Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: Psp-15/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Draženki Horvat odvjetnici iz Raba, radi smetanja posjeda i određivanja privremene mjere, nakon zaključene glavne rasprave 22. listopada 2025. i izvršene objave 20. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženica ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu, koji se stan nalazi na prednjem/zapadnom dijelu kuće u [adresa] gledano s pristupnog puta te mu se pristupa preko dvorišta i zasebnih ulaznih stepenica i natkrivene terase koja se nalazi ispred ulaznih vrata u taj stan u prizemlju, a konobi preko dvorišta po stepenicama do ulaznih vrata u istu, te koji se nalaze u kući, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zkul [broj ZK uloška], Ko [katastarska općina] – Nova, tako što je točno neutvrđenog dana, što je tužitelj saznao 28.01.2024. godine, oduzela posjed tako što je promijenila brave na ulaznim vratima u taj stan i konobu te izbacila ormare s alatom tužitelja iz konobe na dvorište, ne želeći predati sve primjerke ključeva novih brava, čime mu je onemogućen ulazak u stan i konobu te njihovo posjedovanje na dotadašnji način.
II. Nalaže se tuženici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati oduzeti posjed stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu, koji se stan nalazi na prednjem/ zapadnom dijelu kuće u [adresa] gledano s pristupnog puta te mu se pristupa preko dvorišta i zasebnih ulaznih stepenica i natkrivene terase koja se nalazi ispred ulaznih vrata u taj stan u prizemlju, a konobi preko dvorišta po stepenicama do ulaznih vrata u istu, te koji se nalaze u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zkul [broj ZK uloška], Ko [katastarska općina] – Nova, tako da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da mu preda sve odgovarajuće primjerke ključeva novopostavljenih brava na tim ulaznim vratima, kojima se može neometano otključavati i zaključavati ulazna vrata tog stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu, te ulaziti i izlaziti iz njih, sve u roku od 24 sata od primitka rješenja suda.
III. Zabranjuje se tuženici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svako takvo i slično daljnje uznemiravanje i onemogućavanje tužiteljevog posjeda tog stana i konobe opisanih u točci I. izreke ovosudnog rješenja.
IV. Nalaže se tuženici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.039,82 EURsa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
"1. Nalaže se tuženici ĐV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 24 sata od primitka ovog rješenja o privremenoj mjeri tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati oduzeti posjed stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu, koji se stan nalazi na prednjem/ zapadnom dijelu kuće u [adresa] gledano s pristupnog puta te se mu se pristupa preko dvorišta i zasebnih ulaznih stepenica i natkrivene terase koja se nalazi ispred ulaznih vrata u taj stan u prizemlju, a konobi preko dvorišta po stepenicama do ulaznih vrata u istu, te koji se nalaze u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zkul [broj ZK uloška], Ko [katastarska općina] – Nova, tako da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da mu preda sve odgovarajuće primjerke ključeva novopostavljenih brava na tim ulaznim vratima, kojima se može neometano otključavati i zaključavati ulazna vrata tog stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu, te ulaziti i izlaziti iz njih, a u protivnom se ovlašćuje tužitelj da sam i/ili preko trećih osoba te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje promjenom brava ulaznih vrata i zadržavanjem svih ključeva novopostavljenih brava na ulaznim vratima u predmetni stan i konobu, na trošak i opasnost tuženice, temeljem čl. 347. st. 1. t.9. OZ-a.
2. Određuje se trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog postupka radi smetanja posjeda koji se vodi pod posl. br. .
3. Žalba ne odgađa provedbu privremene mjere."
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi smetanja posjeda te je istakao i prijedlog za određivanjem privremene mjere. U činjeničnom opisu tužbe naveo je da su stranke kao braća u suvlasništvu nekretnine u naravi kuće na [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova, kao i okućnice, a sve temeljem rješenja o naslijeđivanju nakon smrti pokojne majke GV. Unatoč suvlasništvu predmetne nekretnine istakao je da je sa tuženicom i članovima njezine obitelji u suposjedu okućnice te garaže, dok se prethodno činu smetanja nalazio u mirnom posjedu jednoga stana u prizemlju i konobe ispod tog stana u suterenu. Osim navedenoga stana istakao je da u predmetnoj nekretnini postoji još četiri stana i konoba koji se nalaze u posjedu tužene, odnosno članova njezine obitelji.
2. Istakao je da je u označenom stanu i konobi pohranio svoje stvari, alat i drugi pribor te je povremeno osobno, a češće putem sina SV zalazio u stan i konobu radi uređivanja, čišćenja i raspremanja. Samostalni posjed predmetnog dijela nekretnine u naravi kuće istakao je da je stekao po smrti majke tijekom 2021. te ga je neprekidno uživao do 28. siječnja 2024., kada je u tome spriječen postupanjem tuženice.
3. Navedenoga dana od strane sina SV stekao je informaciju da je prilikom dolaska na prijepor utvrdio da sa ključevima nije u mogućnosti otvoriti ulazna vrata stana i ranije navedene konobe te da je došlo do neovlaštene promjene brave na ulaznim vratima predmetnih prostora. U razgovoru istoga dana sa tuženicom sin SV je stekao saznanje da je tuženica promijenila predmetnu bravu, kao i da je odbila predaju ključeva novih brava njegovom sinu SV, čime je isti u cijelosti onemogućen u korištenju predmetnih dijelova nekretnine.
4. Takvim postupanjem cijenio je da je tuženica njemu točno nepoznatog dana, a prethodno 28. siječnja 2024. oduzela mu dotadašnji mirni i samostalni posjed stana i konobe, čime ga je smetala u njegovom posjedu. Predložio je da sud skladno odredbi članka 22. ZV-a, pruži mu posjedovnu zaštitu i to prema posljednjem stanju posjeda.
5. Predložio je da nakon provedenog postupka sud donese deklaratornu odluku o učinjenom činu smetanja posjeda od strane tuženice, kao i da joj naloži povrat oduzetog posjeda i time uspostavi ranije posjedovno stanje na način da mu preda odgovarajuće primjerke ključeva novopostavljenih brava na ulaznim vratima stana i konobe i to u roku od 24 sata od primitka rješenja suda uz zabranu svakog takvog ili sličnog onemogućavanja njegovoga posjeda stana i konobe. Također, potraživao je naknadu prouzročenog parničnoga troška uvećanog za sporedna davanja.
6. Uz tužbu, tužitelj je istakao i prijedlog za određivanje privremene mjere smatrajući da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za određivanje iste, a sve radi spriječavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete, smatrajući da je učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja. Predložio je stoga da određenom privremenom mjerom sud tužiteljici naloži da joj u roku od 24 sata od primitka rješenja o privremenoj mjeri vrati oduzeti posjed stana u prizemlju i konobu i uspostavi time ranije posjedovno stanje na način da u preda odgovarajuće primjerke ključeva novopostavljenih brava na ulaznim vratima stana i konobe, jer u protivnom se ovlašćuje istoga da sam ili preko trećih osoba uspostavi prijašnje stanje. Smatrao je da bi privremena mjera trebala trajati do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka.
7. U odgovoru na tužbu i prijedlog za izdavanje mjere, tuženica je u cijelosti osporila činjenice navedene u tužbi, kao i u prijedlogu te predložila odbijanje istih.
8. Ne sporivši da su stranke temeljem rješenja o naslijeđivanju iza pokojne majke stekle suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, navela je da između stranaka nikada nije učinjena realna dioba naslijeđene nekretnine, a što je potkrijepila činjenicom da se radi o obiteljskoj kući sa stanovima, koja nekretnina nije etažirana.
9. Pojasnila je da stambena jedinica na koju se odnosi zahtjev tužitelja i koju tužitelj drži svojom je bila obuhvaćena oporukom njihove pokojne majke. Kako je tužitelj osporio navedenu oporuku i nije prihvatio realnu diobu nekretnine, ostavinski sud je donio rješenje na način da su strane utvrđene suvlasnicima dijela predmetne nekretnine bez određenog navođenja koji bi dio kuće strankama pripadao. Da je tome tako kazuje činjenica da je tužitelj pokretao izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice geometrijskom diobom, u kojem postupku nije isticao da je realna dioba sačinjena, kao i da je isti u posjedu prijepornih dijelova nekretnine.
10. Cijeneći ranije navedeno, osporila je da bi tužitelj bio u suposjedu predmetne nekretnine, a posebno u posjedu prijepornoga stana, kao i da bi bio izvršen čin smetanja posjeda za što da je saznao 28. siječnja 2024. Isto je argumentirala činjenicom da tužitelj nikada od iste nije tražio ključ predmetnoga stana, odnosno kuće po smrti majke, niti je ikada tražio intervenciju nadležnih službi zbog eventualne nemogućnosti ulaska u prijeporni dio nekretnine.
11. Navela je da u navedenoj obiteljskoj kući postoji više stanova, od kojih u jednom živi njezina kćerka PV s obitelji, u drugom živi sin UV sa suprugom, dok u trećem stanu živi sama tuženica. Četvrti stan je slobodan te površinom odgovara suvlasničkom dijelu tužitelja, a koji stan mu se ne brani da koristi iako tužitelj nikada nije zatražio predaju navedenog dijela nekretnine u suposjed.
12. Smatrajući da je tužba pogrešno usmjerena na istu, istakla je prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno prigovor prekluzije.
13. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, smatrala je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti koji predviđaju određivanje iste.
14. Iznijete navode odgovora na tužbu, tužitelj je u cijelosti otklonio kao netočne, neistinite i nelogične. Istakao je da mu je tuženica nudila isplatu novčanog iznosa za njegov suvlasnički udio, što isti nije želio prihvatiti. Takav slijed po istome ukazuje da tuženica isključivo želi biti vlasnica cjelokupne nekretnine, inače rodne kuće stranaka.
15. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka SV, KV, UV, PV te AV. Proveo je dokaz uvidom u ovosudni spis pod poslovnim brojem O- 69/00 i pod poslovnim brojem O-1955/2021.Također, izvršen je uvid u ovosudni spis poslovni broj R1-39/23. Izvršen je uvid u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.
16. Iako je sud prilikom ocjene dokaznih prijedloga stranaka prethodno zaključenju prethodnog postupka odredio provođenje daljnjih personalnih dokaza, kao i eventualno očevida na licu mjesta uz prisutnost mjerničkog vještaka te građevinskog vještaka, tijekom postupka nisu provedeni navedeni dokazi.
17. Između stranaka nije bio sporan identitet spora, odnosno sama nekretnina u prostoru te stan i konoba na koje tužitelj upire da je od strane tuženice izvršen čin smetanja posjeda. Eventualno provođenje tehničkog vještačenja na okolnost identiteta spora, sasvim sigurno bi povećalo troškove ovosudnog postupka koji su znatni i opterećuju stranku koja je pozvana naknaditi prouzročene parnične troškove skladno odredbi članka 154. ZPP-a.
18. U odnosu na preostale personalne dokaze koje su stranke predložile, a sud nije smatrao potrebnim provoditi, valja navesti da je iz iskaza saslušanih svjedoka, a posebno stranaka bilo moguće u dovoljnoj mjeri utvrditi relevantne činjenice za donošenje meritorne odluke. Sud je stoga cijenio da bi provođenje dokaza saslušanjem preostalih svjedoka imalo za posljedicu stvaranje daljnjih troškova u ovosudnom predmetu, a što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
19. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljen zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim, dok je istaknuti prijedlog za određivanjem privremene mjere koja bi bila na snazi do pravomoćnog okončanja postupka smatrao neosnovanim.
20. Između stranaka neovisno o spornim elementima koji se odnose na sam posjed tužitelja, čin smetanja posjeda, kao i vremenskog tijeka poduzimanja takve radnje, postoji niz činjenica koje nisu sporne te se taksativno navode u daljnjem tijeku ovosudnog obrazloženja.
- stranke su brat i sestra koji su bili sudionici ostavinskog postupka koji se vodio iza smrti majke pok. GV pred javnim bilježnikom Sunčicom Žužić Kovačić iz Rijeke
- rješenjem o naslijeđivanju obuhvaćen je unutar ostavinske imovine i odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u [adresa] i to u ½ dijela
- nasljednicima na temelju zakona predmetnog dijela nekretnine proglašene su ovdje stranke i to svaka u ¼ dijela
- predmetna nekretnina (izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova) na adresi [adresa], mjesto je stanovanja tužene te njezine djece UV i PV koji sa svojim obiteljima koriste za stanovanje jedan od stanova u predmetnoj nekretnini
- osim stanova u predmetnoj nekretnini koji za stanovanje koriste djeca tužene i sama tužena, u nekretnini se nalazi još jedan stan u prizemlju, kao i jedna konoba ispod toga stana u suterenu, koji sadržaj je do svoje smrti koristila njihova majka pokojna GV
21. U svom stranačakom iskazu tužitelj je naveo da je još za vrijeme života majke koja je preminula u lipnju 2021. bio u posjedu ključa stana u prizemlju u kojem je boravila majka te je mjesec dana nakon njezine smrti ušao u predmetni stan kao i konobu utvrdivši da su iz stana izmještene određene pokretnine predviđene za stanovanje.
22. Po takvom događaju, istakao je da je promijenio bravu na predmetnom stanu i konobi ispod stana u suterenu, bez da je primjerke ključeva novopostavljeni brava predao tuženici. Takav slijed tuženici je bio poznat jer je poduzete radnje promjene brava vidio njezin sin UV.
23. Izričit je bio u kazivanju da je od 2021. pa do konca 2023. bio u posjedu predmetnog stana, kao i konobe, u koje sadržaje je nesmetano dolazio, kao i njegov sin SV koji je bio mlađi i pokretniji te je češće dolazio na prijepor. Posebno je naglasio da svo to vrijeme tuženica nije zatražila ulazak u predmetni stan, odnosno konobu, kao niti predaju ključeva ulaznih vratiju navedenih prostora.
24. U kolovozu 2023. doživio je moždani udar, te zbog bolesti u daljnjem vremenskom tijeku osobno nije zalazio na nekretninu, već je to činio njegov sin SV.
25. U siječnju 2024. SV ga je izvijestio da je otišao do stana i konobe te da je bio onemogućen sa ključem u posjedu otvoriti ulazna vrata kako stana, tako i konobe. Sjećao se da ga je sin izvijestio da su na lice mjesta došli UV i PV te da mu je rečeno da su brave promijenjene iako nisu naveli tko ih je promijenio. Od tada više nije u posjedu prijepornog dijela kuće te se obratio odvjetniku odmah po saznanju radi posjedovne zaštite.
26. U svom iskazu, tuženica je navela da je za vrijeme života njihove majke ključ predmetnoga stana, kao i konobe imala samo njezina majka kao i ona osobno, a koji ključ konobe je predala tužitelju po smrti majke.
27. Početkom 2022. istakla je da je tužitelj promijenio bravu na ulaznim vratima stana i konobe, a saznanje o tome stekla je upravo od SV kada je boravio na prijeporu. Do tog trenutka nije zalazila u predmetni stan, a niti je tužitelj to činio po smrti majke.
28. Po promjeni brave na prijeporu, istakla je da joj nisu predani ključevi novopostavljenih brava, a niti je ista to i tražila. U takvom slijedu protekla je 2022. i 2023. Tužitelj nije zalazio u prijepor, a njegov sin SV je to činio sporadično.
29. Tijekom siječnja 2024. tužena je istakla da je željela koristiti se predmetnim stanom smatrajući da joj to pravo pripada jer se isključivo sama brinula o majci. Stoga ukazuje sinu UV da promijeni bravu kako na stanu tako i na konobi, što je isti i učinio. Tražila je da UV izvijesti tužitelja o poduzetom. Ključeve novopostavljenih brava nije predala niti u jednom primjerku tužitelju te se ujedno uselila u predmetni stan.
30. Tek u veljači 2024. obratio joj se SV ističući da je čuo o izvršenoj promjeni brave.
31. Saslušani svjedok SV, sin tužitelja, u svojem je iskazu naveo da je tužitelj bio u posjedu ključeva stana i konobe u trenutku kada je nona preminula te iako je isti zalazio u prijepor to je češće činio osobno. Bilo im je poznato da je još netko obitelji se nalazio u posjedu ključeva predmetnih dijelova nekretnine, s obzirom da su utvrdili da su iz stana izneseni određeni predmeti.
32. Nakon toga, tužitelj je promijenio bravu na stanu i konobi, a tuženica je izviještena o takvoj promjeni te nikada nije zatražila primjerke ključeva kako stana, tako i konobe.
33. Sjećao se da je 28. siječnja 2024. kao i uobičajeno želio navratiti u stan te je utvrdio da to nije u mogućnosti učiniti sa ključevima u posjedu. Obratio se tuženici sa upitom te mu je ista navela da je promijenila brave na navedenim dijelovima nekretnine. Zatražio je ključ novopostavljenih brava od tužiteljičinog sina UV, međutim stekao je saznanje da im tužena ne želi predati primjerak ključeva novopostavljenih brava.
34. U svom iskazu, saslušani svjedok UV istakao je da je nakon smrti none u stanu u kojem je do tada živjela i boravila tuženica, tužitelj bio u posjedu ključeva kako stana, tako i konobe. Bilo mu je poznato da je naknadno tužena iselila iz toga stana i otišla živjeti u niži segment zgrade, dok je tužitelj promijenio brave na stanu i konobi koju je koristila nona, čime je onemogućio tuženicu da zalazi u takve prostore.
35. Kraljem 2023. svjedok je naveo da je osobno odlučio promijeniti brave na stanu i konobi, nakon koje realizacije je predao ključeve novopostavljenih brava tuženici od kada se ista nalazi u posjedu prijepora.
36. Svjedok ĆV, snaha tuženika u svojem je iskazu navela da ne stanuje u predmetnoj nekretnini te da je nakon smrti none prorijedila dolaske na nekretninu sa svojim suprugom. Sjećala se da joj je suprug napomenuo da ga je u siječnju 2024. njegov brat SV izvijestio da je tužena promijenila brave na ulaznim vratima stana i konobe, iako je prethodno tome ključeve navedenog prostora imao tužitelj.
37. Saslušani svjedok PV i CV, kćer tužene i zet tužene u svojim su iskazima naveli da je nakon smrti none u stanu u kojem je do tada živjela nastavila živjeti tužena. Oba svjedoka su suglasno navela da su po smrti none obje stranke bile u posjedu ključeva stana i moguće konobe. Tužitelj nije zalazio u predmetni stan po smrti majke, da bi nakon određenog vremena izvršio promjenu brava na stanu i konobi, od kada je tuženica bila onemogućena u korištenju prijepora.
38. Izričiti su bili u kazivanju da je UV zajedno sa svjedokom AV u rujnu, odnosno listopadu 2023. odlučio promijeniti bravu, s obzirom da im je bilo neprihvatljivo da tuženica živi u najnižem dijelu nekretnine koji je i vlažio. To su učinili s namjerom da s organizira tuženici življenje u prijepornom stanu. Izričiti su bili u kazivanju da tuženica nije zahtijjevala promjenu brave, već da se isključivo radio o njihovoj inicijativi.
39. Iskaz stranaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio životnim, objektivnim i posljedično istinitim.
40. Cijeneći sadržaj navedenih iskaza, sud je ocijenio istinitim iskaz saslušanih svjedoka SV, ĆV, s obzirom da je njihovo kazivanje u skladu ne samo sa iskazom tužitelja u čijem su srodstvu, već i sa iskazom tužene.
41. Iskaz saslušanog svjedoka UV sud je u pretežitom cijelu cijenio istinitim i objektivnim, dok nije cijenio istinitim kazivanje svjedoka da je krajem 2023. promijenio bravu na ulaznim vratima stana i konobe koji predstavljaju prijepor u ovosudnome sporu.
42. Iskaz saslušanih svjedoka PV i AV, sud je kao i kod svjedoka UV samo djelomično cijenio istinitim i objektivnim i to glede stanja prijepora po smrti pokojne GV, jer je njihovo kazivanje u skladu sa ranije prihvaćenim iskazom stranaka i svjedoka.
43. Dio kazivanja navedenog svjedoka da je do ponovne promjene brave uslijedilo na inicijativu svjedoka CV i TV tijekom rujna 2023., ovaj sud nije cijenio jer je protivan ne samo kazivanju tužitelja i svjedoka čije iskaze je sud cijenio u cijelosti, već i stranačkom iskazu tuženice.
44. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je prijeporni stan u prizemlju predmetne zgrade i konoba ispod predmetnog stana u suterenu koristila do svoje smrti majka stranaka pokojna GV koja je preminula u lipnju 2021. Za vrijeme života majke stranaka ovaj sud cijeni utvrđenim da je u posjedu ključeva ulaznih vratiju stana i konobe bio i sam tužitelj, što je za ishod ovoga spora irelevantno.
45. Osim tužitelja i svjedoka SV koji su kazivali u tome pravcu, valja istaći da je tuženica isticala u svojem iskazu da je po smrti majke osobno predala ključ konobe tužitelju. U tom smjeru je i kazivanje svjedoka UV koji je isticao saznanje da je osim ključeva konobe tužitelj bio u posjedu i ključa stana.
46. Kada se ne bi cijenilo da je tužitelj bio u posjedu ključa predmetnog prijepora po smrti majke, valja istaći da je između samih stranaka nesporno da je u daljnjem vremenskom tijeku (2021. ili početak 2022.) tužitelj poduzeo radnju promjene brave na postojećim ulaznim vratima stana, odnosno konobe koje je uživala njihova majka.
47. Isti nije predao primjerak ključeva novopostavljenih brava tuženici, ili članovima njezine obitelji, niti je tužena to sama ikada od tužitelja i tražila.
48. Za zaključiti je da je tužitelj od 2021., odnosno početka 2022.bio u posjedu predmetnog stana i konobe, s obzirom da je jedini bio u posjedu novopostavljenih brava na stanu i konobi što mu je omogućavalo da zalazi u navedeni prostor i koristi ga. Kako tužena nije potraživala eventualnu posjedovnu zaštitu bilo putem suda ili putem samopomoći jer je ranije bila u posjedu ključeva prijepora, skladno odredbama ZV-a tužiteljev posjed se umirio i isti je kroz kontinuirano razdoblje 2022., 2023., do početka 2024. nesmetano ulazio u prijepor te na određeni način boravio u istome, što vodi zaključku da se nalazio u mirnom posjedu prijepornog segmenta kuće.
49. Iz iskaza ne samo stranaka, već i svjedoka, utvrđeno je da je u konobu kao i u stan u navedenom razdoblju tužitelj zalazio, a više od istoga je to činio član njegove obitelji SV koristeći se ključevima u posjedu tužitelja. Činjenica da navedene osobe nisu svakodnevno zalazile u stan ili navedenu konobu ne umanjuje kvalitetu posjeda tužitelja. Isti je kao posjednik mogao dolaziti na prijepor onoliko koliko je bio zainteresiran. Isti nije živio u prijeporu, međutim njegovo posjedovanje ključeva ulaznih vratiju prijepora, kao i povremeni dolazak ukazuje na konzumiranje posjeda predmetnih dijelova nekretnine.
50. Činjenica da predmetna obiteljska kuća nije etažirana već se nalazi u suvlasništvu stranaka i to tužitelja u ¼ dijela, a tužene u ¾ dijela je sasvim irelevantna za ishod ovosudnoga spora. Također je irelevantan ishod i sam tijek postupka pokrenutog od strane tužitelja za razvrgnućem suvlasničke zajednice.
60. Tužitelj je u ovosudnom predmetu zatražio posjedovnu zaštitu za koju zaštitu je sasvim irelevantno pitanje vlasništva. U postupku pokrenutom radi ostvarivanja posjedovne zaštite, skladno odredbama ZV-a, tužitelj je pozvan dokazati posljednji mirni posjed, čin učinjenoga smetanja i osobu koja je počinila takvo smetanje, kao i da je zaštita zatražena u za to predviđenom zakonskom roku.
61. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da su stranke i pojedini članovi njihovih obitelji (djeca tuženice) neovisno o neetažiranosti nekretnine koristile za stanovanje predmetnu nekretninu točno u određenom segmentu.
62. Utvrđeno je da je tužitelj, ako ne od trenutka smrti majke u lipnju 2021., odnosno od kraja 2021. i početak 2022. bio u posjedu također određenog segmenta nekretnine i to stana i konobe u prizemlju odnosno suterenu. Promjenom brave koju je isti poduzeo na prijeporu rezultiralo je da je isti mogao boraviti u predmetnom prostoru. Prostor je povremeno korišten od članova njegove obitelji, ali ne i od strane tužene, odnosno članova njezine obitelji.
63. Takav slijed vodi zaključku da su stranke točno znale koji segment nekretnine drže u posjedu i to bilo za stanovanje, odnosno za povremeni obilazak. Nedvojbeno je utvrđeno da je u tom vremenskom razdoblju upravo tužitelj bio isključivo u posjedu prijepornog dijela nekretnine, odnosno stana u prizemlju i konobe u suterenu. Takav njegov posjed trajao je do trenutka kada su izmijenjene brave na ulaznim vratima stana i konobe, a adekvatni ključevi izmijenjenih brava mu nisu predani, slijedom čega je isti bio smetan u dotadašnjem načinu posjedovanja prijepora.
64. Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ovaj sud nije smatrao osnovanim.
65. U svom stranačkom iskazu tuženica je jasno i nedvojbeno iskazala da je odlučila koristiti se prijeporom te da je dala nalog sinu UV da promijeni bravu na ulaznim vratima stana i konobe koje je do tada posjedovao tužitelj, a što je UV i učinio.
66. Tuženica je u opisu takvih događanja bila kontradiktorna s obzirom da je prvotno zatražila od V da o promjeni brava izvijesti SV, što je isti učinio, da bi potom iskazala da joj se SV osobno obratio kako bi saznao tko je promijenio bravu na vratima.
67. Međutim, takav slijed je sasvim irelevantan, s obzirom da je SV u svom iskazu naveo da se obratio tuženici po utvrđenju da su brave na ulaznim vratima prijepora izmijenjene 28. siječnja 2024.
68. Upravo je tuženica pasivno legitimirana u ovosudnom sporu unatoč činjenici da je radnju promjene brava na ulaznim vratima stana i konobe do tada u posjedu tužitelja izvršio svjedok UV. Naime, isti je takvu radnju poduzeo po nalogu tužene koja je imala namjeru ući u predmetni stan i onemogućiti tužitelja da to isti čini. Dakle, ista je nalogodavac kada govorimo o realizaciji promjene brave, a svjedok UV je isključivo izvršitelj.
69. Stoga je ista učinila čin smetanja posjeda tužitelja.
70. Podredno se navodi da činjenica da je svjedok UV faktički izvršio promjenu brava sasvim irelevantna za navedeni zaključak. to stoga jer je isti to učinio po nalogu tuženice i u njezinu korist. Naime, čin smetanja posjeda može biti poduzet osobno, ali i putem pomoćnika koji postupa i poduzima sam čin za račun onoga koji mu je dao nalog.
71. Prema odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
72. Tužena je u svom iskazu istakla da je realizacija njezine ideje glede promjene brava izvršena krajem siječnja 2024. Sam tužitelj, a posebno SV, u svojim su iskazima naveli da je takav sadržaj SV saznao upravo od tužene koja ga je izvijestila da je promijenjena brava na stanu i konobi.
73. Sud prihvaća da je takvo saznanje stečeno 28. siječnja 2024. kako je to i isticao svjedok SV. Naime, predmetni datum odgovara kraju mjeseca siječnja 2024. koje razdoblje je sam tuženica iznijela kao razdoblje realizacije promjene brave na prijeporu.
74. Tužba je podnesena 22. veljače 2024. Cijeneći zakonom propisani rok od 30 dana od kada je oštećeni saznao za sam čin smetanja i osobu koja ga je smetala, ovaj sud cijeni da je tužitelj upravo u tako predviđenom roku i zatražio sudsku zaštitu.
75. Naime, računajući da je rok početo teći od trenutka saznanja za počinjeno smetanje (28. siječnja 2024.) isti bi završavao sa 28. veljače 2024. Kako je tužba podnesena 22. veljače 2024., valja cijeniti da je sudska zaštita zatražena u zakonom predviđenom roku.
76. Podredno se ističe da je sasvim irelevantno je li čin smetanja učinjen prethodno 28. siječnja 2024. te takav slijed ne može utjecati na potraživanje sudske zaštite. To stoga jer je relevantne činjenice o samom smetanju posjeda i osobi koja je to činila tužitelj saznao upravo 28. siječnja 2024., zbog čega od tada i teče zakonski rok od 30 dana za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda.
77. Slijedom navedenog ovaj sud je smatrao u cijelosti neosnovanim istaknut prigovor prekluzije.
78. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao sve relevantne segmente koji se zahtijevaju kod sudske zaštite posjeda. Stoga istome pripada pravo na zaštitu posjeda kako je to zakonodavac regulirao odredbom članka 21. ZV-a. Skladno odredbi članka 22. ZV-a valjalo je tužitelju dosuditi sudsku zaštitu, slijedom čega je i odlučeno kao u stavku I do III izreke rješenja.
79. Kako je tužitelj uspio u sporu istome je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo dosuditi prouzročeni parnični trošak.
80. Prilikom dosuđivanja naknade parničnog troška sud je cijenio priloženi troškovni, ali i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u kojoj je po Tbr. 7/2 propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u postupku radi smetanja posjeda, dok za svaku daljnju radnju u takvom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.
81. Stoga je sud prilikom dosuđivanja naknade parničnog troška cijenio četiri radnje za koje je propisana nagrada u visini od 250 bodova, a to su tužba, sastav podneska od 13. ožujka 2024. te zastupanje punomoćnika na održanim ročištima 13. ožujka 2024. i 10. lipnja 2024. Izvan navedenih 250 bodova tužitelju je dosuđen i daljnji trošak ocijenjen po radnji u visini od 50 bodova i to za zastupanje na održanim ročištima 24. srpnja 2024., 6. studenog 2024., 17. ožujka 2025. i 22. listopada 2025.
82. Tužitelju je dosuđen i trošak uplaćenih pristojbi na tužbu i na odluku suda u pojedinačnom iznosu od 19,91 EUR, iznos PDV-a na ranije navedene radnje poduzete u postupku, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 1.039,82 EUR.
83. Također dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.
84. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku IV. izreke rješenja.
85. Prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, ovaj sud nije smatrao osnovanim.
86. Prijedlog privremene mjere obuhvaćao je sadržaj posjedovne zaštite koju je tužitelj i zatražio tužbom. Isti je prijedlogom istaknuo povrat oduzetog posjeda stana i konobe i to na način da mu se predaju ključevi stana i konobe, čime bi se uspostavilo ranije posjedovno stanje. Takav slijed po mišljenju suda konzumira pretežiti dio tužbenog zahtjeva i to dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnoga stanja, a koji sadržaj je obuhvaćen upravo postavljenim tužbenim zahtjevom.
87. Ukoliko bi sud odredio takav sadržaj privremene mjere, ista bi konzumirala pretežiti dio postavljenog tužbenog zahtjeva, a što ne predstavlja smisao zakonom predviđenog sredstva osiguranja nenovčane tražbine.
88. U obrazlaganju svog prijedloga tužitelj se pozvao i na spriječavanje nasilja te otklanjanja nenadoknadive štete, pri čemu nije dokazao mogućnost uopće nastanka nasilja, a posebno koja bi mu to nenadoknadiva šteta mogla nastati ukoliko sud ne odredi takvu mjeru.
89. Iako su mjere osiguranja, pa tako i privremene mjere regulirane odredbama Ovršnog zakona u postupcima radi smetanja posjeda, zakonodavac je propisao mogućnost određivanja privremene mjere i temeljem procesnog zakona koji regulira parnični postupak. Tako je u članku 442. ZPP-a propisao da tijekom postupka sud može po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili spriječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.
90. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere temeljene na ranijoj zakonskoj odredbi.
91. Iz cjelokupnog postupka utvrđeno je da se radi o neriješenim obiteljskim odnosima stranaka. Da su stranke nakon smrti majke koristile se određenim dijelovima nekretnine duže vremensko razdoblje. Iste nisu bile u zavađenim odnosima, iako postoji određena diskrepancija u istima. Stranke komuniciraju, pa je tako tuženica i posjetila tužitelja nakon oboljenja. Takav slijed ne ukazuje na mogućnost nastanka nasilja.
92. Tužitelj, na kojem bi bio teret dokaza, nije dokazao nastanak nenadoknadive štete, odnosno mogućnost protupravnog oštećenja prijepora. U suprotnom sud bi bio pozvan po službenoj dužnosti odrediti mjeru skladno ranijoj odredbi procesnog zakona.
83. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku V. izreke rješenja.
84. Cijeneći načelo uspjeha u sporu valja istaći da tužitelj nije uspio sa prijedlogom za određivanje privremene mjere te bi stoga u odnosu na takav sadržaj bio pozvan skladno odredbi članka 154. ZPP-a naknaditi protivnoj strani prouzročen parnični trošak koji je nastao povodom prijedloga za određivanje privremene mjere.
85. Međutim, sud nije bio pozvan donositi takvu odluku jer tuženica nije niti istakla konkretni zahtjev u vidu troškovnika za naknadom prouzročenog parničnoga troška nastalog povodom podnesenog prijedloga za određivanje privremene mjere. Sud donosi odluku unutar postavljenog zahtjeva, pri tome cijeneći visinu ovakve vrste zahtjeva usmjeren na ostvarivanje sporednih davanja kao što je naknada troškova postupka. Kako takav zahtjev nije konkretiziran izostala je i odluka suda o tome.
U Rijeci, 20. siječnja 2025.
Sudac
Darija Knez Grbčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika