REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-666/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru; 2. ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, i 3. VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, radi brisovne tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1503/2021 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1503/2021 od 25. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1503/2021 od 25. veljače 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima MM i ŽM trošak postupka u iznosu od 7.562,50 EUR, te u točki II. izreke rješenja.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Određuje se i nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, poslovni broj Z- 51/2017/187 od 25.10.2017., koji su na nekretninama, i to:
- z. k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk. Uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, kao nositelji prava vlasništva uknjiženi OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela.
II. Određuje se i nalaže uknjižba nositelja prava vlasništva na nekretninama, i to: z.k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, na ime LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Nalaže se tuženicima MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u posjed nekretninu i to z.k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisanu u zk. Uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac.
IV. Nalaže se tuženicima MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.“
1.1.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima ad. 1 i ad. 2 trošak postupka u iznosu od 7.562,50 €, dok je za iznos iznad dosuđenog a zatraženog zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici ad. 3 trošak postupka u iznosu od 6.250,00 €.“
2. Tu presudu i rješenje u cijelosti žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) predlažući uvažiti žalbu kao osnovanu, ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama uvećano za trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.
3.1. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tužitelj u žalbi.
6. Žalbeni navodi tužitelja da je načinom vođenja postupka povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da sud nije omogućio ravnopravno raspravljanje objema stranama čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st.2. toč.6. ZPP nisu osnovani jer je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj po punomoćniku uredno pozivan na rasprave, da su mu dostavljeni podnesci te mu je u jednakoj mjeri kao i tuženicima omogućeno, podnescima i na ročištu, očitovati se na navode protivne strane, iskaze svjedoka i stranaka kao i o načinu vođenja postupka te mu nije onemogućeno raspravljanje, a samo nezadovoljstvo tužitelja ishodom postupka ne znači da je počinjena naprijed navedena bitna povreda postupka ili da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na što također u žalbi neosnovano ukazuje tužitelj.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se odredi i naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac, poslovni broj Z-51/2017/187 od 25.10.2017., kojim su na nekretnini z. k. čbr. [katastarska čestica], [adresa], kuća površine 55 m2 i dvorište površine 353 m2, ukupne površine 408 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao nositelji prava vlasništva uknjiženi tuženici OM i JM svaki u ½ dijela te da se odredi i naloži uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja kao i zahtjev tužitelja da se tuženicima MM i OM, naloži da tužitelju predaju u posjed navedenu nekretninu.
8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
-da je 4. veljače 2013. zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužitelja i njegovog brata UM, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić istog dana broj OV-1505/13, a kojem Ugovoru prileži PL148 k.o.
[adresa] i PL1139 k. o. [katastarska općina];
- da je u članku 1. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju naveden veći broj nekretnina pa tako i k. č. br. [katastarska čestica] Rovanjska, u naravi kuća i dvorište površine 379 m2, upisana u posjedovni list 1139 k. o. [katastarska općina], s time da je u Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pogrešno upisan broj posjedovnog lista 1139 dok pravilno broj posjedovnog lista glasi 1339 k. o. [katastarska općina];
- da za k. o. [katastarska općina] nije bila osnovana zemljišna knjiga;
- da je **.**.2014. preminuo UM;
- da je dana 17. ožujka 2014. doneseno Rješenje o nasljeđivanju iza pok. UM, poslovni broj O-16/14 kojim je raspoređena ostavinska imovina između ostalih i predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 1339 k. o. [katastarska općina], za cijelo, te je njegovom nasljednicom u cijelosti proglašena kćer VM a to je rješenje postalo pravomoćno 20. ožujka 2014.;
-da je 28. travnja 2014. rješenjem KLASA:UP/I-932-07/14-03/00024, URBROJ: 541-22-05-01/4-14-2, tuženica VM temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju upisana u katastarski operat kao vlasnica/posjednica predmetne nekretnine;
- da je 6. ožujka 2015. zaključen Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između GM kao prodavateljice te tuženika MM i ŽM kao kupaca;
- da su 12. ožujka 2015. tuženici JM i ŽM na temelju tog kupoprodajnog ugovora zatražili polaganje isprava u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te su dana 17. ožujka 2015. i ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige radi stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini;
- da je dana 26. svibnja 2015. i tužitelj zatražio polaganje isprava radi stjecanja prava vlasništva ali ne i za predmetnu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da je 25. srpnja 2014. tuženica IM (tada GM) u svojstvu tužiteljice podnijela tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv ovdje tužitelja a tamo tuženika radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. veljače 2013. glede nekretnina upisanih u posjedovni list broj: 148 k. o. [katastarska općina] (pri čemu predmet tužbe nije bila predmetna nekretnina jer je ista bila predmet nasljeđivanja) i radi uspostave ranijeg izvanknjižnog vlasništva te je 1. lipnja 2016. tužitelj podnio protutužbu protiv tuženice IM (tada GM) radi utvrđenja da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. UM, u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj:P-1025/2016;
- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] s obzirom na priložene isprave i to: Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopljen između GM kao prodavateljice te OM i JM kao kupaca, rješenja o nasljeđivanju iza pok. UM koje je pravomoćno dana 20. ožujka 2014., posjedovnog lista br. 1339 k. o. [katastarska općina] u kojem je kao posjednica upisana VM za cijelo, a uzevši u obzir činjenicu da tužitelj nije izvršio upis posjeda u kat. operatu, kao ni polog isprava radi stjecanja prava vlasništva za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem čl. 182.a Zakona o zemljišnim knjigama, određena uknjižba prava vlasništva dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i. a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] n.i. u korist ovdje tuženika JM i ŽM svakog za ½ dijela;
- da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1608/2017 od 13. veljače 2019. odbijena žalba tužiteljice-protutužene GM kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. brojem P- 1025/2016 od 27. travnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice GM, radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju broj Ov-1505/13 i uspostave ranijeg stanja izvanknjižnog vlasništva te je prihvaćen protutužbeni zahtjev tamo tuženika – protutužitelja LM kojim je utvrđeno da nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Rovanjska, u naravi kuća i dvorište, površine 379 m2, ne ulazi u ostavinu raspoređenu iza pok. UM u korist tužiteljice-protutuženice VM temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dražine iz Benkovca posl. br. O 16/14, uz obrazloženje da je navedenom nekretninom pok. UM raspolagao za života u korist tuženika – protutužitelja LM iz [adresa] Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju broj Ov-1503/13 od 4. veljače 2013.
- da je 30. ožujka 2021. tužitelj ustao tužbom radi brisanja z.k. stanja uknjiženog temeljem naprijed citiranog rješenja ZK odjela Obrovac posl. br. Z 51/2017/187 od 25. listopada 2017.;
- da je iz iskaza tužene VM utvrđeno da je ista kao nasljednik prvog zakonskog reda pozvana na ostavinsku raspravu iza pok. oca UM te se prihvatila nasljedstva u cijelosti pa tako i predmetne nekretnine nakon čega je stupila u posjed iste s time da je prethodno na kući promijenila bravu;
- da je nakon pregleda kuće zaključila da u istu treba ulagati te se odlučila na prodaju te je putem oglasa;
- da je iz iskaza tuženika i svjedoka AM koji je sastavljao Ugovor o kupoprodaji od 6. ožujka 2015. utvrđeno da su tuženici JM i EM stupili u kontakt s VM koja je oglasila prodaju kuće na Njuškalu, te im je ona predočila čisti vlasnički list, rješenje o nasljeđivanju te porezno rješenje kojim je oslobođena od plaćanja poreza, da je odvjetnik EM provjerio dokumentaciju, rekao da nema ništa sporno, nakon čega su zaključili i kod javnog bilježnika ovjerili ugovor o kupoprodaji te isti predali na ZK odjelu u Obrovcu radi polaganja isprava i to sve tijekom 2015., da su tada dobili i porezno rješenje, aktivno sudjelovali u postupku nove izmjere za područje Rovanjska – Jasenice, te ponovno dobili novi vlasnički list 2017. u postupku nove izmjere, dok su u posjed kuće stupili već 2015. i u istu uložili znatna financijska sredstva;
9. Prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu predmnijevanog vlasnika tzv. actio publiciana temeljem odredbi čl. 166. i 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99.
– Odluka USRH, 22/00. – odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZVDSP) prema kojima je bio dužan dokazati svoje predmnijevano vlasništvo predmetne nekretnine (pretpostavljeno vlasništvo, izvanknjižno vlasništvo) odnosno jače pravo u odnosu na upisane vlasnike, u kom slučaju bi prema odredbi čl. 168. ZVDSP ima pravo štititi se od povrede tog njegovog prava izazvane nevaljanim upisima u zemljišne knjige.
10. Nadalje, temeljem utvrđenih činjenica zaključuje da su tuženici JM i ŽM bili pošteni stjecatelji predmetne nekretnine jer su prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji 6. ožujka 2015. raspolagali i rješenjem o nasljeđivanju iza pok. UM temeljem kojega je prodavateljica ovdje tuženica IM (tada VM) stekla temelj za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, te je upravo trećetužena kao prodavateljica bila u posjedovnom listu upisana kao posjednik/vlasnik te nekretnine pri čemu u niti jednom upisniku nije bilo vidljivo da se vodi ikakav spor glede prava vlasništva/posjeda slijedom čega tuženici JM i ŽM nisu imali razloga posumnjati da IM (tada VM) ne bi bila vlasnik/posjednik predmetne nekretnine a sukladno odredbi čl. 122. st.3. ZVDSP nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje. Pored toga, tuženici JM i ŽM su 12. ožujka 2015. zatražili te 17. ožujka 2015. i ishodili polaganje isprava - ugovora o kupoprodaji nekretnine u svrhu stjecanja prava vlasništva sukladno odredbi čl. 120. st.4. ZVDSP čime su na temelju čl. 120. ZVDSP stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dok je tužitelj polaganje isprava-Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zatražio kasnije i to 6. svibnja 2015., dakle nakon što su tuženici JM i ŽM već stekli pravo vlasništva, radi čega je sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja o njegovom jačem pravu u odnosu na predmetnu nekretninu to je njegov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan.
11. Žalbeni navod tužitelja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno nije osnovan.
11.1. Naime, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Suprotno ocijeni provedenih dokaza prvostupanjskog suda koja ima uporište u izvedenim dokazima u postupku, analiza dokaza provedenih tijekom postupka izvršena po tužitelju u žalbi, nema uporišta u sadržaju provedenih dokaza, zbog čega žalitelj svojom drukčijom i suprotstavljenom ocjenom dokaza ne dovodi u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
12. Prije svega navesti je da prema pravnom shvaćanju ovog suda tužbenim zahtjevom iz točke I. i II. tužitelj zahtijeva brisanje upisa prema čl.123. ZVDSP tvrdnjom da su tuženici JM i ŽM stekli nekretninu od IM (tada VM) koja je bila upisana kao vlasnik nekretnine, premda to ona nije bila jer da je tužitelj bio izvanknižni vlasnik i posjednik te nekretnine koju da je stekao na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa izvanknjižnim vlasnikom UM.
12. 1. S obzirom na nespornu činjenicu da su tuženici JM i ŽM **.**.2015. zatražili polaganje isprava u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te su dana 17. ožujka 2015. i ishodili polaganje isprava u zemljišne knjige radi stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, za što je tužitelj saznao najkasnije 25. listopada 2017. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u kojem je aktivno sudjelovao, a tužba kojom tužitelj zahtijeva brisanje tog upisa podnesena je 31. ožujka 2021. to je protekao prekluzivni rok iz 123. st. 2. ZVDSP na koji sud pazi po službenoj dužnosti pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev iz točke I. i II. iako je isti valjalo odbiti iz drugih razloga.
13. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev iz točke III. predstavlja vlasničku tužbu predmnijevaog vlasnika iz čl. 166. ZVDSP te je odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja odbivši u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Tužitelj u žalbi bez uspjeha osporava ocjenu iskaza svjedoka AM i tuženika iznoseći vlastitu ocjenu iskaza i svoje viđenje događaja u cilju osporavanja zaključaka suda prvog stupnja o tome da su tuženici JM i EM vlasništvo predmetne nekretnine stekli u dobroj vjeri te da imaju u odnosu na tužitelja, jači pravni temelj posjedovanja. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju svih provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP pravilno utvrdio da su tuženici JM i EM u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine kao i u trenutku kada su zatražili polaganje isprave u zemljišnu knjigu bili u dobroj vjeri, postupali su s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige pa su posljedično pošteni stjecatelji predmetne nekretnine (čl. 122. i čl. 123. ZVDSP). To stoga što su JM i EM prije sklapanja ugovora o kupoprodaji imali na uvid rješenje o nasljeđivanju na temelju kojeg je upravo IM (tada VM) proglašena nasljednicom predmetne nekretnine u cijelosti te je bila upisana u posjedovni list kao vlasnik/posjednik, dok ni u jednom upisniku nije bilo vidljivo da se glede iste vodi bilo kakav spor, pa tuženici JM i EM nisu imali razloga sumnjati da je ta nekretnina vlasništvo prodavateljice. Iako je tuženoj IM (Šimurina) bilo poznato da je predmetna nekretnina bila predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s time da je u samom ugovoru pogrešno upisan broj posjedovnog lista te da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinu iza pok. UM što je kasnije pravomoćno utvrđeno presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1608/2017 od 12. veljače 2019. navedena činjenica nije od utjecaja na savjesnost stjecatelja MM i EM budući da je iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno kako isti u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora kao ni u vrijeme podnošenja zahtjeva za polaganje isprave nisu imali nikakvih saznanja o postojanju i sadržaju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju niti sporu koji se tada vodio između tužitelja i IM.
15. Naime, u odnosu na poštenog stjecatelja koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u valjanost upisa vlasništva provedenog u korist prodavatelja, smatrati će se da je vlasnik nekretnine upravo osoba koja je upisana u zemljišnu knjigu jer ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 122. i čl. 123. ZVDSP pošteni stjecatelj steći će tada na temelju povjerenja u zemljišne knjige vlasništvo nekretnine.
15.1. Pritom, odredbe čl. 122. st.3. ZVDSP i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04, 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13. - dalje u tekstu ZZK), koji je na snazi bio u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora i upisa tuženika MM i EM u zemljišnim knjigama, u takvoj situaciji ne nalažu stjecatelju (kupcu) da istražuje izvanknjižno stanje, odnosno nedostatak dobre vjere se ne može predbaciti nikome zbog razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
16. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da je tužitelj bio u stvarnom i istinitom posjedu predmetne nekretnine za života pok. UM, a u formalnom smislu nakon potpisa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te da je u posjedu bio sve dok tuženici nisu promijenili bravu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, kraj utvrđenja da se tuženici JM i ŽM bili u dobroj vjeri, dakle pošteni stjecatelji predmetne nekretnine te je iste u posjed uvela upravo prodavateljica koja im je i predala ključ kuće.
17. U odnosu na navode žalitelja da je 13. ožujka 2015. i 20. travnja 2015. podnio prijavu PU Obrovac zbog nezakonitih radnji na predmetnoj nekretnini te da je tjedan dana nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji uredovala policija po prijavama žalitelja, da su postojale „ćakule“ da je predmetna nekretnina tuđa, da je tužene MM i HM nedugo nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji posjetio žalitelj rekavši im da je to njegova nekretnina navesti je kako ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici JM i ŽM predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri te da imaju jači pravni temelj za posjed te nekretnine, a budući su sve navedene okolnosti na koje ukazuje žalitelj nastupile nakon što su tuženici JM i ŽM već bili stekli vlasništvo predmetne nekretnine 12. ožujka 2015. podnošenjem zahtjeva za polaganjem isprave - Ugovora o kupoprodaji od 6. ožujka 2016. sukladno odredbi čl. 120. st.3. i 4. ZVDSP.
18. Jednako tako, na pravilnost pobijane presude nisu od utjecaja ni navodi žalitelja da je zatražio polaganje isprava za sve nekretnine navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju te da je uz ugovor priložio i posjedovni list uz opasku da se u istom nalazi i čestica 955/1 s time da je prilikom pisanja broja posjedovnog lista napravljena inverzija u jednom broju. To stoga što je tužitelj polaganje isprave - Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen i ovjeren 4. veljače 2013. zatražio tek 26. svibnja 2015. dakle, nakon što su tuženici JM i ŽM postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišnu knjigu već stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine 12. ožujka 2015.
19. Ni okolnost da je kasnije presudom Županijskog suda u Rijeci od 13. veljače 2019. posl. br. Gž-1608/2017 pravomoćno utvrđeno da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinu raspoređenu iza pok. UM u korist ovdje tuženice IM (ranije VM) nije od utjecaja pravo vlasništva nekretnine tuženika JM i ŽM stečeno na temelju povjerenja u istinitost zemljišne knjige.
20. Ni preostali žalbeni navodi tužitelja da su tuženici JM i ŽM od trećetužene IM kupili 4425 m2 tuđih nekretnina te da su morali podnijeti tužbu za raskid ugovora za te nekretnine nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
21. Stoga kraj utvrđenja da tuženici JM i ŽM i u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine kao i u trenutku kada su zatražili polaganje isprave u zemljišnu knjigu bili u dobroj vjeri te ih glede tog stjecanja prava vlasništva štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga proklamirano odredbom čl.122. st.1. ZVDSP u vezi s čl. 123. ZVDSP te odredbom čl.8. st.1 i 2. ZZK pri čemu su prije tužitelja ishodili uknjižbu odnosno polaganje isprave radi stjecanja prava vlasništva to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da isti u odnosu na tužitelja imaju jače pravo odnosno imaju jači pravni temelj za posjed predmetne nekretnine te je posljedično pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u posjed u odnosu na tuženike JM i ŽM odbio u cijelosti kao neosnovan.
22. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i u odnosu na tuženicu IM (ranije VM) iako je isti valjalo odbiti iz razloga promašene pasivne legitimacije budući da se tužbeni zahtjevi kako su postavljeni ni u jednom dijelu ne odnose na navedenu tuženicu.
23. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.).
24. Neosnovano žalitelj navodi da je prilikom obračuna troška ukupnu vrijednost predmeta spora od 26.544,69 EUR (200.001,00 kuna) valjalo podijeliti na tri dijela prema broju tuženika i potom prema toj vrijednosti obračunati parnični trošak.
24.1. Naime, odredbom čl. 200. ZPP propisano je da je svaki suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Tuženi su u ovom postupku obični suparničari a zahtjev onako kako je postavljen nije djeljiv pa da bi se vrijednost premeta spora podijelila prema boju tuženika kako to smatra žalitelj. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prvo i drugo tuženicima koji su zastupani po istom odvjetniku priznao i obračunao trošak prema naznačenoj vrijednosti premeta spora uz uvećanje od 10% prema Tbr.40. toč.1. Tarife te trećetuženoj koja je u postupku bila zastupana po drugom odvjetniku priznao i obračunao trošak prema naznačenoj vrijednosti premeta spora, pa kako visinu pojedinih troškova tužitelj ne pobija to je žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana.
25. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje žalbom pobijaju, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP te odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti te rješenje u točki I. u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima ad. 1 i ad. 2 trošak postupka u iznosu od 7.562,50 EUR te u točki II. izreke rješenja te odlučiti kao u izreci.
26. Budući tužitelj sa žalbom nije uspio to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.
Pula - Pola, 20. siječanj 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković