REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-523/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv protivnice osiguranja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Vekiću, odvjetniku u Poreču uz sudjelovanje treće osobe KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Jakovljević, odvjetnici u Bjelovaru, radi osiguranja, odlučujući o žalbama predlagateljice osiguranja i treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-4780/2015-20 od 7. listopada 2015., 21. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe predlagateljice osiguranja i treće osobe te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-4780/2015-20 od 7. listopada 2015.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda treća osoba KK upućen je da u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja prethodne mjere određene rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj 7 Ovr-719/13-2 od 12. studenog 2013., nedopuštenom, a iz razloga navedenih u prigovoru treće osobe od 10. veljače 2014.
2. Protiv toga rješenja pravodobne i dopuštene žalbe podnose predlagateljica osiguranja i treća osoba KK.
2.1. Predlagateljica osiguranja isto pobija u cijelosti, iz "svih žalbenih razloga", a u žalbi, u bitnome, navodi da nije bilo mjesta upućivanju treće osobe u parnicu, da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo, da je odluka suda prvog stupnja protivna i sudskoj praksi pa predlagateljica osiguranja predlaže da se njena žalba prihvati, da se pobijano rješenje ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.2. Treća osoba predmetno rješenje pobija zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u žalbi, u bitnome, treća osoba navodi da je svoje pravo dokazala pravomoćnom i ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Poreču-Parenzo, poslovni broj 4 P-431/2013-6 od 29. studenog 2013. i da je onda o prigovoru treće osobe prvostupanjski sud bio dužan odlučiti u ovršnom postupku, a kako da to proizlazi iz odredbe čl. 60. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13-dalje: OZ), da za odluku o prigovoru treće osobe nije odlučno što je u korist predlagateljice osiguranja već bila izvršena predbilježba založnog prava, da je odlučno da izvršena predbilježba nije bila osnovana jer da postoji pravo treće osobe koje da spriječava ovrhu, da je prigovor treće osobe pravodobno podnesen i da je o istom trebalo odlučiti u ovršnom postupku pa treća osoba predlaže da se pobijano rješenje ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalbe predlagateljice osiguranja i treće osobe KK nisu osnovane.
4. Pobijanom prvostupanjskim rješenjem treća osoba KK je upućen na parnicu radi proglašenja osiguranja prethodnom mjerom istog suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-719/13-2 od 12. studenog 2013., nedopuštenom, a iz razloga navedenih u prigovoru od 10. veljače 2014., a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 60. st. 1. OZ.
5. Iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na prijedlog predlagateljice osiguranja od 22. prosinca 2013. odredio osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pobliže opisanima u izreci rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-719/13-2 od 12. studenog 2013., te da je treća osoba, KK, podnio 10. veljače 2014. prigovor radi proglašenja te prethodne mjere nedopuštenom, a nakon čega je i doneseno sada pobijano rješenje.
5.1. Treća osoba KK je u prigovoru od 10. veljače 2014. naveo da su nekretnine na kojima je određeno osiguranje njegovo vlasništvo, da je isto stekao temeljem pravomoćne i ovršne presude istog suda prvog stupnja poslovni broj P- 431/13-6 od 29. studenog 2013. (27-33), a predlagateljica osiguranja u očitovanju na taj prigovor treće osobe je navela da je predmetni parnični postupak pokrenut nakon određivanja predloženog osiguranja, da je presuda u tom postupku donesena bez održavanja rasprave i da to ukazuje da je to priznanje učinjeno sa namjerom da se onemogući predlagateljici osiguranja da namiri svoju tražbinu pa da ne opstoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 60. st. 2. OZ.
6. Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog suda, ispravno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i to na temelju valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada je pobijanim rješenjem treću osobu uputio na parnicu iz razloga navedenih u prigovoru od 10. veljače 2014.
6.1. Naime, treća osoba ističe da bi ona bila vlasnik nekretnina na kojima je određeno osiguranje i da je to vlasništvo stekla u postupku kod istog suda prvog stupnja presudom poslovni broj P-431/13-6 od 29. studenog 2013.
6.2. U tom postupku, očito, nije sudjelovala i predlagateljica osiguranja, presuda u tom postupku, po svom sadržaju, u osnovi, predstavlja dobrovoljno raspolaganje protivnice osiguranja, a očito je i da je taj postupak pokrenut tek nakon što je podnesen aktualni prijedlog za osiguranje.
7. U toj pravnoj situaciji, doista, je treću osobu trebalo uputiti na parnicu i nije bilo valjane osnove da se o prijedlogu treće osobe odlučuje u pokrenutom postupku osiguranja jer ta presuda, u odnosu na predlagateljicu osiguranja, nema značaj koji "traži" odredba čl. 60. st. 2. OZ.
8. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da treća osoba može u parnici dokazati osnovanost navoda iz svog prigovora pa je valjano i uputio treću osobu na tu parnicu.
9. Isto tako neosnovana je i žalba predlagateljice u tom dijelu jer treća osoba mora imati mogućnost da dokazuje pravo na koje on pretendira – a što će moći u parničnom postupku i po pravilima tog postupka, a time što je isti upućen na parnicu ne znači automatizmom da je taj zahtjev i osnovan.
10. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbe predlagateljice i treće osobe odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ.
U Puli, 21. siječnja 2026.
Sudac
Zoran Šarić
