Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1295/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. GD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. GD, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 20. prosinca 2024., klasa:211-07/24-3/17150, urbroj:511-19-43-24-1, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom prigovora okr. GD, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu novčanu kaznu od 1.280,18 eura uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti iznos novčane kazne od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), koji je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okr. GD kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik GD obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik GD i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.280,18 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje počinjenje opisanog prekršaja, no dodaje da su mu primanja minimalna i da bi plaćanje ovako velike novčane kazne direktno ugrozilo egzistenciju njegove obitelji, te da mu je korištenje vozačke dozvole potrebno radi odlaska na posao i radi obiteljskih obveza, pa moli za umanjenje novčane kazne ili da mu se izrekne mjera upozorenja, kao i da mu se ne izriče zaštitna mjera, odnosno da se ista umanji.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku nije sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju od jednoga dana (prema priloženoj Naredbi od 10. prosinca 2024.) kao 39,82 eura, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio odluku o novčanoj kazni kao pod točkom I. ove presude.

7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.280,18 eura predstavlja kaznu nižu od najniže zakonom propisane kazne za predmetni prekršaj.

Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim daljnje ublažavanja kazne.

7.1. Nadalje, neosnovan je navod žalitelja u kojem predlaže primjenu mjere upozorenja odnosno opomene umjesto novčane kazne. Naime, odredbom članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, dok u ovom predmetu mjerodavni propis, Zakon o sigurnosti prometa na cestama za predmetno djelo prekršaja propisuje novčanu kaznu u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Dakle, iz prethodno navedene odredbe citiranog Zakona proizlazi da ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljeniku za predmetno djelo prekršaja primjeni opomena, jer bi u suprotnom sud primjenom opomene u konkretnom slučaju prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak na posao i za obiteljske obveze, što nije ničim ni dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,65 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

9. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.