Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1353/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, protiv tuženice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku u Kutini, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-77/2025-4 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-77/2025-4 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo traktora marke Sonalika broja šasije BZBD135913 i priključnog vozila marke Bent broja šasije C261144C012 te zahtjev da se naloži tuženici da to prizna i trpi upis brisanja svog prava vlasništva uz istovremeno ovlaštenje tužitelju da izvrši upis prava vlasništva predmetnih vozila u evidenciji o registriranim i označenim vozilima kod Ministarstva unutarnjih poslova te ih registrirati na svoje ime kod nadležnog tijela uprave. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka od 2.062,50 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članaka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članaka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj ne navodeći pritom o kojim je nejasnoćama ili proturječnostima riječ.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva traktora marke Sonalika broja šasije BZBD135913 i priključnog vozila marke Bent broja šasije C261144C012. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji da je riječ o stvarima koje drži u kvalificiranom ili barem poštenom posjedu te da je vlasništvo tih stvari stečeno dosjelošću.

7.1. Riječ je o zahtjevu u odnosu na koji je sud prvog stupnja ocijenio da je riječ o eventualno kumuliranom ranijem zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva utemeljenog na tvrdnji da su predmetne stvari stečene pravnim poslom jer je tužitelj financirao njihovu kupnju i koji je pravomoćno odbijen kada je presudom ovog suda broj Gž- 172/2025-2 od 5. ožujka 2025. preinačena prvostupanjska presuda P-105/2023-28 od 10. siječnja 2025.

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, saslušanjem stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženica stekla kupoprodajom sporni traktor i prikolicu, da su te stvari kupljene za potrebe obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva čija je nositeljica u to vrijeme bila tuženica, da je riječ o bračnoj stečevini nje i njezina bivšeg supruga ČU, da te činjenice nisu mogle ostati nepoznate tužitelju koji je te stvari koristio za obradu zemlje, da tuženici i njezinom bivšem suprugu pripada pravo na posjed spornih stvari koje je pravo tuženica i ostvarila u odnosu na njezinog bivšeg supruga kojem je naloženo predati tuženici suposjed predmetnih pokretnina, da je tuženica bila jedina ovlaštena registrirati i odjaviti predmetne stvari iz evidencija nadležnih upravnih tijela te da je njezin bivši suprug pravomoćno oglašen krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprava jer je između travnja 2018. i rujna 2020. krivotvorio punomoć tuženice u svrhu registracije predmetnih vozila.

9. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja dosjelošću uz zaključak da je tužitelj kojem nije moglo ostati nepoznato da su predmetne stvari koje je tuženica stekla pravnim poslom od trećih osoba njezino (su)vlasništvo i da mu ne pripada pravo na vlasnički (samostalni) posjed tih stvari, nepošteni posjednik koji uz primjenu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) ne može steći vlasništvo stvari koje drži u posjedu.

10. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje tužiteljeva prava vlasništva dosjedanjem spornih pokretnina prihvaća i ovaj sud i oni nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

11. Tužitelju je za odgovoriti da tvrdnje na kojima insistira u žalbi o tome da je dijelom financirao kupnju predmetnih pokretnina ne utječu na osnovanost stvarnopravnog zahtjeva niti na njegovo poštenje. To stoga što iz činjenica koje su utvrđene u postupku ne proizlazi da je tuženica nakon kupnje predmetnih pokretnina od trećih osoba na temelju bilo koje valjane pravne osnove predala tužitelju samostalni posjed predmetnih stvari, neovisno o tome tko je i na koji način u konačnici otplatio predmetne stvari. Zbog toga njegov posjed nije kvalificiran. S obzirom na to da nije sporno da je predmetne pokretnine kupila upravo tuženica za potrebe obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te je u tu svrhu ostvarila poticaje za njihovu kupnju, tužitelj koji je te pokretnine uz dopuštenje tuženice koristio za obradu svoje zemlje nije njihov barem pošteni, a niti samostalni posjednik. Činjenica da se predmetne pokretnine nisu smjele zakonito koristiti u svrhu za koju su namijenjene bez da ih tuženica registrira, a posebno nakon što ih je tuženica u siječnju 2021., dok su prema njegovim tvrdnjama bile u neposrednom posjedu tužitelja, odjavila, govori u prilog zaključku da tužitelj nije bio u samostalnom (vlasničkom) vlasničkom posjedu tih pokretnina jer je očito priznavao jaču vlast tuženice na njima neovisno o tome što tvrdi da je te stvari držao u neposrednom posjedu niti je njegov posjed stoga mogao biti barem pošten. Kraj činjenice da je registracija predmetnih vozila od travnja 2018. do rujna 2020. (kada su prema njegovim tvrdnjama bile u neposrednom posjedu tužitelja) ostvarena uz počinjenje kaznenog djela treće osobe (koja je krivotvorila punomoć tuženice) proturječna je tezi koju tužitelj ponavlja u žalbi o tome da je tuženica bila tek formalni vlasnik i da ne postoje okolnosti zbog kojih je tužitelj mogao posumnjati da njemu ne pripada pravo na posjed tih stvari. S obzirom na to da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s člankom 159. stavcima 1., 2. i 3. ZV-a potrebno da je posjed samostalan (vlasnički) i barem pošten, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj koji je koristio pokretnine u (su)vlasništvu tuženice znajući da su njezino vlasništvo ne može steći vlasništvo tih pokretnina dosjelošću kao njihov nesamostalni i nepošteni posjednik. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

12. S obzirom na to da se zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na ocjeni (ne)kvalitete tužiteljeva posjeda spornih stvari za koji je na temelju provedenih dokaza, a prema prigovoru tuženice, ocijenjeno da nije samostalan niti barem pošten, a ne vrijeme dosjedanja, prvostupanjska odluka nije protivna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da za stjecanje vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten, a nije nužno da bude zakonit niti pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a na koja se pravna shvaćanja poziva tužitelj u žalbi.

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

14. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer