Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ob-159/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov- Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Alanu Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-59/2024-20 od 8. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-59/2024-20 od 8. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je utvrđen prestanak obveze zakonskog uzdržavanja tuženika ŠĐ iz [adresa] od strane tužitelja po presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1675/13-4 od 8. siječnja 2014. s danom podnošenja tužbe 2. veljače 2024.

U točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom od 8. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 500,00 eura.

Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).

U žalbi ističe da pobija "presudu i tužbu pravno neosnovanu" te kao dokaz o redovitom školovanju prilaže potvrdu visokog učilišta od 17. listopada 2025.

Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je utvrdio prestanak obveze zakonskog uzdržavanja tuženika od strane oca, tužitelja, s danom podnošenja tužbe 22. veljače 2024. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1675/2013-4 od 8. siječnja 2014. obvezan plaćati doprinos za uzdržavanje svog sina, tuženika, u iznosu od 132,73 eura, da je plaćao uzdržavanje do 1. travnja 2017. te da je tuženik pokrenuo postupak naplate dospjelih iznosa uzdržavanja za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. siječnja 2024. u ukupnom iznosu od 10.906,00 eura te su tužitelju zaplijenjena novčana sredstva u istom iznosu. Nadalje je utvrđeno da je tuženik rođen **.**.1997., što znači da je u trenutku podnošenja tužbe (22. veljače 2024.) bio u dobi od 26 godina i 8 mjeseci. Pazeći po službenoj dužnosti na parničnu sposobnost tuženika u smislu čl. 82. ZPP-a, sud prvog stupnja utvrđuje da nije vođen postupak lišenja poslovne sposobnosti tuženika, te da nije utvrđeno postojanje nekog akutnog ili kroničnog duševnog oboljenja koje bi moglo utjecati na njegovu sposobnost za rasuđivanje.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zauzima stajalište da tuženik u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku više nije imao pravo na uzdržavanje od oca u smislu čl. 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ), s obzirom na činjenicu da je u trenutku podnošenja tužbe imao navršenih 26 godina života. Pored toga je ocijenjeno da u nazočnom slučaju nije ostvarena ni iznimka propisana čl. 290. st. 4. ObZ-a prema kojoj su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje, s obzirom na činjenicu da tuženik nije ni ukazivao na postojanje tih razloga, niti su razlozi za primjenu te odredbe utvrđeni provođenjem dokaza u ovom postupku. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 366. ObZ-a te mjerodavnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

Tuženik u žalbi ukazuje na činjenicu da se redovito školuje te u prilog tome dostavlja potvrdu ... od 17. listopada 2025. te ispisnicu ABC od 17. srpnja 2019. Glede iznošenja takvih tvrdnji te prilaganja dokaza, treba ukazati na sadržaj članka 352. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući da tuženik po prvi put u žalbi iznosi činjenice o redovitom školovanju te o tome prilaže dokaze, valja zaključiti da ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati utjecaj tih činjenica, odnosno dokaza na zakonitost pobijane presude.

Podredno, ipak valja navesti da okolnost redovitog školovanja osobe koja je navršila 26 godina nije ni od kakvog utjecaja na obvezu uzdržavanja roditelja te osobe, s obzirom na činjenicu da su prema čl. 290. st. 1. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij najdulje do navršene 26 godine života djeteta. Naime, ta starosna dob je granica iznad koje prestaje obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta od strane roditelja, uz izuzetak propisan st. 4. istog članka kada se radi o punoljetnom djetetu koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, a na koje činjenice tuženik nije ni ukazivao tijekom ovog parničnog postupka.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki

III. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 21. siječnja 2026.

Predsjednica Vijeća

Helena Vlahov-Kozomara