne za navedeni prekršaj, pri čemu je pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti, na način da je kao olakotne okolnosti cijenio godine i zdravstveno stanje, dok je kao otegotnu okolnost cijenio da je okrivljenik recidivist u kršenju Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u ovom trajanju primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja. Ovako izrečenom kaznom ostvarit će se opća tako i specijalna prevencija svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona, a u koju je prvostupanjski sud na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode, pa okrivljenik u cijelosti izdržao izrečenu kaznu zatvora.

6. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenika te činjenica da je višestruki recidivist prema supruzi, kao i činjenice da je oštećenica iskazala kako se nasilno ponašanje okrivljenika ponavlja svaki dan, ovaj Sud je mišljenja kako je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više su nego primjerene težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljana istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51 a Prekršajnog zakona.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

8. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

ĐF, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.