Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-862/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupan po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, (OIB: 53056966535), zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-573/2021-24 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tužitelja i žalba tuženika, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-573/2021-24 od 14. lipnja 2024., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-573/2021-24 od 14. lipnja 2024., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-573/2021-24 od 14. lipnja 2024., točkom I. izreke utvrđena je ništetnost odredbi Ugovora o kreditu [broj kredita] od **.**.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to odredba čl. 2. u dijelu u kojem se navodi da je redovna kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnom stopama kreditora te odredba čl. 7. u dijelu u kojem se kredit vezuje uz valutu švicarski franak (CHF), a visina anuiteta uz srednji tečaj kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

Točkom II., izreke presude nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju BO s osnova više otplaćenih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 4.630,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz izreke točke II navedene presude.

Točkom III., izreke prvostupanjske presude odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj s osnova više plaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 1.466,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate.

Točkom IV. nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.513,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a točkom V. izreke pobijane presude odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

1.1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-573/2021-24 od 14. lipnja 2024., dopuštena je preinaka tužbe povećanjem zahtjeva za isplatu s osnova više otplaćenih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule u CHF.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke III. i IV. prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome smatra da u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosu na isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjenjivosti kamatne stope, koji je odbijen zbog zastare, zastara nije mogla nastupiti obzirom je pobijanom prvostupanjskom presudom u točci I. izreke utvrđena ništetnost sporne odredbe, te da se u ovom postupku nije direktno primjenjivala kolektivna presuda. Tužitelj nadalje smatra da nije uspio samo u neznatnom dijelu pa da mu pripada pravo na cjelokupni trošak primjenom odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,,80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kao i da je pogrešno računao trošak tužitelja za poduzete radnje. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti i u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka kao i troška žalbe, odnosno, u protivnom u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv dijela prvostupanjske presude pod točkama I., II., IV. i V. izreke i protiv rješenja, iz svih žalbenih razloga (bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava). Kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka upućuje na članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na članak 190. stavak 2. i stavak 3. ZPP-a, te članka 338. stavak 4. ZPP-a. U bitnome smatra da nije bilo uvjeta za dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva, da pobijana presuda ne sadrži sve što je propisano člankom 338. stavak 4. ZPP-a, jer da nije navedeno koji su dokazi provedeni, koje činjenice je utvrđivao sud, da nije dao razloge o prigovorima stranaka. Tuženik smatra da u odnosu na ništetnost valutne klauzule se ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Ponavlja činjenice vezane za pregovaranje o valuti, da prvostupanjski sud ne obrazlaže razloge prihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka, savjesnost / nesavjesnost tuženika, kao ni istaknuti prigovor zastare. Tuženik navodi da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, da su osporene odredbe djelomično ništetne pa da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti primjenom odredbe članka 326. ZOO- a. Ističe pogrešnu primjenu Zakona o zaštiti potrošača te pobija odluku o troškovima postupka kojom se radnja punomoćnika vrednuje sa 2,00 EUR, i priznaje se tužitelju sastav podnesaka od 9. ožujka 2022. - dostava dokaza o uplati predujma, 8. studenog 2022., usklađivanje tužbenog zahtjeva s valutom EUR. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, preinačiti u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova postupka i žalbe tuženiku, u protivnom, pobijanu presudu ukinuti i odrediti ponovno provođenje glavne rasprave.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja i žalba tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule vezane za švicarski franak (CHF) i klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu, te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u vezi s člankom 8. i 338. ZPP-a, budući da je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza. Obrazloženje pobijane presude sadrži sve elemente propisane člankom 338. ZPP-a. Prvostupanjski sud je iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) s time da se tijekom trajanja Ugovora mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, te kojim je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke.

8. Sporna je ništetnost valutne klauzule iodredbe kojom je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, primjena odluka iz kolektivnog spora kao i zastara tražbine tužitelja i tijek zateznih kamata te dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je i odluka vezano za preinaku tužbe.

10. Prvostupanjski sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, smatrajući da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije imao sve potrebne podatke za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

11. Ovaj drugostupanjski sud istog je stava kao i sud prvog stupnja. O dopuštenosti preinake tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem usvojeno je pravno shvaćanje zaključkom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu posl. br. Su IV-162/2021 dana 26. studenog 2021.

12. Kad odlučuje o dopuštenosti preinake tužbe, sud treba ocijeniti je li ona s procesnopravnoga stajališta svrhovita za konačno rješenje odnosa među strankama, a odluka o dopuštanju preinake ne ovisi, o tome kakve će eventualne biti materijalnopravne posljedice usvajanja ili odbijanja preinačenog tužbenog zahtjeva. Sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 2. ZPP-a). Svrsishodnost preinake sud ocjenjuje obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja spornog stanja među strankama, kako bi se otklonila mogućnost pokretanja nove parnice. Tako sud unatoč protivljenju tuženika može dopustiti preinaku tužbe ako utvrdi da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu, ako je tuženik u mogućnosti raspravljati po preinačenoj tužbi bez (predugog) odgađanja glavne rasprave, kada se dokazi koji su izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi, ako je zbog inflacije prvobitno postavljeni novčani iznos u tužbi toliko obezvrijeđen da ugrožava osnovno načelo obveznog prava - načelo jednakih vrijednosti davanja. Stoga neosnovano tuženik osporava odluku kojom je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe.

13. Prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj Ugovora o kreditu, utvrđuje da je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, dalje: ZZP/07). Nadalje, imajući u vidu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenom u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrđena nepoštenost klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnost valutne klauzule u valuti CHF sadržane u ugovorima o kreditu koje je, između ostalih banaka, sklapala i tužena banka sa potrošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., pozivom na članak 502.c ZPP-a prema kojima je sud vezan tom presudom u pojedinačnim parnicama koje pokrenu potrošači radi restitucije preplaćenog iznosa, prvostupanjski sud zauzima stav da su sporna valutna klauzula i klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne pozivom upravo na navedene sudske odluke u kolektivnom sporu.

14. U odnosu na žalbu tužitelja vezano odbijajući dio tužbenog zahtjeva za isplatu preplate zbog ništetnosti klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s tog osnova zbog zastare. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu broj P-1401/12 zastara je prekinuta, ali je ponovno počela teći donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 u odnosu na promjenjivost kamatne stope pa je protekao rok od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene odluke do podnošenja tužbe u ovom predmetu 29. siječnja 2021.

15. Tužitelj neosnovano u žalbi navodi da je ništetnost sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope utvrđena u ovom prvostupanjskom postupku, budući se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva na presude iz kolektivnog spora kojima je pravomoćnim odlukama utvrđena ništetnost spornih odredbi, te točkom I., izreke potvrđuje se nešto što već postoji, potvrđuje postojanje nekog prava.

16. Po tuženikovom prigovoru zastare, prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da je zastara tražbine tužitelja prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te je ponovno počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Stoga zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara s obzirom da od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017, pa do dana podnošenja tužbe 29. siječnja 2021. nije protekao zastrani rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO). Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćeni iznos s osnove višeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 4.630,65 EUR, a kojem izračunu tuženik nije prigovarao, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama pozivom na članak 1115. ZOO-a od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

17. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule slijedom toga i kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.630,65 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, dok je zbog nastupa zastare odbio tužbeni zahtjev na isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule, prvostupanjski sud je, prihvativši nalaz i mišljenje financijskog vještaka kojim je utvrđeno da je tužitelji na temelju ništetne valutne klauzule preplatio iznos od 4.630,65 EUR, a koji matematički izračun tuženik nije osporio, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zatraženim zateznim kamatama pozivom na članak 1115. u vezi s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

20. Tuženik žalbenim navodima neosnovano osporava dosuđeni tijek zateznih kamata smatrajući da iste teku tek od dana pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, odnosno od dana podnošenja tužbe s obzirom da se tuženik ima smatrati savjesnim stjecateljem. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja od strane tuženika već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, a što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, pa pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznosa do isplate. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. ZZP/14, nisu osnovani. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda da sukladno članku 502.c ZPP-a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, ima direktan učinak u ovom sporu s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF i klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni Ugovor.

22. Pri tome, valja napomenuti da je tuženiku dopušteno dokazivati da je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno prigovarano sa tužiteljem.

23. S obzirom da predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu nije bila okolnost da li su određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, slijedom čega je banka u svakom pojedinačnom sporu ovlaštena tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti potrošač pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu, tuženik u ovom postupku nije pružio dokaze na naprijed navedene okolnosti, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik tužitelju nije pružio sve potrebne informacije, odnosno da se nije pregovaralo o odredbama ugovora o kreditu.

24. Predmetnim Ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF i promjenjivosti kamatne stope, prebačen je na tužitelja kao korisnika kredita, pa je nedvojbeno da te ugovorne odredbe unose neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavak 1. ZOO-a.

25. Žalbeni razlog tuženika da se u ovom konkretnom sporu radi o ništetnosti manjeg značaja, da je kredit ispunjen, pa da je trebalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, nije osnovan. Prema stavu sudske prakse, presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđena ništetnost, nije zabrana manjeg značaja koju ima u vidu odredba članka 326. stavak 2. ZOO. Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, anti diskriminacijski, ekološki i dr.), presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tuženika u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora, prestaje pravo na isticanje ništavosti, pa tuženik neosnovano ističe kao žalbeni razlog da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit.

26. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (članak 154. stavak 5. i članak 155. ZPP), pa i tužitelj i tuženik neosnovano pobijaju odluku o troškovima postupka.

27. Odredbom Tbr. 52./3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je prvostupanjski sud u smislu navedenih odredbi Tarife nagradu i naknadu troškova pravilno odmjerio temeljem Tarife važeće u vrijeme donošenja odluke.

28. Tužitelju, a ni tuženiku, nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer nisu uspjeli sa žalbom (članak 154. ZPP).

29. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužitelja i žalbu tuženika odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Karlovcu, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp