REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

Poslovni broj Gž-254/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević-Sebastijan kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika 1. DV, [adresa], 2. MV, [adresa], obojice nepoznatog prebivališta i boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-406/2023-14 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-406/2023-14 od 14. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

II.O troškovima žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Palača k. č. br. [katastarska čestica], površine 4316 m2 te oranica Palača br. 364/324 površine 5726 m2, koje se vode kao suvlasništvo tuženika, svakog i ½ dijela, što su oni dužni priznati i trpjeti da se na temelju presude tužitelj upiše kao samovlasnik nekretnina uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. Tužitelju je naloženo nadoknaditi troškove privremenog zastupnika u iznosu od 466,08 €, dok je privremeni zastupnik odbijen s preostalim zatraženim troškovima.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatraju, u bitnome, kako presuda nema obrazloženja o o odlučnim činjenicama, o tome je li posjed tužitelja bio zakonit, istinit ili barem pošten, zbog čega se presuda ne može ispitati. Cijeneći postavljeni tužbeni zahtjev, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Sud u pogledu poštenja tužitelja ne navodi nikakvo obrazloženje niti o njemu postoji ikakav dokaz. Tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka nije spomenuo da bi imao neku pravnu osnovu koja bi mu omogućavala posjed predmetne nekretnine. Iskoristio je činjenicu da tuženici ne žive na predmetnoj nekretnini niti na području k. o. [katastarska općina] gdje se nalaze nekretnine kako bi ih uzurpirao, a uzurpirani posjed ne može dovesti do stjecanja prava vlasništva. Zato je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 18. u vezi s čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV). Predlažu ukidanje presude, odnosno njeno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Traže naknadu troška žalbe.

2. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode. Ukazuje kako je iz činjeničnih utvrđenja jasno da tužitelj predmetne nekretnine uživa najmanje 30 godina, a kod izvanredne dosjelosti ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već samo da je posjed bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje. Tuženik je bio dužan dokazati da je posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj čestici bio nepošten (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž- 910/2024-2). Predlaže odbijanje žalbe tuženika i potvrđivanje presude suda prvog stupnja.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška], što da su tuženici dužni priznati i trpjeti upis tužitelja na njima. Prema činjeničnom supstratu tužbe i činjenicama navedenima na pripremnom ročištu proizlazi kako tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji o stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću samostalnim posjedom od 2009. i uračunavanjem posjeda svog prednika.

4. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva, kao samostalni posjednik na predmetnim nekretninama, njihovim uživanjem preko dvadeset godina neprekidnog i samostalnog posjedovanja.

5. Takva odluka prvostupanjskog odluka nije pravilna ni zakonita.

6. Prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) na koju ukazuju tuženici jer presuda doista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da nema razloga o svim odlučnim činjenicama.

6.1. Prvostupanjski sud se tako nije izjasnio o tome ispunjava li posjedovanje predmetnih nekretnina pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno iz Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ 6/1980., 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991., dalje ZOVO) koji je bio na snazi do 1. siječnja1997.

7. Prema odredbi članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Tom odredbom se određuje i da: samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.); da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.); da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog čl. (st. 4.).

8. Trajanje vremena dosjelosti uređeno je odredbom čl. 160. ZV-a. Prema st. 1. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, st. 2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st. 3. nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, st. 4. kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, st. 5. kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, a st. 6. na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

9. Odredbom članka 18. ZV-a propisano je: „(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). (2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. (3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. (5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.“

10. Žalitelj osnovano ističe kako se prvostupanjski sud nije izjasnio o razlozima o odlučnim činjenicama navedenima u spomenutim odredbama koje se odnose na predmetni slučaj, čime je doista počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti učinjene bitne povrede odredaba postupka, izjasniti se o svim odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu presudu, u svemu u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a i 8. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti i vratiti predmet sudu na novo suđenje prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučeno je prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić