P-461/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja GĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Branimir Belamarić, odvjetniku Šibeniku, protiv tuženika OĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici Elen Kuvač, odvjetnici u Šibeniku, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, dana 25. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja HĆ, odvjetnika u [adresa] te osobno tuženika zajedno sa punomoćnicom Elen Kuvač, odvjetnicom u Šibeniku, po objavi dana 21. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 16.kolovoza 2023. godine zaključen između tužiteljice GĆ iz [adresa], i tuženika OĆ iz [adresa], – ništav.

II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] , izvršena na temelju navedenog Ugovora o darovanju od 16.kolovoza 2023.g., pravno nevaljana.

III. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o o darovanju od 16.kolovoza 2023.g i uspostave zemljišnoknjižnog stanja u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora o darovanju, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama za korist tuženika OĆ uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice GĆ iz [adresa], a tuženiku se nalaže i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.546,46 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GĆ zastupana po punomoćniku HĆ, odvjetniku u [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 05. ožujka 2024. godine, tužbu protiv tuženika MĆ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je ugovorom o darovanju koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić u [adresa] pod poslovnim brojem OV-8415/14 od dana 04. kolovoza 2014. godine kao primateljica uzdržavanja dala svojoj kćerki KĆ kao davateljici uzdržavanja uvjetno pravo vlasništva svoje nekretnine, točnije kuće koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica u tužbi ističe da ona i davateljica uzdržavanja od dana zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju stalno žive zajedno u istom stanu u predmetnoj obiteljskoj kući u [adresa] odnosno da imaju stalnu i stvarnu zajednicu života u istom domaćinstvu, te također ističe da davateljica uzdržavanja u svakom smislu uredno i kontinuirano izvršava svoje obveze ugovornog uzdržavanja pa da tužiteljica nema nikakvog razloga raskinuti ili poništiti ugovor o doživotnom uzdržavanju.

1.2. Nadalje, tužiteljica da je dana 16. kolovoza 2023. godine s tuženikom koji je njezin unuk, sklopila ugovor o darovanju a koji ugovor da je inicirao i dao sastaviti tuženik jer da je molio tužiteljicu da mu prenese barem jedan dio imovine u Murteru, te je iskoristio njezino povjerenje pa je kao predmet darovanja označio jednu polovinu dijela nekretnine tužiteljice, točnije kuću koja se nalazi u [adresa], označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], umjesto kako je dogovoreno da to bude dio imovine u Murteru. Unatoč sklopljenom ugovoru o darovanju između tužiteljice i tuženog nikada da nije došlo do prava predaje stvari – dijela nekretnine koja je predmet ugovora u posjed tuženiku niti je tuženik kao obdarenik na drugi način ušao u posjed sukladno navedenom ugovoru o darovanju pa se ugovor ukazuje pravno nevaljanim odnosno ništavim. Zakonom o bilježništvu, člankom 53. istog propisano je da se ugovor o darovanju koji je zaključen, a temeljem kojeg ugovora nikada nije izvršena stvarna predaja stvari smatra ništavim. Nadalje, Zakonom o bilježništvu također da je propisano da da se za pravnu valjanost ugovora o darovanju u kojem nema prave predaje u posjed propisuje da se takav ugovor obavezno mora sačiniti i zaključiti isključivo u formi javnobilježničkog akta. Budući da tuženiku nikada nije izvršena predaja u posjed te tuženik nikada nije stanovao u nekretnini koja je predmet ugovora već u istoj dugi niz godina stanuju podstanari, to tužitelj smatra da se ugovor o darovanju ima utvrditi ništavim. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica je predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo da su neosnovani navodi da je tuženik bio grubo nezahvalan prema tužiteljici kao niti da je isti znao da je tužiteljica sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćeri a što tuženik smatra irelevantnim jer bez obzira na sklopljeni ugovor vlasnica svih nekretnina da je tužiteljica te ista sa svojom imovinom može slobodno raspolagati. Tužiteljica stan koji je u vlasništvu tuženika da iznajmljuje godinama dok u drugom stanu da ista stanuje sa svojom kćerkom. Tužiteljica da je vlasnica i posjednica nekretnine koja je predmet ugovora te da je sa obdarenikom u čl. 4. Ugovora jasno utvrđeno da će obdarenik stupiti u posjed predmetne nekretnine danom potpisa darovnog ugovora, dakle ugovorom je utvrđena predaja u posjed darovane nekretnine. Slijedom navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice i njezine kćerke KĆ i to dana 04. kolovoza 2018. godine ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić broj ovjere OV-8415/14 dana 18. kolovoza 2014. godine, Ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice i tuženika i to dana 10. kolovoza 2023. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Marko Vuletin broj ovjere OV-5620/2023 dana 16. kolovoza 2023. godine, saslušanjem svjedoka TĆ, GĆV, AĆ, PĆ i DĆ te saslušanjem tužiteljice i tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza cjelokupno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 10. kolovoza 2023. godine ovjeren od strane javnog bilježnika Marka Vuletin iz [adresa] broj ovjere OV-16. kolovoza 2023. godine, a što između stranaka nije sporno. Sporno je da li je tuženik nakon sklapanja ugovora o darovanju stupio u posjed nekretnine, te da li je shodno tomu ugovoru o darovanju valjan ili je isti trebao imati formu javnobilježničkog akta.

7. Pregledom Ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice GĆ kao darovateljice i tuženika OĆ kao obdarenika, dana 10. kolovoza 2023. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Marko Vuletin u [adresa] broj ovjere OV- 5620/2023 dana 10. kolovoza 2023. godine, vidljivo je kako je predmet navedenog ugovora nekretnina označena kao čest.br. 3377/33 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću sa okućnicom. Darovateljica predmetnim ugovorom daruje obdareniku ½ predmetne nekretnine a koju isti sa zahvalnošću prima. U toč. 4. Ugovora o darovanju navedeno je kako su ugovorne stranke suglasne da se obdarenik stupiti u posjed predmetne nekretnine danom sklapanja ugovora o darovanju.

8. Iz iskaza svjedok TĆ proizlazi da je u ljeto 2023. godine tuženik pristupio u njegov ured te se informirao o ugovoru o darovanju njegovoj cijeni te je svjedoku kao odvjetniku dostavio oznaku nekretnine radi provjere iste u zemljišnim knjigama suda. Nakon toga tuženik da je u njegov ured pristupio zajedno sa tužiteljicom kojoj svjedok da je u cijelosti objasnio pravno značenje ugovora o darovanju, te da nekretnina nije etažirana. Tužiteljica da je prilikom boravka u uredu svjedoka iskazivala kako joj je tuženik dobar unuk te istom želi nešto ostaviti budući je svojoj kćerki već nešto dala. U trenutku sklapanja ugovora o darovanju da nisu razgovarali o stupanju u posjed te da im je on objasnio dio koji se odnosi na ugovornu odredbu o posjedu nekretnine te da ukoliko isti ne stupi u posjed da ugovor mora biti u formi javnobilježničkog akta. Nakon što su stranke potpisale ugovor o darovanju isti da su otišli kod javnog bilježnika radi ovjere nakon čega da su ugovor vratili njemu kako bi isti moga ugovor odnijeti na uknjižbu kod nadležnog suda a što je isti i učinio.

8.1. Svjedokinja GĆV iskazivala je kako od 2003. godine stanuje u kući tužiteljice u najmu stana, a sve na temelju ugovora koji je 2003. godine sklopila sa tužiteljicom a koji ugovor je i danas na snazi. Mjesečno za najam stana da plaća najamninu u iznosu od 130,00 eura zajedno sa režijama. Tužiteljica da joj nikada nije rekla da je sa svojom kćerkom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju niti da je sa svojim unukom sklopila Ugovor o darovanju. Nitko niti od nje niti od njezinog supruga sa kojim stanuje u spornom stanu, nikada nije tražio da se iz istog isele, tužiteljica da se njezinom suprugu pohvalila kako se njezin unuk želi ali da nije kazala da će isti živjeti u stanu u kojem oni stanuju.

8.2. Svjedokinja KĆ iskazivala je kako sa tužiteljicom ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju dok tuženik da joj nije poznat niti sa istim ima ikakav kontakt. Da ista nije imala nikakvog saznanja da je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o darovanju te da je isto saznala slučajno u mjesecu rujnu 2003. godine kada je u zemljišnim knjigama suda željela izvršiti uknjižbu na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kada je tužitelju pitala o čemu se radi ista je prvotno odgovorila da ne zna a naknadno kako je sa svojim unukom išla potpisivati neke papire. Kada je tužiteljica shvatila da je svom unuku darovala stan da je počela plakati i rekla da to ne želi te da ona želi da kuća bude njezina. Nadalje, iskazivala je kako nema saznanja da bi tuženik tražio do podstanara da se isele iz predmetnog stana jer da bi isti o tome nju sigurno obavijestili. Majka da joj nije govorila da će se tuženik ženiti kao niti da će isti živjeti u predmetnom stanu.

8.3. Iz iskaza svjedokinje PĆ koja je majka tuženika proizlazi da je ovaj sud donio rješenje o nasljeđivanju iza smrti njezinog supruga, oca tužitelja, Ježina Svemira pod poslovnim brojem O-185/2004 a kojim rješenjem je stan u prizemlju kuće u [adresa] na adresi [adresa] i vrtlić ispred kuće pripao u vlasništvo tada njezinom maloljetnog sina MĆ, ovdje tuženika. Nakon što su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o darovanju da ju je nazvala tužiteljica te rekla da je sa tuženikom željela riješiti pitanje stana u prizemlju kuće na adresi [adresa] budući je stalno usmeno govorila kako će stan pripasti upravo tuženiku. Nakon potpisanog ugovora o darovanju tuženik da nije ušao u posjed stana budući tužiteljica isti ima u najmu te u njemu žive podstanari.

8.4. NĆ iskazivala je kako je u ljeto 2003. godine tuženik, točnije njezin brat, zajedno sa tužiteljicom, njihovom bakom, sklopio ugovor o darovanju a predmet kojeg ugovora je kat kuće koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], koji ugovor je uredno proknjižen u zemljišnim knjigama suda. Nakon toga tužiteljica da je zatražila zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega da je sklopila sa svojom kćerkom KĆ i tada da je dobila saznanja o postojanju tog ugovora. Tuženik, njezin brat, da nije stupio u posjed stana jer u stanu da žive podstanari. Tuženik da je imao namjeru stan urediti i u njega useliti jer je isti bio u ljubavnoj vezi te je imao namjeru upravo sa svojom djevojkom živjeti u spornom stanu.

9. Dakle, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio kao istinite, vjerodostojne i životno logične, te ih je prihvatio u cijelosti, proizlazi kako tuženik nije nikada stupio u posjed stana koji je bio predmetom ugovora o darovanju a koji se nalazi u kući na adresi [adresa], koja nekretnina je označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Da u predmetnom stanu žive podstanari s kojima je tužiteljica 2003. godine sklopila ugovor o najmu i koji ugovor je na snazi i danas. Podstanari da tužiteljici za najam stana plaćaju mjesečnu najamninu u iznosu do 130,00 eura te da nitko od njih nije zahtijevao da se isele, niti tužiteljica niti tuženik.

10. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela kako je u svibnju 2003. godine bila u bolnici zbog srčanih problema i kada je izašla iz bolnice da je sa svojim unukom, ovdje tuženikom, sklopila ugovor o darovanju, ali da nije znala što potpisuje. Njezin unuk da je vodio kod javnog bilježnika na ovjeru ugovora o darovanju. Tuženik da je sin od njezinom pokojnog sina koji je preminuo 1999. godine te je tužiteljica tuženiku rekla da kada ona umre jedan stan u kući da će pripasti njezinoj kćerki a drugi stan njemu kao njezinom unuku. Ista da je čitavu kuću dala svojoj kćerki KĆ. U stanu da se danas nalazi RĆ kojem je ona iznajmila nekretninu 2003. godine. Njezin suprug da je preminuo 2011. godine te da od tada RĆ istoj plaća 1.000,00 kuna za najam stana. G da živi od mirovine koju primi te najamnine u iznosu od 130,00 eura koju joj plate podstanari. Prije nego li je stan iznajmljen u istom da su živjeli tuženik, njegova majka i polusestra.

10.1. Tuženik OĆ u svom je stranačkom iskazu naveo kako je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bio u vezi sa sada svojom bivšom djevojkom te su se odlučili na zajednički život. Budući da je čitav njegov život njega baka, ovdje tužiteljica, govorila da kad se on bude ženio da će to biti njegov stan, isti da je otišao kod bake te je upoznao sa svojom djevojkom. Tužiteljica da je bila suglasna da stanuju u predmetnom stanu te da je čak najavila podstanarima koji su tamo živjeli da se on uskoro ženi te da će trebali stan. Budući da je tužiteljica pristala isti da joj je predložio da odu kod javnog bilježnika sklopiti ugovor o darovanju te da se pitanje stana pravno riješi, pa da su prvo otišli kod odvjetnika TĆ koji im je sastavio ugovor a nakon toga na ovjeru istog kod javnog bilježnika Marka Vuletina koji je ugovor i ovjerio. Nakon što je ugovor o darovanju sklopljen isti da nije odmah uselio u stan, niti je tražio od podstanara da iz stana izađu već da je pristao da isti ostanu u stanu i da najamninu svaki mjesec plaćaju tužiteljici. U predmetnom stanu da su prije podstanara živjeli on, njegova majka te njegova polusestera.

11. Odredbom čl. 479 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da Ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Isto tako odredbo čl. 482 ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari moga biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave.

12. Imajući u vidu sve naprijed izvedene dokaze u postupku utvrđeno je kako su stranke sklopile Ugovor o darovanju na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika, dakle ugovor nema formu javnobilježničkog akta. Nadalje, predaja u posjed stana da nije izvršena a što su iskazivali svi saslušani svjedoci, kao i sama tužiteljica koja je potvrdila da do predaje u posjed nikada nije došlo, budući u sitom stanu od 2003. godine stanuju podstanari kojima je upravo ona iznajmila nekretninu te istoj plaćaju najamninu. Činjenica da su stranke ugovorom odredile predaju stana u trenutku sklapanja ugovor o darovanju ne znači da je do iste došlo, već je tužiteljica i dalje ostala u posjedu i to kao posredni posjednik budući je stan iznajmila te u stanu žive podstanari od 2003. godine. Dakle, budući da tužitelju stan nije predan u posjed stav je ovog suda da nije došlo do prave predaje stvari propisane odredbom čl. 482 st. 2 ZOO-a slijedom čega Ugovor od darovanju nije niti realiziran.

12.1. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-3196/2019, Rev- 163/2024 kao i Ustavni sud Republike Hrvatke u odluci pod poslovnim brojem U-III-891/2006.

13. Slijedom svega naprijed navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan te utvrdio ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 10. kolovoza 2023. godine ništavim, pa je riješeno kao u izreci.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 155 st. 1. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) pa je tužitelju kao osnova priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00, trošak za zastupanje na ročištu dana 06. svibnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 20. lipnja 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 30. listopada 2024. godine u iznosu od 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 06. veljače 2025. godine u iznosu od 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 25. studenog 2025. godine, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 273,23 eura te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 273,23 eura, dakle sveukupno trošak parničnog postupka u iznosu od 7.546,46 eura.

U Šibeniku, 21. siječnja 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužiteljici po punomoćniku HĆ, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku po punomoćnici Elen Kuvač, odvjetnici u Šibeniku