REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pn-154/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Una Zečević Šeparović i Marko Zečević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. j.t.d. u Zagrebu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Štih i Ivan Glavaš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Marka Zečevića i punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Glavaša, 21. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ĆU iznos od 3.139,44 EUR (tritisućestotridesetdevet eura i četrdesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 747,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2024. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ĆU parnični trošak u iznosu od 1.981,49 EUR (tisućudevetstoosamdeset jedan euro i četrdesetdevet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ĆU podnijela je 12. prosinca 2024. ovom sudu tužbu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. u kojoj je navela da se 17. svibnja 2024. dogodio štetni događaj na način da je oštećen njen osobni automobil marke BMW X1, broja šasije [broj šasije], registarske [registarska oznaka], kojim je ona upravljala u [adresa] u [adresa] kada je osiguranik tuženika PU, upravljajući motorom registarske oznake [registarska oznaka], velikom brzinom naletio i zabio se u prednji lijevi kraj njenog vozila, kojim je ona u tom trenutku skretala ulijevo, na raskrižju. Još je navela da su obje strane prijavile štetu u podružnici tuženika u Zagrebu pri čemu je sastavljen i zapisnik te EU izvješće, da je ona predala zahtjev za naknadom štete, a da nisu obavijestili niti pozvali policiju jer je tako tražio osiguranik tuženika, no da je isti na EU izvješću potpisao da je odgovoran za ovaj štetni događaj, a da nema nikakve suodgovornosti tužiteljice. Još je navela da joj je tuženik 18. srpnja 2024. dostavio obrazloženu ponudu kojom joj je priznao isplatu po osnovi naknade imovinske štete u iznosu od 900,00 EUR, a sa obrazloženjem da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja i opsegu štete od 50% jer da je u trenutku prometne nezgode postupala protivno odredbama čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je navela da je ovoj ponudi tuženika 22. srpnja 2024. prigovorila, no da je tuženik njen prigovor otklonio te da joj je 22. srpnja 2024. isplatio iznos od 900,00 EUR. Još je navela da joj je JURA MOBIL d.o.o. 27. svibnja 2024. dao ponudu za otklon štete u iznosu od 5.072,06 EUR, a 12. studenog 2024. joj ispostavio račun za popravak vozila u iznosu od 4.786,84 EUR koji je ona 2. prosinca 2024. isplatila. Također je navela kako smatra da za ovaj štetni događaj nije suodgovorna, da je radnju skretanja započela zakonito, a da ju je osiguranik tuženika nezakonito pretjecao pred raskrižjem, da on nije prilagodio brzinu svog kretanja uvjetima prometa, da se nije kretao na dovoljnoj udaljenosti od njenog vozila te da nije niti kočio niti na koji drugi način nastojao izbjeći nalet na njeno vozilo dok ona taj nalet nije mogla izbjeći. Navela je i da tuženik ima zaključenu policu osiguranja za motor kojim se kretao PU pa je slijedom svega navedenog predložila da sud presudom naloži tuženiku da joj isplati iznos od 3.886,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2024. do isplate te da mu naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje činjenicu da se 17. svibnja 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod njega sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari, a i činjenicu da je tužiteljici na ime naknade štete, u okviru svoje odgovornosti, isplatio iznos od 900,00 EUR. Naveo je i da osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak ove prometne nesreće jer je tužiteljica vršila radnju skretanja ulijevo u trenutku kada se njegov osiguranik već nalazio u fazi pretjecanja pa da stoga smatra da postoji podjednaka odgovornost oba sudionika za nastanak ove nezgode i da je isplatom iznosa od 900,00 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu. Još je naveo da osporava visinu tužbenog zahtjeva jer račun koji je sudu dostavila tužiteljica nije u skladu sa izvidom štete, a i da tužiteljica nije prihvatila njegov prijedlog da vozilo popravi u nekom od ovlaštenih servisa. Naveo je i da osporava zatraženi tijek kamata pa je slijedom svega navedenog predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u preslike računa (list 6 i 48 spisa), presliku prigovora (list 8 i 9, 29 spisa), preslike dopisa (list 10 i 11, 74, 209 spisa), preslike prijava (list 12 i 13, 41, 188, 205 spisa), preslike izvida štete (list 14, 45, 61 spisa), preslike fotografija (list 16 do 23, 31 do 40, 62 do 73, 193 do 204 spisa), preslike ponuda (list 24, 43, 50, 207, 208 spisa), presliku odgovora (list 27, 210 spisa), preslike naloga (list 46, 47, 206 spisa), presliku izjave (list 190 spisa) i presliku rekonstrukcije (list 192 spisa), saslušao je svjedokinju IU (list 180 spisa), svjedoka PU (list 217 spisa) i svjedoka KU (list 218 i 219 spisa) te tužiteljicu ĆU (list 182 spisa), proveo je očevid mjesta predmetnog štetnog događaja (list 102 do 104 spisa) i proveo je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa, grana cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Mili Klancu (list 89, 106 do 138, 140 do 172, 219 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da među istima nije sporno da se u [adresa], u [adresa] 17. svibnja 2024. dogodio sudar osobnog automobila čiji je vlasnik te kojim je upravljala tužiteljica ĆU i motocikla čiji je vlasnik i kojim je upravljao PU, a koji je u tom trenutku bio osiguran od automobilske odgovornosti za štetu kod ovdje tuženika Adriatic osiguranje d.d. , da je PU skrivio ovaj sudar, da je na vozilu tužiteljice uslijed ovog sudara nastala šteta te da je tuženik istoj na ime naknade ove štete isplatio novčani iznos od 900,00 EUR. Sporno je postoji li krivnja tužiteljice za ovaj sudar i kojeg stupnja te koliki je ukupan novčani iznos potreban za naknadu nastale štete na vozilu tužiteljice odnosno može li se ta šteta naknaditi novčanim iznosom od 1.800,00 EUR, kako to tvrdi tuženik ili je za naknadu iste potreban iznos od 4.786,84 EUR, kako to tvrdi tužiteljica.
6. Sudu je za utvrđenje okolnosti predmetnog sudara, a na temelju kojih može zaključiti o postojanju krivnje tužiteljice za isti, bilo potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže pa je na prijedlog tužiteljice te primjenom odredaba čl. 250. ZPP-a proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa, grana cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Mili Klancu uz očevid mjesta predmetnog sudara. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. rujna 2025. sudski je vještak naveo da se tužiteljica u trenutku sudara kretala osobnim automobilom brzinom od oko 19,71 km/h, a da je ova brzina kretanja na tom mjestu bila ograničena prometnim znakom na 30 km/h, da je osobnim automobilom poduzela radnju skretanja ulijevo i to oko 0,40 sekundi nakon što je PU, upravljajući motociklom, bio započeo radnju pretjecanja njenog osobnog automobila, da PU u tom trenutku sudar više nije mogao izbjeći intenzivnim kočenjem obzirom se motociklom kretao brzinom od 40,72 km/h, a da je tužiteljica prije nego je započela ovu radnju tehnički mogla uočiti ovaj motocikl u radnji pretjecanja obzirom se on već većim dijelom nalazio u lijevoj prometnoj traci pa da bi sudar izbjegla da je od radnje skretanja odustala. U ovom je nalazu i mišljenju još naveo da se ovaj sudar dogodio u vrijeme sumraka, a da je vidljivost bila dovoljna za obavljanje uobičajenih aktivnosti na otvorenom dok je u svom usmenom nalazu i mišljenju od 11. prosinca 2025. još naveo da tužiteljica motocikl nije mogla uočiti u retrovizoru jer se on nalazio u mrtvom kutu već okretom glavom te da nije bilo potrebno da koči kako bi izbjegla sudar već dovoljno da od radnje skretanja odustane. Sudski je vještak također naveo da do ovog sudara nije moglo doći na način kako mu je na očevidu koji je za potrebe ovog postupka proveden 1. srpnja 2025. pokazala tužiteljica.
7. Sud je opisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio iscrpno, jasno i uvjerljivo obrazloženim te stoga, a uvažavajući i da mu stranke nisu prigovorile, vjerodostojnim pa je na temelju istoga nedvojbeno utvrdio da je neposredno prije predmetnog sudara tužiteljica započela vršiti radnju skretanja osobnim automobilom ulijevo, da je u tom trenutku PU, upravljajući motociklom, već bio počeo pretjecati njen osobni automobil, da ga je ona okretanjem glave ulijevo prije započinjanja ove radnje mogla vidjeti te da je sudar mogla izbjeći da je, obzirom ga je vidjela, od ove radnje odustala. Obzirom na navedeno, sud nije povjerovao iskazu tužiteljice kao stranke da je prije započinjanja radnje skretanja osobnim automobilom provjerila ima li koga iza nje i to gledanjem mrtvog kuta ulijevo, potom još blagim okretanjem ulijevo te i u retrovizore gore i lijevo, a da nije nikoga vidjela i njemu u tom dijelu suglasnog iskaza svjedokinje IU, da je neposredno prije predmetnog sudara, obzirom je sjedila na mjestu suvozača u osobnom automobilu tužiteljice, vidjela da je tužiteljica okrenula glavu ulijevo i pogledala dolazi li joj tko sa lijeve strane. Ovi su iskazi prethodno opisanom stručnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka da bi tužiteljica, da je pogledala ulijevo okretanjem glave, motocikl mogla vidjeti, potpuno suprotni i stoga nelogični i neuvjerljivi.
8. Na temelju utvrđenog sud je zaključio da je tužiteljica propustom da se okretanjem glave i pogledom ulijevo prije započinjanja vršenja radnje skretanja ulijevo uvjeri da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i to osobito uz postojeću svijest da je upravo ovo dužna učiniti jer joj mrtvi kut u retrovizoru ne omogućuje cjelovit pogled, koja sasvim očito proizlazi iz prethodno opisanih iskaza tužiteljice i svjedokinje, postupila protivno odredbama čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24; u daljnjem tekstu: ZSPC) te da je time skrivila predmetni sudar.
9. Među strankama nema spora o činjenici da je i PU upravljajući motociklom skrivio predmetni sudar kao niti da stupanj njegove krivnje iznosi najmanje 50 %. Ovaj je sud stava da stupanj krivnje tužiteljice, obzirom na njeno prethodno utvrđeno nezakonito postupanje, međutim, nije jednak ovom nespornom stupnju krivnje PU. Naime, sud je na temelju prethodno opisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mile Klanca nedvojbeno utvrdio da se PU neposredno prije predmetnog sudara kretao većom brzinom od dopuštene (40,72 km/h), a saslušan kao svjedok PU je iskazao i da je na dan ovog sudara bio popio dvije pive od po pola litre dok je tužiteljica iskazala da je u razgovoru sa njim nakon nezgode osjetila miris alkohola. Saslušani kao stranka i svjedoci i tužiteljica i PU i IU su iskazali i da je tužiteljica prije predmetnog sudara bila uključila lijevi pokazivač smjera na svom osobnom automobilu, a PU i da je tužiteljicu krenuo pretjecati zbog svoje nestrpljivosti dok je među strankama nesporno da je do predmetnog sudara došlo u raskrižju pa je sud na temelju ovih iskaza, koje je ocijenio i životnima i logičnima te navedene nesporne činjenice, nedvojbeno utvrdio i činjenice da je RU na dan predmetnog sudara pio alkohol, da je motociklom uoči sudara upravljao nestrpljivo, da je osobni automobil tužiteljice krenuo pretjecati neposredno prije raskrižja te da je mogao znati da tužiteljica na tom raskrižju namjerava skrenuti ulijevo obzirom je ista za taj smjer bila uključila pokazivač smjera. Sud je na temelju navedenog zaključio da je PU uoči predmetnog sudara bio postupio protivno odredbama čl. 12. st. 4., čl. 43. st. 1. i 2. te čl. 73. st. 1. ZSPC-a, a i protivno odredbama čl. 199. st. 2. istog zakona obzirom prema ocjeni suda nije bio u mogućnosti samostalno valjano procijeniti količinu alkohola koju ima u krvi odnosno izdahnutom zraku već je obzirom na konzumaciju alkohola od vožnje morao odustati. Takvo višestruko nezakonito postupanje prema ocjeni ovog suda svakako ukazuje na postojanje višeg stupnja krivnje PU za predmetni sudar od stupnja krivnje tužiteljice, a omjer ovih stupnjeva prema ocjeni ovog suda iznosi 85 % na strani PU i 15 % na strani tužiteljice.
10. Sudu je i za utvrđenje visine štete koja je u ovom sudaru nastala na osobnom automobilu tužiteljice, bilo potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže pa je na prijedlog tužiteljice te primjenom odredaba čl. 250. ZPP-a proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje prometa, grana cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Mili Klancu. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. rujna 2025. sudski je vještak naveo da visina te štete na dan izrade tog nalaz i mišljenja iznosi 4.752,29 EUR te da ju čini vrijednost dijelova ovog automobila koje je zbog oštećenja potrebno zamijeniti, vrijednost dijelova istog koje je zbog oštećenja potrebno popraviti te troškovi rada demontaže i montaže dijelova te lakirerskog rada i lakirerskog materijala, sve uvećano za PDV. U svom usmenom nalazu i mišljenju od 11. prosinca 2025. vještak je prema ocjeni suda jasno i uvjerljivo odgovorio na dodatna pitanja tuženika o ovom nalazu i mišljenju navevši da je procjenu ove visine štete radio na osnovi izvida štete koji se nalazi u sudskom spisu, cijena iz programa Audatax te prosječne cijene rada prema određenom normativu, da mehaničar nužno treba raditi da bi zamijenio određeni dio automobila te da mu nije jasno zašto na izvidu štete taj rad nije naveden. Sud je i ovaj nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio iscrpno, jasno i uvjerljivo obrazloženim te, uvažavajući i da mu stranke nisu prigovorile, vjerodostojnim, pa je na temelju istog nedvojbeno utvrdio da je na osobnom automobilu tužiteljice uslijed predmetnog sudara nastala šteta koju je moguće naknaditi isplatom novčanog iznosa od 4.752,29 EUR na ime vrijednosti popravka i zamjene oštećenih dijelova. Na ovo utvrđenje, valja reći, nije od utjecaja među strankama nesporna činjenica da je tužiteljica određena oštećenja svog vozila dala popraviti po mehaničaru Jura mobil d.o.o. pa sud ovom presudom nije utvrđivao niti među strankama spornu, a vezanu za ovu činjenicu da popravak izvršen od strane tog mehaničara nije bio u skladu sa tuženikovim utvrđenjima oštećenja koja su na automobilu tužiteljice nastala u predmetnom sudaru.
11. Slijedom ovako utvrđene visine nastale štete te prethodno utvrđenog omjera stupnjeva krivnje tužiteljice i osiguranika tuženika za nastanak predmetnog sudara, a primjenom odredaba čl. 1072. st. 2. ZOO-a i odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) sud je utvrdio da postoji obveza tuženika na ime naknade štete nastale u predmetnom sudaru isplatiti tužiteljici iznos od 4.039,44 EUR (85 % od 4.752,29 EUR). Kako, pak, među strankama nema spora o tome da je tuženik tužiteljici na ime ove naknade već isplatio iznos od 900,00 EUR, sud je osnovanim ocijenio dio tužbenog zahtjeva da tuženiku presudom naloži isplatiti tužiteljici preostali iznos ove naknade od 3.139,44 EUR, a neosnovanim dio tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa na ime ove naknade od 747,40 EUR. Slijedom odredaba čl. 1085. ZOO-a valja reći i da ni na ovako utvrđenu obvezu tuženika nije od utjecaja činjenica da je tužiteljica štetu koja joj je uslijed predmetnog sudara nastala popravila, a niti među strankama nesporna, a za ovu vezana činjenica da je to učinila kod servisera kojemu ju nije uputio tuženik. Da je tome tako prema stavu ovog suda proizlazi i iz iskaza svjedoka KU, saslušanog na prijedlog tuženika, da zaposlenici tuženika osobama koje im se obrate u vezi oštećenog vozila u prometnoj nezgodi sugeriraju u kojim se servisima vozilo može popraviti i to servisima sa kojima tuženik surađuje, a koji je iskaz sud ocijenio jasnim, logičnim i vjerodostojnim obzirom isti dokazuje činjenicu da servis u kojem će tužiteljica popraviti oštećenja iz predmetnog sudara nije ni od koga i ni na koji način određen već ga tužiteljica može izabrati pri čemu i prihvatiti i odbiti sugestiju (prijedlog) tuženika.
12. Primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice da joj tuženik na utvrđeni neplaćeni iznos naknade štete isplati i zakonske zatezne kamate i to primjenom odredaba čl. 12. st. 4. ZOOP-a tekuće od među strankama nespornog dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženiku 22. svibnja 2024. (list 12 i 13 spisa) do isplate (tako i VSRH u Rev-260/2023 i Rev- 1352/2024).
13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
14. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Obzirom je tužiteljica uspjela sa 80,77 % osnove tužbenog zahtjeva i sa 99,11 % visine istog pa je u ovom sporu uspjela u većoj mjeri od tuženika, tužiteljici je dosuđen trošak ovog postupka. Kao potreban za ovu parnicu tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (tbr. 32/1), sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 17.2.2025. od 100 bodova (tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 9.5.2025., 10.10.2025. i 11.12.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i zastupanja na očevidu 1.7.2025. od 100 bodova (tbr. 9/7) odnosno sveukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.750,00 EUR. Tužiteljici je kao potreban za ovu parnicu priznat i trošak sudske dostave pismena svjedoku JU u iznosu od 15,46 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 85,32 EUR pa joj je uvažavajući njen uspjeh u sporu od 79,88 % izračunat primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ukupno dosuđen navedeni trošak u iznosu od 1.499,61 EUR. Tužiteljici je još dosuđen trošak izlaska suda na očevid sa vještakom u iznosu od 49,48 EUR i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 432,40 EUR i to neovisno o njenom konačnom uspjehu u ovom sporu obzirom je ovaj trošak bio sudu nužan za utvrđenje osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na koju je tužiteljica gotovo u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je tužiteljici ukupno dosuđen trošak ove parnice u iznosu od 1.981,49 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 21. siječnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici ĆU po punomoćnicima
2. Tuženiku Adriatic osiguranje d.d. po punomoćnicima
