REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević-Sebastijan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andro Marijanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠE iz [adresa]., sada nepoznata prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Lidija Vincent, odvjetnica u Kutini, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 141/2024-16 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-141/2024-16 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom je tražila da se utvrdi vlasnicom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj [broj ZK uloška], z.k. tijelo II, oznake zemljišta obiteljska stambena zgrada u [adresa] i to drugi suvlasnički dio: 4/8, što je tuženik dužan priznati, a da se tužiteljica ovlašćuje na temelju presude u nadležnoj zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i za svoju korist za 4/8 dijela, uz brisanje tog prava s imena i vlasništva tuženika za 4/8 dijela.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. i 80/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da sud o odlučnoj činjenici koju je tužiteljica dokazala darovnim ugovorom od 1978. (da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi od te 1978.) nije naveo razlog zbog kojeg tu činjenicu ne prihvaća i zašto smatra da tužiteljica svoj posjed nije dokazala pa da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pogrešno je zato primijenjeno i materijalno pravo jer smatra kako je dokazala svoj posjed i sve njegove komponente (zakonitost, istinitost i poštenje), čime su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako to propisuju odredbe OGZ-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koje se u toč. 17. obrazloženja presude poziva prvostupanjski sud. Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo II, oznake zemljišta obiteljska stambena zgrada u [adresa], 2. suvlasnički dio: 4/8 i to na temelju darovnog ugovora zaključenog s tuženikom 1978. i na temelju dosjelosti, s priznanjem tuženika i ovlaštenjem tužiteljici da se na temelju presude upiše u zemljišnim knjigama na toj nekretnini, sve uz brisanje tog prava s imena i vlasništva tuženika.

4. Prvostupanjski sud odbio je takav tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako nije dokazala stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pravnim poslom (darovnim ugovorom) niti ispunjenjem zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pritom, ocjenjuje kako predmetni darovni ugovor nije bio provediv u zemljišnoj knjizi jer nije bio ovjeren potpis darovatelja, a tužiteljica nije dokazala da je bio izvršen (da joj je tuženik i faktički predao u posjed predmetne nekretnine), sve u skladu s odredbama čl. 37. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. čije odredbe su se, do donošenja Zakona o zemljišnim knjigama „Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 73/2000., 114/2001. i 100/2004., dalje: ZZK), primjenjivale kao pravna pravila i paragrafu 431. Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ-a). Ističe kako tužiteljica nije predložila ni jedan dokaz na okolnost faktičnog izvršenja ugovora o darovanju (da joj je tuženik stvarno predao posjed predmetne nekretnine), a navode iz ugovora kako tužiteljica stupa u faktični posjed predmetne nekretnine i da povremeno stanuje u obiteljskoj stambenoj zgradi ne smatra dokazom stvarnog izvršenja tog ugovora. Time ocjenjuje kako tužiteljica, ujedno, nije dokazala ni sam posjed predmetne nekretnine, kao osnovnu pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjelošću po OGZ-u, Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ 6/1980., 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991., dalje ZOVO) i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017., dalje: ZV).

5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje žaliteljica iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, u sklasu s odredbom čl. 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je u posjedovnici zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano ZK tijelo I i to k. č. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 676 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] (dvorište od 458 m2) te ZK tijelo II obiteljska stambena zgrada u [adresa], u vlastovnici na ZK tijelu I društveno vlasništvo, a u ZK tijelu II suvlasništvo tužiteljice u 2/8 dijela, tuženika u 4/8 dijela i društveno vlasništvo u 2/8 dijela;

- da je darovnim ugovorom utvrđeno: točkom I. da tuženik daruje i predaje u faktični posjed tužiteljici svoj suvlasnički dio nekretnine koji se sastoji od 4/8 dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] dvori te u [adresa] sa 315,1 čhv (1133m2), upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj dozvoljava da u zemljišnim knjigama darovane joj nekretnine prenese s njegovog imena u svoju korist, kao vlasnika; točkom II. da tužiteljica prima sa zahvalnošću od tuženika darovane joj nekretnine pobliže opisane pod I. tog ugovora te da stupa u njihov faktički posjed; točkom III. da tužiteljica već povremeno stanuje u obiteljskoj stambenoj zgradi; točkom IV. ugovora da stranke radi takse za uknjižbu naznačuju vrijednost predmetne obiteljske stambene zgrade u iznosu od 300000. dinara te točkom V. ugovora da stranke primaju prava i obveze iz tog ugovora te ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisuju, s time da na ugovoru postoje potpisi daroprimateljice i darovatelja, dok se na poleđini nalazi potvrda Sekretarijata od 7. kolovoza 1978. da je tužiteljica potpisala predmetnu ispravu i potvrdu Sekretarijata za financije od 15. rujna 1978. da pravni posao iz tog ugovora ne podliježe porezu na nasljedstva i darove, a nije ovjeren potpis tuženika, kao darovatelja niti naznačen datum sklapanja ugovora.

8.1. Pritom, nije sporno da je navedena preslika darovnog ugovora, uz izvadak iz zemljišne knjige, jedina isprava i dokaz na temelju kojeg tužiteljica predlaže utvrđenje činjeničnog stanja, budući da je tijekom postupka odustala od dokaznih prijedloga iz tužbe (saslušanja stranaka, provođenja uviđaja na licu mjesta i provođenja geodetskog, odnosno građevinskog vještačenja), kao i da je tuženik osporavao tužbu i tužbeni zahtjev.

9. Utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, a na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja. Ovaj sud prihvaća i ocjenu prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije ni predložila dokaze da joj je faktički predan posjed predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu tuženika, u skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a, odnosno da navodi o posjedu iz darovnog ugovora, sami po sebi, ne mogu biti dokaz i stvarnoj predaji.

9.1. Naime, na tužiteljici je teret dokaza činjenica koje se tiču tužbenog zahtjeva, kako je to propisano odredbom čl. 219. ZPP-a, a prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužiteljica, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, predloženim materijalnim dokazima, koje je sud izveo i ocijenio, nije dokazala da je potpis darovatelja na darovnom ugovoru bio ovjeren (što ona niti ne osporava), a niti da je došlo do izvršenja tog ugovora (prave predaje).

9.1. Pravilno zato zaključuje i kako nije dokazala da je do prave predaje predmetnog dijela nekretnine tuženika došlo, budući da se, i po ocjeni ovog suda, isključivo navodi o tome u darovnom ugovoru (da tužiteljica stupa u faktički posjed predmetne nekretnine, odnosno da povremeno stanuje u obiteljskoj stambenoj zgradi) ne mogu smatrati dokazom prave predaje predmetnog dijela nekretnine. Pod pravom predajom podrazumijeva se tek realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja koju on treba dokazati, a ne samo ugovorena predaja stvari. Za stjecanje prava vlasništva prema pisanom darovnom ugovoru kod kojeg potpis prodavatelja nije bio ovjeren pa nije moglo doći do uknjižbe prava vlasništva na temelju tog pravnog posla u zemljišne knjige i stjecanja prava vlasništva na taj način, bilo je potrebno dokazati da je došlo do faktičnog izvršenja ugovora, dakle i predaje stvari u posjed tužiteljice, što tužiteljica nije dokazala. To sve, budući da prvostupanjski sud pravilno navodi kako sudska praksa jedinstveno tumači pravno pravilo paragrafa 431. OGZ-a, da se vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla može steći upisom u zemljišne knjige, ali i na temelju faktično izvršenog ugovora (ovdje stvarno izvršene predaje u posjed darovane stvari).

10. Pritom je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe paragrafa 938. do 956. OGZ-a koje su se, kao pravna pravila, primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/1946.), odredbu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus) i paragrafa 431. OGZ-a i 432. OGZ-a prema kojima se prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio uknjižbom u zemljišnim knjigama, pri čemu se radi uknjižbe prava vlasništva treba sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi, ali i odredbu paragrafa 37. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. čije odredbe su se do donošenja Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04) također primjenjivale kao pravna pravila, a prema kojoj je na privatnim ispravama na temelju koje se zahtijeva uknjižba u zemljišnu knjigu morao biti ovjeren potpis one osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Zato je pravilan zaključak da tužiteljica nije dokazala stjecanje prava vlasništva spomenutim darovnim ugovorom.

11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje i kako tužiteljica, ne dokazavši pravu predaju posjeda predmetne nekretnine, nije dokazala niti njen posjed (ni na dijelu tuženikove nekretnine), kao osnovnu pretpostavku mogućeg stjecanja prava vlasništva dosjelošću (tako i prema mjerodavnom OGZ-u, ZOVO-u i ZV-u), a zbog čega je i po toj osnovi ispravno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić