Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-620/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja VŽ, odvjetničke vježbenice kod Tanje Bote, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Marija Depola, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate se određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 486,26 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu 2.981,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 21. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu podnio tužbu 6. studenoga 2019. u kojoj se navodi da je 15. veljače 2019. tužiteljica stradala kao pješak od naleta nepoznatog vozača u nepoznatom vozilu, da je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, da je zbog zadobivenih ozljeda morao primati liječničku pomoć, trpjeti neugodnosti prilikom liječenja, da je trpio intenzivni strah i jake bolove te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nadalje da je radi smanjenja životne aktivnosti tužitelj ograničen u svakodnevnim aktivnostima. Tužitelji ističe kako se obratio tuženiku mirnim putem, ali da mu je odštetni zahtjev otklonjen. Zbog gore navedenog tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. rujna 2019. (podnošenja odštetnog zahtjeva).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer da je isti postavljen u previsokom iznosu, smatra da sve osim lake ozljede lijevog lakta nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem.

3. Podneskom od 21. siječnja 2021., prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je objektivno preinačio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje 22.500,00 kuna / 2.986,26 eura, stoga je ovim rješenjem u točki I izreke dopuštena objektivna preinaka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: medicinske dokumentacije na ime tužiteljice, odštetnog zahtjeva, Potvrde postaje prometne policije Split, zdravstvenog kartona tužiteljice.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u koja da mu pripada u iznosu od 2.986,26 eura s osnove povrede osobnih prava i tuđe njege i pomoći, a koju štetu da mu je dužan naknaditi tuženik.

6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica 15. veljače 2019. od strane nepoznatog vozila i vozača, kao pješak zadobila tjelesne ozljede, nije sporno da se prije pokretanja ovog postupka mirnim putem obratila tuženiku kao ni to da je njezin odštetni zahtjev otklonjen.

7. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi pripada li tužiteljici zatraženi iznos po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći.

8. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke i to spec. psihijatrije dr. Nikoli Sikirici, sudskoj vještakinji spec. traumatologu dr. Danči Tripalo i spec. neurologu dr. Ireni Pintarić.

9. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo je u svom nalazu i mišljenju navela da se tužiteljica zbog opisanog događaja toga javila na Hitni kirurški prijem KBC Split istog dana, da je rendgen lakta bio uredan, postavljen joj je fiksacijski zavoj te preporučen pregled neurologa i kontrola po potrebi traumatologa. Pregledana je od strane neurologa koji je opisao parestezije u području lijevog lakatnog živca (nervus ulnaris) te je preporučio daljnju obradu. Nakon toga da se tužiteljica javila ortopedu poslije sedam dana koji je preporučio fizikalnu terapiju. Fizikalnu terapiju da je uredno obavljala kroz treći i četvrti mjesec 2019. Nakon toga da je ortoped 6. travnja 2019. u nalazu ustanovio da se radi o sindromu Celiko Brahijalnom te joj preporučio da ide na fizikalnu terapiju. U daljnjem tijeku liječenja da je vršila obradu vratne kralježnice, zatim magnet lijevog lakta, koji nije pokazao nikakve traume samo je prikazano manja količina zglobnog izljeva, da je nadalje vršila i fizikalnu terapiju zbog vratne kralježnice što da nema veze s predmetnom ozljedom. Sudska vještakinja je mišljenja da je tužiteljica doživjela lakšu tjelesnu ozljedu koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedske strane jer nije bilo nikakvih prijeloma niti se radi o umanjenoj pokretljivosti u području lijevog lakta nakon liječenja u prva 3 mjeseca. Bolove jakog intenziteta da je imala 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan, te slabog 1 mjesec. Naruženosti nema. A tuđa njega i pomoć da joj je bila potrebna zbog držanja ruke u mirovanju, držanja fiksacijskog zavoja te zavoja na koji je naslonjena ruka koji ide oko vrata 1 tjedan, 1 sat dnevno.

10. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatrije je u svom nalazu i mišljenju istaknuo da spisu prileži jedan nalaz psihijatra od 10. rujna 2020. u kojem se navodi da je osoba zabrinuta i tjeskobna, da se navode poteškoće sa spavanjem te da joj se preporuča uzimanje farmako terapije. Također da je priložen i nalaz psihijatra od 11. studenoga 2020. sa sličnim simptomima opisanim u prethodnom nalazu. Mišljenja je da je tužiteljica trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, nastavio se sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 7-10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedeća 2 mjeseca.

11. Stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. Irena Pintarić je u svom nalazu i mišljenju istaknula kako je tužiteljica zadobila udarac u lakat retrovizorom nepoznatog automobila te da je istog dana pregledana na hitnom kirurškom prijemu. EMNG da je učinjena 8. ožujka 2019., kojim je otklonjeno oštećenje ulnarnog živca, no registrirano je oštećenje medijanog živca te se provodi fizikalna terapija. Tijekom travnja tužiteljica ima smetnje u sklopu cervikobrahijalnog sindroma. U svibnju 2019. godine da je ponovljena EMNG ruku koja registrira subakutnu leziju lijevog medijanusa (sy pronator teresa), te radikulopatiju C6C7C8. Slijedi nastavak fizikalnog liječenja u SB Biokovka

– bez značajnijeg poboljšanja, te višekratni pregled fizijatra uz fizikalnu tijekom 2020. i 2021. godine. Tužiteljica je doživjela ozljedu lijevog lakta koja nije dovela do oštećenja zgloba niti muskulature (kasnije učinjen i MR lijevog lakta). Udarcem je moglo nastupiti prolazno oštećenje ulnarnog živca (zbog razvoja posttraumatskog edema), koje se nije niti verificiralo na EMNG-u. No, iako nije bilo kliničkih znakova, elektomioneurografijski je utvrđeno oštećenje medijanog živca. S obzirom da nije nastupilo oštećenje mišića u području laktane regije, to bi se moglo dovesti u vezu s drugačijim opterećenjem i funkcijom lijeve šake zbog boli u laktu, i prolazne je prirode. Radi se o kroničnim degenerativnim promjenama. Time i protruzije i v. diskova, uz uzak spinalni kanal te neurokirurški tretman ne mogu prihvatiti kao posljedicu predmetne ozljede. Mišljenja je kako je tužiteljica doživjela lakšu ozljedu lakta uz moguće prolazno lakše oštećenje medijanog živca koje nije ostavilo trajno umanjenje životne aktivnosti. Bolove jakog intenziteta imala je 1 dan, srednjeg 1 tjedan, te slabog 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć bila je potrebna zbog držanja ruke u mirovanju 1 tjedan po 1 sat dnevno.

12. Na tako dane nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi, a u postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, su naveli detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se mišljenje sudskih vještaka u cijelosti prihvaća.

13. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti.

16. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu prvenstveno nalaze i mišljenje sudskih vještaka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, imajući na umu i pretrpljeni strah kod tužiteljice, kao i povećanje opće razine cijena u vremenskom razdoblju od predmetnog događaja do donošenja odluke, utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, a primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su 1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenog 2002., kao i Pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanski odjel broj Su-IV-47/2020-5, koja izmjena Orijentacijskih kriterija se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VS RH, od 15.lipnja 2020., prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici je na ime neimovinske štete valjalo tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos od 2.500,00 eura.

19. Zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 eura do iznosa od zatraženih 2.986,26 eura (za iznos od 486,26 eura) zajedno sa zateznim kamatama valjalo je odbiti kao neosnovan jer bi dosuđivanjem preko dosuđenog iznosa bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja. Osobito je sud imao na umu činjenicu da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila lakšu tjelesnu ozljedu, koja je uspješno sanirana, zbog kojeg događaja nije došlo do umanjenja životnih aktivnosti, a i nije utvrđeno da bi imala neugodnosti zbog liječenja predmetne ozljede.

20. Nadalje, a u odnosu na imovinsku štetu koju potražuju tužitelji u ovom postupku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. Danči Tripalo. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je istaknula da je tužitelju tuđa njega i pomoć za potrebna zbog držanja ruke u mirovanju, držanja fiksacijskog zavoja te zavoja na koji je naslonjena ruka koji ide oko vrata 1 tjedan, 1 sat dnevno. Dakle iz navedenog danog mišljenja sud je utvrdio obim potrebe tuđe njege i pomoći tužitelju od 7 sati. Stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka niti su tražili dodatna objašnjenja i dopune.

21. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

22. Naknada za tuđu pomoć je izvorno naknada troškova i novčani oblik imovinske štete, odnosno onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelji platili trećoj osobi za pružanje usluge nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelji imaju pravo na ovaj vid naknade i kada joj se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kada tužitelji nisu dokazali da su te troškove platili trećoj osobi, pripada im pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.

23. Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude naknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To, u pravilu, nije opća cijena rada nekvalificirane osobe, već cijena rada tko za takvom vrstom usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. U suprotnom bi oštećenik djelomično, a bez svoje krivnje, snosio dio troškova koje mora platiti štetnik ili osoba koja odgovara za štetnika.

24. Ovaj sud utvrđuje da je visina štete za tuđu pomoć i njegu odnosno cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa 12,00 euro (kako to i proizlazi iz podataka Doma za starije i nemoćne osobe Lovret iz Splita), te je na temelju tih podataka tužitelju dosudio naknadu u zatraženom iznosu od 84,00 eura (što je uračunato zajedno s naknadom neimovinske štete) zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. (ZOOP)

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 83%, što ukupno iznosi 183%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) 91,5%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 8,5%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 93%, od manjeg postotka 7% u kojem je uspio tuženik, dobije se 83%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

27. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 2.986,26 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

28. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura,

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav ostalog podneska od 21. prosinca 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 5. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- pristup na ročište od 12. prosinca 2022., koje je odgođeno prije raspravljanja, u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 4. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 29. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- pristup na ročište od 22. svibnja 2024., koje je odgođeno prije raspravljanja, u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- sastav ostalog podneska od 27. svibnja 2025., kojim se tužitelj očituje kako nema primjedbi na novo određenog vještaka, u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8/4 Tarife),

- sastav ostalog podneska od 10. lipnja 2025. , kojim se u spis dostavlja nova medicinska dokumentacija, u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8/4 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 25. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 26. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 20. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/3 Tarife),

29. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 2.150,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (537,50 eura), dakle ukupno 2.687,50 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 83% tužitelju dakle s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 2.230,62 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati troškove provedenog vještačenja u iznosu od 618,30 eura, kao i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 132,72 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

30. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 2.981,64 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka kojim dostavlja potvrde o izvršenom plaćanju predujmova za provedena vještačenja, budući da se ne radi o trošku koji je u smislu članka 155. ZPP bio potreban za vođenje parnice, budući je sudu takav podatak dostupan iz e-spisa.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 20. siječnja 2026.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.