Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1488/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Plava Laguna d.d., Poreč-Parenzo, R. Končara 12, OIB 57444289760, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4 OIB 29743547503, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj Pn- 52/2025-14 od 7. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se međupresuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj Pn-52/2025-14 od 7. studenoga 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Međupresudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju iz štetnog događaja od 02. srpnja 2022.

II Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu.“

2. Protiv prvostupanjske međupresude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana međupresuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu međupresudu u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u svezi čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nalazi da nisu ostvarene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio 2. srpnja 2022. u Hotelu Park Poreč gdje se poskliznuo ispred recepcije na skliskom podu i pao, a uslijed čega je zadobio prijelom donjeg dijela desne bedrene kosti.

7. Iz obrazloženja međupresude u bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, klasa: 511-08-27/1-12/576-22 od 12. lipnja 2025. s fotografijama, utvrdio da su dana 2. srpnja 2022., djelatnici ZZHMIŽ Poreč ovoj organizacijskoj jedinici policije dojavili da pružaju medicinsku pomoć jednom turistu koji je pao u Hotelu Park Poreč. Izlaskom na mjesto dojave, Hotel Park, Špadići bb, Grad Poreč, zatečen je državljanin Slovenije, VS (rođen **.**.1973.), isti je izjavio da se poskliznuo u Hotelu Park i pao. Radi toga na mjesto događaja je izašla ekipa ZZHMIŽ Poreč na čelu sa dr. V koja je istoga pregledala te vlastitim prijevozom uputila u OB Izola (Slovenija) radi njegovih lakih ozljeda. U prostoru hotela, ispred recepcije Hotela Park, nalazio se znak "Opasnost – klizav pod!" te je isto fiksirano fotografijom.

8. Na temelju tog dokaza prvostupanjski sud zaključuje da sklizak pod ispred recepcije hotela predstavlja opasnu stvar, jer po svojim karakteristikama predstavlja povećanu opasnost za osobe (radnike i goste) koje po njemu prolaze, a da za štetu zbog skliskog poda ispred recepcije hotela, odgovara na temelju čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), njegov vlasnik, a to je u konkretnom slučaju tuženik. U skladu s čl. 1045. st. 3. ZOO, za štetu nastalu na takav način odgovara se po principu objektivne odgovornosti, dakle, bez obzira na krivnju. Prema čl. 1067. st. 2. ZOO vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Prema st. 3. istog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Zaključno, ističe da su tuženik i umješač bili ti koji su trebali dokazati da je tužitelj svojim ponašanjem, odnosno, nepažnjom uzrokovao ili barem pridonio nastanku štetnog događaja, a da postavljeni natpis "Opasnost – klizav pod" s istaknutim piktogramom i natpisom na hrvatskom i engleskom jeziku ne pruža osnovu za utvrđenje da je do štetnog događaja došlo zbog ponašanja, odnosno nepažnje tužitelja.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u dosadašnjem tijeku postupka izveo samo jedan dokaz i to uvidom u potvrdu MUP-a, stoga tuženik smatra da u pogledu osnova stvar nije sazrela za donošenje odluke u smislu čl. 330. ZPP, te da je prvostupanjski sud prije donošenja iste trebao izvesti i daljnje personalne dokaze i to saslušanjem tužitelja te predloženih svjedoka HS i MS koji dokazi su predloženi upravo na okolnost osnovanosti, a ne visine tužbenog zahtjeva. U tom kontekstu tuženik ukazuje da bi se izvođenjem dokaza i predloženih svjedoka moglo utvrditi je li tužitelj svojim ponašanjem uzrokovao ili barem pridonio nastanku štetnog događaja.

10. Odredbom čl. 330. ZPP propisano je da ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda) (stavak 1.). Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (stavak 2.). Dakle, međupresuda je deklaratorna odluka o osnovi kondemnatornog tužbenog zahtjeva koja ima prejudicijelno značenje za kasniju odluku o visini i iznosu tužbenog zahtjeva. Pretpostavke za donošenje međupresude su zrelost stvari za presuđenje u pogledu osnove, ocjena suda o postojanju odgovornosti tuženika i svrsishodnost. U tom smislu pri donošenju međupresude treba raspraviti sve prigovore koje je u postupku istaknuo tuženik. Tuženik je u postupku osporio odgovornost za nastanak štete tužitelju jer da je poduzeo sve radnje radi osiguranja sigurnosti gostiju uključujući postavljanje znaka „Opasnost-klizav pod“ kao i osiguranje dovoljnog osvjetljenja.

11. Prvostupanjski sud je svoju odluku o odgovornosti tuženika bazirao samo na potvrdi MUP-a iz koje proizlazi da se dogodio štetni događaj, međutim nikakve okolnosti vezane uz odgovornost tuženika za taj štetni događaj nisu razjašnjene, niti je prvostupanjski sud dao valjane razloge zašto nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka kako bi utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva. Treba istaknuti da je prvostupanjski sud izvođenje svih po strankama predloženih dokaza prihvatio rješenjem donesenim na pripremnom ročištu (list 83 spisa) pri čemu nije odlučno što je izvođenje tih dokaza na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio tužitelj jer se tuženik nije protivio izvođenju tih dokaza. U suprotnom je prvostupanjski sud trebao već u tom rješenju predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja, međutim navedeni razlozi izostali su i u pobijanoj međupresudi.

12. Izvođenjem personalnih dokaza potencijalno se utvrđuje i da li je i tužitelj svojim ponašanjem uzrokovao ili barem pridonio nastanku štetnog događaja. Tako u podudarnim pravnim i činjeničnim sporovima od odlučnog je značaja utvrditi kakvu je obuću tužitelj nosio, je li nosio kakav teret koji ga je mogao destabilizirati, je li bio pod utjecajem opijata i sl. Naime, sud može iskaze tužitelja i svjedoka, ocijeniti više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledajući pojedinačno i u cjelini s ostalim dokazima te ima ovlast ocjenjivati izvedene dokaze, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlozima obrazloži svoje, za odluku u predmetu, bitno činjenično i pravno shvaćanje, a što je u ovom slučaju izostalo.

13. Stoga prvostupanjska međupresuda o odlučnim činjenicama vezanim za utvrđenje odgovornosti tuženika te eventualnom doprinosu tuženika, nema pravilne niti potpune razloge, činjenično stanje u tom pogledu prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio niti analizirao, pa je iz navedenih razloga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, pa je na temelju čl. 369. st. 1. i 370. ZPP prvostupanjska međupresuda ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušati tužitelja i svjedoke na sporne okolnosti te ih o tim razlozima detaljno ispitati te će donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, koja ima uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, dajući za svoje zaključke jasne, potpune i obrazložene razloge, u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer