Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1186/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicima ŠĆJ, UĆ, i ABC, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, Zadar, protiv tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima TĆ, ABC i ABC, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o, Split, Sukoišanska 43, OIB: 25781343234, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Zadru poslovni broj 39 Su-388/15-4, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-576/2021-37 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tužiteljice ŠĆ i žalba tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-576/2021-37 od 13. rujna 2024. pod stavcima I., II. izreke, u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 9.003,39 kn / 1.194,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te pod stavkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-576/2021-37 od 13. rujna 2024. u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora: 9012126026 s nadnevkom 28. studenog 2006. ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita te sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.761,94 kuna / 366,57 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pod stavkom V. izreke i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 14.873,31 kuna / 1.974,03 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. I. izreke), utvrđeno je da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora:

9012126026 s nadnevkom 28. studenog 2006. god. ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre (st. II. izreke), odbijena je tužiteljica sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 9.003,39 kuna/ 1.194,96 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sa zahtjevom da se utvrdi da je Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9012126026 s nadnevkom 28. studenog 2006. ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita te sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.761,94 kuna / 366,57 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. III. izreke), odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"III. Nalaže se tuženiku: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužiteljici: ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.659,34 kuna / 618,40 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. IV. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (st. V. izreke).

2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu pod st. III., IV. i V. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. I.,II. i V, izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

5. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na odluku suda kojom je odbijena tužiteljica sa zahtjevom na utvrđenje da je ugovorna odredba kojom je uglavljena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita, ništetna. Naime, prvostupanjski je sud odbio tužiteljičin zahtjev za isplatu ulazne naknade uz obrazloženje da je takav zahtjev za isplatu zastario, ali pritom ni na koji način nije obrazložio na temelju kojih je činjenica utvrdio da se ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

7. Stoga je trebalo temeljem čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti pobijanu presudu u dijelu pod st. III. izreke, kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom na utvrđenje da je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita, ništetna.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu je utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu, te isplata iznosa koji su isplaćeni tuženiku na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi, s time da isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje po osnovi čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Nadalje, predmet spora po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu je i utvrđenje da je ništetna ugovorna odredba kojom je uglavljena ulazne naknade i zahtjev za isplatu iznosa isplaćenog temeljem te ugovorne odredbe. Predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu je isplata iznosa po osnovi preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koji je iznos obračunat kao razlika između početne kamatne stope i više kamatne stope koje je bila na snazi za vrijeme otplate kreditnih anuiteta.

10. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ništetne.

11. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

12. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 12. kolovoza 2020., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. No, zastarni je rok protekao u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je preplatila na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., tako da je računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 24. ožujka 2001., protekao zastarni rok od 5 godina, koliko iznosi opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO, koji se kod kondikcijskih zahtjeva, kao što je ovaj, primjenjuje.

14. Prvostupanjski je sud nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, te je na temelju tog nalaza i mišljenja pravilno utvrdio da je tužiteljica radi valutne klauzule na ime anuiteta, ukupno više platila 1.974,03 EUR.

15. Kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost ugovora ili pojedine ugovorne odredbe, a pobijanu je presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno plaćanje ulazne naknade trebalo ukinuti, jer je u tome dijelu prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t 11. ZPP, trebalo je ukinuti temeljem čl. 370. ZPP i st. III. izreke presude, u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 366,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi potražuje li tužiteljica onaj iznos ulazne naknade koji je doista isplatila tuženiku, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nije na pravilan način utvrđeno ni je li zahtjev tužiteljice za isplatu ulazne naknade u zastari.

16. Prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.974,03 EUR (preplata po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli), te je pravilno sud prvog stupnja zatezne kamate dosudio od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj (čl. 1115. ZOO), budući da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nije tužiteljicu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, a uz to tuženik je znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za zaštitu pojedinačnih interesa i prava potrošača, budući da je prvostupanjski sud temeljem iskaza tužiteljice utvrdio da ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj, 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) da joj se prizna status potrošača u predmetnom pravnom poslu. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, da tužiteljica nije mogla posebno pregovarati sa bankom o uvjetima ugovora i da je bilo riječ o unaprijed pripremljenom gotovom ugovoru.

18. U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da se prema čl. 326. st. 2. ZOO na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjena a zabrana je manjeg značenja, a da je u konkretnom slučaju predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita dana 12. rujna 2013., treba reći da se ovdje ne radi o zabrani manjeg značenja, jer se radi o zabrani iz čl. 81. st. 1. ZZP, da se zaključuju ugovori koji suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa se dakle, radi o zabrani kojom se štiti javni interes zaštite slabije ugovorne strane u potrošačkim ugovorima, pa se cilj te zabrane odnosi na zaštitu sasvim jasno određenih društvenih odnosno javnih interesa (Rev-1496/1994-2 od 27. listopada 1994.).

19. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod st. I. i II. izreke, te odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu pod st. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.194,96 EUR (zastarjela tražbina) i pod st. IV. izreke (zastarjela tražbina).

20. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. V. izreke presude, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva, a uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) biti će moguće utvrditi tek nakon što se ponovno odluči o zahtjevima tužiteljice u odnosu na koje je ukinuta prvostupanjska presuda i vraćena sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

21. U ponovnom će postupku, prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve navedeno u ovoj ukidnoj odluci, donijeti novu odluku koja će sadržavati dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba kojom je uglavljena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita. Pritom će cijeniti iskaz tužiteljice, sadržaj ugovorne odredbe, na temelju kojih okolnosti će utvrditi radi li se o nepoštenoj, a time i ništetnoj ugovornoj odredbi iz čl. 81. st. 1. ZZP, provodeći pritom test poštenosti (čl. 81. st. 1. ZZP) i test transparentnosti (čl. 84. ZZP). Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi (čl. 87. ZZP), tada će shodno tome utvrditi i je li tuženikov prigovor zastare koji se odnosi na zahtjeva za isplatu iznosa od 366,57 EUR osnovan, imajući u vidu da zastarni rok u takvom slučaju počinje teći od dana kada je presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe. Kod utvrđenja činjenica odlučnim za odlučivanje o ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi ne primjenjuje se čl. 502.c ZPP, jer utvrđivanje ništetnosti ulazne naknade nije bila predmetom odlučivanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već je sud dužan sam utvrditi te odlučne činjenice, dok će u pogledu prigovora zastare tražbine koja se odnosi na restituciju isplaćene ulazne naknade sud uzeti u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 30. 1. 2020., u kojem se navodi: “Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.”

22. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper