Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-1364/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Borisu Gregoviću i Krešimiru Bagiću, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447245976, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Pn-310/2021-37 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-310/2021-37 od 26. rujna 2025.

- u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 3.209,32 EUR do iznosa od 5.082,72 EUR, dakle za iznos 1.873,40 sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate,

- u dijelu pod stavkom III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke za iznos od 3.209,32 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate te u dijelu pod stavkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje prvostupanjska odluka u dijelu kojim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 9447245976, da tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.082,72 EUR (pet tisuća osamdeset dva eura i sedamdeset dva centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 14. srpnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 5.425,52 EUR (pet tisuća četiristo dvadeset pet eura i pedeset dva centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 2.261,48 EUR (dvije tisuće dvjesto šezdeset jedan euro i četrdeset osam centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 02. kolovoza 2024.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 3.209,32 EUR do iznosa od 5.082,72 EUR, dakle za iznos 1.873,40 za pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate, te u dijelu pod stavkom III. izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Sadržajno pobija i prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari tužiteljici je dosuđena naknada imovinske i neimovinske štete zbog ozljeda koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 14. lipnja 2019. koju je skrivio osiguranik tuženika ČČ upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka].

6. U žalbenoj fazi postupka tuženik ističe da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zakonita te tuženik istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl.190. ZPP, zbog apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP koje se po mišljenju tuženika ogleda u prekoračenju tužbenog zahtjeva za naknadu po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenjenog materijalnog prava u smislu odredaba čl. 191. st. 1. i 2. ZPP u vezi sa čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) prilikom odlučivanja o prigovoru zastare preinačenog tužbenog zahtjeva po osnovi naknade za neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje; zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini dosuđene naknade neimovinske štete; te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete (tuđa pomoć, troškovi liječenja i prijevoza u vezi s liječenjem).

7. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je tužiteljica je podneskom od 2. kolovoza 2024. preinačila tužbu na način da je tužbeni zahtjev povisila s iznosa od 3.583,52 EUR (list 54 spisa) na iznos od 5.425,52 EUR (list 250 spisa). Postavljanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 2. kolovoza 2024. tužiteljica je izvršila preinaku tužbe, kojoj preinaci se tuženik protivio, a koju je prvostupanjski sud dopustio u skladu s odredbom čl. 190. ZPP obzirom je isto svrsishodno za konačno rješavanje pravnog odnosa između stranaka, a imajući u vidu da je preinaka izvršena nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka.

8. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda na koju ukazuje žalitelj, ona iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je preinaka tužbe bila zakonita. Time nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s člankom 190. stavkom 1., 2. i 3. ZPP.

9. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je u donošenju pobijane presude počinjena relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 190. ZPP kada je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe jer u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, preinaka tužbenog zahtjeva uslijedila je nakon provedenog medicinskog vještačenja kada je tužitelj konačno saznao sve okolnosti relevantne za određivanje visine štete, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelj isto nije mogao, bez svoje krivnje, učiniti ranije, te da je navedena preinaka svrhovita za konačno rješenje spora.

10. Žalitelj ukazuje na veći broj sudskih odluka u kojima takva preinaka nije bila dozvoljena, međutim postoji i veliki broj odluka suprotnog sadržaja. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu i rješenje u predmetu u kojem je bilo postavljeno pitanje može li tužitelj preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Radilo se o činjenično i pravno istom slučaju preinačenja tužbe - povećanjem tužbenog zahtjeva radi naknade štete nakon provedenog medicinskog vještačenja, te je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio da nedopuštenje preinake tužbe nakon provedenog vještačenja nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem članak 190. ZPP (i prije, a posebice nakon izmjena iz 2019.) teži, čime je narušena sama bit prava podnositeljice ustavne tužbe na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90., 135/97.,113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe u smislu čl. 190. i 191. ZPP, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti i u skladu s čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe. U odnosu na prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva treba reći da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 429/2024-2 od 12. lipnja 2024.).

12. U odnosu na prigovor tuženika da je pogrešno primijenjeno materijalno prava prilikom odlučivanja o visini dosuđene naknade neimovinske štete treba reći da je u prvostupanjskom postupku provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Hari Jurdana koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg prvostupanjski sud ocjenjuje kao objektivan i stručan, izrađen u skladu s pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela natuk lijeve dojke te hematom i nekrozu masnog tkiva u predjelu lijeve dojke, natuk oba koljena, a posljedice koje su zaostale se odnose na zadebljanje odnosno fibrozne promjene u predjelu natuka lijeve dojke kao i postraumatska hondropatija patela oba koljena. Zbog tih posljedica tužiteljica ima neugodne i bolne senzacije u predjelu lijeve dojke kod pritisak na taj dio. Ima i stalnu zabrinutost zbog eventualnog pogoršanja zdravstvenog stanja sa stanjem lijeve dojke. Ima i bolnost u predjelu oba koljena kod čučanja te hodanja uz i nizbrdo koje se javljaju kod jačih fizičkih naprezanja i koje do sada nisu zahtijevale aktivniju medicinsku skrb. Smatra da smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice iznosi 10%. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u momentu traume i do dolaska u bolnicu, srednjeg intenziteta mjesec dana te slabijeg intenziteta 3 mjeseca, a kasnije obračunat u smanjenu životnu aktivnost. Pretrpjela je i strah jakog intenziteta u momentu traume, srednjeg intenziteta 3 mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja i svoje zdravlje, a nakon toga strah srednjeg intenziteta povremeno kod svake kontrole stanja lijeve dojke. Strah slabog intenziteta bio je prisutan 3 mjeseca tokom liječenja a kasnije obračunat u smanjenu životnu aktivnost. Postoji naruženje slabijeg stupnja zbog vidljive promjene boje kože u predjelu lijeve dojke.

13. Naime, uzimajući u obzir smanjenje životnih aktivnosti, jačinu i trajanje povredama izazvanog straha, dugotrajnost i intenzitet fizičkih bolova, naruženje, a tim u vezi i dob tužiteljice, a zatim i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, te ne pogodujući težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), te uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da primjerena pravična novčana naknada tužiteljici zbog povrede prava osobnosti ne može biti manja od odmjerenih 6.518,70 EUR (bez umanjenja za isplaćeni nesporni iznos).

14. Pribrajajući nesporni iznos naknade za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege (238,50 EUR) te na ime troškova liječenja (250,00 EUR), a umanjujući za nesporno plaćeni iznos od 1.924,48 EUR, pravilno je prvostupanjski sud na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosudio 5.082,72 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 14. srpnja 2021. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od Rev-54/2023-3 od 10. travnja 2024.).

15. U odnosu na prigovor tuženika glede odlučivanja o početku tijeka zateznih kamatama na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, pravilno je prvostupanjski sud istaknuo kako se konkretnom slučaju radi o postupku protiv odgovornog osiguratelja pa je stoga i u odnosu na naknadu imovinske štete potrebno primijeniti čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) i dosuditi kamate od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 558/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

16. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu jer je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. I odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita. Naime suprotno žalbenim navodima tuženika ista nije donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP, već na temelju čl. 154. st. 5. ZPP kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u konkretnom slučaju 6,32 %), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U odnosu na broj priznatih podnesaka treba reći da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici troškove zastupanja za sastav jednog obrazloženog i 4 neobrazložena podneska (podnesak od 21. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -"Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa; za podneske od 6. rujna 2021., 28. ožujka 2023., 31. ožujka 2023. i 2. kolovoza 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR u skladu sa Tbr. 8. toč. 4. Tarife), a ne radi se o 5 obrazloženih podnesaka kako to tvrdi tuženik. Pravilno je priznati i trošak sastava odštetnog zahtjeva u smislu Tbr. 7. toč. 8. Tarife jer se radi o potrebnom trošku u povodu ovog parničnog postupka u smislu čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-147/2010 od 7. veljače 2012., Rev- 2339/11-2 od 2. rujna 2015. i dr). Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.).

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP jer sa žalbom nije uspio.

19. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke za iznos od 3.209,32 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate te u dijelu pod stavkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer