REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10814/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe NEBESA d.o.o. i okrivljenih odgovornih osoba MHV i VHV, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21), članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) i članka 247. stavka 2. točki 1. i stavku 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, poslovni broj: Pp-829/2025-12 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja prihvaća se kao osnovana te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba NEBESA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MHV i VHV, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni su od optužbe, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. točke 1. (ispravno točke 2.) i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 247. stavka 2. točki 1. i stavku 5. Zakona o strancima, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude, s obrazloženjem da nije utvrđeno da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret pa ih je trebalo osloboditi od optužbe.
2. Nadalje, troškovi prekršajnog postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu ističući da je podnosi iz svih žalbenih osnova no, u bitnom žali se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg nije pravilno primijenjeno materijalno prekršajno pravo te ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio obranu okrivljenika, koja je suprotna zapisnički danim izjavama zatečenih i uredno upozorenih radnika te pogrešno zaključio kako nije utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaje za koje ih se tereti jer materijalni dokazi jasno upućuju na postojanje konstitutivnih elemenata bića predmetnih prekršaja.
4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da nije bilo osnova za donošenje pobijane presude, iz razloga koji su u njoj navedeni, jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a na što osnovano ukazuju žalitelji, te je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika od optužbe za sada preuranjena.
7. Analizom postupka utvrđeno je da su u provedenom prekršajnom postupku okrivljenici u svojoj pisanoj obrani decidirano poricali da bi počinili terećena djela, dok prvostupanjski sud konstatira da iz priloženog zapisnika proizlazi da nisu ispitani radnici MH, VH i GH, već drugi zaposlenici okrivljene pravne osobe, koji nemaju neposrednih saznanja o pravnom statusu spornih radnika te da nisu utvrđeni drugi svjedoci koji bi imali neposrednih saznanja niti spisu prileže ijedan materijalni ili personalni dokaz da bi navedeni radnici bili zatečeni u nezakonitom i neprijavljenom radu.
8. Međutim, po ocjeni ovog suda, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da na temelju tih dokaza nije dokazano da bi okrivljenici počinili terećena djela.
9. Naime, s obzirom na naprijed navedeno, bez prethodnog provođenja dokaza ispitivanjem kao svjedoka navedenih radnika te inspektora koji je vršio inspekcijski nadzor te eventualnog suočenja istih s okrivljenicima, stanje stvari nije bilo dovoljno razjašnjeno za donošenje pobijane presude.
10. U skladu s člankom 88. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.
11. Međutim, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud, prije donošenja zaključka da nije dokazano da bi okrivljenici počinili terećena djela, nije proveo sve raspoložive dokaze kako bi otklonio dvojbe pa, ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje prekršaja za koje se okrivljenici terete.
12. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, pobijanu presudu ukinuo, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom, iscrpnijem dokaznom postupku, provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem i utvrditi prijeporne činjenice te, ocjenjujući sve u postupku provedene dokaze, prema utvrđenom i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
13. Zbog navedenih razloga, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.
