Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-876/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d. Nova Gradiška, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, zastupanog po Ivanu Ergotić odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-162/2025-7 od 11. srpnja 2025., 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-162/2025-7 od 11. srpnja 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-162/2025-7 od 11. srpnja 2025. presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70 da tužitelju NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade štete po osnovi troškova zastupanja isplati iznos od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od 11.03.2025.g. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 238,66€ sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 11. srpnja 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od dana presuđenja.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka bez pozivanja i navođenja konkretne povrede prema Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje; ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku postupka. U žalbi navodi u bitnome da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članaka 151. do 155. ZPP-a jer da trošak koji je tužitelj imao nije trošak parničnoga postupka te da isti nije bio potreban za vođenje parničnoga postupka. Smatra da niti jednom svojom radnjom u mirnom postupku rješenja spora nije prinudio tužitelja da mora angažirati punomoćnika odvjetnika u pogledu pravne pomoći i to iz razloga što je prihvatio tuženikovu ponudu i isplatio iznos štete u zakonskom roku pa da nije dužan naknaditi tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u mirnom postupku rješenja spora odnosno sastav odštetnog zahtjeva da ne može ići na njegov teret obzirom da je odluka o angažiranju odvjetnika alternativno i dobrovoljno pravo oštećenika. Osporava i odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR smatrajući da nema mjesta priznavanju takvog troška zbog elektroničke komunikacije i mogućnosti da tužitelj presudu istoga dana po objavi „skine“ s e-Spisa. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, dok je odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež iznosa od 125,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama u mirnom postupku ostvarivanja prava na naknadu štete na vozilu tužitelja na ime naknade troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odnosno sastava zahtjeva za naknadu štete od 11. ožujka 2025. pri čemu štetni događaj, odgovornost osiguranika i osiguratelja, visina štete, kao i činjenica da je šteta u cijelosti isplaćena u mirnom postupku nisu sporni.

8. Tijekom postupka, i sada u žalbenoj fazi, sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku nastalog u mirnom postupku odnosno predstavlja li taj trošak nužni trošak koji bi trebao pasti na teret tuženika u situaciji kad je tuženik u mirnom postupku isplatio štetu u cijelosti i nije došlo do pokretanja parničnog postupka.

9. Obrazlažući pobijanu presudu sud prvog stupnja navodi da i u slučaju dobrovoljnog ispunjenja, stranka koja je podnijela zahtjev za naknadu štete osiguravatelju i koja šteta mu je isplaćena u mirnom postupku, ima pravo na troškove sastava prijedloga po odvjetniku u skladu s odredbom članka 151. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“ broj 138/23, 107/25 – dalje; OT) jer da je trošak odštetnog zahtjeva opravdan i nužan i u situaciji kada je povodom odštetnog zahtjeva odgovorni osiguravatelj bez ikakvog sporenja dobrovoljno ispunio zahtjev prije pokretanja parničnog postupka te da nije na tuženiku da ocjenjuje da li je tužitelj mogao i samostalno podnijeti zahtjev za naknadu štete tuženiku kao osiguravatelju jer je tužitelj po svom odabiru angažirao odvjetnika koji je za njega podnio zahtjev tuženiku kao osiguravatelju i slijedom istoga da je osiguravatelj bio dužan naknaditi i trošak nastao za tužitelja uslijed angažiranja punomoćnika u osobi odvjetnika a koji trošak iznosi 125,00 EUR kako proizlazi iz izdanog računa punomoćnika tužitelja tužitelju slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući da priznavanje zatražene materijalne štete po postavljenom odštetnom zahtjevu i isplata iste u mirnom postupku ne oslobađa tuženika obveze priznavanja tužitelju nastalih troškova uslijed angažiranja punomoćnika u osobi odvjetnika.

10. Ovakva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud obzirom da ih tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

11. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovoga suda, stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje; ZOOP) pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali, jer od primitka odštetnog zahtjeva nastaje obveza tuženika očitovati se na isti te obrazložiti ponudu za naknadu štete odnosno isplatiti u cijelosti ili djelomično štetu sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZOOP-a te od dana podnošenja zahtjeva tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata sukladno članku 12. stavak 4. ZOOP-a, pa članak 151. stavak 1. ZPP-a treba tumačiti u tom smislu bez obzira na činjenicu je li parnični postupak uslijedio pa je stranka uspjela u tom postupku ili je protivna strana dobrovoljno postupila po zahtjevu prije pokretanja parničnog postupka zbog čega, suprotno žalbenim navodima tuženika, i u slučaju dobrovoljnog ispunjenja, stranka koja je podnijela zahtjev za naknadu štete osiguravatelju i koja šteta mu je isplaćena u mirnom postupku, ima pravo na troškove sastava prijedloga po punomoćniku odvjetniku, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11.1. Ovdje valja napomenuti da sud prvog stupnja u pogledu visine troška sastava odštetnog zahtjeva uzima relevantnom odredbu Tbr. 28 OT, međutim takva omaška ne utječe na konačnu odluku o tužbenom zahtjevu budući da je i pravilnom primjenom tarifnog broja Tbr. 32/1 OT, trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da trošak pristupa ročištu za objavu presude nije nužan trošak jer se presuda može preuzeti putem sustava eKomunikacije obzirom da mogućnost elektroničkog preuzimanja presude ne isključuje pravo stranke, odnosno njezinog punomoćnika, na pristup zakazanom ročištu za objavu presude koje predstavlja procesnu radnju predviđenu ZPP-om, a sukladno važećoj OT (Tbr. 9/3) za istu je predviđena nagrada, i to neovisno o postojanju alternativnog načina dostave presude, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno priznao takav trošak uzimajući u obzir da je punomoćnik tužitelja pristupio na predmetno ročište.

13. U kontekstu iznesenog, žalba tuženika ukazuje se neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijanu odluku potvrditi te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

14. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Karlovcu 21. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Britvec