REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1195/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ZČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šime Ninčević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ĆČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šime Bogović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 4.440,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 14.5.2019. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.873,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (21.1.26.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je dana 15.5.2016. godine tuženik prvo ničim izazvan vrijeđao, a nakon toga fizički nasrnuo na njega udarajući ga šakama po glavi i tijelu, a za što je tuženik u prekršajnom postupku oglašen krivim.

1.1. Tužitelj tvrdi da je takvom radnjom tuženika došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa od tuženika prema konačno postavljenom, sniženom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete u iznosu od 4.440,91 eura sa kamatom od dana nakon dana podnošenja ove tužbe, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužitelja, dinamiku nastanka štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu, ističe doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja i za štetu. Osporava osnov i visinu zahtjeva i predlaže zahtjev odbiti, a potražuje i naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u odluku prekršajnog suda, u medicinsku dokumentaciju, presliku zdravstvenog kartona tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem i dokaz dokaz saslušanjem stranka u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je, jednim dijelom i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti. Isto se odnosi na dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša svjedok FČ.

3.2. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem svjedoka OČ, jer je taj dokaz tuženik predložio nakon što je zaključen prethodni postupak, u smislu odredbe čl. 292. st. 7 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i to važećem u trenutku zaključenja prethodnog postupka (čl. 40 Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, NN 25/13). Pri tome tuženik se tijekom postupka nije pozivao niti dokazivao okolnosti iz čl. 299 st. 2. ZPP-a.

3.3. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Pred Prekršajnim sudom u zagrebu, pod brojem Pp J-4585/16, vodio se prekršajni postupak po optužnom prijedlogu PU zagrebačke protiv tuženika i OČ, a povodom ovdje utuženog štetnog događaja. .

4.1. Postupka je okončan donošenjem presude dana 13.10.2017. godine kojom je tuženik kriv što je dana 15.5.2016. godine u 13,00 sati, narušavao javni red i mir na naročito drzak i bezobrazan način tako da je ničim izazvan glasno vikao i vrijeđao tužitelja riječima: "Jebem ti mater bosansku! Što je pičko bosanska, što šutiš?" a da bi zatim fizički nasrnuo na tužitelja udarajući ga šakama po glavi i tijelu. Istom presudom je OČ oslobođen optužbe za činjenično isto djelo za koje je sud utvrdio da je tuženik kriv.

4.2. Citirana presuda pravomoćna je dana 1.11.2017. godine.

5. Sud u odnosu na presudu (4.-4.2.) ne može primijeniti odredbu čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), jer se u tom postupku i donesenoj presudi nije odlučivalo o krivnji u kaznenom postupku, već u prekršajnom postupku.

5.1. Međutim, pitanje objektivne granice pravomoćnosti odnosi se na pitanje na koje dijelove sudske odluke pravomoćnost se odnosi i što je suštinski objekt pravomoćnosti. Objektivna pravomoćnost nastupa onim trenutkom kada se više ne mogu podnositi pravni lijekovi odnosno objektivna pravomoćnost. U konkretnom slučaju nastupila je pravomoćnošću presude (4.2.) kojom je utvrđena krivnja i počinjenje prekršaja za točno opisano djela tuženika, a koje djelo u ovom postupku predstavlja utuženi štetni događaj po podnesenoj tužbi tužitelja.

5.2. Presuda u prekršajnom postupku (4.1.) ima pravni učinak prema ovdje parničnim strankama, jer subjektivna pravomoćnost djeluje pod uvjetom da su u prekršajnom postupku sudjelovale stranke koje su i stranke u ovom postupku (inter partes).

5.3. Prema tome, pravomoćna presuda iz sudskog, prekršajnog postupka i činjenični opis djela koje je počinio tuženik u ovom postupku djeluju kao pravno relevantna činjenica, jer se istom presudom utvrđivao pravni odnos koji se tiče stranaka u ovom postupku.

5.4. Stjecanjem pravomoćnosti, presuda daje autoritet, sigurnost strankama i stječe svojstvo koje do tada nije imala – tzv. pravnu snagu, te strankama čija su prava utvrđena sudskom odlukom treba zajamčiti da se na nju mogu osloniti, da se o njezinoj pravilnosti, nakon određenog preispitivanja, više ne može diskutirati, niti se može ponovno raspravljati o istom predmetu.

6. Prema tome sud utvrđuje da je tuženik prvo vrijeđao tužitelja, a nakon toga fizički nasrnuo na njega i udarao ga šakama po glavi i tijelu.

6.1. Iz povijesti bolesti KB Sveti Duh proizlazi da je tužitelj zaprimljen dana 15.5.2016. godine u 14,03 sati i to dovežen kolima hitne pomoći. Iz anamneze proizlazi da je tužitelj tada izjavio da je pretučen od poznate osobe.

7. Iz iskaza obiju stranka proizlazi da su se tužitelj i brat tuženika prepirali oko nekog posla kojeg je brat tuženika trebao odraditi, isti je tužitelju bio bitan, a niti jedna od stranka ne iskazuje da je došlo do fizičkog obračuna tužitelja i brata tuženika.

7.1. O nastavku događaja utužene zgode stranke iskazuju različito. Tužitelj navodi da ga je tijekom razgovora s njegovim bratom tuženik iznenada udario u glavu time što njegovo prisustvo uopće nije do tada uočio. Nakon toga, brat tuženika uhvatio ga je za leđa i vukao je tužitelja unazad, a tuženik ga je konstantno udarao te je jedan od udaraca završio u ramenu tužitelja, tada mu je iskočilo rame, on se spustio i pao na pod te je nekako u tom trenutku i nastraj tuženika završio. Tužitelj se vrijeđanja prije udaraca ne sjeća, ali se sjeća dok leži na podu da mu tuženik svašta ružno govori.

7.2. Tuženik tvrdi da je čuo kako se tužitelj i njegov brat verbalno vrijeđaju i kako jedan drugom spominje majku, zbog toga je on izdaleka rekao tužitelju da prestane spominjati njegovu majku i u tom je trenutku tužitelj izletio iz radionice i nasrnuo na njega što je rezultiralo time da su držali jedan drugoga, ali nitko nikoga nije udarao i to sve dok ih radnik tužitelja i brat tuženika nisu razdvojili. Tuženik ustraje da stranke nisu razmijenile niti jedan udarac.

8. Analizirajući iskaze stranaka i stavljajući iste u njihovu procesnu poziciju u ovom predmetu, gdje je tužitelju cilj uspjeti sa zahtjevom, a tuženiku pobiti sve činjenične navode tužbe, nije neobično da sudionici fizičkih obračuna iskazuju dijametralno suprotno.

8.1. Međutim, dok je iskaz tužitelja potvrđen i drugim po sudu provedenim dokazima zbog čega ga su prihvaća, jer je u konačnici bio i uvjerljiv i sukladan presudi (4.4.2.), ali i inicijalna liječnička dokumentacija (6.1.), u odnosu na koju sud utvrđuje da se podaci o određenom događaju dobivaju neposredno nakon događaja, kada su okolnosti događaja najsvježije, iskaz tuženika ostao je na pukom iskazivanju, koje sud nije prihvatio, jer je iskaz tuženika usmjeren na potpuno negiranje krivnje i u suprotnosti je posebno sa presudom (4.).

8.2. Sud je posebno cijenio što se tužitelj ne sjeća verbalnog vrijeđanja koje je prethodilo udarcima od strane tuženika, a kako je utvrđenu u presudi (4.1.), već iskazuje o ružnim riječima koje mu tuženik upućuje dok tužitelj, nakon primljenih udaraca leži na podu. Dakle, tužitelj iskazuje iskreno, onoliko koliko se sjeća, a mogao je iskaz prilagoditi sadržaju presude (4.2.), što nije učinio i samo navodi da se toga ne sjeća. To upravo njegov iskaz čini još uvjerljivijim.

9. U tako utvrđenom tijeku događaja sud utvrđuje da je tuženik u konačnici tužitelja fizički napao, i da ga je, kako je utvrđeno daljnjim provedenim dokazima, ozlijedio. S druge strane, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj napao tuženika, niti verbalno niti fizički.

9.1. Društvo ima i mora imati nultu toleranciju na nasilje, posebno fizičko. Sve da je točno da su se tužitelj i brat tuženika raspravljali, da su si "spominjali majku" to ne može biti razlog da tuženik tužitelja izudara šakama po glavi i tijelu.

9.2. Time je utvrđena krivanja tuženika na nastanak štetnog događaja i štetu koju je tužitelj pretrpio (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) te njegova obveza da istu naknadi tužitelju.

10. Činjenica koje utječu na visinu naknade (čl. 1102. st. 2 ZOO-a) utvrđene su provedenim medicinskim vještačenjem, dopunskim pisanim vještačenjem i usmenim očitovanjem vještaka.

10.1. Sud je tijekom postupka prihvatio prijedlog vještaka, koji je radi davanja potpunog nalaza i mišljenja tražio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja i uvid u snimke učinjene tijekom liječenja. Zdravstveni karton obuhvaća razdoblje od veljače 2014. godine i sud smatra da isti predstavlja relevantno razdoblje za utvrđivanje općeg zdravstvenog stanja tužitelja, kao i za utvrđivanje jesu li ozlijede opisane kod prijema tužitelja u bolnicu neposredno nakon štetnog događaja, kao i zastale posljedice, utvrđene vještačenjem, u isključivoj uzročnoj vezi sa ovdje utuženim štetnim događajem ili postoje zdravstvene okolnosti koje bi upućivale na ranije ozlijede iste ili slične vrste.

10.2. Nakon što je vještak pregledao tužitelja, liječničku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja i snimke, dao je nalaz i mišljenje, koje je usmeno jasno i u skladu s pravilima struke obrazložio pa ga sud prihvaća u cijelosti i utvrđuje da su tako provedenim dokazima utvrđene sve odlučen činjenice za primjenu odredbe čl. 1102. st. 2 ZOO-a i čl. 19. ZOO-a.

11. Utvrđeno je da je tužitelj u bolnici zaprimljen u 14,00 sati, da su tada postavljene dijagnoze iščašenja desnog ramena, natučenje glave i desnog ramena, kao i trzajna ozljeda vratne kralježnice. Tužitelj se u bolnici vratio istoga dana, u 22,33 sata, jer je tijekom dana kod kuće tri puta povratio kada je ponovno pregledan.

11.1. Vještak opisuje tijek liječenja pa tko navodi da je tužitelju kod prijema učinjen rtg i repozicija i imobilizacija desnog ramena. Nakon toga, u razdoblju do studenog mjeseca iste godine, tužitelj obavlja preglede kod kirurga i ortopeda, uz to evidentiraju se luksacije. Vještak navodi da je pregledom kod tužitelj utvrdio bolnost desnog ramena, da je tužitelj dešnjak, da su kretnje u ramenu umanjene pokretljivosti, ograničene i bolne. takvo stanje desnog ramena, labavost kao posljedicu traumatske luksacije, stalne nelagode i nesigurnosti zbog mogućnosti ponavljanja iščašenja umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 15%.

11.2. Vještak je objasnio da nije sporno da u zdravstvenom kartonu tužitelja stoji da je imao bolove u području desnog ramena, 29.2.2016. i 3.5.2016. godine, dakle prije utuženog štetnog događaja, ali bez podataka da bi se radilo o iščašenju. Neovisno o tome, vještak navodi da težina ozljede iz utuženog štetnog događaja, koja se manifestirala iščašenjem desnog ramena, u cijelosti je vezana za predmetni događaj i upravo je ta ozljeda dovela do tzv. habitualne promjene desnog ramena. Upravo zbog toga je tužitelj tijekom liječenja i nakon toga, u više navrata, imao ponavljanja iščašenja kod fizičkog rada. Prije toga, radilo se samo o bolovima u području desnog ramena, bez da je verificirana verificirana ozljeda ligamenta ili koštanog tkiva. Dakle, stanje prije utuženog štetnog događaja nije kod tužitelja dovelo do trajnih posljedica. Definitivno stanje opisao je kirurg u pregledu dana 10.11.2016. godine, u kojem se navodi, kako iskazuje vještak, da je tužitelj unazad 6 mjeseci imao dva iščašenja ozlijeđenog ramena, da je test prednje ladice pozitivan, da ima bolnu vanjsku rotaciju i da je terminalno bolna abdukcija, odnosno opisuje se stanje kakvo je i vještak utvrdo prilikom pregleda tužitelja.

11.3. Neovisno što se u nalazima (npr. 21.7.2016. godine) opisuje da tužitelj ima puni opseg pokreta, iz dokumentacije jasno proizlazi da zglob nije uredan, da se javljaju višestruka iščašenja i da upravo ponavljajuća iščašenja predstavljaju težinu i invalidnost u području ramena, koju vještak cijeni sa 15%.

11.4. Tužitelj nije učinio artroskopiju, koja mu je preporučena. Vještak navodi da uobičajeno takav zahvat dovodi do poboljšanja, ali postoje i slučajevi kada operacije ne uspiju. Činjenica da tužitelj nije obavio neki zahvat, čija je uspješnost ipak neizvjesna, što potvrđuje i sam vještak, ne može ići njemu na štetu. Sadašnje stanje tužitelja je u pogledu liječenja konačno i time vještak može dati nalaz i mišljenje o sadašnjem stanju tužitelja.

11.5. Zaključno je vještak naveo da je ocjenu trajanja bolova (5 dana jakog intenziteta, srednje oko 10 dana, manjeg oko 30 dana, a zaostali bolovi ulaze i pojačane napore) i straha (primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundari jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana, a manjeg 30 dana) dao kumulativno za period do 10.11.2016. godine, jer je u tom periodu tužitelj imao višestruke iščašenja desnog ramena , što znači da ga je svaki puta ponovno boljelo, a bilo je praćeno i sa strahom, pri čemu je vještak cijenio da se radilo periodu od gotovo 6 mjeseci.

12. Sveobuhvatnošću vještačenje, detaljnim uvidom u svu dokumentaciju i usmeni obrazlaganjem nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do habitualne promjene desnog ramena, kao posljedica iščašenja koju je od udarca tuženika zadobio u ovdje utuženom štetnom događaja, a da se ozljeda manifestira kroz ponavljajuća iščašenja i da to umanjuje sposobnost tužitelja za 15%. Zbog svega navedenog sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, a ponavljajuće prigovore i prijedloge tuženika odbio. Naime, vještak je jasno objasnio da puni opseg pokreta nema veza sa stanjem zgloba i činjenicom da se javljaju ponavljajuća iščašenja. Dojam tuženika da bi se moglo raditi o posljedicama od najviše 5% suprotna su medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka. Radi svega nije niti prihvaćen prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje.

13. Povezujući odredbu čl. 1102. st. 2 i čl. 19. ZOO-a sa činjenicama utvrđenim pod 11.-12. sud utvrđuje da pravična novčana naknada iznosi upravo zatraženi iznos od 4.440,91 eura, koji je tužitelju dosuđen u cijelosti.

13.1. Primjenom čl. 1103. ZOO-kamata na dosuđeni iznos teče od 14.5.2019. godine, što je dan nakon dana podnošenja ove tužbe.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14.1. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, i odnosi se na trošak sastava tužbe, pristupa na roč. 8.7.19, 14.12.21, 16.12.25. i za podnesak od 15.3.21. i 5.5.25. po 200,00 eura; za roč. 16.12.24. i 29.10.25. po 50,00 eura ili ukupno 1.300,00 eura, što je uvećano za 325,00 eura PDV-a, 102,46 eura sudske pristojbe na tužbu i 146,00 eura troškova medicinskog vještačenja.

14.2. Na ukupan trošak u iznosu od 1.873,46 eura kamata temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude.

15. Odluka o kamatnim stopama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.