Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-793/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, kojeg zastupa punomoćnik TĆ, zaposlenik tuženika, radi služnosti na nekretninama, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2025. poslovni broj: P-2889/2022, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2889/2022 od 25. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta prolazom i provozom preko sjevernog dijela nekretnine označene kao ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u površini od 127 m2 (u prilogu Prikaz lica mjesta-2 i na slikama tijelo označeno slovima BCDEFB) i preko sjevernog dijela nekretnine označene kao ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u površini od 16 m2 (u prilogu Prikaz lica mjesta-2 i na slikama tijelo označeno slovima A B F A), prostor ispod nadvožnjaka, kao poslužnih nekretnina u vlasništvu tuženika Grada Splita, OIB:78755598868, sve vidljivo na Vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića od dana 08.07.2024., koje čini sastavni dio presude, a za korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te je tuženik dužan trpjeti provedbu tužiteljičinog prava stvarne služnosti puta prolazom i provozom na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka."

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se utvrdi postojanje prava stvarne služnosti puta prolazom i provozom preko sjevernog dijela nekretnina u vlasništvu tuženika čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 127 m2 i preko sjevernog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 16 m2 označenih u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića koji je sastavni dio presude, kao poslužnih nekretnina, a za korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine u suvlasništvu tužiteljice te posljedično takvom zahtjevu i da je tuženik dužan trpjeti provedbu tužiteljičinog prava stvarne služnosti puta prolazom i provozom na navedenim nekretninama tuženika u zemljišnim knjigama. Činjenično tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je opisani dio nekretnina tuženika koristila za prolaz i provoz te da je u nesmetanom i poštenom posjedu prava služnosti neprekidno preko 20 godina čime su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza dosjelošću. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da tužiteljica ima pristup na javnu prometnicu – [adresa] sa sjeverne strane svoje nekretnine.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih koje je utvrdio na temelju provedenih dokaza čitanjem pisanih isprava, uviđajem na listu mjesta u nazočnosti vještaka geodeta Tomislava Čipčića i vještaka za graditeljstvo Ivana Mijanovića te saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, prvostupanjski sud neosnovanost tužbenog zahtjeva je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vrt od 821 m2, dio kuće od 196 m2, zgrada sa 18 m2 i dvor sa 152 m2, ukupno 1183 m2 upisanog suvlasništva tužiteljice za ½ dijela i MĆ za ½ dijela

- da su nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] oranica i put sa 1386 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] put sa 47 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tuženika

- da je prema uviđaju i provedenom dokazu vještačenjem po geodetskom vještaku predmet spora asfaltni kolni prilazni put kojim se prilazi posjedu tužiteljice i to označen slovima A B C D E F A površine 143 m2 sjevernog dijela nekretnina tuženika od čega sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 16 m2 (tijelo označeno slovima A B F A) i predstavlja prostor ispod nadvožnjaka, a sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 127 m2 i prikazan je slovima B C D E F G

- da se posjed tužiteljice nalazi na istočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i fizički je betonskim zidom ograđen od zapadnog dijela te čestice za koji tužiteljice tvrdi da nije njezino vlasništvo

- da zapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] ima direktni kolni pristup na javnu prometnicu [adresa]

- da je uvidom u aviosnimak ovog područja iz 2005. vidljivo da je čest. zem. [katastarska čestica] bio jedinstven posjed kojemu se je moglo prići samo predmetnim kolnim prilazom putem sa javne prometnice Ul. Josipa Jovića Split označen u prikazu lica mjesta – 1 i na slikama tijelo označeno slovima A B C D E F A

- da je iz aviosnimke iz 2011. vidljivo da tada postoji kolni prilaz zapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i da je izgradnjom nadvožnjaka odnosno novih cesta u funkciji susjednog trgovačkog centra od 2013. do 2016. istočni dio predmetnog prilaznog puta izmijenjen te je od 2017. nepromijenjen

[katastarska čestica]

[katastarska čestica]

- da bi prema nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo stoga što je čest. zem. [katastarska čestica] podijeljena na dva dijela betonskim zidom sa žičanom ogradom od kojih je istočni dio nekretnine u posjedu i vlasništvu tužiteljice, a zapadni dio u vlasništvu i posjedu drugog suvlasnika, od kojih zapadni dio nekretnine ima pristup sa sjeverne strane na [adresa], tužiteljica imala pristup na javnu prometnicu preko trenutno postojećeg pristupnog puta na sjevernom dijelu zapadnog dijela nekretnine koji je u posjedu drugog suvlasnika i ograđen betonskom ogradom ili izvedbom rampe na svom istočnom dijelu nekretnine jednake kao što je postojeća rampa na zapadnoj strani, odnosno izvedbom radova rušenja postojećeg sjevernog potpornog zida, radova iskopa te ukopavanja prometnice s ciljem stvaranja komunikacije te denivelacije s kote postojećeg terena na kotu prometnice, a koji radovi obuhvaćaju izradu projekta interne prometnice odnosno projekta priključenja na postojeću prometnicu, ishođenje potrebnih dozvola, kao i prethodno traženje dozvole od Grada Splita za suglasnost odnosno dozvolu za pristup prometnici

- da stoga što se radi o rampi duljine od cca 22 m s potpornim zidom, asfaltnom površinom, iskopima te rušenjem postojećih zidova građevinski vještak dao je paušalnu procjenu za izvedbu rampe na istočnom dijelu nekretnine u posjedu tužiteljice u iznosu od cca 45.000,00 EUR bez PDV

- da tužiteljica duži niz godina koristi asfaltni put za pristup na prometnicu koji prolazi južnim dijelom nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica])

- da je prema iskazu tužiteljice u posjedu nekretnina koja u naravi predstavljaju pristupni put do njezine kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], da je u diobi s bivšim suprugom njemu pripao zapadni dio parcele, a njoj istočni dio i da je suprug svoj dio otuđio te da ima opravdanu bojazan da će u slučaju prodaje predmetnih nekretnina tuženika koje osim puta imaju obradivu površinu, a u posjedu je obitelji Ž, ostati bez izlaza na glavnu cestu – [adresa]

- da tužiteljici nitko nije branio da se koristi predmetnim putem unazad 20 godina te se tim putem služi još jedino obitelj Ž koji put od 1986. postoji kao betonirani put dok je taj dio nekretnine tuženika bio put koji se koristio za pristup čest. zem. [katastarska čestica] još od 1965.

6.1. U materijalnopravnom smislu prvostupanjski sud u ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva polazi od odredbe članka 186. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) koja definira stvarnu služnost kao pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, zatim odredbe članka 228. stavka 1. istog Zakona prema kojem će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi poseban zakon te konačno i odredbom članka 229. ZV kojim je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (stavak 1.), a stavkom 2. istog članka da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva pa imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje zaključuje:

- da tužiteljica "iako ista nije imala nikada izričitu dozvolu vlasnika niti zabranu vlasnika ni posjednika za izvršavanja sadržaja prava stvarne služnosti pješice i provozom preko predmetne nekretnine, nije postupala u dobroj vjeri jer je navedeno radila, a po iskazu tužiteljice nastavit će raditi iako ima svijest o tome (ima opravdanu bojazan) da ukoliko se predmetna nekretnina proda ostaje bez pristupnog puta iz čega proizlazi da se tužiteljica služi predmetnom nekretninom za prolaz pješice i automobilom svjesna da će posjed prava služnosti prestati izvršavati u slučaju prodaje nekretnine iz čega proizlazi da istoj to pravo traje do opoziva, pa da ista nije mogla imati ni pošten ni istinit posjed prava služnosti pa stoga niti dosjelošću steći pravo stvarne služnosti prolaskom pješice niti automobilom"

- da iako tužiteljica tvrdi da se ponašala u dobroj vjeri jer je neometano prolazila predmetnim betoniranim putem to nije utvrđeno iz njezinog iskaza, već upravo suprotno, "a to je da je predmetnu služnost izvršavala de facto do opoziva pa sukladno članku 18. stavku 3. ZV ista nije utvrđena poštenim posjednikom predmetne nekretnine sve obzirom je nesumnjivo znala i zna da joj ne pripada pravo na posjed prava stvarne služnosti na teret predmetne nekretnine"

- da se osim toga, prema članku 230. ZV pravo stvarne služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona dok je člankom 243. ZV propisano da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost

- da imajući u vidu da je člankom 2. stavkom 1. ZV propisano da predmet vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna ili nepokretna stvar, osim onih koje nisu za to sposobne, a člankom 3. stavkom 1. istog Zakona da sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari – osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu te "polazeći od nesporne činjenice da predmetna čestica predstavlja javni put, a da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je riječ o javnoj cesti u smislu odredbe čl.6. Zakona o cestama (NN broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC), zaključuje da navedena nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu iz odredbe čl. 98. ZC, čiji pravni status je propisan odredbom čl.101. ZC, kojom je u st.1. propisano da nerazvrstana cesta predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a odredbom st.2. istog članka i zakona da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi izgradnje građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste ( tako i ŽS Bjelovar Gž-1330/2016, ŽS Zadar Gž-871/2022)" te na temelju tih zakonskih odredbi konačno zaključuje da na predmetnoj nekretnini ne postoji mogućnost stjecanja i postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza iz čega nadalje proizlazi i da tužiteljica nije mogla steći pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženika kao javnom dobru.

7. U žalbi tužiteljica osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da ne bi ispunila drugi zakonom propisani uvjet radi stjecanja prava služnosti jer nije pošteni posjednik prava stvarne služnosti, a koje utvrđenje prvostupanjski sud temelji na njezinom iskazu u kojem je na upit suda zašto je pokrenula ovu parnicu ako je nitko nikada nije ometao u izvršavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza na poslužnim nekretninama iskazala da se bojala da ne ostane bez pristupnog puta ukoliko se poslužne nekretnine prodaju tvrdeći da je zaključak suda temeljen na tom iskazu da je predmetnu služnost izvršavala de facto do opoziva u cijelosti činjenično iskonstruiran i pravno neutemeljen poglavito imajući u vidu sadržaj odredbe članka 230. ZV. Tvrdi da pravi smisao njezinog iskaza nije dokaz njenog nepoštenja već zaštita njenog prava stvarne služnosti koja je već osnovana na temelju zakona – dosjelošću upisom u zemljišnu knjigu. Pri tome ističe da se savjesnost – poštenje posjeda pretpostavlja i da tuženik nije dokazao suprotno pa da su stoga ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke stjecanja prava stvarne služnosti i prolaza i provoza na poslužnim nekretninama dosjelošću. Ukazuje i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je posjed vršen na zamolbu do opoziva. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da nije mogla steći pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na poslužnim nekretninama u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave jer iste predstavljaju nerazvrstanu cestu prema odredbi članka 98. Zakona o cestama i javno su dobro u općoj upotrebi budući je takav zaključak u proturječnosti s izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama u postupku. Pri tome ukazuje da su poslužne nekretnine u javnim knjigama upisane kao oranica i put, a u naravi predstavljaju i obradivu površinu u posjedu i poljoprivrednom obrađivanju obitelji Ž te ne predstavljaju nerazvrstanu cestu dostupnu većem broju građana što je razvidno iz fotografija lica mjesta Prikaza lica mjesta – 1 iz 2005. i Prikaza lica mjesta – 2 s očevida lica mjesta na kojima su nekretnine tuženika prikazane kao poljoprivredno obradive površine u zelenilu s poljoprivrednim kulturama, voćkama i sl. te da je ne predstavljaju nerazvrstanu cestu.

7.1. Zaključno u žalbi tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te je bitno povrijedio odredbe parničnog postupka obzirom da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, a oni navedeni nejasni su i proturječni.

8. Osnovano tužiteljica sadržajem žalbe ukazuje na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer i po ocjeni ovog suda razlozi o odlučnim činjenicama su ili međusobno proturječni ili nemaju uporište u sadržaju provedenog dokaznog postupka.

9. Prema članku 18. stavku 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

9.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev isključivo tvrdnjom da tužiteljica ima pristup sa svoje nekretnine na javnu prometnicu, dakle nije tvrdio da je tužiteljica nepoštena posjednica prava služnosti na sjevernom dijelu njegovih nekretnina kčkb. 4074/1 i kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a niti to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

10. Iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ŽĆA i ČĆ kao prodavateljica i FĆ i JĆ, žene FĆ od 12. siječnja 1965. te rješenja Općinskog suda u Splitu broj: Z-3522/67 od 25. srpnja 1968. razvidno je su roditelji tužiteljice stekli pravo vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji su istu tu nekretninu Sporazumom od 9. studenog 1989. prenijeli u vlasništvo tužiteljici dok je iz rješenja Općinskog sekretarijata za inspekcijske poslove, Građevinsko urbanističke inspekcije od 9. siječnja 1991. razvidno da tužiteljica na toj nekretnini gradi stambeni objekt koji je potom ozakonjen rješenjem o izvedbenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo Grada Splita od 30. svibnja 2014., a što upućuje na dugotrajnost posjeda te nekretnine od strane tužiteljice i njezinih prednika.

11. U svom stranačkom iskazu tužiteljica je iskazala da joj nitko u posljednjih dvadeset i više godina nije ni pokušao zabraniti da prolazi predmetnim putem kojim se služi za pristup svojoj kući i da se tim putem služi i obitelj Ž koji su u posjedu obradivog dijela spornih nekretnina tuženika, te da je taj put od 1986. bio betoniran dok je isti prilikom izvođenja radova na nadvožnjaku asfaltiran unatrag 7-8 godina. Iskazala je i da joj je jedini mogući pristup do njezine nekretnine preko dijela čestica koje su vlasništvu tuženika te da postoji opravdana bojazan da će u slučaju prodaje nekretnina koje se odnosi na predmetni put i zelenu obradivu površinu u posjedu Ž, ostati bez izlaza na glavnu cestu.

12. Bez uporišta u takvom iskazu tužiteljice prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica posjed prava služnosti na spornim dijelovima nekretnina vršila do opoziva pri tome ne iznoseći tko bi tužiteljici dopustio prolaziti po sjevernim dijelovima nekretnina tuženika i tko bi joj potom mogao opozvati daljnje korištenje tih nekretnina radi pristupa njenoj nekretnini.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da je prijeporni put na sjevernom dijelu nekretnina tuženika jedini pristupni put, a potom, protivno takvom utvrđenju i da ima pristup na javnu prometnicu - [adresa] po zapadnom dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koja je u isključivom posjedu drugog suvlasnika i koja je ograđena od njezinog istočnog dijela betonskom ogradom.

14. Bez ikakvog uporišta u provedenim dokazima, a da to ne tvrdi i sam tuženik, te protivno sadržaju Izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretnine tuženika upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud zaključuje da predmetne čestice predstavljaju javni put, konkretno nerazvrstanu cestu iz članka 98. Zakona o cestama te da se stoga radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu tuženika na kojima tužiteljica nije mogla steći pravo stvarne služnosti pri tome ne obrazlažući na koji su način i kojem dijelu su te nekretnine stekle svojstvo javnog dobra. S tim u vezi valja navesti da prema članku 102. stavku 1. Zakona o cestama nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, te da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave (stavak 2). Ukazuje se i na činjenicu da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u pretežitom dijelu obradivo zemljište.

15. Kako zbog iznesenih proturječnih razloga o odlučnim činjenicama te nedostatka razloga za utvrđenje da su nekretnine tuženika nerazvrstane ceste i javno dobro u općoj uporabi prvostupanjski sud nije utvrđivao ostale činjenice koje su odlučne za stjecanje prava služnosti dosjelošću propisane člankom 229. ZV-a, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. Na novoj glavnoj raspravi prvostupanjski sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze uključujući i dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost vremena posjedovanja prava služnosti na spornom dijelu tuženikovih nekretnina, tko i kada je izbetonirao taj dio nekretnina tuženika do nekretnine u posjedu tužiteljice te će odlučne činjenice za predmet spora utvrditi na način propisan člankom 8. ZPP uz dužnost da stečeno uvjerenje opravda uvjerljivim i logičnim razlozima time da će, imajući u vidu tužbeni zahtjev, raspraviti s tužiteljicom da li zahtjeva utvrđenje postojanja stvarne služnosti samo na njezinom suvlasničkom dijelu ili na cijeloj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] i ujedno ukazati tužiteljici na potrebu da u tužbenom zahtjevu za nekretnine tuženika navede broj zemljišnoknjižnog uloška u koji su upisane i katastarsku općinu u kojoj leže ( članak 11. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama -"Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) te će pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu ocijeniti od kakvog je značaja činjenica da je suvlasnička zajednica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] faktički razvrgnuta na način da je tužiteljici pripada istočni, a NĆ zapadni dio nekretnine koji posjed je i fizički odvojen ogradom.

U Varaždinu, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer