Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-1188/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-7/2022-35 od 1. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-7/2022-35 od 1. kolovoza 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 959,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2021. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-7/2022-35 od 1. kolovoza 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 12,45 EUR.

III Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-7/2022-35 od 1. kolovoza 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužiteljici NS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos od 2.233,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom I. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-7/2022-35 od 1. kolovoza 2025., te se sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužiteljici NS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.540,20 EUR, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, naknaditi tužiteljici NS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 959,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.10.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 324,79 EUR, sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.245,91 EUR tužitelj se odbija.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom II. izreke kao i u dijelu odluke o troškovima postupka žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže navedenu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te predlaže navedenu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. U ovom predmetu tužiteljica potražuju naknadu štete zbog tjelesnih ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. travnja 2021., a za koju je nesporno odgovorna osiguranica tuženika. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici u izvansudskom postupku na ime naknade neimovinske štete isplatio 1.194,50 EUR.

7. U žalbenoj fazi postupka, ostala je sporna visina dosuđene naknade neimovinske štete, tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete te odluka o troškovima postupka.

8. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8 ZPP), valjano utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenje vještaka utvrdio da je tužiteljica doista stradala u prometnoj nezgodi 14. travnja 2021. nakon udarca drugog vozila u njeno vozilo. Utvrđeno je da je zadobila uganuće vratne kralježnice te psihičku reakciju na stres. Radi istog se tužiteljica javila na hitni bolnički prijem Opće bolnice Pula gdje joj je učinjena radiološka obrada vratne kralježnice a od liječnika je dobila lijekove za bolove i za smirenje. Tužiteljica se tijekom slijedećih šest mjeseci obrađivala kod neurologa, neurokirurga i fizijatra te dobivala analgetsku terapiju zbog bolova, a višekratno je odrađivala i fizikalne terapije. Radi psihičkih tegoba tijekom istog perioda javila se liječniku psihijatru gdje je dobila propisanu terapiju, a kod psihijatra se javljala redovito na kontrole. Uslijed opisanih ozljeda sud je utvrdio da je tužiteljica zbog posljedica prometne nezgode pretrpjela fizičke bolove i to jake bolove u trajanju od par sati nakon nezgode, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca. Prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu utvrđeno je da su bolovi i terapija za iste bili učestalo evidentirani tijekom barem pet do šest mjeseci nakon prometne nezgode. Naime bolovi lakog intenziteta se inače procjenjuju kroz umanjenje životne aktivnosti no kako kod tužiteljice nije došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti onda se bolovi procjenjuju upravo ovako kako je to učinio vještak. Zbog posljedica prometne nezgode tužiteljica je trpjela i strah i to primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od par sati nakon prometne nezgode, nakon toga, tužiteljica trpi strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna koji se postepeno pretvara u strah lakšeg i povremenog intenziteta u trajanju od šest mjeseci, a u kojem periodu je tužiteljica redovito odlazila kod psihijatra na kontrole i uzimala propisanu terapiju. Kao posljedica prometne nezgode kod tužiteljice nije došlo do naruženja a niti do trajnog umanjenja životne aktivnosti. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to tri do četiri sata dnevno tijekom 15 dana i još mjesec dana po dva do tri sata dnevno, a koja pomoć joj je bila potrebna radi obavljanja higijenskih navika, pomoć u kućanskim poslovima i pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije.

10. Na primjedbe tuženika stalni sudski vještak specijalist neurolog dr. NSŽ se i usmeno očitovala te je istaknula da je točno da se u ovom slučaju radilo o blažoj povredi odnosno o oštećenju pretežno mekih struktura vrata uslijed navedene trzajne ozljede pa iz tog razloga nije procijenjeno trajno umanjenje životne aktivnosti, a bolovi i strah procijenjeni su prema medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da tužiteljica nikada prije nezgode nije imala tegoba sa vratnom kralježnicom, a nakon nezgode kontinuirano kroz godinu dana upravo radi bolova vrata i ruke obavlja pretrage od kojih su neke i invazivne, bolne ili "štetne" znači upravo i isključivo radi posljedica predmetne nezgode. Također u tri navrata je obavljala fizikalnu terapiju od kojih zadnju u listopadu 2021. što je šest mjeseci nakon predmetne nezgode. Na bolovanju je također radi bolova bila oko pet mjeseci a u zadnjem nalazu ordinariusa se navodi da bolove ima i dalje. Iz svega navedenog proizlazi kumulativna procjena bolova. Standardni nalaz rendgena vratne kralježnice pokazao je tzv. alordozu koja ide u prilog istegnuću vratne kralježnice. Magnetna rezonanca vratne kralježnice nije pokazala značajnih degenerativnih promjena. Čak i da postoje jače degenerativne promjene s obzirom da tužiteljica nikakvih simptoma nije imala evidentirano prije predmetne nezgode isto ne bi značajno utjecao na procjenu s obzirom da su procijenjeni samo bolovi i strah. U procijeni straha se vodila priloženom medicinskom dokumentacijom prema kojoj tužiteljica ima nalaz psihijatra, dva mjeseca i četiri mjeseca nakon predmetne nezgode i u oba nalaza se navodi da je sniženog raspoloženja, tenzionirana i da ima fobiju u vožnji te je u oba pa i u tom zadnjem nalazu četiri mjeseca nakon nezgode navedeno da mora i dalje uzimati dva psihijatrijska lijeka te je obzirom na ta dva nalaza proizašao period od šest mjeseci. Zaključno, navela je da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 2022. godine kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije.

11. Neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava nalaz i mišljenje vještaka specijaliste neurologa dr. NSŽ, budući je ista usmenim očitovanjem otklonila prigovore tuženika, a koje tuženik ponavlja i u žalbi, pri čemu tuženik nije predlagao novo vještačenje, a prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, nalazeći da je isti detaljan, stručan i objektivan, koje mišljenje prihvaća i ovaj sud.

12. Stoga su tvrdnje tuženika da su na automobilu nastala neznatna oštećenja zbog čega tužiteljica nije mogla zadobiti nikakve ozljede potpuno pravno irelevantne, a osobito stoga što je prvostupanjski sud uvidom u zdravstveni karton tužiteljice i to u elektronskom obliku i onaj pisan rukom utvrdio kako tužiteljica prije ove prometne nezgode nikada nije imala nikakvih tegoba sa vratnom kralježnicom, a niti psihičkih smetnji.

13. Neodlučno je i pozivanje tuženika na fotografije tužiteljice sa društvenih mreža za koje nema provjerljivih podataka kada su snimljene, pri čemu vrijeme objave fotografije ne znači da su u isto vrijeme i snimljene.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, sud prvog stupnja nije u potpunosti ocijenio sve kvalifikatorne okolnosti, te je tako tužiteljici dosudio prenisku novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete.

15. Naime, uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredama izazvanog straha, dugotrajnosti i intenzitet fizičkih bolova, kao i dob tužiteljice, a zatim i cilj kojemu služi ta naknada, te ne pogodujući težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pravilnom primjenom materijalnog pravo iz odredaba čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da primjerena pravična novčana naknada tužiteljici zbog povrede prava osobnosti iznosi zatraženih 4.000,00 €.

16. Pritom valja istaknuti da nema mjesta navođenju primjerene novčane naknade po svakom kvalifikatornom kriteriju, već se zbog povrede prava osobnosti odmjerava ukupna visina pravične novčane naknade.

17. S druge strane, u odnosu na žalbene navode stranaka koji se odnose na visinu naknade za tuđu pomoć i njegu, treba reći da je pravilno na temelju članka 1095. ZOO prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 387,55 EUR. Naime, na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici nakon prometne nezgode bila neophodna tuđa pomoć i njega 15 dana po tri do četiri sata dnevno te još mjesec dana po dva do tri sata dnevno. Tuđa pomoć i njega ogledala se u pomoći tužiteljici kod obavljanja higijenskih navika, pomoć u kućanskim poslovima te pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije. Do tog iznosa sud je došao cijeneći gore opisani obim i vrijeme koje je tužiteljici bilo potrebno za tuđom njegom i pomoći te cijenu neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u iznosu od 20,00 kn / 2,65 EUR (dom za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić - 14 dana x 4 sata x 2,65 EUR = 148,65 te (30 dana x 3 sata x 2,65 EUR = 238,90 EUR) odnosno sveukupno 387,55 EUR. Obzirom da je tužiteljica na ime naknade za tuđu pomoć i njegu zatražila ukupno 400,00 EUR, to je tužbeni zahtjev za iznos od 12,45 EUR neosnovan.

18.1. Iako tuženik ističe da se prema nalazu i mišljenju vještaka zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo tek 2022., zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno teku od odštetnog zahtjeva podnesenog 13. listopada 2021. u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) jer su s obzirom na trajanje straha i boli (6 mjeseci nakon prometne nezgode koja se dogodila 14. travnja 2021.), u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva sve posljedice predmetnog ozljeđivanja, koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile predvidive, pa je sva šteta koju tužiteljica potražuje u ovom postupku nastala u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva (tako i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 27/2022-2 od 16. studenoga 2022.).

18.2. Nadalje, na žalbene navode tuženika da je sud visinu naknade za tuđu pomoć i njegu odredio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete od podnošenja odštetnog zahtjeva jer se radi o primjeni čl. 12. st. 4. ZOOP, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1505/2024 od 26. veljače 2025.

19. Obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Konačno, obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

21. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP tužiteljici je valjalo priznati cjelokupni trošak zastupanja po punomoćniku koji je prvostupanjski sud pravilno odmjerio u smislu čl. 155. st. 1. ZPP i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) u iznosu od 1.500,00 EUR, a koji tuženik osporava samo za slučaj drugačijeg uspjeha u sporu. Prvostupanjskom odlukom pravilno je u cijelosti priznat trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, te se tuženika u tom smislu upućuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-675/2023-2 od 8. svibnja 2024., međutim valjalo je priznati samo plaćen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.), dakle tužiteljici je valjalo priznati sveukupni parnični trošak u iznos od 1.864,99, pa kako je prvostupanjskom presudom suđeno 324,79 EUR, to je tuženika valjalo obvezati da tužiteljici naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.540,20 EUR.

22. Konačno tužiteljici je valjalo priznati i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (u smislu Tbr.10. toč.1., 46. i 54. Tarife), dok spisu ne priloži dokaz da je sudska pristojba na žalbu plaćena. Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec