Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-566/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SD, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-105/2025-17 od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog SD kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-105/2025-17 od 24. srpnja 2025. okrivljeni SD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 148. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 - dalje: ZKP/08) okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08 te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Protiv ove presude žalbu je uložio okrivljeni SD po branitelju Dragoslavu Zuberu, odvjetniku u Varaždinu, zbog odluke o kazni, te predlaže da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači u odnosu na kaznu, da mu izrekne blažu kaznu u trajanju od sedam mjeseci zatvora, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
4. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu podnio je okrivljeni SD po branitelju Dragoslavu Zuberu, odvjetniku u Varaždinu, te predlaže da županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, a prihvati žalbu okrivljenika, preinači pobijanu presudu te mu izrekne blažu kaznu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog SD nisu osnovane.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud preblago ocijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio raniju višestruku osuđivanost za razna kaznena djela. Smatra da se jedino izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju može utjecati na svijest okrivljenika, ali i drugih građana o neprihvatljivosti i štetnosti činjenja takvih kaznenih djela.
8. Okrivljeni SD u svojoj žalbi navodi da je proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je predviđena kazna zatvora do tri godine. U žalbi navodi da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine iako se može raditi o tzv. maloj krađi obzirom na vrijednost otuđenih stvari, a koje stvari su i vraćene vlasnicima. Navodi da sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio i činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u teškoj životnoj situaciji, bez novaca i gladan. Smatra da bi se svrha generalne i specijalne prevencije postigla i bezuvjetnom kaznom zatvora u kraćem trajanju odnosno u trajanju od sedam mjeseci.
9. Odlučujući o izboru, vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je kao olakotno okrivljeniku SD cijenio njegove loše imovinske prilike jer je nezaposlen i bez prihoda, priznanje djela u potpunosti te činjenicu da je otac jednog djeteta, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena njegova ranija osuđivanost.
10. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako prvostupanjski sud odlučujući izbor vrste i mjere kazne mora uvijek voditi računa da kazna bude primjerena stupnju krivnje, pobudama iz kojih je djelo počinjeno, jačini ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, načinu počinjenja, prijašnjem životu počinitelja, ali i njegovim osobnim i imovinskim prilikama te ukupnosti društvenih uzroka koji su doprinijeli počinjenju kaznenog djela.
11. Cijeneći tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je okrivljenog SD osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i okrivljenog SD prvostupanjski sud okrivljenom SD pravilno je odmjerio kaznu u trajanju od jedne godine. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog kaznenog djela i svim okolnostima kojima se sud mora rukovoditi prilikom odlučivanja o kazni te će se istom dostatno izraziti društvena osuda za počinjena djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo u bezuvjetnoj kazni zatvora u trajanju od jedne godine ispravno su cijenjene i olakotne i otegotne okolnosti te je navedena izrečena kazna zatvora primjerena utvrđenim okolnostima. Prvostupanjski sud nije podcijenio raniju osuđivanost okrivljenog SD, a kako to ističe državni odvjetnik. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti na strani ovog okrivljenika. Činjenica da su stvari vraćene vlasnicima ne predstavlja olakotnu okolnost jer se ne radi o povratu vlasniku voljom ovog okrivljenika, već zato što su predmeti oduzeti od okrivljenika i zatim po prepoznavanju vraćeni vlasnicima. Okrivljenik u žalbi navodi da je riječ o tzv. maloj krađi obzirom na vrijednost otuđenih stvari. Žalitelj s takvim navodima zapravo problematizira pravnu kvalifikaciju djela u želji da ishodi blaže kažnjavanje. Međutim, prema članku 80. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 228. stavak 2. KZ/11 ukoliko vrijednost otuđenih stvari ne prelazi 132,72 eura riječ je o krađi stvari male vrijednosti. U ovom slučaju vrijednost otuđenih stvari je 400,00 eura pa se nikako ne radi o djelu iz članka 228. stavak 2. KZ/11, a kako to žalitelj pokušava prikazati u žalbi želeći umanjiti težinu počinjenog kaznenog djela.
12. Izricanjem kazne u duljem trajanju kako predlaže državni odvjetnik u žalbi pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja, a obzirom na raniju osuđivanost okrivljenika, suprotno žalbenim navodima okrivljenika nije bilo mjesta ni blažem kažnjavanju.
13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, niti je utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede vijeće pazi po službenoj dužnosti te je stoga na temelju članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu 12. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ante Ujević
