REPUBLIKA HRVATSKA
OPČINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: PU, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/16153, URBROJ: 511-19-36-24-1, od 26.06.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 21.01.2026.g., u nazočnosti okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i S, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (Jagodno 6), državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju elektromehaničar, zaposlen u DOK-ING d.o.o., primanja oko 1.300,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog maloljetnog djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
I/
k r i v j e
što je 29. svibnja 2024.g. u 15:35 sati, u mjestu Velika Gorica, Ulica 153. Brigade Hrvatske vojske bb, narušio javni red i mir vikom i galamom zbog nesuglasica u prometu tako što je prvotno verbalno napao SU vičući joj „glupačo, kak se to voziš, jebo ti pas mater“, a nakon čega je nekoliko puta nogom udario u prednji dio njezinog osobnog automobila,
čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa mu Sud temeljem navedene zakonske odredbe, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 150,00 (sto pedeset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 03.07.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenik je na ispitivanju kod ovog Suda iznio da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Iskazao je kako je istina da je 9. svibnja 2024. oko 15,30 sati upravljao osobnim automobilom Renault Twingo, registarske oznake [registarska oznaka] te se kretao Ulicom 153. Brigade HV-a u [adresa] kada mu je jedno uletjelo u škarice, zbog čega je morao naglo kočiti, a u vozilu se nalazio i njegov sin star 4 godine. Osim njega, moralo je naglo kočiti i vozilo iza njegovog automobila. Kada su stali na semaforu kod raskrižja sa Sisačkom ulicom, izašao je iz svog automobila i prišao do tog vozila marke Audi A3, sa zatamnjenim staklima i trojim vratima te je mislio da se radi o nekom mladom, neiskusnom i drskom vozaču pa se mislio istom suprotstaviti odnosno reći mu par riječi vezano uz njegovo ponašanje u prometu. Međutim, kada je vidio da se u vozilu nalazi ženska osoba sa dvoje djece, odustao je od toga pa se okrenuo i vratio u svoj automobil. Zajedno sa njim do automobila te vozačice došao je i vozač vozila koji se kretao iza njegovog automobila i on može posvjedočiti da nije niti vikao na tu vozačicu niti nogom udario po njezinom automobilu. Taj vozač zove se ŽU, a njegova adresa je [adresa] i predlaže da se on po potrebi ispita u dokaznom postupku. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.
3.
Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedokinju SU, u ovom postupku s procesnim statusom oštećene, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 29.05.2024. oko 15,30 sati nakon što je pokupila kćerku iz vrtića upravljala osobnim automobilom i kretala se u smjeru svoje kuće u [adresa]. U jednom trenutku zamijetila je jedan osobni automobil koji se stalno nabijao blizu zadnjeg dijela njezinog vozila. U jednom trenutku vozač tog vozila ju je pretekao i nakon toga je naglo stao na kočnicu pa je i ona morala naglo kočiti. Potom se nastavio kretati na spori način, a skretanjem u lijevo sprječavao ju je da ona njega pretekne. Dolaskom do semafora, kod raskrižja sa Sisačkom ulicom, izašao je iz svog vozila, došao do njezinog automobila, nogom udario u njegovo vozilo i tada počeo vikati na nju razne uvredljive riječi, pritom ju je psovao i nazivao pogrdnim imenima glupačo, psovao joj je pas mater, kako to vozi i razne druge riječi. Ona je te njegove uvrede rekla kasnije policajcu. Nakon toga, taj vozač je sjeo u svoj automobil i udaljio se, a ona je obavijestila policiju o događaju jer je bila u šoku zbog njegovog ponašanja, ponajviše zbog toga što je sa njom u vozilu bila kćerka stara 5 godina, koja se isto prepala. Tom prilikom ona je drugog vozača prepoznala jer su u nekom trenutku išli zajedno u osnovnu školu i zna ga po imenu PU. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako ta obrana nije istinita. Predmetne zgode, do njezinog automobila je došao samo okrivljenik, udario je nogom u njezino vozilo i vičući ju izvrijeđao, kako je to već opisala. Vozila je samo kćer iz vrtića, drugog djeteta nije bilo, ali u njezinom vozilu postavljene su dvije dječje sjedalice. Zatamnjenih stakala nema na njezinom automobilu. Još jednom ističe kako predmetne zgode niti jedan drugi vozač nije došao do njezinog automobila nego samo okrivljenik koji je vikao na nju.
4.
Nakon što je okrivljenik upoznat s iskazom imenovane svjedokinje, istaknuo je kako da je svjedokinja pretjecala kombi po desnoj prometnoj traci i uletjela mu u škare. On je došao njezinog vozila i vidio je da vozi dijete, htio joj je reći da je dovela u opasnost njega i druge sudionike svojim načinom vožnje. Susjed ŽU je izašao iz svog vozila, ali kad je vidio da se radi o ženskoj osobi nije došao do njezinog vozila već je ušao u svoje vozilo i nastavio se kretati. Istina je da je vikao na tu vozačicu, ne zna kojim riječima, ali je i ona vikala na njega. Nije istina da bi nogom udarao po njezinom automobilu jer na vozilu nije bilo oštećenja, a on je nosio cipele sa metalnom kapicom. Odustaje od ispitivanja svjedoka kojeg je predložio DU. To je sve što ima za iskazati.
5.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP:36508 od 29. svibnja 2024. u 15,35 sati, izvješće sastavljeno dana 29. svibnja 2024. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica, obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00249465, izvješće sastavljeno 22. lipnja 2024. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Eugena Križanović od 12. veljače 2025.
6.
Nakon provedenog postupka u završnom govoru okrivljenik je iskazao kako prepušta Sudu donošenje odluke.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom ukupno iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja navedeno u odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio ukupnu obranu okrivljenika, ali je osobito prihvatio naknadno djelomično priznanje okrivljenika, jer je zaključio da je njegova ukupna obrana životna, a u završnom dijelu promišljena i razborita, a sudac smatra kako je okrivljenik s tako iznesenom obranom zapravo naknadno potvrdio, odnosno izravno priznao, da je počinio prekršaj za koji se tereti, dok je i temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, na način opisan u izreci presude.
Sudac je osobito cijenio i uvažio obranu okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako je istina da je vikao na vozačicu, koja u ovom postupku ima procesni status oštećene, ali ne zna kojim riječima.
Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su ti pokušaji obrane svrsishodno pripremljeni i razrađeni te da je okrivljenik tim dijelom svoje obrane osmišljeno, ali neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.
3.
Sudac je cijenio iskaz oštećene svjedokinje SU te ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je imenovana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao oštećena sudionica događaja svakako u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresirana za ishod prekršajnog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosila uvjerljivo, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Sudac je prihvatio iskaz imenovane oštećene svjedokinje osobito u odnosu na iznesenu okolnost da je predmetne zgode okrivljenik nogom udario u njezino vozilo i počeo vikati na nju razne uvredljive riječi, a pritom ju je psovao i nazivao pogrdnim imenima.
Sudac je zaključio da je svjedokinja iskazivala na temelju osobnog saznanja i neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njezinom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njezinog iskaza.
Nakon što je svjedokinja komentirala obranu okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti, validnosti i nepristranosti iskazivanja oštećene svjedokinje.
Sudac je mišljenja kako sam iskaz ispitane oštećene svjedokinje SU, kao i način njezinog iznošenja iskaza, uz ostale izvedene materijalne dokaze, u velikoj mjeri slabi i poništava uvjerljivost obrane okrivljenika, te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda u dijelu gdje poriče počinjenje terećenog prekršaja, a potvrđuje i jača uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za prekršaj za kojeg je optužen.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 12.02.2025.g., za osobu: PU, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem okrivljenika i oštećene svjedokinje jer se uredno obaviješteni okrivljenik nije odazvao na iduće zakazano ročište na kojem je bilo moguće izvesti taj dokaz.
Sudac nije mogao izvesti niti dokaz ispitivanjem svjedoka DU, čije ispitivanje je predložio okrivljenik, jer je okrivljenik priopćio Sudu kako imenovani svjedok neće moći pristupiti na zakazano ročište na kojem je isti trebao biti ispitan, dok je u daljnjem tijeku dokaznog postupka okrivljenik i odustao od ispitivanja svog predloženog svjedoka.
Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i/li moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, odnosno njegovim izravnim naknadnim djelomičnim priznanjem, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući se verbalnim napadom na oštećenu te ukupnim svojim postupanjem predmetne zgode, na javnom mjestu, ponašao na nepristojan način, pa je time remetio javni red i mir.
2.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
3.
Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze, kao i naknadno djelomično priznanje okrivljenika, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, to jest verbalnim napadom na oštećenu, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, jer je na ulici, to jest na prostoru javne prometnice, kao nesporno javnom mjestu, verbalno napao oštećenu vičući joj uvredljive riječi, a pritom je i nogom udario u njezin osobni automobil, pa se tako uistinu ponašao nepristojno, te je na takav način nepobitno remetio javni red i mir.
4.
Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se inkriminirani događaj svakako odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na ulici, odnosno prostoru koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je dostupan gledanju i slušanju sa ulice, kao i iz okolnih stambenih i/li poslovnih objekata, dvorišta i gradskih površina, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.
Stoga je sudac zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenik svoju radnju izvršio na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.
5.
Sudac također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojim se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana.
Osim toga sudac je zaključio kako se okrivljenikovo udaranje nogom u vozilo oštećene treba opravdano smatrati kao poduzimanje takvog protupravnog ponašanja koje se nepobitno može ocijeniti kao nepristojno.
6.
Slijedom navedenog, sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, budući je na označenom javnom mjestu, svojom radnjom vikanja nepristojnih riječi upućenih oštećenoj te udaranjem nogom u njezino vozilo, nasilno i nepristojno postupao te se nezakonito i protupravno ponašao, pa je time nesporno narušio mir i spokoj građana, odnosno remetio javni red i mir.
7.
Stoga je sudac nakon provedenog dokaznog postupka i završetka glavne rasprave, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, te ga je kaznio novčanom kaznom u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika, pa da će se takvom kaznom odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.
8.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
9.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to naknadno djelomično priznanje počinjenja prekršaja, a osobito činjenica da do sada nije prekršajno osuđivan te da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne teže štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
10.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
11.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
12.
Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
13.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 21. siječnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Okrivljenik se odrekao prava na žalbu protiv presude.
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
