REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-472/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-471/2023-23 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-471/2023-23 od 19. prosinca 2024. u pobijanom dijelu točke I. i III. u cijelosti.

II. Djelomično se usvaja i djelomično odbija žalba tužitelja JF te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-471/2023-23 od 19. prosinca 2024:

- preinačuje na način da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati pored iznosa od 3.715,83 eura još i iznos od 156,00 eura i to sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana;

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 4.091,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2022. pa do isplate

- potvrđuje u točki III. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete, isplati daljnji iznos od 3.715,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. U točki II. izreke odbijen je u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.247,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2022. pa do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 874,99 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavile su obje parnične stranke, i to tužitelj protiv njene toč. II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u potpunosti prihvati, podredno ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe u sveukupnom iznosu od 812,50 eura.

2.1. Tuženik svoj pravni lijek izjavljuje protiv točke I. i III. izreke presude iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredbe članka 354. st.2. točke 11. ZPP-a. Smatra da je tužitelju neosnovano dosuđena naknada štete preko iznosa kojeg mu je isplatio prije podnošenja tužbe temeljem ovlaštenog zahtjeva. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu na način da se tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i da se naloži tužitelju da mu naknadi zatraženi parnični trošak uključujući i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu. Podredno predlaže ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP-a.

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđu pomoć i njegu) koja mu je nastala zbog zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. rujna 2021. kada mu je na raskrižju državne ceste D 302 i prespoja sa A9 u smjeru Pule, grad Poreč, dok je upravljao motociklom marke ,,Yamaha Xp 500,. reg. oznake [registarska oznaka] osiguranica tuženika svojim teretnim vozilom oduzela prednost prolaska.

7. U žalbenoj fazi postupka ostaje sporna visina štete, odnosno da li je tužitelju iznosom od 1.702,17 eura kojeg mu je tuženik isplatio prije podnošenja tužbe, naknađena imovinska i neimovinska šteta u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio ukazanu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. st.2. točke 11. ZPP. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu neimovinske štete dok je pogrešno utvrđeno činjenično stanje prilikom odlučivanja o visini naknade za tuđu pomoć i njegu.

9. Radi utvrđivanja spornog pitanja sud prvog stupnja je izveo predloženi dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku doc.dr.sc. Predragu Paviću koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku i usmeno na raspravi. Po ocjeni i ovog suda navedeni vještak je dao odgovor na sva sporna pitanja te je svoj nalaz dao stručno, objektivno i u skladu s drugim provedenim dokazima (medicinskom dokumentacijom). Prema njegovom nalazu osnovano je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju dana 22. rujna 2021. zadobio komplicirani prijelom II-IV MT kosti lijevoga stopala, da je provedeno ambulantno i hospitalno liječenje po kirurgu-traumatologu, fizijatru te psihijatru, uz RTG dijagnostičku obradu i višekratnu fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe a kliničkim vještačkim pregledom utvrđen je opisani klinički status lijeve noge, te da je liječenje tužitelja završeno 3. prosinca 2021. (zadnja fizijatrijska kontrola). Utvrđeno je da je kod njega bol jačega intenziteta trajala 3 dana, srednje jakoga intenziteta 6 tjedana, slabijega intenziteta naredna 4 tjedna. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) bio je jačega intenziteta i trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta trajao je 10 dana, a slabijega intenziteta 15 dana. Smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja ocjenjeno je sa 8 %, u kojem obimu će tužitelj trpjeti duševne boli jer će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 4 sata dnevno prva 4 dana u periodu između dvije hospitalizacije. Potom je po otpustu iz bolnice tuđa pomoć tužitelju bila potrebna 4 sata dnevno tijekom naredna 4 tjedna nakon čega po 2 sata dnevno tijekom naredna 2 tjedna. Obzirom na opisane poslijeoperacijske kožne ožiljke na lijevome stopalu, pravilno je utvrđeno da se radi o naruženosti blažeg stupnja.

9.1. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka pravilno je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku ozljedu lijevog stopala u vidu otvorenog prijeloma II-IV metatarzalne kosti, da takav prijelom rezultira izrazito jakim bolovima i to prije svega inicijalno nakon ozljeđivanja, odnosno do repozicije i osteosinteze prelomljenih kostiju, a kod tužitelja je operacijski zahvat osteosinteze učinjen 8 dana nakon inicijalnog ozljeđivanja. Osim toga da se radi o takvoj ozljedi koja i nakon operacijskog liječenja, a unatoč analgetskoj terapiji izaziva prilično snažne bolove, pogotovo uvažavajući činjenicu da noga pri hodanju sa štakama visi gravitacijom prema dolje, što također takve pacijente dosta boli.

9.2. Zbog navedenog vještak je ostao kod svega navedenog u pisanom nalazu i mišljenju a odnosi se na sve vidove neimovinske štete (jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, postotka smanjenja životnih aktivnosti, zaostalog naruženja) te na potrebu za tuđom njegom i pomoći.

10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021, 114/2022., 156/2022. i 155/23. dalje: ZOO), utvrđeno da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 4.950,00 eura, bez umanjenja za nesporno isplaćeni iznos.

11. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. U konkretnom slučaju težina povrede tužitelja te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja. Trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, postotak smanjenja životnih aktivnosti te stupanj naruženosti važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja (npr. godine života, dinamika nastanka štetnog događaja, način i dugotrajnost liječenja…).

13. Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade za neimovinsku štetu tužitelju pravilno odmjerio, odnosno dosudio mu je neimovinsku štetu po navedenim kvalifikatornim okolnostima, posebno imajući u vidu određeni pravni standard – pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir, kako bi se omogućilo da se ne odskače od životnog prosjeka i da oštećenici budu u jednakom pravnom položaju.

14. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, a to znači da treba predstavljati adekvatnu satisfakciju za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno da se što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

15. S obzirom na intenzitet i duljinu trajanja fizičkih bolova koje je tužitelj trpio doživljeni strah, postotak umanjenja životnih aktivnosti i u čemu se to umanjenje sastoji te stupanj naruženosti, životnu dob (25 godina u vrijeme prometne nezgode), vrijeme liječenja zbog zadobivenog kompliciranog prijeloma II-IV MT kosti, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje, suprotno mišljenju tužitelja i tuženika, da je tužitelju trebalo priznati upravo dosuđenu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Sud je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka kojeg je osnovano ocijenio stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, obzirom da je taj vještak svoj nalaz i mišljenje donio nakon uvida u svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu i nakon pregleda tužitelja a u usmeno datom nalazu otklonio je sve prigovore tuženika te da nalaz vještaka tuženik nije valjano osporio.

17. Tuženik je tijekom postupka kao i sada u svojoj žalbi isticao da bolovi jakog intenziteta nisu mogli trajati tri dana, da su bolovi jakog intenziteta mogli trajati maksimalno 4 tjedna, da se zdravstveno stanje tužitelja nije moglo u tolikoj mjeri narušiti do pregleda tužitelja od strane vještaka a što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije u spisu.

18. Međutim kako je navedeno, vještak je u svom usmenom nalazu datom na ročištu, na kojem su stranke pristupile, odgovorio na sve primjedbe tuženika stručno i objektivno te taj nalaz nije u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom. Vještak je mišljenja da je tužitelj zadobio jako tešku ozljedu lijevog stopala, da takav prijelom rezultira izrazito jakim bolovima i to prije svega inicijalno nakon ozljeđivanja, odnosno do repozicije i osteosinteze prelomljenih kostiju, da je kod tužitelja operacijski zahvat osteosinteze učinjen 8 dana nakon štetnog događaja te da se radi o takvoj ozljedi koja i nakon operacijskog liječenja, unatoč analgetskoj terapiji izaziva prilično snažne bolove.

19. Prema nalazu i mišljenju vještaka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna i to ukupno 156 sati. Na navedenu naknadu tužitelj ima pravo temeljem odredbi čl. 1095. st.1. ZOO i to među strankama nije sporno.

20. Tužitelj smatra da satnica za tuđu pomoć i njegu iznosi 4,00 eura a ne 3,00 eura, dok tuženik smatra da postoperativno ta naknada tužitelju nije bila potrebna više od 2 sata dnevno i to dva tjedna.

21. Sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio da su stranke učinile nespornim satnicu tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,00 eura po satu. Međutim kako je tužitelj nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka po tom osnovu potraživao 624,00 eura za sveukupno 156 sati tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna to je očito da je tužitelj potraživao tu naknadu po satu u visini od 4,00 eura, kojoj se tuženik nije protivio. Iz navedenog proizlazi da stranke nisu učinile nespornim da satnica za tuđu pomoć i njegu iznosi 3,00 eura već eventualno 4,00 eura koji iznos odgovara važećoj sudskoj praksi. Slijedom toga tužitelju je trebalo umjesto iznosa od 468,00 eura po tom osnovu priznati iznos od 624,00 eura (za 156,00 eura više).

22. Kada se od ukupno utvrđenog iznosa neimovinske i imovinske štete oduzme onaj iznos kojeg je tuženik nesporno isplatio prije pokretanja ovog spora (1.702,17 eura) to je tuženik u obvezi tužitelju još isplatiti 3.871,90 eura.

23. Neosnovano tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja trebao tužitelju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni dio imovinske štete, priznati od presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj: Rev- 1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st.6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005., 36/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023. –dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st.1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga sukladno navedenoj odredbi tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete (imovinske i neimovinske) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

25. Odluka o troškovima postupka je pravilna kako po osnovi tako i visini (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP). Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju priznao trošak svake navedene poduzete radnje koja je bila potrebna za vođenje ovog postupka. Istu je odmjerio prema uspjehu stranaka u sporu, te je za svoju odluku dao valjano obrazloženje.

25.1. Tužitelju je osnovano priznat trošak odštetnog zahtjeva jer je nesporno da je on takav zahtjev uputio tuženiku koji mu je temeljem njega djelomično isplatio naknadu štete. Ocjena je i ovog suda da je taj trošak bio potreban (čl. 155.st.1. ZPP-a) i da je on tužitelju nastao u svezi ovog postupka (čl. 151. st.1. ZPP-a).

25.2. Činjenica da je tužitelju usvojen tužbeni zahtjev za daljnjih 156,00 eura nije od utjecaja na promjenu uspjeha stranaka u sporu, zbog koje bi valjalo donijeti drugačiju odluku o parničnom trošku.

26. Slijedom iznijetog o žalbama tužitelja i tuženika odlučeno je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. ZPP.

27. Zahtjev stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijeni su u cijelosti jer tuženik nije uspio sa svojim pravnim lijekom (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st.1. ZPP-a), a tužiteljev uspjeh je utvrđen neznatnim i zbog njega mu nisu nastali posebni troškovi.

U Puli 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić