Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-366/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Jugo j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba i II okrivljenika odgovorne osobe UA, zbog prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22., 46/22., 119/22.), odlučujući o žalbi I okrivljenika pravne osobe Jugo j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10460/2022-12 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika pravne osobe Jugo j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba, i potvrđuje se prvostupanjska odluka u odnosu na žalitelja.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljenik pravna osoba obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljenik pravna osoba Jugo j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura, zbog djela prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci pod točkom I., dok je II okrivljenik odgovorna osoba AA temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio djelo prekršaja na način opisan pod točkom II. izreke iz članka 306. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o socijalnoj skrbi.

2. Istom presudom I okrivljenik pravna osoba obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio I okrivljenik pravna osoba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih I okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Protivno tvrdnji žalitelja da je sud „samoinicijativno izvršio izmjene činjeničnog opisa djela prekršaja“, ističe se da sud pri ispitivanju optužnog prijedloga postupa u skladu s odredbama članaka 160. i 161. Prekršajnog zakona, koji propisuju sadržaj optužnog prijedloga i postupak njegove provjere. Prema tim odredbama, optužni prijedlog mora sadržavati podatke o tužitelju i okrivljeniku te bitne elemente činjeničnog opisa prekršaja. Sud može, u slučaju da ti podaci nedostaju ili su pogrešni, pozvati tužitelja da optužni prijedlog dopuni ili ispravi u zakonom propisanom roku. Ovakvo postupanje ne predstavlja izmjenu bitnog sadržaja djela prekršaja, nego osiguranje zakonitog i potpunog optužnog prijedloga radi vođenja postupka.

6. Sud je sukladno navedenim odredbama pozvao tužitelja da dopuni optužni prijedlog u dijelu koji se odnosio na točnu identifikaciju okrivljenika precizirajući da se radi o JUGO j.d.o.o. kao pravnom sljedniku pravne osobe Lipi Ante j.d.o.o. kako bi optužni prijedlog sadržavao propisane podatke i omogućio pravilno vođenje postupka. Ova dopuna ne znači izmjenu bitnog činjeničnog opisa djela, nego procesnu radnju osiguravanja potpunosti i točnosti podataka o okrivljeniku u okviru onoga što je sadržano u optužnom aktu.

7. Nadalje, prema članku 59. Prekršajnog zakona, prekršajna odgovornost pravne osobe prestaje prestankom njezina postojanja, a u slučaju postojanja njezina pravnog sljednika, za prekršaj odgovara njezin sveopći pravni sljednik. To znači da pravni sljednik JUGO j.d.o.o. može odgovarati za prekršaj počinjen od strane Lipi Ante j.d.o.o., bez potrebe izmjene bitnog sadržaja djela prekršaja ono ostaje isti događaj koji se u optužnom prijedlogu navodi, dok se jedino utvrđuje tko pravno odgovara za isto činjenje. Uz to, prema članku 60. stavku 3. Prekršajnog zakona, sud može utvrditi prekršajnu odgovornost pravne osobe i u slučaju kada postoje pravne ili stvarne zapreke za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe ili se ne može utvrditi tko je odgovorna osoba, čime se dodatno potvrđuje da propisi dopuštaju utvrđivanje odgovornosti pravne osobe i u odsutnosti jedinstveno utvrđene odgovorne osobe.

8. Između ostalog, žalbeni navod da je prvostupanjski sud iz izreke pobijane presude ispustio riječ „najmanje počev od 1. prosinca 2021.“ te time pogrešno utvrdio vrijeme počinjenja prekršaja i time pogodovao zastari prekršajnog progona, također je neosnovan. Činjenični opis djela u optužnom prijedlogu i presudi usmjerava se na činjenicu da je tijekom nadzora obavljenog 21. veljače 2022. utvrđeno pružanje usluga bez valjanog rješenja o ispunjavanju mjerila, te je to trenutak koji predstavlja vrijeme počinjenja prekršaja u smislu članka 16. Prekršajnog zakona jer se prekršaj ostvaruje u trenutku kada subjekt obavlja radnju koja čini prekršaj.

9. Prema članku 13.a. Prekršajnog zakona, zastara prekršajnog progona počinje teći danom kada je prekršaj počinjen. U konkretnom slučaju to je 21. veljače 2022., a ne datum iz opisa u optužnom prijedlogu „najmanje počev od 1. prosinca 2021.“ koji nije element bitnog opisnog momenta prekršaja, nego samo opisni navod o trajanju radnji prije inspekcijskog nadzora.

10. Stoga se zastarni rok za pokretanje prekršajnog progona ne računa od 1. prosinca 2021. nego od dana kad je utvrđen stvarni čin prekršaja, što znači da do dana donošenja ove odluke nije proteklo vrijeme koje bi za posljedicu imalo zastaru prekršajnog progona sukladno članku 13. Prekršajnog zakona.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno, sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, utvrdio činjenice relevantne za donošenje odluke o krivnji na temelju izvedenih dokaza, pri čemu nije bio ograničen dokaznim pravilima kakva vrijede u prekršajnom postupku, nego je slobodno cijenio vjerodostojnost i težinu dostavljene dokumentacije i iskaza.

12. Odluka o krivnji prvostupanjskog suda temeljito je obrazložena i prihvatljiva te se u cijelosti prihvaća i ovim sudom; sve odlučne činjenice utvrđene su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti na temelju izvedenih dokaza.

13. U odnosu na navode žalbe te ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da je izrečena kazna I okrivljeniku za počinjeni prekršaj u iznosu od 13.270,00 eura u granicama zakona i nije prestroga, tim više što je utvrđena u minimalnom iznosu propisane kazne za isti prekršaj od 13.270,00 do 26.540,00 eura, a koji iznos kazne je i po ocjeni ovog suda primjeren težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje I okrivljenika, kao i svim okolnostima konkretnog slučaja, te je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se I okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Okolnosti odnosno razlozi na koje se I okrivljenik poziva u žalbi, Sud nije cijenio kao naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, već ih je cijenio primjerenim za izricanje zakonom propisane minimalne kazne za isto djelo.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao postojanje uvjeta za primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, kako to neosnovano predlaže okrivljenik.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, I okrivljenik pravna osoba je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu I okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.