P-136/2018-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: MBJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika: Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Ante Starčevića 4 uz sudjelovanje umješača na strani tuženika MB iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, radi prestanka založnog prava, nakon javno održane glavne rasprave dana 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i punomoćnika umješača na strani tuženika, a objavljene dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Nalaže se brisanje založnih prava na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor 264 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisanih u korist tuženice Jadranske banke d.d. Šibenik, kao i zabrane otuđenja i to:

- UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, Pred. 24. kolovoza 1994., Z-1875/94 (I- 1440/94), na temelju zapisnika od 29. srpnja 1994. godine, ovog suda, uknjižuje se na teret čest.br. 3398/2 pravo zaloga u iznosu koji odgovara iznosu u kunama od 7.000,00 DEM uz kamatnu stopu od 10% godišnje na rok otplate na dvije godine, na korist JADRANSKA BANKA d.d. ŠIBENIK;

- UKNJIŽBA, ZALOŽNO PRAVO, Pred. 14. ožujka 1995., Z-835/95 ovog suda, uknjižuje se na teret čest.br. 3398/2 pravo zaloga u iznosu od 35.000,00 kn s važnošću od 17. veljače 1995. uz kamatnu stopu od 17% godišnje na korist JADRANSKA BANKA d.d. ŠIBENIK;

- zabilježuje se zabrana otuđenja nekretnine u A listu bez privole Jadranske banke d.d. Šibenik. "

II. Dužna je tužiteljica isplatiti umješaču na strani tuženika trošak parničnog iznosa od 1.500,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 22.siječnja 2018.godine podnijela tužbu protiv pravnog prednika tuženika radi brisanja založnog prava na nekretnini zk.č. 3398/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist prednice tuženika Jadranske banke d.d. [adresa].

1.1.U tužbi u bitnom navodi kako je upravo tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine navedene u točki 1. obrazloženja, a koju da je stekla darovanjem zaključnim s njezinom majkom. Na predmetnoj nekretnini upisana su založna prava na korist Jadranske banke d.d. [adresa] i to založnim pravom pod poslovnim brojem Z-1875/94 osigurana je tražbina Jadranske banke d.d. [adresa] po kreditu dužnika DIS d.o.o. i to po Ugovoru o investicijskom kreditu broj 550101-1397 od 11. srpnja 1994. u iznosu od 7.000,00 DEM, dok je upisanim založnim pravom pod poslovnim brojem Z-835/95 osigurana tražbina tuženice po kreditu istog dužnika broj 42/95 u iznosu od 35.000,00 kn. Naknadno je dužnik DIS podizao kredite kod Jadranske banke d.d. kojima je zatvarao prethodna dugovanja prema banci pa tako i tražbine banke po oba naprijed navedena Ugovora o kreditu. Vlasnik predmetne nekretnine u to vrijeme je bio djed tužiteljice RB koji je pristao na zasnivanje založnog prava na svojoj nekretnini. Pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio se ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2388/15 (ranije: Ovr-1365/00) radi naplate tražbina Jadranske banke prema DIS-u te je u tom postupku direktor DIS-a TB izjavio da su tražbine po kreditima osiguranim založnim pravom na predmetnoj nekretnini prestale jer je ovršenik DIS d.o.o. dizanjem drugih kredita kod iste banke izvršio prebijanje istih.

1.2. Nadalje, tužiteljica ističe kako je prednica tuženice naknadno zaključila Ugovor o prodaji potraživanja od 22. srpnja 2008. kojim je osigurane tražbine ustupila MB jednako kao i osiguranja istih, pa tako i predmetna založna prava. Ovo da je prednica tuženika učinila iako su tražbine po kreditima prestale.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako tužiteljica nije dokazala da je tražbina koja je osnovana založnim pravom prestala na bilo koji način ujedno ističući kako je tuženik prodao potraživanje ugovor o prodaji potraživanja od 22.srpnja 2008.godine sa svim sporednim pravima i potraživanja koja mu pripadaju a time i upisanim založnim prvom MB i koji je tuženiku isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu iz čl-.3.navedenog Ugovora. Tuženik slijedom toga nije ovlaštenik zasnovanog založnog prava pod Z-1875/1994 i Z-835/95 na nekretnini zkč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer je Ugovorom o prodaji potraživanja isto prenio na treću osobu, iako je još uvijek u zemljišnim knjigama isto upisano na korist tuženika.

3. Tužiteljica ustraje u svim tvrdnjama posebice pri tome da je Dis d.o.o. podmirio potraživanje tuženice po kreditima koji su osigurani založnim pravom na predmetnoj nekretnina i to na način da je po ugovoru broj 56/96 od 15.ožujka 1996.godine trebao primiti kredit u iznosu od 70.000,00 kuna, ali da mu je na poslovni račun isplaćen samo iznos od 35.000,00 kn dok da je sa preostalim iznosom kredita od 35.000,00 namireno potraživanje tužene po ugovoru i investicijskom kreditu od 11.srpnja 1994. i ugovoru o kreditu od 17.veljače 1995.godine te predlaže provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja da je potraživanje tuženice po ugovorima o kreditima koji su osigurani založnim pravima na predmetnoj nekretnini podmireni.

4. Tuženik ustraje u protivljenju tužbi ističući kako Dis d.o.o. [adresa] nije podmirio tražbinu upisanih založnih prava te kako bi navedene činjenice trebale bit predmetom utvrđenja po financijskom vještaku.

5. Treća osoba, MB, u statutu umješača na strani tuženika potvrđuje navode tuženika da bi upravo on otkupio potraživanje tuženika stekavši time status vjerovnika u odnosu na otkupljeni dug, a osiguran založnim pravom na nekretnini položenoj u K. O. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica], osporava navode tužiteljice da bi potraživanje po navedenim ugovorima o kreditima bilo podmireno.

6.Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u e-izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 i 6 spisa), rješenja od 22. rujna 1994. i 14. ožujka 1995. o uknjižbi prava zaloga pod brojevima I-1440/94 i I-663/95 (list 7 i 8 spisa), Ugovor broj 42/95, 188/95 i 56/96 (list 9 do 16 spisa), Zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku dana 4. travnja 2001. u predmetu poslovnog broja Ovr- 1365/00 (list 17 i 18 spisa), Ugovor o prodaji potraživanja (list 19 do 22 spisa), presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1378/99 (list 23 do 27 spisa), odluku Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-251/2000 (list 28 do 30 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 37 do 42 spisa), povijest knjiženja na računu od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1996. (list 63 do 66 spisa).

6.1. Sud je izvršio uvid u predmete Općinskog suda u Šibeniku poslovnih brojeva I-1382/94, I-1440/94, Z-12148/17 (ranije: Z-2274/16), P-1521/00, Ovr-2388/15 (ranije: Ovrv-1365/00).

6.2. Sud je izveo dokaz saslušanjem umješača na strani tuženika TB na ročištu održanom dana 19. listopada 2018.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na brisanje založnih prava zasnovanih rješenjima poslovnih brojeva Z-1875/94 i Z-835/95 na nekretnini zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist prednika tuženika Jadranske banke d.d. [adresa], a radi osiguranja tražbina Jadranske banke d.d. [adresa] po ugovorima o investicijskom kreditu broj 550101-1397 od 11. srpnja 1994. i broj 42/95 od 17. veljače 1995., temeljeći svoj zahtjev na navodima kako su tražbine rado kojih su zasnovana založna prava prestala.

9.Nesporno je u ovom postupku postojanje Ugovora o investicijskom kreditu broj 550101-1397 od 11. srpnja 1994. i broj 42/95 od 17. veljače 1995., kao i postojanje založnih prava što sve proizlazi iz priložene dokumentacije uz tužbu, a ujedno isto stranke čine nespornim.

9.1. Ono što je sporno u ovom postupku jest da li su svi iznosi zajma (glavnica kredita i kamata) podmireni i slijedom toga jesu li ispunjeni uvjeti za brisanje založnih prava.

9.2. Odredba čl. 297.st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje ZV) propisuje kako je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan to trpjeti.

9.3. Založno pravo se stječe upisom u zemljišne knjige (prema čl. 309. ZV) te je tuženik stekao založno pravo na nekretnini tužiteljice (ranije njezinog djeda RB) radi osiguranja točno određene tražbine sve prema sklopljenim Ugovorima o kreditima, a koje su upisane u zemljišne knjige.

9.4. U odnosu na prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji istači je kako se sukladno odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama upis u zemljišnu knjigu može dopustiti samo protiv osobe upisane u zemljišnoj knjizi kao nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva, a slijedom rečenog kako je tuženik (prednik) upisan u zemljišne knjige, samo je on taj koji može izdati valjanu tabularnu ispravu tužiteljici za brisanje hipoteke ili je samo on dužan trpjeti upis brisanja prava zaloga koje je na njega upisano u zemljišnim knjigama. S tim u svezi prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.

10. Svjedok MB je u svom iskazu naveo kako je 2008. godine otkupio tražbine od Jadranske banke, s tim da nije dobio od iste dokumentaciju glede otkupljenih tražbina iako on da ima potvrdu o isplati kupoprodajne cijene tuženici. Navodi kako je 2017. godine isplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu i to na način da je dio iznosa otplatio sredstvima dobivenim kreditom od Jadranske bane Šibenik. Isti navodi kako su banci vraćeni iznosi i prvog i drugog kredita te kako su tražbine u cijelosti namirene.

11. Ono što je sporno među strankama jest činjenica je li tužiteljica podmirila dvoje kreditne obveze po Ugovorima o investicijskim kreditima od 11. srpnja 1994. i 17. veljače 1995. godine, a da bi osnovano mogla potraživati brisanje založnih prava s imena vjerovnika, a kako to potražuje ovom tužbom.

12. Tužiteljica je predložila provođenje financijskog vještačenja radi cjelokupne financijsko knjigovodstvene dokumentacije prikupljene u spis iz razloga što je jedina stručna osoba za prouku i utvrđenje činjenice jesu li sporne tražbine u cijelosti (glavnica i sporedna potraživanja) podmirene, a koji prijedlog je prihvaćen od strane suda, međutim na ročištu održanom dana 24. travnja 2025. godine tužiteljica odustaje od prijedloga za provođenjem financijskim vještačenjem smatrajući kako umješač na strani tuženika nije dokazao da bi tuženik imao potraživanje prema tužiteljici. Založno pravo je sporedne naravi i prati glavnu tražbinu, a upravo tužiteljica nije dokazala da bi potraživanje namirila prema tuženiku, a u konkretnom slučaju kraj ovako opsežne financijske dokumentacije i načina na koji tužiteljica opisuje da bi se vršili povrati dugovanja odnosno ispunjenja tražbine prema tuženiku, jedini mjerodavni dokaz bi bilo provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja od kojeg je tužiteljica odustala smatrajući da je teret dokaza na umješaču.

13. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Teret dokazivanja osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužiteljici.

13.1. Tužiteljica je povlačenjem prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja uskratila sebi mogućnost dokazivanja tvrdnji da je potraživanje prema tuženiku prestalo. Financijsko vještačenje u parničnom postupku provodi se kako bi sudu koji nema specifična financijska znanja pružio stručnu pomoć u utvrđivanju i razjašnjenju složenih financijskih činjenica relevantnih za donošenja zakonite i pravilne presude kao što je u konkretnom slučaju utvrđivanje je li tražbina po Ugovorima o investicijskim kreditima od 11. srpnja 1994. i 17. veljače 1995. prestala. U konkretnom predmetu radi se o složenom odnosu koji datira još od 1994. godine i radi se o kompleksnim financijskim izvještajima koji ne predstavljaju jednostavno utvrđenje o prestanku tražbine koje bi sud mogao sam utvrditi, imajući u vidu da su podizani drugi krediti za zatvaranje potraživanja, kao i vođeni ovršni postupci između prednika parničnih stranaka. Jedino bi se ovim dokaznim sredstvom mogla osigurati točnost utvrđenja je li potraživanje tužiteljice doista prestalo ili ne.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 164. ZPP.

14.1. Umješaču na strani tuženika zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat je trošak sastava podneska od 29. listopada 2018. i zastupanja na ročištima održanim 8. studenog 2018. i 4. travnja 2025., za svaku po 250 bodova odnosno 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, sve sukladno Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12;)

15. Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Šibenik, 21. siječnja 2026.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.