Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-3/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽI, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. - nadalje KZ/11) i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-669/2025-34. od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika NI kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-669/202-34. od 20. studenog 2025. optuženi ŽI proglašen je krivim radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179a KZ/11 te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, te mu je za svako od navedenih kaznenih djela temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (mjeseci) u koju kaznu mu je temeljem članak 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja 21. i 22. lipnja 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2025. pa nadalje.

1.1 Na temelju članka 70. stavak 1, 2 i 3 KZ/11 optuženiku NI izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

1.2 Temeljem odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik ŽI oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženik ŽI putem branitelja odvjetnika Dalibora Čajkovski zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i optuženiku ukine istražni zatvor ili podredno da optuženiku smanji izrečenu kaznu zatvora na način da mu izrekne uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu osudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženika NI nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razloge zbog kojeg je odbio izvođenje dokaza vršenjem uvida u obitelj od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad i dopunsko ispitivanje oca optuženika, jer je prvostupanjski sud u točki 3.2 obrazloženja presude naveo dostatne razloge zbog kojih smatra da nije potrebno dodatno ispitivanje oca optuženika koji je ispitan na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Rijeci na kojem ispitivanju su bili nazočni optuženik i njegov branitelj, a okolnosti na koje je obrana predložila ispitivanje oca optuženika i to normalizacije disfunkcionalnih obiteljskih odnosa mogle su biti relevantne samo za odluku o istražnom zatvoru, a ne za utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu kaznenih djela koja su optuženiku stavljena na teret. Također kada je prvostupanjski sud naveo da odbija dokazni prijedlog da se izvrši uvid u obitelj optuženika i oštećenika od strane Centra za socijalnu skrb smatrajući ga nevažnim jer je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno izvedenim dokazima, isti je dao dostatno obrazloženje zbog kojeg odbija izvođenje navedenog dokaza. Prema tome po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj upire.

7. Optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je utvrđivanje ubrojivosti optuženika psihijatrijskim vještačenjem bilo bespredmetno, već da je tijekom postupka bilo nužno provesti dokaz uvidom u obitelj od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a potom provest eventualno psihijatrijsko vještačenje, jer iz optuženikove obrane ali i iskaza oštećenika proizlazi da tijekom dugogodišnjih loših odnosa nikada nije došlo do fizičkih sukoba a ni oštećenja imovine premda su bile izgovorene svakojake riječi. Prema tome, mišljenja je da ukoliko članovi obitelji dugi niz godina se redovito verbalno sukobljavaju i izriču riječi prijetnje, a koje ne pokušavaju realizirati da između konkretnih osoba ne mogu biti ozbiljno shvaćene, posebno kada se uzme u obzir da su prijetnje uključivale prijetnju bacanjem avionske bombe na kuću, što je notorno da nije moguće ostvariti, a nije utvrđeno ni da bi optuženik nabavio ili pokušao nabaviti bilo kakvu vrstu oružja. Smatra da u situaciji u kojoj obje strane postupaju na društveno neprihvatljiv način nije situacija u kojoj nasilnik vrši nasilje nad žrtvom, jer u takovoj situaciji žrtve zapravo nema.

8. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve izvedene dokaze.

8.1 Točno je kako žalitelj navodi u žalbi da su odnosi između optuženika i oštećenika njegovih roditelja loši kao i da je oštećeni FI u svom iskazu naveo da su zadnjih deset godina supruga i on pod takvim stresom da je to neizdrživo i da bi došlo do fizičkog sukoba između njega i optuženika da supruga AI nije stala između njih.

8.2 Kada bi se upravo i radilo o situaciji kako to žalitelj navodi u žalbi, kada obje strane postupaju na društveno neprihvatljiv način kroz određeno vremensko razdoblje navedeno ne znači da jedna od strana ne može počiniti kazneno djelo i isto automatski ne isključuje postojanje žrtve. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti žalbene navode optuženika da se radi o situaciji u kojoj jedna i druga strana postupaju na društveno neprihvatljiv način jer iz iskaza oštećene AI proizlazi da rijetko kada pričaju s optuženikom jedino kada je njemu „od volje“, da je optuženik ostao bez posla krajem prosinca 2024., da nije prijavljen na Zavod za zapošljavanje, da problemi nastaju jer od njih traži novce, a oni žive od mirovine i kada mu ne mogu dati novce optuženik lupa vratima, diže stol, kauč, psuje, govori im da će donijeti bombu u kuću, zapaliti je i sve porazbijati, psuje im majku i govori im da nisu nikakvi roditelji, kao i iskaza oštećenika EI iz čijeg iskaza proizlazi da optuženik traži novac, da se ponaša nasilno, da razbija nogama, diže stolove, da lupa nogama po namještaju, vratima, da prijeti njemu i supruzi da će donijeti bombu i zapaliti kuću, da ih vrijeđa i psuje im. I upravo temeljem iskaza oštećenika AI i EI, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji i optuženika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

9. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi, a u pogledu kaznenih djela prijetnje, navodi da prijetnje ne mogu biti ozbiljno shvaćene, ukoliko članovi obitelji dugi niz godina se redovito verbalno sukobljavaju i izriču riječi prijetnje, a koje ne pokušavaju realizirati, jer po mišljenju ovog drugostupanjskog suda učestalost prijetnji ne umanjuje njihovu ozbiljnost. U konkretnom slučaju se radi o prijetnjama koje su objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti kod oštećenika, unatoč tome što su i ranije izricane od strane optuženika, jer se radi o oštećenicima koji su u dobi od 73 odnosno 75 godina što u svakom slučaju povećava osjećaj ugroženosti, a osim toga oštećenicima je bilo poznato, a kako to proizlazi iz iskaza oštećenika EI da je optuženik i dan ranije dovežen u KBC Rijeka, Kliniku za psihijatriju zbog sumnje na predoziranost opijatima, koja okolnost samo pojačava ozbiljnost izrečenih prijetnji jer ukazuje na optuženikovu nepredvidivost, pri čemu uopće nije odlučno da li je optuženik navedene prijetnje stvarno mislio ostvariti.

10. Prema tome kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno posljedično tome nije počinjena niti povreda odredaba kaznenog zakona.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je ista nerazmjerno stroga u odnosu na intenzitet nasilničkog ponašanja za koje se optuženik tereti.

11.1 Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne iz članka 47. KZ/11, pa je tako prvostupanjski sud kao olakotno pravilno optuženiku cijenio činjenicu da je otac mlt. djeteta i da se oštećenicima na dokaznom ročištu ispričao i izrazio kajanje, dok mu je kao otegotno cijenio raniju višestruku osuđivanost i to zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje i drugih kaznenih djela.

11.2 Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je kazna nerazmjerno stroga, jer mu je prvostupanjski sud za svako kazneno djelo utvrdio zakonom propisanu minimalnu kaznu zatvora unatoč činjenici da se radi o optuženiku koji je do sada tri puta pravomoćno osuđivan za različita kaznena djela između ostalog i zbog kaznenog djela prijetnje, a same olakotne okolnosti na strani optuženika nisu od takvog značenja da bi opravdavale dodatno blaže kažnjavanje, tim više što je točno da se optuženik ispričao roditeljima na dokaznom ročištu i izrazio kajanje, međutim on kaznena djela nije priznao.

11.3 Prema tome, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda samo bezuvjetnom kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen ostvarit će se svrha kažnjavanja u smislu kako specijalne tako i generalne prevencije i ista će pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i da se u budućnosti suzdrži od činjenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela.

12. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 21. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević