Poslovni broj: UsI-105/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužiteljice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Nikici Bojkić, odvjetnici u Splitu, Ljudevita Posavskog 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Klasa: UP/I-362-02/24-02/51, Urbroj: 443-02-03-21-24-15 od 16. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-362-02/24-02/51, Urbroj: 443-02- 03-21-24-15 od 16. prosinca 2024., utvrđeno je da je 7. svibnja 2023. postalo izvršno u tomu rješenju citirano rješenje o uklanjanju od 30. siječnja 2024., kojim se tužiteljici naređuje da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevine opisane u izreci osporenog rješenja (točka 1.). Točkom 2. je utvrđeno da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/51 Urbroj: 443-02-03-21-24-7 od 23. srpnja 2024., kojim je tužiteljici izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 12. kolovoza 2024. te da je rješenje, Klasa: UP/I-362-02/24-02/51 Urbroj: 443-02-03- 21-24-11 od 12. listopada 2024. kojim je tužiteljici izrečena 2. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 29. listopada 2024. Točkom 3. je utvrđeno da tužiteljica nije uklonila opisane građevine niti je uskladila gradnju s odredbama Zakona o gradnji. Točkom 4. tužiteljica se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava 3. novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura. Točkom 5. se utvrđuje da je novčanu kaznu dužna platiti u korist Državnog proračuna. Točkom 6. se upozorava tužiteljica da će ako ne postupi po rješenju o uklanjanju, nakon izricanja ove novčane kazne, izvršenje rješenja provesti prisilno putem treće osobe na njezinu odgovornost i trošak te je točkom 7. upozorena da će izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem.

2. Tužiteljica, u tužbi, uvodno predlaže da se predlaže da se izvrši spajanje predmetnog spisa sa spisima koji se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojem UsI-2102/2024 i UsI-2608/2024 radi zajedničkog odlučivanja. Nadalje, u bitnome, navodi kako joj je rješenjem o uklanjanju od 30. siječnja 2024. nametnuta nemoguća činidba jer da armirano-betonska ploča čije uklanjanje se nalaže ne postoji. Ističe da je predmetnu nekretninu stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti supruga i to u stanju u kakvom se ta nekretnina i danas nalazi, te da ona na toj nekretnini nisu izvodili nikakvi radovi otkad je ona vlasnica iste. Navodi da koliko je njoj poznato iz priče pokojnog supruga, da je isti dao na korištenje predmetnu nekretninu gospodinu SB koji je zbog prodora vode do kojeg je došlo uslijed dotrajalosti objekta prije 2020. godine poduzeo radnje koje predstavljaju hitne i nužne popravke, a kojima su spriječene posljedice za život i zdravlje ljudi i kao daljnje oštećivanje i propadanje nekretnine. U tužbi opisuje izvedene radove za koje tvrdi da se ne mogu smatrati gradnjom, dogradnjom niti rekonstrukcijom objekta u smislu Zakona o gradnji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Nadalje navodi da nije obaviještena da je građevinska inspekcija izišla na teren, niti joj je radi očitovanja dostavljen zapisnik, pa da joj je onemogućeno sudjelovanje u postupku. Ističe i da u rješenju o uklanjanju nije navedena opomena o visini novčane kazne kao i da nije doneseno rješenje o izvršenju pa iz tih razloga nije bilo ni temelja za donošenje odluke kojom bi se tužiteljicu prisililo na izvršenje. Zaključno, ističe da je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine na predmetnoj čestici pa bi bilo koje nepravilnosti koje tuženik smatra da postoje bile objedinjene u izdanoj građevinskoj dozvoli. Predlaže poništiti osporeno rješenje, te odrediti odgodni učinak tužbe te potražuje troškove spor.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome, naveo da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno od 7. svibnja 2024., da se tužbom navode razlozi koji se odnose na rješenje o uklanjanju, da je rješenje od 23. srpnja 2024. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna postalo izvršno 12. kolovoza 2024. godine, te da je tužba protiv tog rješenja odbijena presudom poslovni broj:UsI-2102/2024-6, kao i da je rješenje od 12. listopada 2024. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna postalo izvršno 29. listopada 2024.

4. U sporu je održana rasprava 13. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja te opunomoćenik tuženika. Opunomoćenik tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je troškove spora na način da zatražio 500 bodova za sastav tužbe, te 500 bodova za zastupanje na ročištu od 13. siječnja 2026., što uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.500,00 eura. Opunomoćenik tuženika je naveo da u svemu ostaje kao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

5. Sud je odbio dokazni prijedloge tužiteljice za izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te saslušanjem svjedoka SB kao nepotrebne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem treće novčane kazne.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja, Klasa: UP/I-362-02/24-02/51, Urbroj: 443-02-03-21-24-15 od 16. prosinca 2024. kojim je tužiteljici izrečena treća novčana kazna u iznosu od eura 13.270,00 eura.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da rješenju o uklanjanju, prileži dostavnica iz koje je razvidno da je tužiteljica rješenje o uklanjanju zaprimila dana 5. veljače 2024. godine, pa je stoga rješenje o uklanjanju postalo izvršno istekom roka od 90 dana od dana dostave rješenja. Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje tuženika od 23. srpnja 2024., dostavljeno tužiteljici 1. kolovoza 2024., to je utvrđeno iz dostavnice koja prileži spisu. Presudom i rješenjem ovog suda UsI-2102/2024-6 od 24. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja od 23. srpnja 2024. Nadalje, uvidom u e-spis aplikaciju utvrđeno je da je presudom i rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Usl-2608/2024-6 od 24. lipnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja od 12. listopada 2024. kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna.

10. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje tuženika kojim je tužiteljici izrečena druga novčana kazna kojim se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno, te da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonila građevine za koje je naređeno uklanjanje, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 14. prosinca 2024., koji prileže spisu.

11. Člankom 114. stavkom 3. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23 dalje u tekstu: Zakona o državnom inspektoratu) propisano je da se, prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

12. Odredbom članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine 109/2023) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine iz 2.a i 2. b skupine novčanom kaznom treći put u iznosu od 13.270,00 eura.

13. Slijedom navedenog, kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju o uklanjanju od 30. siječnja 2024. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te je u rješenju tuženika od 12. listopada 2024. upozorena da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu niti nakon izricanja druge novčane kazne, da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim se prisiljava tužiteljicu na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura.

14. Dakle, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika 30. siječnja 2024. izvršno, što je nedvojbeno, koju okolnost tužiteljica ni ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što su rješenja o prvoj i drugoj novčanoj kazni, kojima se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, postala izvršna, tu okolnost također tužiteljica ne spori, ne spori ni da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da nije uklonila predmetnu građevinu to se tužiteljici ukazuje da navodi koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju nisu od značaja za ovaj spor, obzirom je predmet istog ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, pa se sud u ovakvim sporovima ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja.

15. Vezano za navode tužiteljice da nije obaviještena o nadzorima i da joj nije dostavljen zapisnik, za navesti je da prema odredbi članka 106. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Iz te odredbe proizlazi ovlast građevinskog inspektora za postupanjem bez nazočnosti stranke.

16. Također, neosnovano tužiteljica predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe, za koji je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki (iz članka 42. stavak 2. ZUS- a) da bi se izvršenjem pojedinačne odluke (u konkretnom slučaju osporenog rješenja) tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena jer se novčana kazna ne može smatrati nanošenjem tužitelju štete budući da je ista zakonom predviđeno sredstvo za prisiljavanje tužitelja na postupanje po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine odnosno zakonom predviđena sankcija za zakonom predviđeno protupravno ponašanje-nepostupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju građevine.

17. Vezano za prijedlog tužiteljice da se ovaj spor spoji s upravnim sporom koji se vode pod poslovnim brojem UsI-2102/2024 i UsI-2608/2024 radi zajedničkog odlučivanja, za navesti je da tom prijedlogu nije udovoljeno, jer se u upravnim sporovima odlučuje o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela (članak 12. stavak 2. točka 1. ZUS-a).

18. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS- a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

19. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 21. siječnja 2026.

S U D

A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužiteljici putem opunomoćenice

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ