Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-370/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica KH dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-252/2014 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja UH kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-252/2014 od 28. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-252/2014 od 28. ožujka 2025., presuđeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

- Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 12.466,22 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan

1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

-na iznos od 257,06 eura teče od 15. siječnja 2013. godine

-na iznos od 203,78 eura teče od 15. veljače 2013. godine

-na iznos od 213,91 eura teče od 15. ožujka 2013. godine

-na iznos od 209,22 eura teče od 15. travnja 2013. godine

-na iznos od 200,27 eura teče od 15. svibnja 2013. godine

-na iznos od 206,33 eura teče od 15. lipnja 2013. godine

-na iznos od 196,07 eura teče od 15. srpnja 2013. godine

-na iznos od 226,60 eura teče od 15. kolovoza 2013. godine

-na iznos od 257,17 eura teče od 15. rujna 2013. godine

-na iznos od 205,66 eura teče od 15. listopada 2013. godine

-na iznos od 186,27 eura teče od 15. studenog 2013. godine

-na iznos od 205,66 eura teče od 15. prosinca 2013. godine

-na iznos od 209,73 eura teče od 15. siječnja 2014. godine

-na iznos od 189,39 eura teče od 15. veljače 2014. godine

-na iznos od 192,08 eura teče od 15. ožujka 2014. godine

-na iznos od 228,78 eura teče od 15. travnja 2014. godine

-na iznos od 174,04 eura teče od 15. svibnja2014. godine

-na iznos od 293,47 eura teče od 15. lipnja 2014. godine

-na iznos od 255,15 eura teče od 15. srpnja 2014. godine

-na iznos od 256,31 eura teče od 15. kolovoza 2014. godine

-na iznos od 247,95 eura teče od 15. rujna 2014. godine

-na iznos od 248,34 eura teče od 15. listopada 2014. godine

-na iznos od 350,67 eura teče od 15. studenog 2014. godine

-na iznos od 270,51 eura teče od 15. prosinca 2014. godine

-na iznos od 264,02 eura teče od 15. siječnja 2015. godine

-na iznos od 230,42 eura teče od 15. veljače 2015. godine

-na iznos od 264,02 eura teče od 15. ožujka 2015. godine

-na iznos od 264,02 eura teče od 15. travnja 2015. godine

-na iznos od 264,02 eura teče od 15. svibnja2015. godine

-na iznos od 236,22 eura teče od 15. lipnja 2015. godine

-na iznos od 346,93 eura teče od 15. srpnja 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. kolovoza 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. rujna 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. listopada 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. studenog 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. prosinca 2015. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. siječnja 2016. godine

-na iznos od 266,79 eura teče od 15. veljače 2016. godine

-na iznos od 266,00 eura teče od 15. ožujka 2016. godine

-na iznos od 266,00 eura teče od 15. travnja 2016. godine

-na iznos od 266,00 eura teče od 15. svibnja2016. godine

-na iznos od 266,00 eura teče od 15. lipnja 2016. godine

-na iznos od 321,52 eura teče od 15. srpnja 2016. godine

-na iznos od 268,37 eura teče od 15. kolovoza 2016. godine

-na iznos od 268,37 eura teče od 15. rujna 2016. godine

-na iznos od 268,37 eura teče od 15. listopada 2016. godine

-na iznos od 268,37 eura teče od 15. studenog 2016. godine

-na iznos od 277,77 eura teče od 15. prosinca 2016. godine

-na iznos od 292,04 eura teče od 15. siječnja 2017. godine

-na iznos od 215,81 eura teče od 15. veljače 2017. godine pa do isplate.

-Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

II Odbija se zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška u iznosu od 265,45 Eur.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da ju ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik se u odgovoru žalbu istoj protivi u cijelosti i predlaže istu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

7. Prvostupanjski sud je, također suprotno žalbenim navodima, raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ostvaruje li tužitelj zbog utvrđene profesionalne nesposobnosti pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade i to između mirovine koju ostvaruje i potencijalne plaće koju bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari da nije umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad za razdoblje od siječnja 2012. do veljače 2017., a sve temeljem članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

9. Člankom 1095. stavkom 2. ZOO propisano je ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

10. Iz stanja spisa proizlaze nesporne činjenice:

- da je tužitelj rođen **.**.1958. i da je **.**.1996. kao djelatna vojna osoba doživio prometnu nezgodu prilikom odlaska na posao te da mu je Mišljenjem stručnog povjerenstva za reviziju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. srpnja 2001., utvrđena profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije: dulje stajanje i hodanje, rad u prinudnom položaju, teži fizički rad,

- da mu je djelatna vojna služba prestala **.**.2001., temeljem Rješenja ministarstva obrane od 2. travnja 2001., uz častan otpust s pravom na invalidsku mirovinu (list 50 spisa),

- da se tužitelj po naprijed navedenoj osnovi umirovio počevši od **.**.2001., temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. prosinca 2001. (list 52 spisa),

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je nakon ozljeđivanja u svojoj garaži kod kuće obavljao poslove na crno, tako što je vršio određene popravke, poslove košnje i slično te bi od tih poslova u spornom razdoblju mjesečno znao zaraditi od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn,

- da je tužitelj u ranijim postupcima (IP-1363/02) za prethodno razdoblje u odnosu na utuženo razdoblje po istom osnovu ostvario pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete na ime izgubljene zarade, dok je u ostalim postupcima, koje je sukcesivno podnosio zaključena sudska ili izvan sudska nagodba za vremensko razdoblje od 1996. do kraja 2012.,

- da tužitelj zbog utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad nije podnio zahtjev za utvrđivanjem preostale radne sposobnosti – koja se utvrđuje nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka Područnog ureda u Splitu, te Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba s invaliditetom (nesporno), odnosno da se nije obratio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje radi pronalaska drugog posla s preostalom radnom sposobnosti,

- da je tužitelj sam izračunao visinu tužbenog zahtjeva temeljem isplatnih lista dvaju po tužitelju usporednih radnika kao djelatnih vojnih osoba (U i K, list 162-164) te podatka o svojoj ostvarenoj mirovini uzimajući pri tome u obzir ostvaren prosječan prihod od rada na crno u spornom razdoblju.

11. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, jer je kod tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a da isti ništa nije poduzeo u cilju zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću (prijava na Zavod za zapošljavanje itd.), to istom po ocjeni prvostupanjskog suda ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava, slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

12.1. Kod nesporne činjenice da kod tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane prometnom nezgodom nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istog preostala radna sposobnost s kojom je po tvrdnji tužitelja isti radio na poslovima kod kuće (rad na crno u garaži, košnja trave i sl.), čime je po svojoj tvrdnji doprinio smanjenju štete, ovaj sud ne može prihvatiti. Naime, tužitelj tu svoju tvrdnju ničim nije dokazao u smislu članka 219. stavak 1. ZPP (iskazima svjedoka za koje je radio, ugovorom o djelu i sl.), niti je s tog osnova predlagao bilo kakve dokaze, osim svog stranačkog iskaza. Isto tako bez obzira na nespornu činjenicu da se nije prijavio nadležnom Zavod za zapošljavanje radi eventualnog daljnjeg zapošljavanja,a što je bio dužan, tužitelj također nije niti predložio sudu dokaz da se službenim putem zatraži podatak od istog tijela je li nadležni Zavod za zapošljavanje imao na raspolaganju poslove na kojima bi se tužitelj mogao zaposliti sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, odnosno mogućnost prekvalifikacije za neke druge poslove, sukladno preostaloj radnoj sposobnosti.

12.2. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj svojim pasivnim ponašanjem doprinio nastanku štete, radi čega mu je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12.3. Isto tako paušalna je i ničim dokazana tvrdnja da tužitelj u vrijeme umirovljenja bio starosne dobi od 55 godina i da kao profesionalni vojnik nema radnog iskustva niti posebnih kvalifikacija za obavljanje bilo kakvog drugog posla koji bi mogao obavljati s preostalom radnom sposobnošću, budući da tužitelj na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz, kojim bi dokazao činjenicu da mu Zavod za zapošljavanje ne bi mogao ponuditi posao ili prekvalifikaciju radi pronalaska posla sa preostalom radnom sposobnošću.

12.4. Upravo zbog navedenog, pogrešno je pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I-III 114/2020 od 16. rujna 2021., budući da se činjenični supstrat iste odluke svodi na to da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog podnositelja za utvrđivanjem sporne činjenice, odnosno pribave podatka mogućnosti zapošljavanja podnositelja s preostalom radnom sposobnošću, čime je po ocjeni Ustavnog suda povrijeđeno pravo podnositelja na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, dok u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije niti predložio bilo kakav dokaz za utvrđivanjem iste te sporne okolnosti.

13. Nadalje, po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je neosnovana tvrdnja žalitelja da je tuženik tužitelju po istoj osnovi već u ranijim postupcima temeljem sklopljenih sudskih i/ili izvansudskih nagodbi isplaćivao naknadu imovinske štete u vidu razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarivao kao profesionalni vojnik u HV-u za period od ozljeđivanja 1996. godine do prosinca 2013. Naime, činjenica što je tužitelju za ranija razdoblja po istoj osnovi isplaćivana naknada štete, treba istaknuti da sud nije vezan utvrđenjima i zaključcima u postupku koji se odnose na novčanu tražbinu iz ranijeg razdoblja, neovisno što je riječ o potraživanju iz iste osnove (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revr- 577/2015 od 20. listopada 2020.).

14. Slijedom navedenog, tužitelj koji nije dokazao da je nakon umirovljenja pokušao raditi određene poslove s preostalom radnom sposobnosti, odnosno koji se nesporno nije prijavio Zavodu za zapošljavanje radi pronalaska posla s preostalom radnom sposobnosti, niti je predložio dokaz da se mogućnost zaposlenja provjeri kod istog tijela, ocjena je ovog suda da mu ne pripada pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade u skladu sa člankom 1095. stavak 2. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-x 374/2018 od 27. travnja 2021.)

15. Slijedom navedenog i primjenom članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi, radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Tužitelju koji sa žalbom nije uspio u sporu (članak 154. stavak 1. ZPP) nije dosuđen trošak postupka u povodu tog pravnom lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

U Karlovcu 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp