REPUBLIKA HRVATSKA

P-3551/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja II, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika pod 1) TI, maloljetni, izočan i nepoznata boravišta, kojega zastupa privremeni zastupnik Igor Prvinić, odvjentik u Starom Gradu, te pod 2) CI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica], VINOGRAD, površine 727 m2 i č. zem. [katastarska čestica], VRT, površine 2367 m2, sve z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za 15/28 dijela.

2. Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, zatražiti i sprovesti uknjižbu svoga prava vlasništva na č. zem. [katastarska čestica], VINOGRAD, površine 727 m2 i č. zem. [katastarska čestica], VRT, površine 2367 m2, sve z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za 15/28 dijela, uz istovremeni izbris toga prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, te sukladno skici koja je u prilogu. Tužitelj tvrdi da su tuženici pogrešno upisani, dok je kvalificirani posjednik i izvanknjižni vlasnik utuženih nekretnina, upravo ovdje tužitelj.

2. Za tuženika pod 1 je izvršena provjera u MUP evidencijama, te je potvrđen navod tužitelja da se radi o osobi nepoznata boravišta. Nakon ovih utvrđenja, istome je postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Igora Prvinića.

3. Tuženicima je dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora.

4. Tuženik pod 1 je po privremenom zastupniku dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tuženik pod 2 se oglušio na tužbeni zahtjev.

6. U postupku je održano pripremno ročište 20. siječnja 2026., na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka, te je zaključen prethodni postupak. Tako je odlučeno u dokazne svrhe pregledati cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis, te saslušati svjedoke RI i ĆI.

7. Ročište za glavnu raspravu je održano odmah 20. siječnja 2026., te su izvedeni dokazi kako je to određeno rješenjem o zaključenju prethodnog postupka.

8. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženoj nekretnini upisani upravo ovdje tuženici, za odgovarajuće udjele.

9. Svjedoci su saslušani na ročištu za glavnu raspravu, na okolnosti posjeda i vlasništva utuženih nekretnina. Svjedoci su u bitnom potvrdili navode tužbe o kvalificiranom posjedu tužitelja, uključujući i posjed njegovih prednika. Prema svjedocima, tužitelj drži u posjedu ove nekretnine, dok su ranije bile u posjedu njegova oca i djeda. Posjed u njihovoj obitelji seže unatrag više od 100 godina. Svjedoci su detaljno opisali predmetne nekretnine i to u granicama prema skici u spisu, a isto su pokazali na snimci geoportala. Nisu im poznate bilo kakve informacije o sporovima ili o tome da bi netko tužitelje ili prednike ometao u posjedu. Nisu im poznat tuženik 1, a tuženik 2 nema nikakve veze s ovim zemljama, jer su se podijelili i njemu, odnosno, njegovoj majci, su pripale druge zemlje. Svjedoci su potvrdili tužbene navode oko prednika tužitelja, čime je dokazan pravni slijed posjedovanja nekretnine.

10. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

11. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

12. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljica radi utvrđenja prava vlasništva.

15. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da su čestice upisane na ime tuženika.

16. U postupku je valjalo raspraviti duljinu i kakvoću posjeda predmetnih nekretnina od strane tužiteljica, budući da se iste pozivaju na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

18. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

19. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću.

20. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

21. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost.

22. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

23. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

24. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

25. Kako oko općih pretpostavki nije bilo prijepora tijekom postupka, nema potrebe posebno obrazlagati iste.

26. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje.

27. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

28. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja.

29. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

30. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda tužitelja, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora. Iskazi svjedoka su dodatno potvrdili tužbene navode, a odgovaraju ostalim dokazima dostavljenim u spis.

31. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

32. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

33. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužitelj, ni njegovi prednici nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada utuženi dio predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika.

34. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da je posljednji neometani posjednik predmetnih nekretnina upravo ovdje tužitelj, odnosno, da i danas jedini posjeduje i koristi predmetne utužene nekretnine.

35. Sud smatra utvrđenim kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika posjeduje kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

37. Odluka o parničnim troškovima je izostala, budući da isti nije popisan.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

U Starom Gradu, 21. siječnja 2026.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju po punomoćniku;

- tuženiku 1 po privremenom zastupniku;

- tuženiku 2 osobno;

- u spis.