REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ŽE, zbog prekršaja iz čl.112.st.6. i st.14. uz primjenu čl.293.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/95977 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 15.04.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 21.01.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i Ž rođene F, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, student, nezaposlen, bez primanja, roditelji ga uzdržavaju, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 19. lipnja 2024. u 21:15 sati u mjestu Velika Gorica, kao vozač bicikla marke REEBOK, broja okvira AL12D040579, upravljao u prometu na cestama označenim biciklom, a kretao se desnom stranom obilježene biciklističke staze koja se proteže uz zapadni rub kolnika Državne ceste D30 u Velikoj Gorici u smjeru sjevera i dolaskom do raskrižja s kolnikom Avenije pape Ivana Pavla II., prelazio je navedeni kolnik skrećući u desno preko obilježenog pješačkog prelaza preko kojeg se prostire obilježena biciklistička traka, a da iako je bio dužan, nije obratio pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, niti se uvjerio da kolnik može prijeći na siguran način zbog čega je na lijevu stranu njegovog bicikla, prednjim dijelom naletio osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala Andjela Bajlović, a koja se kretala prometnom trakom za desno južnog kolnika Avenije pape Ivana Pavla Il. u smjeru jugoistoka s namjerom uključivanja na zapadni kolnik Državne ceste D30, a nakon naleta, ŽE je s biciklom pao na kolnik na desnu stranu ispred vozila i u prometnoj nesreći lake tjelesne ozljede zadobio je vozač u bicikla ŽE, a nastala i materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.112.st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.112.st.14. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona,

ali mu se temeljem čl.43.st.1. Prekršajnog zakona primjenjuje

O P O M E N A

II/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 15. travnja 2025., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je 4. studenog 2024. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/95977 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi da se dana 19.06.2024. oko 21,00 sati rekreativno se vozio biciklom po biciklističkoj stazi sa zapadne strane obilaznice oko [adresa], a kretao se u smjeru sjevera. Kada se približio raskrižju obilaznice i Avenije Pape Ivana Pavla II imao je namjeru prijeći preko kolnika. Prije prelaska, provjerio je stanje na kolniku te je zamijetio tri automobila u daljini, koji su se kretali južnom trakom Avenije i spaja se na obilaznicu. Iz smjera sjevera obilaznicom se kretala kolona vozila iz smjera Zagreba, a zamijetio je da se tim vozilima upalilo zeleno svjetlo. Zaključio je da može sigurno prijeći preko kolnika pa je započeo kretanje preko obilježenog biciklističkog prijelaza. U trenutku kada je bio na sredini samog prijelaza, njemu s lijeve strane, naišao je osobni automobil te je prednjim dijelom udario u lijevu stranu bicikla i njegov lijevi bok. Zbog udarca naslonio se lijevom stranom na automobil i on ga je još povezao oko 2-3 metra. Nakon toga, pao je leđima na asfalt. Bio je u šoku, a sjeća se da mu je prvo pristupila vozačica vozila iza automobila koji je naletio na njega, a ta je vozačica i zvala hitnu pomoć, a zatim je napustila mjesto događaja, a njemu nisu poznati njezini podaci. Ostala je vozačica automobila koja je naletjela na njega te mu je u razgovoru rekla kako priznaje da je naletjela na njega i bicikl iz razloga što nije provjerila niti lijevu niti desnu stranu, a što je izjavila i kada su došli policajci radi očevida. Ističe kako on ima stari bicikl i ne može razviti veću brzinu. Kada je došla hitna pomoć pregledan je i utvrđeno je da nije zadobio ozlijede. On je u međuvremenu zvao svog šogora koji je došao po njega i automobilom ga odvezao na traumatologiju u Zagrebu u Draškovićevoj ulici. To je sve što ima za iskazati.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju Andjelu Bajlović, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećene, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 19.06.2024. oko 21,15 sati upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretala se Avenijom pape Ivana Pavla II. u smjeru istoka. Imala je namjeru skrenuti u desno, na kolnik DC-30 u smjeru Siska. Često se kreće tom prometnicom i znade da se na raskrižju nalazi zebra i biciklistička staza preko kolnika. Predmetne zgode, kada se približila prijelazu preko kolnika, usporila je kretanje, pogledala lijevo i desno, a zatim je nastavila kretanje ravno, skrećući u desno. U tom trenutku, njoj s desne strane, na kolnik je izletio biciklist i došlo je do udara prednjeg dijela njezinog vozila u lijevu stranu bicikla. Od udara biciklist je sa bicikla pao na asfalt, odmah ispred automobila, a ona je odmah izašla iz vozila vidjeti u kakvom je stanju. Ističe kako na otoku koji se nalazi u samom raskrižju, njoj s lijeve strane, postoji semafor za pješake i bicikliste pa joj je poznato da pješaci i biciklisti gledajući u taj semafor koji se odnosi na promet preko kolnika Avenije Pape Ivana Pavla II. smatraju da se signalizacija na tom semaforu odnosi i na prijelaz preko trake za skretanje u desno. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako se ne slaže sa obranom okrivljenika. Predmetne zgode iz smjera Zagreba, obilaznicom, nisu se kretala vozila i ona je prije uključivanja na kolnik obilaznice provjerila još jednom stanje na kolniku obilaznice, njoj s lijeve strane. Jedini njezin propust je u tome što prije nego što je krenula prema naprijed i u desno, nije još jednom provjerila desnu stranu, ali ona je u tom trenutku prešla biciklističku traku prednjim dijelom svog automobila i zebru pa misli da se iza njezinog automobila moglo prijeći preko prijelaza. Ne slaže se sa obranom da je ona povezla na svom automobilu vozača biciklista jer je ona odmah kada je došlo do kontakta stisnula kočnicu i biciklist je odmah pao ispred automobila.

Na posebno pitanje suca odgovara kako se u trenutku kada je stajala, iza nje nisu kretala vozila ali naknado su došla dva ili tri automobila iz smjera zapada. Odgovara kako ona nije zamijetila da bi vozilima koja su se kretala iz smjera Zagreba bilo upaljeno zeleno svjetlo.

Na pitanje branitelja odgovara kako na mjestu događaja postoji pješački prijelaz i obilježena biciklistička staza preko kolnika. Odgovara kako u trenutku udarca ona je s vozilom bila na zebri, ali napominje da se zaustavila prije nailaska na zebru da bi provjerila stanje na kolniku obilaznice, a onda je krenula prema naprijed i prošla prednjim dijelom vozila preko biciklističke staze i dijela zebre. Ističe kako je predmete zgode prednji dio njezinog automobila već bio van zebre, prema obilaznici, a tada je došlo do kontakta sa biciklom koji je prijelaz prelazio mimo biciklističke staze i zebre, a prema samoj obilaznici. Na pitanje branitelja odgovara kako je policijskom službeniku prilikom obavljanja očevida izjavila nešto čega se ne sjeća od riječi do riječi u potpunosti ali uglavnom rekla je da je naletjela na biciklistu. Još jednom iskazuje da je pred nailazak nad biciklističku stazu i zebru provjerila stanje s lijeve i desne strane, a kad je krenula naprijed provjerila je stanje s lijeve strane na obilaznici jer je računala da ako netko dolazi sa desne će prijeći prometnu traku njoj iza njezinog vozila. Na pitanje branitelja odgovara kako ona nije još dobila nikakvu kaznu u vezi s tim događajem.

Na posebno pitanje suca svjedokinja odgovara kako ona nakon kontakta sa biciklom nije uopće micala svoj automobila. Nakon što joj je predočen situacijski plan prometne nesreće može reći kako ne zna da li je označena pozicija njezinog automobila u raskrižju bila takva kako je označena ali ako je policija tako to označila pretpostavlja da je.

Na pitanje branitelja odgovara kako ne zna kako su druga vozila prolazila nakon što je ona zaustavila svoj automobil jer nije na to obraćala pozornost jer je u autu imala dvoje djece koja su plakala. Osim toga, ta vozila nisu mogla prolaziti prometnom trakom za skretanje u desno jer je vozač bicikla ležao na asfaltu, a i po dolasku policije, policijski kombi je stajao sa lijeve strane njezinog automobila dok je vozilo Hitne pomoći stajalo ispred njezinog automobila.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedokinje Andjele Bajlović kojom prilikom je okrivljenik iskazao: Kretao sam se u smjeru prema Zagrebu, vidio sam dva auta iza vozila svjedokinje, vi se bili ispred njih, započeo sam prijelaz preko prijelaza, vi ste naletjeli svojim automobilom, ja sam manevrirao biciklom ali ste svojim vozilom naletjeli na bicikl i gurali me neko vrijeme i tada sam ja pao na asfalt.

Svjedokinja je iskazala: Ja sam predmetne zgode zaustavila vozilo ispred prijelaza i zebre, tebe nije tada bilo blizu, provjerila sam lijevi i desno, krenula prema naprijed, još jednom provjerila lijevu stranu i ti si tada naišao preko kolnika. Nisam te gurala kako navodiš jer si ti odmah pao na haubu, a kada sam zakočila pao si na asfalt.

Okrivljenik: Vi ste mene nakon kontakta još vukli neko vrijeme, a to niste niti primijetili jer niste očekivali da ću doći vama s desne strane.

Svjedokinja: Nema šanse da je biciklist bio na sredini pješačkog prijelaza ili na biciklističkoj traci. Ja nisam nakon kontakta pomicala svoje vozilo i iz razloga što je biciklist ležao na tlu.

6.

Tijekom dokaznog sudac je ispitao svjedoka FE, policijskog službenika, koji je iskazao kako se sjeća da je dana 19.06.2024. iza 21,00 sati bio upućen na očevid prometne nesreće. Dolaskom na mjesto događaja utvrdio je prometnu infrastrukturu raskrižja, obavio obavijesne razgovore sa sudionicima prometne nesreće i utvrdio smjerove kretanja sudionika. Tom prilikom utvrdio je da je okrivljenik upravljao biciklom i kretao se biciklističkom stazom sa zapadne strane kolnika Državne ceste, a zatim je skrenuo u lijevo na kolnik Avenije pape Ivana Pavla II nakon čega je naglo skrenuo u desno, preko kolnika prometne trake za skretanje u desno. Tom prilikom došlo je do naleta osobnog automobila koji se kretao tom prometnom trakom, skrećući u desno, a iz razloga što biciklist prije prelaska kolnika prometne trake nije obratio pažnju na udaljenost i brzinu kretanja vozila koja mu se približavaju. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema posebnih primjedbi niti komentara.

Na poseban upit suca odgovara kako je prilikom očevida utvrdio da je do kontakta između bicikla i osobnog automobila došlo negdje na sredini pješačkog prijelaza i biciklističke staze prometne trake za skretanje desno na obilaznicu.

Na pitanje branitelja svjedok odgovara kako je utvrdio da je okrivljenik naglo promijenio smjer kretanja iz razloga što se biciklistička traka nema izravan smjer prelaska preko kolnika već skreće prvo u lijevo, a zatim u desno na pješački otok u samom raskrižju. Odgovara kako se može konstatirati da je okrivljenik pratio tijek označene biciklističke trake. Odgovara kako nije uspio utvrditi brzinu kretanja bicikla niti automobila. Odgovara kako vozačica automobila koja je skretala u desno ima postavljeni prometni znak tek iza obilježenog pješačkog prijelaza. Odgovara kako na predmetnom prijelazu biciklist nema prednost prolaska, može biti na traci i priječi preko kolnika ali nema prednost prolaska. Na pitanje okrivljenika svjedok odgovara kako bi okrivljenik imao prednost prelaska samo kada je izravni prijelaz biciklističke staze preko kolnika i to po glavnoj cesti, ne po sporednoj.

Na pitanje branitelja svjedok odgovara kako se ne može sjetiti što mu je tom prilikom rekla vozačica automobila koja je sudjelovala u prometnoj nesreći, a krivnja se utvrđuje prema pravnoj osnovi i dokazima, a po pravnoj osnovi okrivljenik nije imao prednost.

Na poseban upit suca svjedok odgovara kako mu je teško utvrditi gdje je bio sam kontakt, je li na sredini ili malo dalje od biciklističkog prijelaza, ali u svakom slučaju je bio u zoni biciklističke trake, a brzina i bicikla i osobnog automobila je bila mala.

Na pitanje branitelja svjedok odgovara kako se prometni znak ''raskrižje s cestom s prednošću prolaska'' nalazi ispred samog raskrižja sa Državnom cestom D-30, a iza biciklističkog odnosno pješačkog prijelaza.

Na pitanje okrivljenika svjedok odgovara kako po pravnoj osnovi okrivljenik nema prednost prolaska, a on nije obraćao pažnju na izjavu vozačice osobnog automobila pa niti na izjavu okrivljenika koji su oni iznijeli na mjestu događaja prilikom očevida i nije temeljio prekršajni nalog na temelju izjava, nego je prekršajni nalog temeljio na pravnoj osnovi budući okrivljenik nije imao prednost prolaska preko kolnika.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/95977, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 4. studenog 2024., prigovor podnesen 19. prosinca 2024., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/24-4/20043, URBROJ: 511-19-36-24-2 od 19. lipnja 2024., bolnička prijava KBC Sestre milosrdnice na ime ŽE od 19. lipnja 2024., zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/24-4/20043, Urbroj: 511-19-36-24-1 od 19. lipnja 2024., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 19. lipnja 2024., fotoelaborat (list 12-18 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Bornu Krkač od 28. srpnja 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.112.st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.112.st.14. uz primjenu čl.293.st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako se predmetne zgode rekreativno vozio biciklom po biciklističkoj stazi, a kada se približio raskrižju imao je namjeru priječi preko kolnika, zatim u dijelu gdje iznosi da je prije prelaska provjerio stanje na kolniku i zamijetio s jedne strane tri automobila u daljini, a s druge strane se kretala kolona vozila te je zaključio da može sigurno priječi preko kolnika, pa je započeo kretanje preko obilježenog biciklističkog prijelaza, kao i u dijelu gdje iznosi da kada je bio na sredini samog prijelaza njemu s lijeve strane naišao je osobni automobil i prednjim dijelom udario u lijevu stranu bicikla i njegov lijevi bok, nakon čega je pao na asfalt.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno isplanirani te da je okrivljenik tim dijelom svoje obrane neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali pritom smišljeno i neuvjerljivo te da je domišljato pokušavao uporište za svoje obrambene razloge naći u tendencioznom isticanju da se predmetne zgode zbog udarca naslonio lijevom stranom na automobil koji je naletio na njega i još ga povezao oko 2-3 metra, da mu je prvo pristupila vozačica vozila iz automobila koji je naletio na njega, ali njemu nisu poznati njezini podaci, zatim da je vozačica automobila koja je naletjela na njega rekla kako nije provjerila niti lijevu niti desnu stranu te konačno da on ima stari bicikl i ne može razviti veću brzinu, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao i prikrivao, odnosno minorizirao i relativizirao svoj nezakoniti propust i/li protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik uistinu počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Sudac je cijenio cjelokupni iskaz ispitane svjedokinje Andjele Bajlović, koja u ovom postupku ima propisani pravni status, to jest, procesni položaj i ulogu oštećene u predmetnoj situaciji, pa ga je u najvećem i odlučnom dijelu prihvatio jer je zaključio da je ona svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o inkriminiranom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionica u opisanoj prometnoj nesreći u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresirana za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosila objektivno, nepristrano i vjerodostojno.

Sudac je prihvatio iskaz oštećene svjedokinje jer je ona iskazivala na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Nakon što je svjedokinja komentirala obranu okrivljenika i nakon što je odgovarala na postavljena pitanja, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oštećene svjedokinje.

Osim toga, iskaz oštećene svjedokinje bio je u odnosu na odlučnu okolnost, to jest namjeru i poduzetu radnju okrivljenika, to jest njegov prelazak biciklom preko kolnika i nastanak sudara, u bitnom sukladan sa iskazom policijskog službenika, svjedoka FE, a uz to se životno uklapao u činjenice i okolnosti koje su navedene u izvedenim materijalnim dokazima.

4.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i oštećene svjedokinje Bajlović, sudac je utvrdio kako je okrivljenik u cijelosti ostao kod svoje već iznesene obrane bez iskazivanja nekih novih bitnih činjenica ili okolnosti, dok je svjedokinja također u potpunosti ostala kod svojeg već iznesenog iskaza, kojeg je ukratko ponovila, a pritom su oboje iznosili u podjednakoj mjeri kratko, jasno i razumljivo.

Sudac je primijetio da je okrivljenik prilikom suočenja pretežno gledao prema licu svjedokinje, a samo povremeno u suca i po sudnici, a pri tom je djelovao pripremljeno, informirano i sigurno te je izražavao emocionalnu kontrolu i pragmatičnost, dok je svjedokinja tijekom suočenja također pretežno gledala izravno u lice i oči okrivljenika, a samo ponekad u suca, a pri tom je ispoljavala emocionalnu stabilnost i postojanost te je izražavala dojmljivo negodovanje i protivljenje sadržaju iznesene obrane okrivljenika.

Okrivljenik je prilikom suočenja odlučno potvrdio svoju već iznesenu obranu, ali sudac smatra da je pritom djelovao vrlo neuvjerljivo, te je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost, da je okrivljenik vođen osobnim interesom prešutio i prikrio svoje stvarno postupanje predmetne zgode.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je sudac nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti i objektivnosti iskazivanja oštećene svjedokinje, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskim odredbama, pa da je time počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, na način naveden u Obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom aktu i opisan u izreci ove presude.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka FE, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja očevida i poduzetih postupanja, u okviru svojih službenih ovlaštenja, a pritom su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Izvješću o poduzetom i Zapisniku o očevidu, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz podneseni prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, a da pritom, unatoč okolnosti što je u okviru obavljanja svoje službe sudjelovao u postupanju i prijavljivanju okrivljenika za počinjenje prekršaja, pa je stoga svakako profesionalno zainteresiran za ishod sudskog postupka, ipak nije pristrano angažiran niti motiviran u ovom postupku.

Sudac je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode došlo do naleta osobnog automobila iz razloga što biciklist prije prelaska kolnika prometne trake nije obratio pažnju na udaljenost i brzinu kretanja vozila koja mu se približavaju, zatim u dijelu gdje razborito i logično iznosi kako na predmetnom prijelazu biciklist nema prednost prolaska, može biti na traci i priječi preko kolnika, ali nema prednost prolaska, kao i u dijelu gdje iznosi da se krivnja utvrđuje prema pravnoj osnovi i dokazima, te konačno da on nije obraćao pažnju na izjave vozačice osobnog automobila ni okrivljenika, niti je prekršajni nalog temeljio na izjavama nego na pravnoj osnovi budući okrivljenik nije imao prednost prolaska preko kolnika.

Nakon što je ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenika, a osobito nakon što je odgovarao na pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i smišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz imenovanog svjedoka u potpunosti slabi opravdanost i utemeljenost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a snažno jača uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

6.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 234649038, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

7.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja navedenog u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja i koje je u svim bitnim i odlučnim elementima potvrdio i ispitani svjedok FE.

8.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 28.07.2025.g., za osobu: ŽE, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Sudac nije izveo dokaz prometnog vještačenja, a niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za kojeg se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.112. propisuje, uz ostalo, da je vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju te kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama tog članka.

Označeni Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 260,00 eura.

3.

Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret ustrajnim, smišljenim, spretnim i ambicioznim, ali zapravo neosnovanim i neuvjerljivim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.

4.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj propust i/li postupak, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač bicikla kojim se kretao biciklističkom stazom, prilikom prelaska kolnika bio dužan obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, a kolnik prelaziti nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način, a on je postupio suprotno, pa je izazvao prometnu nesreću u kojoj ima ozlijeđenih osoba.

5.

Predmetne zgode okrivljenik je kao vozač bicikla kojim je prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza preko kojeg se prostire obilježena biciklistička traka, bio dužan prije kao i prilikom radnje prelaska uvjeriti se da kolnik može prijeći na siguran način.

Okolnost da vozačica osobnog vozila kao drugi sudionik u prometnoj nesreći nije provjerila svoju desnu stranu, može biti samo pretpostavka ili činjenica koja je eventualno doprinijela nastanku nesreće, ali nikako ne može okrivljenika osloboditi od odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.

6.

Okrivljenik vozeći bicikl u konkretnim uvjetima, nije trebao započeti i obavljati radnju prelaska kolnika preko obilježenog pješačkog prijelaza i obilježene biciklističke trake, prije nego se uvjerio da to može učiniti na siguran način pazeći pritom na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, neovisno o svim okolnostima koje on iznosi u svojoj obrani kao opravdanje za svoj protupropisni propust i/li postupak.

Obzirom da je okrivljenik postupio suprotno te je prelazio kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza preko kojeg se prostire obilježena biciklistička traka, a evidentno i nesporno nije obratio dostatnu pažnju na udaljenost i brzinu predmetnog osobnog vozila koje mu se približavalo, dakle nije se uvjerio da prelazak može učiniti na siguran način, izazvao je prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen, zadobivši pritom lake tjelesne povrede, pa je tako nepobitno i dokazano počinio prekršaj za kojeg se tereti.

7.

Okrivljenik je postupao suprotno zakonskim odredbama, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ustrajno poriče.

8.

Slijedom svega navedenog, nakon provedenog žurnog postupka, sudac je donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, ali je primijenio mjeru upozorenja, jer je zaključio da se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču prekršaja i počinitelja, radi ostvarenja svrhe prekršajnopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

9.

Prilikom primjene mjere upozorenja – opomene, sudac je cijenio da se prema postupanju počinitelja i njegovoj krivnji radi o očito lakom obliku prekršaja te da su se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

Sudac je utvrdio da na strani okrivljenika svakako postoje nesporne olakotne okolnosti jer počinjenim prekršajem nisu nastupile teže štetne posljedice, a okrivljenik do sada nije bio prekršajno osuđivan, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljenika.

10.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 21. siječnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.