REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-185/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević - Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika PČ zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 15. travnja 2025. broj K-270/2024-7 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 7. kolovoza 2025. broj Kž-260/2025-4, u sjednici Vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika PČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici od 15. travnja 2025. broj K-270/2024-7 osuđenik PČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11 za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora od tri mjeseca te za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 osuđeniku su opozvane uvjetne osude izrečene pravomoćnim presudama Općinskog suda u Virovitici i to:

- presudom broj K-400/2021-6 od 2. studenog 2021., pravomoćnom 2. studenog 2021., kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. i kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11 te je utvrđena jedinstvena kazna zatvora od osam mjeseci,

- presudom broj K-313/2021-6 od 5. srpnja 2021., pravomoćnom 2. studenog 2021., kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. KZ/11 te je utvrđena kazna zatvora od sedam mjeseci i

- presudom broj Kzd-21/2021-17 od 24. studenog 2021., pravomoćnom 24. studenog 2021., kojom je osuđen zbog tri kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 i dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. te je utvrđena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine.

1.2. Na temelju članka 51. KZ/11 osuđenik PČ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci te mu je, na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora na koju je osuđen izvršava u trajanju šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju jedne godine se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od četiri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Presudom Županijskog suda u Osijeku od 7. kolovoza 2025. broj Kž-260/2025-4 djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi, prihvaćene su kao pravilno utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. u trajanju od tri mjeseca i za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11, opozvane su uvjetne osude izrečene presudama Općinskog suda u Virovitici i to presudom broj K-400/2021 te je uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora od osam mjeseci, presudom broj K-313/2021 te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora od sedam mjeseci i presudom broj Kzd-21/2021 te je uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine. Na temelju članka 51. KZ/11 osuđenik PČ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine te mu je, na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti u trajanju od jedne godine, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

2.1. U ostalom dijelu odbijena je žalba državnog odvjetnika i žalba osuđenika kao neosnovana te je u nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđenik PČ je pravovremeno po branitelju Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „zbog razloga iz čl. 517. st. 1 t. 1. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska i drugostupanjska presuda u odluci o kazni „na način da se okrivljeniku za kaznena djela za koja se tereti izrekne jedinstvena kazna zatvora uvažavajući kazne koje je utvrdio sud za svako kazneno djelo time da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda uz primjereni rok kušnje bez opozivanja ranije izrečenih uvjetnih kazni“.

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP).

5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu navodi da je „drugostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 58. st. 2. i 3. KZ/11 kada je opozvao ranije uvjetne osude“, ukazujući time na povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP-a, koja povreda, međutim, nije ostvarena.

6.1. Naime, uvjetne osude izrečene osuđeniku trima, ranije citiranim pravomoćnim presudama Općinskog suda U Virovitici, opozvane su nakon što je prvostupanjski sud osuđeniku utvrdio kaznu zatvora od tri mjeseca za kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. KZ/11 i kaznu zatvora od šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, čime su bile ostvarene zakonske pretpostavke za opoziv uvjetnih osuda na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11 te izricanje jedinstvene kazne sukladno odredbi članka 58. stavka 3. KZ/11, kako je to pravilno učinio drugostupanjski sud preinačivši pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni.

6.2. Osuđenik u nastavku tvrdi da drugostupanjski sud „nije dao dostatne razloge zbog kojih se fakultativni opoziv mora primijeniti“ čime upire, iako to izričito ne navodi, na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-a s jedne strane, a s druge strane na povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, odnosno na tešku povredu prava na pravično suđenje u smislu arbitrarnosti drugostupanjske odluke. Međutim te tvrdnje osuđenika nisu točne.

6.3. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, teška povreda prava na pravično suđenje postoji ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9). Međutim, u konkretnoj situaciji takva povreda nije ostvarena.

6.4. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode osuđenika iznesene u žalbi, dao razloge za svoju odluku, oni su jasni, dostatni i razumni, a iz njihove analize proizlazi da nisu proizvoljni. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve žalbene navode osuđenika, uključujući i žalbeni prigovor osuđenika koji se odnosio na povredu kaznenog zakona u dijelu opoziva uvjetnih osuda izrečenih ranijim pravomoćnim presudama (točke 9.1. i 12.1. presude), pravilnom argumentacijom da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 58. stavka 2. KZ/11 za opoziv uvjetnih osuda, s obzirom da su kaznena djela zbog kojih je osuđenik osuđen pobijanom presudom i za koja su mu utvrđene kazne zatvora do jedne godine, počinjena u vremenu provjeravanja izrečenom uvjetnim osudama iz tri citirane pravomoćne presude, da je osuđenik višestruki specijalni povratnik osuđivan za ista kaznena djela na štetu iste žrtve pa je očito da ranije uvjetne osude na osuđenika nisu djelovale u smislu odvraćanja od činjenja novih kaznenih djela.

6.5. Stoga u drugostupanjskom postupku nije ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, kao niti povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-a.

6.6. U ostalom dijelu zahtjeva tvrdnjom da sud „nije na odgovarajući način cijenio sve olakotne okolnosti, osobito protek vremena i činjenicu da su okrivljenik i oštećena uspostavili normalan odnos i komunikaciju kao roditelji, da se uslijed promjena u okrivljenikovu ponašanju oštećena ne boji okrivljenika, da se oboje brinu o dvoje maloljetne djece“ te da su „ranije osude i protek vremena zaista imale učinak“, osuđenik pobija činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi i traži preocjenu okolnosti važnih za izbor vrste i visine kazne. Međutim, zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se ne može pobijati odluka suda o kazni, osim ako nije riječ o takvoj povredi kojom je pri izricanju kazne sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu. Stoga, zahtjev osuđenika ni u tom dijelu nije osnovan.

7. Slijedom iznijetoga trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 21. siječnja 2026.

Predsjednik Vijeća:

Dražen Tripalo