Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-190/2024-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćniku UL, protiv tuženika GAŠO 11, d.o.o. iz Cerja, Pavla Tukeca 1, Cerje, OIB 83896126737, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-1175/2022 od 2. studenog 2023., 21. siječanj 2026.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-1175/2022 od 2. studenog 2023.u točkama I i III izreke.
2. Tužitelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod brojem Ovrv-3964/2021 od 4. kolovoza 2021. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 75,62 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 63,07 eur od 19. veljače 2021. do isplate (točka I izreke)., te je tuženiku naložena isplata troškova postupka od 124,37 eur sa zateznom kamatom od presuđenja (točka III izreke). Djelomično je u točki II izreke ukinut platni nalog u odnosu na troškove postupka od 49,77 eur sa zateznom kamatom, te je tužitelj u točki IV izreke odbijen s razlikom zateznih kamata preko 3 do 8 postotnih poena.
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude žali se tuženik pozivajući se na žalbene razloge apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22.- dalje ZPP) i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i pobijanu presudu kao zakonitu potvrditi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate naknade za isporučenu električnu energiju za razdoblje od kolovoza 2020. do prosinca 2020. Sud je prvog stupnja utvrdio da je tuženik u navedenom razdoblju bio registriran kao kupac električne energije koju nije podmirio iako su mu računi dostavljeni na adresu koju je sam naveo tražeći elektroenergetsku suglasnost za priključak na gradilištu, na lokaciji Dugo Selo, Ulica 30. svibnja 18. Iz izvoda iz poslovnih knjiga i priloženog računa utvrđuje visinu zahtjeva koja se sastoji od paušalno procijenjenih mjesečnih iznosa naknade, te razlike između procjene i utrošene električne energije očitane 31. siječnja 2021. u visini od 475,21 kn. Tužitelj na mjesečne iznose koji nisu podmireni nije zatražio kamatu, već samo na očitanu razliku u potrošnji pa je sud na taj način i dosudio mjesečne iznose glavnice bez kamate i iznos glavnice po osnovi razlike u potrošnji sa zateznom kamatom tekućom nakon dana očitanja (radi se o 475,21 kn /63,07 eur), sve to pozivom na odredbe čl. 30. i 183. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 126/21. dalje: ZOO).
6. Tuženik u žalbi tvrdi kako je priložena dokumentacija tj. izvod iz poslovnih knjiga i račun, manjkava i nespecificirana jer nije određen tijek kamate na mjesečne iznose naknada čime ista nije dostatna za zaključak o opstojnosti i visini utužene obveze. Priloženi izvod iz poslovnih knjiga ne udovoljava pretpostavkama vjerodostojne isprave, pa su zbog navedenih razloga razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.
7. Ovi se navodi ne prihvaćaju. Tužitelj je zatražio provođenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave (list 6 spisa) koja sadrži sve elementa propisane odredbom čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20 dalje: OZ) da bi bila podobna za ovrhu jer su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Nadalje, priloženi račun korespondira sa podacima iz izvoda iz poslovnih knjiga, pa je utoliko utvrđenje suda o opstojnosti, visini i dospijeću obveze neproturječno ispravama u spisu. To što tužitelj nije zatražio kamatu na pojedine mjesečne iznose, već samo na razliku u glavnici između predviđene (očekivane-paušale) potrošnje i one koje je realno nastala, ne čini vjerodostojnu ispravu, utvrđenja suda i odluku o tužbenom zahtjevu nejasnom. Radi se o dispoziciji tužitelja pri postavljanju zahtjeva radi isplate. Stoga iz navedenih razloga nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti je ista povreda ostvarena prilikom obrazlaganja ostalih odlučnih činjenica, napose o mjestu dostave računa na što tuženik također upire žalbom jer su zaključci suda utemeljeni na ispravi u spisu (elektroenergetskoj suglasnosti).
8. Prema odredbi čl. 467. st. 2. ZPP presuda donesena u sporovima male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako je sud prvog stupnja na temelju priložene procesne građe izveo u svemu razumljive zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji nisu međusobno proturječni niti su proturječni ispravama u spisu, tuženik bez osnove pobija pravilnost tih utvrđenja bilo s aspekta bitne povrede, a nedopušteno s aspekta pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz tvrdnju da nije pao u zakašnjenje ili da bi podmirio glavnicu obveze jer za to nije pružio niti jedan dokaz.
9. Stoga kako nije ostvarena apsolutno bitna povreda na koju se žalitelj poziva, niti ijedna druga povreda na koju ovaj sud prema odredbi čl. 467. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pravilnost u primjeni materijalnog prava moguće je ispitati. Odnosno na temelju utvrđenja da je obveza nastala u utuženoj visini i dospjela, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u odnosu na glavnicu obveze i zateznu kamatu, sve kako je to dosuđeno točkama I i III izreke.
10. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je utemeljena na odredbama čl. 154. i 155. ZPP u svezi sa tarifnim brojem 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika o dosudi jednokratne naknade za cijeli postupak koji se vodio kao spor male vrijednosti. Tuženik u žalbi ne iznosi konkretnih prigovora odluci o trošku, a prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP žalbeni sud u ovom dijelu ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku.
12. Prvostupanjska presuda u točkama II i IV njezine izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 21. siječanj 2026.
Sutkinja
Tajana Polić
