Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pažitka, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 41/VII, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, broj P- DO-43/2021, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-1509/2021-61 od 11. studenoga 2024. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, 21. siječnja 2026.

p r e s u d i  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-1509/2021-61 od 11. studenoga 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-1509/2021-69 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, da tužitelju UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 713,63 eura sa zakonskom zateznom kamatnom tekućom na iznos od:

- 282,34 eura od dana 01. siječnja 2016.,

- 282,34 eura od dana 01. siječnja 2018.,

- 148,95 eura od dana 01. siječnja 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad razlike dosuđenog iznosa toč. I. od 713,63 eura pa do zatraženog iznosa od 1.115,78 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 282,34 eura pa do zatraženog iznosa 392,40 eura od 1. siječnja 2016., sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 77,46 eura od 1. siječnja 2017., sa zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 148,95 eura pa do zatraženog iznosa od 259,55 eura od 1. siječnja 2018., sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 126,82 eura od 1. siječnja 2019. sa zateznom kamatom tekućom od 148,95 eura pa do zatraženog iznosa od 259,55 eura 1. siječnja 2020. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, da tužitelju UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.130,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2024., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkama I. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da nadležni drugostupanjski sud uvaži ovu žalbu i preinači pobijanu presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr- 1509/2021-61 od 11. studenoga 2024. na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženoj uključujući i trošak za sastav ove žalbe. Podredno predlaže da sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, prvostupanjski sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. stavak 2., u vezi članka 457. ZPP-a.

7. Premet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za radnu odjeću i obuću za razdoblje od 2015. do 2019. u iznosu od 1.115,78 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 392,40 eura od dana 01. siječnja 2016., na iznos od 77,46 eura od dana 01.siječnja 2017., na iznos od 259,55 eura od dana 01.siječnja 2018., na iznos od 126,82 eura od dana 01.siječnja 2019., na iznos od 259,55 eura od dana 01.siječnja 2020.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je utvrđenje ovaj drugostupanjski sud dužan respektirati s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti proizlazi:

- da je tužitelj zaposlenik tužene odnosno službenik Ministarstva unutarnjih poslova RH,

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA:511-01-157- 41534/498-2012 od 15. siječnja 2013. raspoređen s 21. siječnja 2013. u PU Bjelovarko-bilogorsku, Služba policije, Odsjek za javni red i nezakonite migracije, na radnom mjestu Policijski službenik za protueksplozijsku zaštitu,

- da tužitelju nije isplaćena naknada za radnu odjeću i obuću za 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu koje potražuje u ovom postupku,

- da je tužitelj tek dio policijskih poslova temeljem upute MUP-a RH, Ravnateljstva policije broj 511-01-45-372-41/1-2014 od 18. ožujka 2014., koji se odnose na preuzimanje dragovoljno predanog oružja i eksplozivnih sredstava na kućnim adresama građana, obavlja u civilnoj odjeći, a ne sve poslove svog radnog mjesta te da slijedom toga u vremenskom periodu od 2015. do 2019. nije ostvario pravo na naknadu za građansko odijelo,

- da je iz kartona osobnog zaduženja policijskog službenika UG vidljivo da od policijske opreme duži osnovnu i dodatnu policijsku odoru, zaštitni balistički prsluk i protubalističku zaštitnu kacigu,

- da iz Kartona osobnog zaduženja tužitelja ne nalaze dijelovi opreme kojima je istekao rok uporabe, ali se u sustavu AS 400 kroz narudžbenice može vidjeti nabava osnovne i dodatne policijske opreme imenovanog. Iz dokumentacije kojom raspolaže PU Bjelovarsko-bilogorska proizlazi da je policijski službenik UG posljednji put prije razdoblja obuhvaćenog tužbom, dijelove dodatne odore zadužio 2013. i to radne rukavice temeljem vlastitog zahtjeva i kombinezon koji mu je dostavljeni temeljem raspisa MUP-a,

- da je u veljači 2015. ponovo temeljem podnesenog zahtjeva zadužio radne rukavice, te 2018. radne rukavice i gumene čizme i 2019. ljetne gležnjače, a u studenom 2017. temeljem raspisa MUP-a zadužio je kombinezon,

- da je 2009. zadužio zaštitni balistički prsluk, 2011. vizir, zaštitni prsluk i zaštitnu balističku kacigu, te 2018. ponovo zaštitni balistički prsluk i protubalističku zaštitnu kacigu. U prilogu se dostavljaju izdatnice za navedenu policijsku opremu,

- da je u Uredbi o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova (NN 88/11) i Uredbi o izmjenama i dopunama Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova (NN 100/13) izvršen opis dijelova dodatne policijske odore policijskih službenika koji obavljaju poslove protueksplozijske zaštite kod opisa kombinezona kao dijela dodatne opreme između ostalog je navedeno "Na oba rukava pomoću čičak trake postavlja se oznaka "POLICIJA MUP RH"., Na leđima je prišivena čičak traka na koju se učvršćuje oznaka "POLICIJA" izrađena od bijelog fluorescentnog materijala,

- da je između stranaka sporno da li tužitelju pripada pravo na isplatu naknade za korištenje radne odjeće i obuće za 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019.,

- da je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da tužena smatra da tužitelj nije dokazao da je sam kupio zaštitu odjeću i obuću, koju zaštitnu odjeću i obuću, kao i količinu iste, tako nije dokazao da mu je prilikom obavljanja oštećena njegova civilna odjeća i obuća pa da bi zbog toga pretrpio štetu, odnosno nije dokazao da je za utuženo razdoblje zaista imao trošak u visini cijene zaštitne odjeće i obuće,

- da iz nalaza i mišljenja, te usmenog očitovanja vještaka zaštite na radu Milana Lovrić, dipl. ing. sigurnosti proizlazi da tužitelj, kao policijski službenik, što nedvojbeno proizlazi i iz Upute o postupanju Ministarstva unutarnjih poslova RH, Ravnateljstva policije broj 511-01-45-372-41/1-2014 od 18. ožujka 2014., prilikom preuzimanja na terenu oružja i protueksplozivnih naprava mora izaći u civilnoj odjeći i obući, a nedvojbeno je utvrđeno da sa istom tužitelj kod tuženika nije zadužen, jer to proizlazi iz evidencijskog Kartona o zaduženju, dostavljenog po tuženiku, niti je tuženik tijekom ovoga postupka dokazao da je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćivao naknadu za nabavku civilne odjeće, to osnovano tužitelj zahtjeva tužbenim zahtjevom isplatu radi nabavke civilne odjeće i obuće koju koristi kao radnu odjeću i obuću za obavljanje svog posla kod tuženika,

- da se tužena tijekom postupka pozivala na Pravilnik o unutarnjem redu MUP- a RH kojim je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja koji propisuje između ostalog da je u obvezi pregledati objekte, prijevozna sredstva, pritom voditi brigu o ispravnosti i pravilnoj uporabi protueksplozijske opreme te kada se navedeno dovede u vezu s iskazom tužitelja i svjedoka EG koji su o navedenim činjenicama iskazivali na temelju neposrednog saznanja, opisujući uvjete rada na terenu,

- da je tužitelj u spis predmeta dostavio u prilog svojih navoda i fotografije iz kojih je nedvojbeno razvidno stanje na terenu kod preuzimanja oružja i protueksplozivnih sredstava, proizlazi da je osnovan navod tužitelja da tom prilikom dolazi do uništenja i oštećenja odjeće u kojoj se nalazi na terenu (zbog nečistoće prljanjem, zapinjanjem, npr. za čavao ili kakovu kuku, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja).

9. Polazeći od utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužena, koja je u obvezi tužitelju osigurati u organizacijskom smislu sve tehničke uvjete za obavljanja radnih zadataka u skladu načelima i standardima rada koji zahtijevaju u državnoj službi, odnosno moraju mu se osigurati uvjeti rada bez izlaganja okolnostima koje bi predstavlja ugrozu za njegovo zdravlje i sigurnosti, kako to osnovano navodi tužitelj u tužbi pa s obzirom na činjenicu da je tužitelj dužan postupati po Uputi na koju se poziva tužena, a po kojoj je tužitelj nedvojbeno postupao, koristeći vlastitu civilnu odjeću i obuću pri izvršavanju radnih zadaća, a da pritom tužena nije tužitelju osigurala zaštitnu radnu odjeću i obuću kao civilnu kako bi time zaštitla tužitelja i spriječila korištenje i uništenje njegove vlastite niti mu je isplaćivala naknadu radi kupnje iste po tužitelju, to osnovano tužitelj trpi štetu po navedenom osnovu.

10. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj koji obavlja navedene poslove, iste obavlja u civilnoj odjeći, a kako mu ista nije osigurana od strane tuženika, kao poslodavca, niti mu je za utuženo razdoblje isplaćivana naknada za nabavku iste, to tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete prema članku 111. zakona o radu (narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), važećeg u vrijeme utuženog razdoblja.

11. Naime, odredbama članka 111. stavak 1. i st. 2. ZR-a je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete iz st. 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. Imajući u vidu citirane odredbe, tuženik kao poslodavac dužan je tužitelju kao svom zaposleniku osigurati da poslove koji su mu povjereni obavlja na siguran način, jer u suprotnom odgovara za štetu.

13. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da tuženik dostavi podatke iz kojeg bi se mogla utvrditi nabavna cijena pojedinih dijelova odjeće i obuće, a kako bi tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev, obzirom da je podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe članka 186b. ZPP-a. Međutim, kako tužena nije dostavla potpune podatke da bi tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 186b. stavak 3. ZPP-a, to je po prijedlogu tužitelja proveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu radi utvrđivanja visine naknade štete.

14. Visina štete pravilno je utvrđena prema dopuni nalaza i mišljenja, odnosno očitovanja vještaka od 26. siječnja 2024., a kako je to obrazloženo pod tokama 33.1. i 35. obrazloženja prvostupanjske presude u ukupnom iznosu od 1.115,78 eura.

15. Obzirom da je prvostupanjski sud djelom prihvatio prigovore tužene, konačno je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 713,63 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznosu od 282,34 eura od 1. siječnja 2016., (naknada štete za 2015.) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 282,34 eura od 1. siječnja 2018.,( naknada štete za 2017.) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 148,95 eura od 1. siječnja 2020., ( naknada štete za 2019.) pa do isplate. Naime, tužitelj je utužio naknadu štete za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019., a za svaku godinu naknadu štete zahtijevao je zateznu kamatu tekuću od 1. siječnja sljedeće godine, kojem dospijeću kamate tuženik nije prigovarao pa je u tom dijelu valjalo obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a kako je presuđeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan iznad dosuđenog iznosa od 713,63 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.115,78 eura, sa zateznom kamatom tekućom kao u izreci pobijanog dijela presude pod točkom I.

16. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka i u pobijanoj presudi raspravio na pravilan i adekvatan način sve prigovore tužene (koje tužena ponavlja sada i u žalbi) o čemu je dao jasne, određene i logične razloge, slijedom čega je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužena neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

18. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

19. Dakle, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužene odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

22. Tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 21. siječnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš