REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-797/2020-74
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, protiv tuženika: 1. ĐE iz [adresa], 26 CES Crossing 3029, Vic Melbourne, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenoj zastupnici ZE, odvjetnici u [adresa], 2. ĐES iz [adresa], (B1625BZP), Belen de Escobar Province, Inginieria Prodol, Ruta 25 – KM, 1,6 De Panamerican Highway, kojeg zastupa privremeni zastupnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, 3. ZES iz [adresa], (B1625BZP) Belen de Escobar Province, Ingineria Prodol, Ruta 25 – KM, 1,6 De Panamerican Highway, kojeg zastupa privremeni zastupnik Igor Vujčić, odvjetnik u Puli i 4. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Orlića odvjetnika u Puli, privremenog zastupnika prvotuženice ZE odvjetnice u [adresa], privremenog zastupnika trećetuženika ME odvjetnika u [adresa] i zakonskog zastupnika četvrtotuženice MES iz Općinskog državnog odvjetništva u Puli-
C, **.**.2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola, da po pravomoćnosti ove presude, a na prijedlog tužitelja, izvrši prijenos prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja CE u cijelosti, i to sa imena tuženice PE u 168/9072 dijela suvlasništva, sa imena tuženice Republike Hrvatske u 336/9072 dijela vlasništva, sa imena tuženika PES u 189/9072 dijela vlasništva i sa imena HES u 189/9072 dijela vlasništva.
Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju CE, OIB [osobni identifikacijski broj], da četvrtotužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva navodeći, u bitnome, kako su parnične stranke u zemljišnim knjigama upisane kao zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj u 8190/9072 dijela, prvotuženica u 168/9072 dijela, drugotuženik u 336/9072 dijela, trećetuženik u 189/9072 dijela i četvrtotuženica u 189/9072 dijela. Ističe kako se navedena nekretnina „oduvijek“ nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja i njegovih prednika te da istu danas nesmetano koristi i drži kao svoju u cijelosti i da se smatra stvarnim vlasnikom iste. S obzirom na to da je tužitelj, putem svojih prednika, stvarni vlasnik predmetne nekretnine tužitelj je radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini sklopio i Ugovor o razvrgnuću suvlasništva kojim mu je bivša suvlasnica HE prepustila, bez naknade, svoj suvlasnički dio u 324/9072 dijela vlasništva. Nadalje, tužitelj ističe kako se obratio Republici Hrvatskoj, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a na što je zaprimio odgovor broj N-DO-123/2020-2 od 28. rujna 2020. da rješenje postupka nije moguće u izvansudskom postupku. Naime, ističe kako je Republika Hrvatska svoje pravo suvlasništva stekla kao pravni slijednik bivše Općine Pula, a koja je stekla pravo korištenja temeljem Izjave o odreknuću vlasništva KE od 5. lipnja 1984. te Izjave o odreknuću prava vlasništva SE od 7. srpnja 1980. Navedene osobe da su bile samo formalno knjižni suvlasnici predmetnih nekretnina te da iste u trenutku odreknuća nisu bile stvarni suvlasnici predmetnih nekretnina, čime se njihova odreknuća ukazuju kao neosnovana te tužitelj smatra da nisu ni mogli proizvesti pravne učinke. Ističe da je razvidno da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine te da se isti nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine pa stoga predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da po pravomoćnosti presude, a na prijedlog tužitelja izvrši prijenos prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja u cijelosti i to sa imena tuženika. Potražuje i parnični trošak.
2. Prvotuženici ĐE je rješenjem ovog suda poslovni broj P-797/2020 od 13. veljače 2022. u skladu s odredbom čl. 84. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) postavljen privremeni zastupnik s obzirom na to da ista nije bila dostupna sudu, njezino je boravište nepoznato, a nema punomoćnika. Prvotuženica je u odgovoru na tužbu istaknula kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te da osporava sve činjenične navode iz tužbe.
3. Drugotuženiku ĐES i trećetuženiku ZES su rješenjem ovog suda poslovni broj P-797/2020-40 od 1. veljače 2024. u skladu s odredbom čl. 84. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) postavljeni su privremeni zastupnici, s obzirom da im nije bilo moguće izvršiti dostavu na adresu iz tužbe te da isti nisu bili dostupni sudu, a njihovo boravište nepoznato te isti nemaju punomoćnike u Republici Hrvatskoj.
3.1. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te da osporava sve činjenične navode i pravna izlaganja u tužbi, a i trećetuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev.
4. U odgovoru na tužbu četvrtotuženica Republika Hrvatska je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da iz tužbe i dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Istaknula je kako u tužbi tužitelj ne navodi pravni osnov stjecanja predmetne nekretnine samostalno niti putem pravnih prednika već da samo navodi da se oduvijek nalazi u istinitom, poštenom i zakonitom posjedu. Navodi kako s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, da se u tom se slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika bio u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a. Smatra da nije protekao rok od 40 godina koji je počeo teći od 1991. Ukazuje kako je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu, dok je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12 i 152/14) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a. Tako je odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinute su odredbe članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Ukazuje kako se odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što ovdje nije slučaj. Ističe da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. S obzirom na sve ranije navedeno, smatra da su tužitelj i pravni prednici znali da su odnosno imali su razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz naknadu troška parničnog postupka četvrtotuženici.
5. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišnih knjiga, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, ugovor o razvrgnuću suvlasništva s prilozima, zapisnici Općine Pula, Općinskog komiteta za urbanističke, građevinske, stambene i komunalne djelatnosti, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove od 5. lipnja 1984. i 7. srpnja 1980., povijesno stanje zemljišno-knjižnih uložaka, povijest promjena na katastarskim česticama, dopis Istarske županije od 22. kolovoza 2024., dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 16. listopada 2024. i 8. studenog 2024., nalaz i mišljenje vještaka od 13. ožujka 2025., iskazi svjedoka RE, ŽE, ČE, iskaz tužitelja, te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P- 1695/2016.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju nekretninu navodi da se oduvijek nalazi u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika.
8. Nesporno je da su u zemljišnim knjigama parnične stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj CE u 8190/9072 dijela, prvotuženica ŠE u 168/9072 dijela, drugotuženik ĐES u 189/9072 dijela, trećetuženik KES u 189/9072 dijela i četvrtotuženica Republika Hrvatska u 336/9072 dijela.
9. Sporno je između stranaka je li tužitelj neprekinutim pojedovanjem predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekao pravo vlasništva nad tom nekretninom u cijelosti, odnosno je li njegov posjed imao potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti.
10. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17 – dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Pri tome, samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja odnosno protekom dvadeset godina ako mu je posjed barem pošten (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP).
10.1. U skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
11. Uvidom u ugovor o razvrgnuću suvlasništva (list 9-19 spisa) utvrđeno je kako je navedeni pravni posao 27. kolovoza 2020. zaključen između NE, UE, SES, HE, RE i CE (ovdje tužitelja), te da je predmet razvrgnuća bio veći broj nekretnina na području k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] opisanih u čl. 1. toga Ugovora. Prema navedenom Ugovoru CE (ovdje tužitelju) je u vlasništvo pripala k. č. br. [katastarska čestica] oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 43. suvlanički dio: 324/9072 dijela HE, dok je HE, između ostalog, pripao i suvlasnički udio CE na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 30. suvlasnički dio: 324/9072 dijela.
12. Uvidom u povjesno stanje zemljišnoknjižnih uložaka [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 218-240 spisa) te u povijest promjena na katastarskim česticama za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 242-246 spisa) utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnivanja zemljišnjih knjiga bila upisana kao vlasništvo ĆE, te nakon njegove smrti 1886. kao suvlasništvo GE i JE i to svakog u ½ dijela, a nakon njihove smrti kao vlasništvo odnosno suvlasništvo njihovih daljnjih nasljednika.
12.1. Tužitelj je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan na temelju nasljeđivanja iza pokojne VE (2020.), a koja je suvlasnički udio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedila iza svog pokojnog supruga FE pok. IE (2019.). EE stekao je suvlasnički udio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijeđivanjem 1981. iza svog pokojnog oca IE, i to uz svoju braću i sestre (IE OE, IE, SES TE, IE RE).
12.2. Prvotuženica ŠE u zemljišnim knjigama upisana je kao nasljednica iza pokojne SE, koja je isti suvlasnički udio naslijedila iza pokojne Belavić Marije 2003., dok se SE suvlasničkog dijela na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je 1969. naslijedila iz pok. TE udovice IE odrekla 1980. u korist Općine Pula.
12.3. Drugotuženik i trećetuženik upisani su u zemljišnim knjigama kao nasljednici iza pokojnog IE Ivana od pok. Đ 2006., a koji je svoj suvlasnički udio naslijedio 1976. iza pokojne BE (uz BE TE, BE Z i BE M).
13. Uvidom u Zapisnik Općine [adresa], Općinskog komiteta za urbanističke, građevinske, stambene i komunalne djelatnosti, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, broj: O6-VI- 1676/1-1984. od 5. lipnja 1984. utvrđeno je da se LE odrekla prava vlasništva na 1/54 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je uvidom u povjesno stanje zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je LE suvlasnički udio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedila 1969. iza pokojne TE udovice IE.
13.1. Nadalje, uvidom u Zapisnik Općine [adresa], Općinskog komiteta za urbanističke, građevinske, stambene i komunalne djelatnosti, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, broj: O6-VI-BV-2028/1-1980. od 7. srpnja 1980. utvrđeno je da se SE odrekla prava vlasništva na 3/162 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
14. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-1695/16 utvrđeno je da je isti postupak vođen između DE i AE, kao tužitelja te [adresa] i ĐE, kao tuženika, a radi utvrđenja prava vlasništva. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1695/16-96 od 31. listopada 2017. utvrđeno je da su tužitelji DE i AE, svaki u ½ dijela, stekli pravo suvlasništva na nekretninama označenim kao: k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 336/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 504/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 168/9072 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/21 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/21 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/21 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/21 dijela (t. I izreke). Ujedno je tuženicama naloženo da izdaju tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju će u protivnom zamjeniti ta presuda (t. II izreke) te je tuženicama naloženo da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.437,54 kuna u roku od petnaest dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
14.1. Navedena presuda je povodom žalbe drugotuženice ĐE potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-81/18-2 od 22. siječnja 2019.
15. U postupku je proveden očevid na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Veting d.o.o. Vještak u nalazu i mišljenju od 13. ožujka 2025. navodi kako je izvršena identifikacija k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao oranica površine 4064 m2, a koja u naravi predstavlja livadu koja je sa svoje sjeverne strane definirana ogradnim zidom te da tužitelj na očevidu u naravi pokazuje mjesto nekadašnjeg ulaza u parcelu na granici s k. č. br. [katastarska čestica] (u naravi asfatirana cesta). Vještak je izradio fotodokumentaciju i skicu lica mjesta pokazane nekretnine na dan očevida (list 270 spisa).
15.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno, jer je vještak jasno i detaljno prikazao utvrđeno stanje s očevida, a na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe ni parnične stranke te stoga sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja.
16. U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka RE, ŽE i ČE.
16.1. Iz dijelom suglasnih iskaza svjedoka RE, ŽE i ČE uvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja oranicu (njivu) koja se nalazi uz lokvu i cestu koja ide za Bratuliće te da je sada pokojni EE bio tužiteljev očuh. Utvrđeno je da su pok. EE, te svjedok RE i pok. IE (otac svjedoka ŽE i ČE) bili braća.
16.2. Iz iskaza svjedoka RE nadalje je utvrđeno da su prije četiri ili pet godina proveli razvrgnuće, da su si podijelili nekretnine i da su to potpisali i dobili svaki svoje dokumente; da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristili njegov otac i majka te da je i on sa svojim roditeljima obrađivao zemlju; da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristili i njihovi rođaci; da se njegov otac podjelio sa svojom braćom odnosno da se radilo o podijeli između braće i sestre; da je tužitelj pastorak njegovog pokojnog brata EE; da se je nakon smrti oca podijelio sa svojom braćom te da su u diobi sudjelovala samo njegova braća ali ne i njihove sestre; da su ŠE, ĐES i KES rođaci njegova oca; da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo nasljedstvo njegovog oca koji je umro 1983. te da se nakon smrti svog oca podijelio sa svojim bratom i to pred četiri ili pet godina; da je njegov otac imao dvije sestre odnosno polusestre i jednog brata; da su svi rođaci i njegov otac međusobno dijelili nekretnine.
16.3. Iz iskaza ŽE utvrđeno je da je krajem ljeta 2020. ili 2021. provedena dioba nekretnina; da joj je pokojni otac pričao da je s njenim djedom na predmetnoj oranici (njivi) sadio pšenicu; da je kasnije tu zemlju obrađivao i EE i da je ta zemlje uvijek obrađivana; da je EE tu njivu obrađivao sa svojim ocem, a da ju je kasnije nastavio sam obrađivati jer se znalo da će mu ta njiva ostati jer se tako podijelio s bratom OE; da su se RE i EE dogovorili sa OE još prije nego što se sve to i upisalo ali da se to papirnato riješilo tek po smrti OE; da je njezin otac pokojni IE bio brat RE.
16.4. Iz iskaza ČE utvrđeno je da je kada je imao 14 ili 15 godina da je sa svojim stricem FE obrađivao predmetu njivu odnosno oranicu, te da nakon toga više nije bio na predmetnoj nekretnini i da mu nije ništa više poznato.
17. U postupku je saslušan i tužitelj kao parnična stranka te je iz njegova iskaza utvrđeno da se njegova majka Vilma Zenzerović 1971. udala za njegovog očuha EE; da je EE bio sin sada pok. IE i BE te da je imao braću OE, IE, RE i sestre TE i P; da je od 1971. pomagao svom očuhu EE uređivati i obrađivati predmetnu parcelu; da je 1971. bio na obiteljskom okupljanju gdje su njegovom očuhu roditelji rekli da će dobiti predmetnu parcelu i još 90 m2 građevinske parcele i da od tada njegov očuh obrađuje predmetnu parcelu dok su mu znali pomagati i rođaci; da su prema dogovoru s tog okupljanja naknadno kod javnog bilježnika Obrovac razvrgnuti suvlasništvo nekretnina; da su tuženici ŠE, CV EE i ZES daljnji rođaci pokojnog EE te da oni nisu sudjelovali u toj diobi 1971; da su ranije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obrađivali BE i IE (roditelji EE) koji su istu naslijedili od svojih predaka ali točan slijed tužitelju nije bio poznat.
18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja odnosno na temelju iskaza svjedoka RE, ŽE i ĐV te iskaza tužitelja, sud je utvrdio da niti svjedocima niti tužitelju nisu poznate okolnosti vezane uz (eventualnu) diobu nekretnina po pravnim prednicima njihovih roditelja odnosno djedova, niti im je bilo poznato kada je navedena dioba provedena i jesu li uopće u takvoj diobi sudjelovali svi suvlasnici ili se radilo o diobi između samo određenih suvlasnika, odnosno jesu li u toj diobi uopće sudjelovali i pravni prednici tuženika ĐE, ĐES, ZES te pravni prednici pokojne TE. Tužitelj u svom iskazu govori o dogovoru sada pokojnih BE i IE o podjeli nekretnina između svoje djece, uključujući i EE (tužiteljevog očuha), međutim tužitelj u postupku nije imao nikakvih saznanja o tome kako su BE i IE uopće stekli predmetu nekretninu a koja je u zemljišnim knjigama tada bila upisana u korist IE samo u određenom suvlasničkom dijelu, ali ne i u cijelosti. Svjedok RE u svom iskazu je naveo da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo nasljedstvo njegova oca te da su nasljedstvo iza njegovog oca njegova braća i sestre podjelili tek prije desetak godina, što ukazuje da je pokojnom EE bilo poznato da je njegov otac u zemljišnim knjigama bio upisan samo na suvlasničkom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ali ne i kao isključivi vlasnik 1030/3 k. o. [katastarska općina], odnosno da mu u konkretnim okolnostima to nije moglo ostati nepoznato.
18.1. Nadalje, tužitelj se u postupku poziva na presudu ovog suda poslovni broj P- 1695/16-96 od 31. listopada 2017., međutim, navedena presuda sama po sebi nije dokaz da je i tužitelj odnosno njegov pravni prednik stekao vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k.o. u cijelosti, a nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ni bila predmet tog postupka.
18.2. Ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih suvlasničkih dijelova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predviđene čl. 159. ZVDSP, odnosno da je pravnim prednicima tužitelja već 1971. bilo poznato da isti nisu isključivi vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i u trenutku smrti pokojnog Jakova Zenzerovića 1981. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti propisani pravnim pravilima iz paragrafa 1460.-1470. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuju prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Narodne novine“, broj 53/91), odnosno oni iz odredbe čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Službeni list” SFRJ, broj 60/80, 36/90, 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO).
19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I izreke presude.
20. Kako je sud u cijelosti utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, te je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužitelja valjalo obvezati da četvrtotuženici naknadi troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Četvrtotuženici je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (prema Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima od 17. srpnja 2024., 7. ožujka 2025. i 24. studenog 2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 800,00 EUR.
U Puli-Pola, 20. siječnja 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.
Dna:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Privremenom zastupniku I tuženice
3. Privremenom zastupniku II tuženika
4. Privremenom zastupniku III tuženika
5. Zakonskom zastupniku IV tuženice