REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv protivnice osiguranja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Poreču- Parenzo, poslovni broj Ovr-719/2013-2 od 12. studenog 2013., 21. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-719/2013-2 od 12. studenog 2013.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Bjelovar, Klasa:

UP/I-410/23/2013-06/2, Ur. broj: 513-07-07-01/13-1 od 30. rujna 2013. i rješenja Ministarstva financija, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Bjelovar, Klasa: UP/I- 410/23/2013-06/3, Ur. broj: 513-07-07-01/13-1 od 30. rujna 2013. a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 2.647.540,14 kuna kao i radi osiguranja troška postupka osiguranja u iznosu od 26.480,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. listopada 2013. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena), određena je prethodna mjera predbilježbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja i to na nekretninama protivnice osiguranja – stanovima i parkirnom mjestu označenih slovom "A" na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja, određeno je da će predbilježbu provesti zemljišnoknjižni odjel istog suda prvog stupnja, određeno je da provedbom te prethodne mjere predlagateljica stječe založno pravo na navedenim nekretninama te je određeno da će prethodna mjera trajati do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi protivnica osiguranja, isto pobija u cijelosti, a u žalbi, u bitnome, protivnica osiguranja navodi da je predlagateljica osiguranja na predmetnim nekretninama protivnice osiguranja već ishodila privremenu mjeru – zabranu otuđenja i opterećenja, a koja privremena mjera da je provedena u zemljišnim knjigama, da onda predlagateljica osiguranja nema pravni interes zahtijevati i određivanje zatražene prethodne mjere, da protivnica osiguranja nije porezni obveznik u Republici Hrvatskoj, da nije bilo osnova da se protivnici osiguranja utvrđuje porez na dohodak, da nije bilo moguće odrediti predloženo osiguranje jer da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 158. Općeg poreznog zakona, a koji da je lex specialis, da predlagateljica osiguranja nije dokazala postojanje opasnosti da će bez ostvarenje tražbine biti onemogućeno ili znatno otežano jer da bi protivnica osiguranja podmirila svaku tražbinu spram RH da je smatrala da ista postoji pa protivnica osiguranja predlaže da se njena žalba prihvati, a pobijano rješenje da se ukine.

3. U odgovoru na tu žalbu protivnice osiguranja, predlagateljica osiguranja navodi da su žalbeni navodi protivnice osiguranja neosnovani, da predlagateljica ima pravni interes za traženje predmetnog osiguranja jer da je privremena mjera određena u predmetu istog suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-647/13-3 od 19. rujna 2013. određena prije donošenja rješenja temeljem kojih je sada određena prethodna mjera, da je ista sada bespredmetna, jer da je protivnica osiguranja u predmetu istog suda prvog stupnja poslovni broj P-431/13 priznala tužbeni zahtjev tužitelja MS iz [adresa], nakon čega je i donesena presuda poslovni broj P-431/13-6 od 29. studenog 2013., a koja da je i provedena u zemljišnoj knjizi, da su žalbeni navodi protivnice osiguranja neosnovani pa protivnica osiguranja predlaže da se žalba protivnice osiguranja odbije kao neosnovana i da se pobijano rješenje potvrdi.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 2.647.540,14 kuna kao i radi osiguranja troška postupka osiguranja u iznosu od 26.480,00 kuna, određeno je osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja – stanovima u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a pobliže opisanim u izreci pobijanog rješenja.

6. Predlagateljica osiguranja je uz prijedlog za osiguranje dostavila i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostava Bjelovar, od 30. rujna 2013. po kojima protivnica osiguranja ima porezni dug za 2010. godinu u iznosu od 1.347.371,94 kuna, a za 2011. godinu u iznosu od 1.300.168,20 kuna (5- 10), a u prijedlogu za osiguranje određivanjem prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja je navedeno da protivnica osiguranja nije zaposlena, da ne ostvaruje nikakva primanja i da nema imovine od koje bi se mogla namiriti predmetna tražbina (1-3).

7. Time je, i po ocjeni ovoga suda, predlagateljica osiguranja, u dostatnoj mjeri dokazala opstojnost uvjeta iz čl. 332. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12 i 25/13, dalje:OZ) za određivanje predložene prethodne mjere.

8. Naime, rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostava Bjelovar dostavljena uz prijedlog predstavljaju valjanu ispravu za određivanje predložene mjere iz čl. 332. st. 1. toč. 1. OZ, a navodima iz prijedloga je predlagateljica osiguranja u prijedlogu za osiguranje učinila vjerojatnom opasnost da bi bez predloženog osiguranja protivnica osiguranja onemogućila ili znatno otežala ostvarenje tražbine (čl. 332. st. 2. OZ) pa je prvostupanjski sud ispravno i odredio predloženo osiguranje, pa je žalba protivnice osiguranja neosnovana u tom dijelu.

9. Glede žalbenog navoda protivnice osiguranja da predlagateljica osiguranja nema pravnog interesa za podnošenje predmetnog prijedloga valja navesti da postojanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine ne spriječava i onemogućava i određivanje prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretninama, jer je privremena mjera određenog vremenskog trajanja i istom se ne stječe založno pravo, dok predloženom i sada određenom mjerom, njenom provedbom, predlagateljica osiguranja stječe založno pravo na predmetnim nekretninama (čl. 335. st. 3. OZ) pa je žalba protivnice osiguranja neosnovana i u tom dijelu.

10. Konačno, po načelu strogog formalnog legaliteta, a po kojem je dužan postupati i prvostupanjski sud kao ovršni sud, isti je dužan poštovati odluku koju je donijelo nadležno upravno tijelo u propisanom postupku i po pravilima tog postupka, i nije ovlašten preispitivati valjanost i zakonitost upravnog rješenja na kojem predlagateljica osiguranja temelji svoj prijedlog.

11. Protivnica osiguranja, ako osporava valjanost i zakonitost tih rješenja, to može samo u postupku iz kojega "potječu" ta rješenja i po pravilima tog postupka pa je žalba protivnice osiguranja neosnovana i u tom dijelu.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu protivnice osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje i donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli, 21. siječnja 2026.

Sudac

Zoran Šarić