Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Mađimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1464/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice IGD iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice IG iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1062/2025-11 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1062/2025-11 od 22. rujna 2025. kao i točka III. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužiteljicama troškove postupka od 7.839,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. rujna 2025. do isplate.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka III. izreke Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1062/2025-11 od 22. rujna 2025. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka od 765,81 EUR nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice, svaka za po ½ idealnog dijela stambenog prostora – S2- stana na prvom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], i to baš stana korisne površine 246,52 m2 koji se sastoji od:

spreme površine 1,60 m2, kuhinje površine 4,50 m2, blagovaonice površine 6,90 m2, sobe površine 14,90 m2, sobe površine 11,30 m2, predsoblja površine 11,60 m2, hodnika površine 1,90 m2, WC-a površine 1,75 m2, kupaonice površine 2,35 m2, radne sobe površine 11,45 m2, radne sobe površine 4,60 m2, dnevnog boravka površine 18,70 m2

i pripadaka: spreme površine 3,65 m2 i predulaza spreme površine 3,35 m2 u prizemlju; stubišta površine 8,97 m2, podesta površine 3,00 m2, terase površine 11,80 m2, balkona površine 2,55 m2, i balkona površine 8,90 m2 na katu; stubišta površine 11,90 m2 i tavana površine 100,85 m2 na tavanu,

kao posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezanog sa 247/339 idealnog dijela nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište.

II. Ovlašćuju se tužiteljice na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, svaka za po ½ idealnog dijela na svoje ime na stambenom prostoru – S2- stanu na prvom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], kao posebnom dijelu nekretnine, i to baš stanu korisne površine 246,52 m2 koji se sastoji od:

spreme površine 1,60 m2, kuhinje površine 4,50 m2, blagovaonice površine 6,90 m2, sobe površine 14,90 m2, sobe površine 11,30 m2, predsoblja površine 11,60 m2, hodnika površine 1,90 m2, WC-a površine 1,75 m2, kupaonice površine 2,35 m2, radne sobe površine 11,45 m2, radne sobe površine 4,60 m2, dnevnog boravka površine 18,70 m2

i pripadaka: spreme površine 3,65 m2 i predulaza spreme površine 3,35 m2 u prizemlju; stubišta površine 8,97 m2, podesta površine 3,00 m2, terase površine 11,80 m2, balkona površine 2,55 m2, i balkona površine 8,90 m2 na katu; stubišta površine 11,90 m2 i tavana površine 100,85 m2 na tavanu,

koji posebni dio je neodvojivo povezan sa 247/339 idealnog dijela nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište, uz istovremenu uknjižbu brisanja upisanog suvlasničkog dijela sa imena tužene za 14047/64410 dijela, na način da ista ostane upisana u visini suvlasničkog dijela od 92/339 idealnih dijelova.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 7.839, 90 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 22. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 765,81 eura tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan”

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014., i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022.) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljice su u odgovoru na žalbu osporile žalbene navode kao činjenično i pravno neutemeljene uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zahtijevaju naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Ispitujući na taj način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženica. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i o činjeničnoj i pravnoj argumentaciji tuženice pa se može ispitati.

7. Činjenica da tuženica osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da sporni dijelovi nekretnina mogu biti objekti prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnina ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženica izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni prilikom ispitivanja postojanja žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s navodnom povredom članka 8. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženica. To zato što sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze (članak 8. ZPP- a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što tuženica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je na temelju izvedenih dokaza trebalo istinitim prihvatiti njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, iz točke 18. obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sadržaj rješenja Općinskog suda u Omišu, poslovni broj Z-791/2005-2 -AŠ od 24. svibnja 2006.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s navodnom povredom članka 220. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženica. To zato što sudovi (ne stranke) imaju ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što tuženica odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu. To tim više je, suprotno žalbenim navodima, predloženi dokaz čitanjem isprave - rješenja Općinskog suda u Omišu, poslovni broj Z-791/2005-2 -AŠ od 24. svibnja 2006. izveden i ocijenjen.

10. Naposljetku, s obzirom na to da o vlasništvu posebnog dijela nekretnine koje je predmet spora nije već pravomoćno presuđeno, neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su suvlasnice svaka u ½ posebnog dijela nekretnine – stana S2 od 246,5 m[2] na prvom katu kuće izgrađena na k. č. ZGR [katastarska čestica] od 354 m[2] k. o. [katastarska općina] i suvlasnice cijele nekretnine u 247/339 dijela s kojim je dijelom taj posebni dio nekretnine neodvojivo povezan kao i ovlaštenje da uknjiže svoje pravo (su)vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine kao i svoje suvlasništvo 247/339 dijela cijele nekretnine uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženice u 14047/64410 dijela na način da ista ostane upisana u suvlasničkom dijelu od 92/339 idealnih dijelova.

12. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, očevidom, vještačenjem po vještaku za geodeziju te saslušanjem prvotužiteljice, tuženice, vještaka i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je vlasnica cijele nekretnine k. č. ZGR [katastarska čestica] od 354 m[2] k. o. [katastarska općina], u naravi jednokatna kuća s dvorištem, bila VG (baka tužiteljica)

- da je VG, kao prodavateljica, pravnoj prednici tuženice PG, kao kupcu, kupoprodajnom pogodbom od 30. kolovoza 1960. prodala prizemlje svoje kuće i polovinu dvorišta

- da su se stranke tog ugovora sporazumjele da PG, u širini glavnog ulaza, pripada pravo služnosti prolaza i ulaza u kupljeno prizemlje sa strane glavnog ulaza kroz koji prodavateljica sama ulazi na prvi kat te da prodavateljica zadržava vlasništvo prostora pod stubištem i prostora ispred toga te potkrovlje

- da je na temelju tog kupoprodajnog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela svakoj od stranaka ugovora

- da je u skladu s tom kupoprodajnom pogodom posjed zajedničke zgrade podijeljen na način da su PG i njezini pravni sljednici, uključivo i tuženicu, u isključivom posjedu stana u prizemlju, a da su DG i njezini pravni sljednici (uključivo i tužiteljice) u isključivom posjedu stana na prvom katu, potkrovlja (tavana), stepenica na prvi kat i stepenica na tavan

- da je između pravnog sljednika DG, KG (koji je prednik tužiteljica) i tuženice koja je pravna sljednica PG, **.**.2005. sklopljen sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva te da je u tu svrhu izrađen projekt etažiranja koji je sastavio sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. građ. ŠG i koji je projekt potvrđen od strane nadležnih upravnih tijela

- da su prema tom elaboratu stan u prizemlju od 92,45 m[2] koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnog boravka kao jedne prostorije, četiri spavaće sobe, predsoblja, kupaonice i WC, ukupne korisne površine 92,45 m[2] i stan na prvom katu koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, četiri sobe, predsoblja, hodnika, kupaonice, WC-a, spreme i dva balkona, ukupne površine 97,25 m[2] te pripadajućih dijelova (pripadaka) terase na prvom katu sa sjeverno-zapadne strane 2,

površine 7 m[2] te spreme i predulaza spreme u prizemlju ukupne površine 11,8 m samostalne uporabne cjeline

- da su prema tom elaboratu zasebni dijelovi zgrade stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m i tavan površine 102,1 m

- da su prema tom elaboratu zajednički dijelovi zgrade natkriveni ulaz i ulazni prostor ukupne površine 10,4 m[2] te da se nalaze u prizemlju

- da su se pravni prednici stranaka sporazumom o razvrgnuću suvlasništva i uspostavi etažnog vlasništva sporazumjeli da samostalna uporabna cjelina stan u prizemlju pripadne u posebno vlasništvo tuženice, da samostalna uporabna cjelina stan na prvog katu s pripacima pripadne u posebno vlasništvo pravnog prednika tužiteljica te da zasebni dijelovi zgrade i to stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m[2] i tavan površine 102,1 m pripadnu u posebno vlasništvo prednika tužiteljica

- da su u skladu s navedenim sporazum i potvrđenim etažnim elaboratom tuženica i prednik tužiteljica predložili uknjižbu prava vlasništva tuženice na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju koje je vlasništvo neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine kao i uknjižbu prava vlasništva prednika tužiteljica na posebnim dijelovima nekretnine – stanu na prvom katu s pripacima, stubištu za prvi kat, stubištu za tavan i tavanu koje je vlasništvo neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine

- da je tom prijedlogu djelomično udovoljeno na način da je rješenjem Općinskog suda u Omišu, poslovni broj Z-791/2005-2 od 24. svibnja 2006., u zemljišnim knjigama dopušten upis vlasništva tuženice na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju koje je vlasništvo neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom 93/190 dijela cijele nekretnine kao i uknjižba prava vlasništva prednika tužiteljice na posebnom dijelu nekretnine – stanu na prvom katu s pripacima koje je vlasništvo neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom 97/190 cijele nekretnine

- da je prijedlog stranaka za upis vlasništva prednika tužiteljica na zasebnim dijelovima zgrade - stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m i tavan površine 102,1 m[2] , odbijen jer prema shvaćanju tog suda stubište i tavan ne mogu biti dio uknjižbe prava vlasništva

- da se posjedovno stanje nakon uspostave etažnog vlasništva nije promijenilo odnosno da je prednik tužiteljica LG ostao u isključivom posjedu stubišta na prvi kat, stubišta na tavan i tavana

- da su u skladu sa sporazumom zaključenim između tuženice i njihova pravnog prednika NG **.**.2005., prema kojem su stubište na prvi kat, stubište na tavan i tavan sporedni dijelovi nekretnine u vlasništvu njihovog pravnog prednika, tužiteljice (ponovno) pokrenule postupak diobe suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva te da je u tu svrhu 20. studenog 2017. izrađen elaborat etažiranja koji je sačinio ovlašteni inženjer geodezije mag. ing. geod. i geoinf. MG iz [adresa]

- da prema tom elaboratu samostalna uporabna cjelina stan S-1 u prizemlju od 92,45 m[2] koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnog boravka kao jedne prostorije, četiri spavaće sobe, predsoblja, kupaonice i WC, ukupne korisne površine 92,45 m[2] koji je prema sporazumu suvlasnika od 20. lipnja 2005. vlasništvo tuženice nije izmijenjen

- da je prema tom elaboratu samostalna uporabna cjelina stan S-2 na prvom katu ukupne površine 97,25 m[2] te pripadajućih dijelova (pripadaka) terase na prvom katu sa sjeverno-zapadne, spreme i predulaza spreme u prizemlju, izmijenjen na način da su zasebni dijelovi zgrade i to stubište za prvi kat s podestom, stubište za tavan i tavan površine koji su prema sporazumu suvlasnika od 20. lipnja 2005. vlasništvo bili sporedne prostorije u posebnom vlasništvu prednika tužiteljica postali pripaci samostalne uporabne cjeline – stana S-2 na drugom katu ukupne površine 246,52 m[2] (sa svim pripacima)

- da je taj etažni elaborat potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela odnosno da stan S1 u prizemlju od 92,45 m[2] i stan S2 na prvom katu od 246,52 m sa svim pripacima predstavljaju samostalne uporabne cjeline

- da je unatoč tomu što je u sporazumu o uspostavi etažnog vlasništva od 20. lipnja 2005. priznala pravo posebnog vlasništva prednika tužitelja na stubištu s prvog kata, na stubištu za tavan i na tavanu te predložila da se njegovo posebno pravo vlasništva na tim dijelovima zgrade uknjiži na njegovo ime, tuženica protivi tome da tužiteljice uknjiže svoje posebno pravo vlasništva tužiteljica na tim dijelovima zgrade u skladu s etažnim elaboratom od 20. studenog 2017.

13. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je, u odnosu na postojeće stanje stvari, u biti uspostavljeno etažno vlasništvo i na stubištu za prvi kat, stubištu za tavan i na tavanu koji su prema etažnom elaboratu od 20. studenog 2017. pripaci samostalne uporabne cjeline – stana S2 na prvom katu od 246,52 m[2] , a koje je etažno vlasništvo povezano sa 247/339 dijela suvlasništva cijele nekretnine, ovlašćujući tužiteljice da uknjiže svoje posebno pravo vlasništva na toj etaži kao i suvlasništvo cijele nekretnine u navedenom omjeru (247/339) uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženice u 14047/64410 dijela na način da ista ostane upisana u suvlasničkom dijelu od 92/339 idealnih dijelova.

14. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i drugostupanjski sud i ona nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima u kojima se tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na pristranim svjedocima. To stoga što je činjenica da su sporna stubišta i tavan zasebni dijelovi nekretnine u isključivom samostalnom posjedu tužiteljica i njezinih prednika proizlazi iz isprava o pravnim poslovima koji su zaključili prednici stranaka 30. kolovoza 1960. te tuženica i prednik tužiteljice 20. lipnja 2005. kao i iz iskaza same tuženice danom pred sudom tijekom izvođenja dokaza njezinim saslušanjem u kojem je navela da nije u posjedu stubišta niti potkrovlja, da 2006. nije bilo sporno da je prednik tužiteljica vlasnik tih dijelova nekretnine, a da je danas sporno (samo) zato jer je prednik tužiteljica nije više suvlasnik predmetne nekretnine te je došlo do poremećaja dobrosusjedskih odnosa. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da stubište za prvi kat (s podestom), stubište za tavan i tavan ne mogu biti objekt vlasništva posebnog dijela nekretnine. U skladu s člankom 67. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV), uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio (članak 67. stavak 4. ZV-a). Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (članak 67. stavak 5. ZV-a). U skladu s člankom 67. stavkom 6. ZV-a, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

15.1. Na temelju utvrđenja da stubište i tavan od uspostave suvlasništva predmetne nekretnine 1960. nisu služili kao zajednički dijelovi nekretnine kao i činjenice da je riječ o jasno razgraničenim dijelovima nekretnine koji su dostupni iz njezinih zajedničkih dijelova (stubište za prvi kat koje je dostupno iz zajedničkog ulaznog prostora) i iz stana S-2 u vlasništvu tužiteljica (stubište za tavan i tavan koji su dostupni iz stana tužiteljice čiji su sporedni dio) pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 67. stavke 3. do 5. ZV-a kada je ocijenio da je riječ o dijelovima zgrade koji mogu biti predmetom posebnog prava vlasništva.

16. Članak 53. ZV-a propisuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. Članak 73. stavak 2. ZV- a propisuje da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela. U smislu odredbe članka 71. stavak 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Imajući na umu sadržaj sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice zaključen između prednika tužiteljica i tuženice 20. lipnja 2006. kojim je tuženica pristala na to da se njezino suvlasničko pravo ograniči na način da će s određenim idealnim dijelom povezati svoje vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine te da će njezin suvlasnik – prednik tužiteljica određenim idealnim dijelom povezati svoje vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine koji posebni dio obuhvaća sporna stubišta i tavan, nepostojanje suglasnosti tuženice za uspostavu etažnog vlasništva u skladu s elaboratom od 20. studenog 2017. ne predstavlja, prema pravnom shvaćanju ovog suda, zapreku da se to etažno vlasništvo uspostavi jer su, s jedne strane, ispunjene zakonske pretpostavke za to i, s druge strane, uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist tužiteljica nisu se ukinula ili ograničila prava koja tuženici već pripadaju na temelju njezinog prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela jer uspostavom novog vlasništva posebnog dijela nekretnine nije smanjeno niti ograničeno njezino ranije uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju, niti je novo vlasništvo posebnog dijela nekretnine tužiteljica uspostavljeno na zajedničkim dijelovima nekretnine.

16.1. Izraženo pravno shvaćanje o uspostavi etažnog vlasništva iz prethodne točke ovog obrazloženja podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u odlukama Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009.,Rev x- 680/10-2 od 9. rujna 2010. Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014. i Rev 3354/2019-2 od 25. veljače 2020.

17. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice i potvrđeni su tom žalbom pobijani dijelovi prvostupanjske presude.

19.Tuženica koja sa žalbom protiv presude nije uspjela odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. S obzirom na to da nisu bili potrebni za donošenje odluke o žalbi tužiteljice su odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i pristojbe na taj odgovor.

20. Prvostupanjska presuda u dijelu kojim su tužiteljice odbijene s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka nije pobijana žalbom pa u tom dijelu nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer