Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-818/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Verice Perić Aračić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja stečajna masa iza CONSTRATUM-INVEST d.d. u stečaju, [adresa], OIB: 16021867941, zastupan po stečajnoj upraviteljici Adi-Rajković, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao slijednik SEM-INVEST d.o.o., zastupan po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice SS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 6Ps-37/2019-25 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ps-37/2019-25 od 1. rujna 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici da iseli iz nekretnine upisane u čest. zgr. [katastarska čestica], koju čine zgrada i dvorište, ukupne površine 3343 m2, k.o. 317063 Makarska-Makar, upisanu u ZU 3023, suvlasnički dio 757/5624 etažno vlasništvo (E-154), poslovni prostor oznake 1 na nivou "E" u površini 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom, i to iz dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan br. 10 površine 50,04 m2 sa balkonom površine 8,33 m2 te ostavu br. 2 površine 7,12 m2 na nivou "E", te se nalaže tuženici i da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju, u roku od 15 dana, a sve pod prijetnjom ovrhe.

Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj na ime troškova predmetnog postupka, iznos od 25.000,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje teku od dana presuđenja, pa do isplate i koje se određuju sukladno članku 29. stavak. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

– u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8., čl. 7., čl. 354. stavak 2. točka 11. i 12. Pobija i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odredaba o dosudi troškova parničnog postupka (čl. 154., čl. 155. i 156. ZPP-a), te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak ili podredno da presudu preinači u skladu s navodima žalbe, te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženicu da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Na žalbu je odgovoreno, osporavaju se navodi žalbe, te se predlažu istu odbiti kao neosnovanu i potražuju trošak odgovora na žalbu. Navodi se da tužitelj u žalbi prvi put ističe da pravni prednik tuženice, IS nije državljanin Republike Hrvatske, te dostavlja protudokumentaciju, i tvrdi da su i tuženica i njen pravni prednik u vrijeme sačinjavanja kupoprodajnih ugovora imali državljanstvo Republike Hrvatske, te smatra da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Protivi se žalbenim navodima da nije isplaćena kupoprodajna cijena. Navodi da nije bila obveza njenog pravnog prednika IS da ishodi novu valjanu i konačnu građevinsku dozvolu nakon stavljanja izvan snage ranije pravomoćne građevinske dozvole. Navodi da je tužitelj pokrenuo više sudskih postupaka protiv različitih tuženika, njih više od 20 radi predaje u posjed stanova u istoj zgradi, te da je pravomoćno izgubio u predmetu Općinskog suda u Makarskoj broj: Ps-17/19-37 (drugostupanjska presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž- 493/2022-2 od 5. svibnja 2022.).

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj kao pravni slijednik upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika Sem-Invest d.o.o. tužbom traži da se tuženicima naloži da isele iz nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu u naravi stana br. 10 površine 50,04 m2 s balkonom površine 8,33 m2 te ostave br. 2 površine 7,12 m2 na nivou "E", i da nekretninu oslobode od osoba i stvari te je predaju u posjed tužitelju.

6. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev uz tvrdnju da tužitelj nije vlasnik te nekretnine, da je on samo formalno upisan kao vlasnik a da to ne odražava stvarno stanje, da ta nekretnina nije poslovni prostor, već stan, da se na ravnu ploču poslovnog prostora nadogradilo ukupno 14 stambenih jedinica. Predmetnu nekretninu – stan s balkonom i ostavom stekla kupoprodajom od IS koji je taj isti stan kupio od prednika tužitelja, Sem-Invest d.o.o., te su po tim pisanim kupoprodajnim ugovorima ovjereni potpisi ugovornih strana kod javnog bilježnika, a prodavateljima su isplaćene kupoprodajne cijene. Kupci, tužiteljica i njen pravni prednik IS su u posjedu predmetnog stana i to IS od 2001., a ona u isključivom posjedu stana od kada je kupila stan od IS od 2005., te navodi da joj od tada nitko nije osporavao posjed, a ni ranije njenom predniku. Navodi da je kao zakonita, istinita i poštena posjednica stekla pravo vlasništva dosjelošću (čl. 159. stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ističe da ima pravo na posjed, te da temeljem čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo odbiti predaju sporne nekretnine.

7. Na temelju dokaza koji su provedeni u prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, ukupne površine 3343 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Makar, kao suvlasnički dio 757/5624, etažno vlasništvo (E-154), poslovni prostor oznake 1, na nivou E u površini od 757,63 m2 u etažnom elaboratu označeno tirkizno plavom bojom,

- da je kao vlasnik navedene nekretnine upisana tvrtka Sem-Invest d.o.o. [adresa],

- da su Sem-Invest d.o.o. [adresa], zastupan po direktoru CS, kao prodavatelj i IS, iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao kupac, zaključili kupoprodajni ugovor broj 63/01 od 14. lipnja 2001. (l.s. 17.19) predmet kojeg je bio suvlasnički dio od 58/5624 dijela nekretnine označene sa čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano isključivo pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine što predstavlja stan broj 10, korisne površine 50,04 m2 i balkon 8,33 m2, koji se nalazi na adresi [adresa]. Stan dovršen po sistemu ROH – BAU, a u članku 2. ugovora navedene je ugovorena kupoprodajna cijena stana utvrđena u neto iznosu od 280.759,69 kn + PDV 49.143,79 kn= 329.903,48 kn (bruto), osnovica za promet nekretnina iznosi 57.378,79 kn. U članku 3. ugovora utvrđeno je da je kupac u cijelosti podmirio svoju obvezu prema prodavatelju, te ovlaštenje za uknjižbu. Ugovor je potpisan od strane direktora prodavatelja Sem-invest d.o.o. CS i kupca IS čiji potpis su ovjereni kod javnog bilježnika Ante Barbića sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV-1215/01, OV-1216/01 dana 22. kolovoza 2001.

- da su Sem-Invest d.o.o. [adresa], zastupan po direktoru CS kao prodavatelju kao prodavatelj i IS, iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao kupac, zaključili kupoprodajni ugovor broj br. 114/01 od 17. listopada 2001. (list 20-23 spisa), predmet kojeg ugovora je bio suvlasnički dio od 7/5624 dijela nekretnine označene sa čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3023 k. o. [katastarska općina] – Makar, s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano isključivo pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine što predstavlja ostavu oznake br. 2 korisne površine 7,12 m2. U članku 2. ugovora utvrđenja je kupoprodajna cijena ostave u iznosu neto 22.126,92 kn + PDV 3.873,08 kn = 26.000,00 bruto. Osnovica za promet nekretnina iznosi 4.522,00 kn. U članku 3. ugovorne stranke suglasno utvrđuju da je kupac u cijelosti ispunio svoju obvezu prema prodavatelju, pa ga prodavatelj ovlašćuje temeljem tog ugovora na uknjižbu. Ugovor je potpisan od strane direktora prodavatelja Sem-invest d.o.o. CS i kupca IS čiji potpis su ovjereni kod javnog bilježnika Ante Barbića sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV-1950/01, OV-1951/01 dana 9. studenog 2001. god. Na ugovoru ovjera nadležnog poreznog ureda Klasa: UP/I-410-20/02-01/23 Urbroj: 513-07-17-04/02-04 od 12. lipnja 2002. god., kojom se potvrđuje da je po ovom pravnom poslu plaćen porez na promet nekretnina u iznosu od 226,10 kn, a na poreznu osnovicu 4.522,00 kn,

- da su IS, iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao prodavatelj i SS iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao kupac zaključili kupoprodajni od 8. veljače 2005. (list 24-26 spisa) kojim je kupac kupio stan br. 10 i ostavu br. 2. koji su dio od 58/5624 dijela nekretnine označene sa čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3023 k. o. [katastarska općina] – Makar. U članku 2. ugovora navedeno da je stan iz čl. 1. ugovora, korisne površine 50,04 m2+ balkon 8,33 m i ostava iz istog lk, korisne površine 7,12 m2, nalaze se na adresi [adresa] u [adresa]. Ugovorena kupoprodajna cijena stana navedena u čl. 3. iznosi 375.000,00 kn, a koju se kupac obvezuje isplatiti u cijelosti prodavatelju do 20. ožujka 2005. god. U čl. 5. sadržano je ovlaštenje prodavatelja na uknjižbu. Ugovor je potpisan od strane prodavatelja i kupca, čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika Ante Pejkovića sa sjedištem u [adresa] pod br. OV- 582/05 i OV-583/05 dana 11. veljače 2005. god. - da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-2058/2015 od 8. rujna 2016. otvoren skraćeni stečajni postupak nad dužnikom Constratum-Invest d.d. te je za stečajnog upravitelja imenovana DS, a istim rješenjem je i zaključen stečajni postupak, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja dužnik brisati iz sudskog registra.

- da je tvrtka Constratum-Invest d.d. u stečaju brisana iz sudskog registra, a da je kao prednik iste navedena tvrtka Sem-Invest d.o.o.

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-296/2018 od 27. travnja 2018. određen nastavak postupka radi naknadne diobe pronađene stečajne mase u zaključenom stečajnom postupku na bivšem stečajnom dužniku Constratum-Invest d.d., te da se stečajni postupak nastavlja u odnosu na stečajnu masu, a da se za stečajnu upraviteljicu imenuje DS,

- da iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (l.s. 5) proizlazi da je pod MBO: [matični broj osiguranika], OIB: 16021867941, upisan poslovni subjekt naziva: Stečajna masa iz CONSTRATUM – INVEST dioničko društvo za trgovinu, ugostiteljstvo, usluge i investicije u stečaju, Stečajna masa iza CONSTRATUM – INVEST d.d. u stečaju, sa sjedištem u [adresa]., pravnog oblika: stečajna masa - Stečajni upravitelj DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Temelj upisa stečajne mase: rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. ST-296/2018 od 27. travnja 2018. god. Pod rednim brojem 1. zabilježbe navedeno je da je stečajna masa nastala iza subjekta CONSTRATUM – INVEST dioničko društvo za trgovinu, ugostiteljstvo, usluge i investicije u stečaju, MBS: [matični broj subjekta], OIB: 18359190605.

- da je prijavu stečajnoj upraviteljici DS, kao vjerovnik podnijela SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

8. Prvostupanjski sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedoka IS, ČS i CS, te tuženice, a nije prihvatio kao logičan, uvjerljiv i od značaja iskaz stečajne upraviteljice tužitelja.

9. Prvostupanjski sud na temelju svega naprijed utvrđenog u prvostupanjskom postupku, a s pozivom na članak 162. i članak 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) smatrajući tuženicu pretpostavljenim vlasnikom, utvrdio da tužena sporne nekretnine koristi temeljem valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, koji je pravni osnov ovlašćuje za posjed temeljem valjanog i u cijelosti realiziranog pravnog posla kupoprodaje po kupoprodajnom ugovoru od 8. veljače 2005. koji je zaključen sa stvarnim vlasnikom i posjednikom IS, koji je to vlasništvo stekao kupoprodajom s pravnim prednikom tužitelja SEM – INVEST d.o.o. [adresa], temeljem kojih ugovora je pravni prednik tuženice (u pobijanoj presudi očitom omaškom napisano "tužiteljice") u potpunosti ispunio svoju ugovornu obvezu za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene. Smatra da tužena time dokazuje svoje pravo na posjed utemeljeno na vlasništvu koje je stečeno kupoprodajom od IS, a ovaj pak kupnjom od prednika tužitelja i to tvrtke Sem-Invest d.o.o. 2001. godine, kada je prednik tužiteljice IS, u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja, nakon čega je prednik tužiteljice IS, po zaključenju ugovora, ušao u posjed predmetne nekretnine, te nakon što je isti predmetne nekretnine prodao tuženoj 2005., a nakon što je tužena nastavila neometano posjedovati predmetni stan i ostavu sve do danas. Smatra da iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu Broj St- 2058/2015 godine od 08. rujna 2016. o otvaranju stečajnog postupka nad Constratum Invest d.d. proizlazi da dužnik nije imao imovine. Smatra da su na tuženu prešla sva stečena stvarna prava i posjed kojeg je njen pravni prednik IS stekao. Prvostupanjski sud smatra da je tuženica dokazala pravni temelj i istinit način stjecanja, te da se ima smatrati vlasnicom predmetnog stana i ostave, a dok je s druge strane upis prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini samo formalan i bez stvarnog sadržaja prava vlasništva u odnosu na ovu tuženu, budući vjerodostojnost zaključenih ugovora ne spori ni sam tužitelj. Stoga je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je obvezao tužitelja temeljem čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a s obzirom da je izgubio parnicu da parnične troškove koji su bili potrebni naknadi tuženoj.

O bitnim žalbenim razlozima:

10. Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan dokaz koji je predložio tužitelj, (a u biti se radi o očevidu i građevinskom vještačenju po vještaku građevinske struke koji su dokazi predloženi u tužbi), a na okolnost "da je kupoprodajni ugovor vezan za nekretninu koja je u naravi stan, koji se nalazi u z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Makar, a vezano za nekretninu koja u naravi predstavlja jednu etažu površine 757,63 m2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je sud ovlašten na temelju dokaza koji su predloženi po strankama odlučiti koje će dokaze provesti, a u pravilu se provode dokazi koji su bitni za utvrđenje činjenica relevantnih za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari. U tužbenom zahtjevu tužitelj traži iseljenje sa dijela nekretnine kako je ona opisana u zemljišnoj knjizi, ali koja u naravi predstavlja stan broj 10, površine 50,04 m2, s balkonom površine 8,33 m2, te ostavu br. 2 površine 7,12 m2 na nivou "E". Između stranaka uopće nije sporno da bi tuženica bila u posjedu stana broj 10 na nivou E, površine 50,04 m2, s balkonom površine 8,33 m2 ,te u posjedu ostave br. 2 površine 7,12 m2 na nivou "E", jer to tuženica niti ne osporava. Kako nije bio sporan dio nekretnine sa kojeg se traži iseljenje, to nije bilo potrebno provoditi niti očevid, niti građevinsko vještačenje jer se tim dokazima ne bi utvrdile činjenice koje bi bile bitne za presuđenje u konkretnoj parnici u kojoj se zahtjeva iseljenje, budući je u ovoj parnici bitno je li tužena ima pravni osnov za posjed predmetne nekretnine. Ostali dokazi koje je predlagao tužitelj i koje je priložio uz tužbu su provedeni.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da "iz provedenih dokaza nije razvidno da li je, kada, kome, u pogledu čega i na koji način tuženica ili njen prednik isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu". Naime, ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da je kupoprodajna cijena za predmetni stan isplaćena predniku tužitelja od strane prednika tuženice, IS. Kao što navodi prvostupanjski sud to je prije svega vidljivo iz zaključenih kupoprodajnih ugovora između prednika tužitelja (prodavatelja) i prednika tuženice, IS jer je to u tim ugovorima od 14. lipnja 2001. (ovjereni potpisi 22. kolovoza 2001.) i 17. listopada 2001. ( ovjereni potpisi 9. studenog 2001.) i izričito navedeno. To proizlazi i iz drugih izvedenih dokaza koji ne dovode u sumnju takvo utvrđenje prvostupanjskog suda. Tako iz konto kartice kupca IS za predujmove za kupnju stana od 24. svibnja 2002. (l.s. 50) su vidljive uplate predujma TS, te da je taj konto saldiran s "nulom", što znači da su svi predujmovi podmireni. Ostatak je podmiren prilikom potpisivanja ugovora što je u ugovoru i navedeno, a da je plaćena ukupna cijena potvrđuje i svjedokinja ČS koja je u to vrijeme za Sem – invest vodila računovodstvo ("ona knjižila podaju predmetnog stana kojeg je kupio gospodin TS") i svjedok CS u to vrijeme direktor prednika tužitelja, Sem - invest (koji potvrđuje zaključivanje predugovora s kupcima, te da su kupci plaćali u više rata, a kada je ukupno ugovorena kupoprodajna cijena bila u cijelosti isplaćena da se pristupalo zaključenju konačnog kupoprodajnog ugovora nakon svih provjera, a poznata mu je osoba IS). Također je logično da prednik tužitelja ne bi zaključio drugi kupoprodajni ugovor za "ostavu", koja je naknadno kupljena nekoliko mjeseci kasnije, da nije prethodno platio kupoprodajnu cijenu za stan koji je kupio prvim ugovorom, niti bi u ugovorima bila klauzula o dopuštenja knjiženja ("clausula intabulandi"). Da je ostalo nešto nepodmireno zasigurno IS ne bi mirno uživao u posjedu predmetnog stana dok ga nije prodao tuženici. Tužitelj i nema neki dokaz na koji ukazuje, da prednik tužene nije isplatio kupoprodajnu cijenu, niti da ga je zbog toga "pravno uznemiravao", a zasigurno bi potražio i sudsku zaštitu da nisu bile ispunjene ugovorne obveze. Tužitelj je taj koji bi trebao imati ažurnu dokumentaciju, te nije niti znao za predmetni stan dok ga o tome nije obavijestila baš tuženica. Kome je i na koji način dijelove kupoprodajne cijene IS isplatio nije od važnosti kod činjenice da je prednik tužitelja u samim ugovorima potvrdio da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena.

12. Nadalje prvostupanjski sud je jasno naveo u obrazloženju prvostupanjske presude da je pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine (unatoč neutemeljenim žalbenim navodima da nije), kupoprodaja temeljem valjanog pisanog kupoprodajnog ugovora, na kome su ovjereni potpisi ugovornih strana po javnom bilježniku, koji je kupoprodajni ugovor izvršen, cijena isplaćena, nekretnina predana u posjed kupcu (predniku tužene), koji je nekretninu neometan posjedovao do prodaje tuženoj, a nakon prodaje tuženoj valjanim pisanim kupoprodajnim ugovorom, na kome su ovjereni potpisi ugovornih strana po javnom bilježniku, koji je izvršen, cijena isplaćena i tužena stupila u neometan posjed u kome je sve do ove parnice, te je prvostupanjski sud smatrao da je tužena predmnjevana vlasnica predmetne nekretnine, temeljem čl. 166. stavak 1 ZV.

13. Nitko od stranaka nije tijekom prvostupanjskog postupka predlagao provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, a sud ga nije mogao provesti po službenoj dužnosti, a niti je tužitelj tvrdio da prednik tuženice "nema hrvatsko državljanstvo, te da nije mogao zaključiti ugovor o kupovini nekretnina u Republici Hrvatskoj bez suglasnosti i mišljenja nadležnog ministarstva "(čl. 7. stava 2 ZPP-a). Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 7., 8. i 299. ZPP-a. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 299. stavku 2. ZPP-a ovaj sud nije ovlašten uzeti u obzir, kako nove činjenice i nove dokaze koje ističe i predlaže tužitelj, tako i isprave koje dostavlja tužena kao protudokaz na nove "činjenice" koje u žalbi iznosi žalitelj, kojima pobija navod tužitelja da prednik tužene nije bio državljanin Republike Hrvatske. Osim toga to što ugovorna strana u ugovoru navodi adresu u stranoj državi ne znači samo po sebi da nema državljanstvo Republike Hrvatske, pa iz tog razloga, na koji ukazuje žalitelj kupoprodajni ugovori koje je zaključio prednik tužene, IS, ne mogu biti ništavi.

14. Također nema proturječja u iskazu svjedoka CS i svjedokinje ČS, time što je svjedok izjavio da je poslovne knjige prednika tuženika vodio knjigovodstveni servis "Sigma plus", a svjedokinja izjavila da ih je vodila ona. Naime, te izjave ne isključuju jedna drugu, s tim da tužitelj konkretno i ne navodi tko jest, a tko nije vodio računovodstvene poslove za prednika tužitelja, s tim da je baš svjedokinja ČS i dostavila svu dokumentaciju tužitelju, te ima informacije u konkretnom slučaju i poslovanju prednika tužitelja čime nije dovedena u sumnju njena izjava da je ona vodila računovodstvo za prednika tužitelja (moguće i kroz tvrtku "Sigma plus", samo što je to u postupku nitko nije pitao), a time nije doveden u sumnju ni njen iskaz kojeg je dala kao svjedok.

15. Nije osnovan ni žalbeni navod "da prvostupanjski sud nije obrazložio kojem je od provedenih dokaza sud poklonio vjeru, a kome nije", budući je prvostupanjski sud valjano obrazložio svoju odluku i sve bitne činjenice na kojima je temeljio svoju odluku. Stoga nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge pa je istu moguće ispitati, a u čemu bi se sastojala bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, koju čini sud ako je presudom prekoračio tužbeni zahtjev, ovaj sud ne nalazi, niti to tužitelj objašnjava, a prvostupanjski sud je odlučivao upravo o tužbenom zahtjevu kako ga je postavio tužitelj. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a povodom žalbi stranaka.

16. Dakle, i po ocjeni ovog suda, uz sam formalni upis prednika tužitelja u zemljišnoj knjizi, uz sve ostale dokaze koje su izvedeni i uz činjenice koje su na temelju tih dokaza utvrđene, ne proizlazi zaključak da bi tužitelj bio vlasnik stana broj 10 na nivou E, pa stoga bez obzira što nije izvršen upis u zemljišne knjige na ime tuženika, a što nije niti moguće bez etažiranja, i ovaj sud ocjenjuje da je tuženica predmnjevana vlasnica stana broj 10 na nivou E, temeljem čl. 166. stavak 1. ZOV , te da stoga tužitelj nema pravo na posjed tog stana. Zato je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se tuženici nalagalo iseljenje i predaja tog stana.

17. Kako je pravilna odluka o glavnoj stvari, pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška, o kojoj je prvostupanjski sud odlučio s obzirom na uspjeh stranka u postupku (čl. 154. stavak 1. ZPP-a) i s obzirom na čl. 155. ZPP-a (koje je troškove smatrao potrebnim za vođenjem parnice). U odnosu na odluku o parničnim troškovima ovaj sud nije našao da postoje bitne povrede parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stavak 2. ZPP-a, a na druge konkretne povrede žalitelj i ne ukazuje u žalbi.

19. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog žalbenog postupka temeljem čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. stavak 1. ZPP-a s obzirom da nije uspio sa žalbom.

21. Tuženica je odbijena sa zahtjevom da joj se naknadi trošak žalbenog postupka i to sastava odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. ZPP-a.

U Dubrovniku, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović