Broj: Ppž-8632/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. TF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. TF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Karlovcu od 27. kolovoza 2025., poslovni broj:: Pp-1691/2024-3, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika TF odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik TF obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik MF i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.490,00 EUR (tisućučetiristodevedeset eura i nula centi), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8., članka 229. stavka 1. i 5, članka 242. stavka 3. i 5. i članka 238. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga. Na temelju čl. 33. st. 11. PZ-a okrivljeniku je odobreno plaćanje ukupne novčane kazne na 6 (šest) mjesečnih obroka u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ovog prekršajnog naloga na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „F“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 86,34 EUR (osamdesetšest eura i tridesetčetiri centi).
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da ne poriče prekršaje, dodaje da se kaje zbog počinjenih prekršaja, a obzirom da je nezaposlen moli za ublažavanje kazne.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne u smislu čl. 36. PZ-a, a posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrhe kažnjavanja. Kao olakotno mu je cijenjena dosadašnja prekršajna neosuđivanost. Stoga je sud okrivljeniku za prekršaj iz točke I. izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom posebnom minimumu za navedenu vrstu prekršaja, dok mu je za prekršaje iz točke II., III., IV. i V. izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom fiksno propisanom iznosu za navedene vrste prekršaje, slijedom čega mu je na temelju odredbe čl. 39. st. 1. toč. 2. PZ-a izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.490,00 EUR. Na temelju čl. 40. st. 1. i 2. PZ-a okrivljeniku je u ukupnu novčanu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju od jednog dana, što mu je priznato kao 39,82 EUR, pa ima za platiti ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.450,18 EUR. Uz to okrivljeniku je odobreno obročno plaćanje ukupne novčane kazne na šest mjesečnih obroka.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „F“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,81 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
8. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
